www.tebe-trazim.com

Htjela sam samo jedan citat izvuci iz ovog Naggarevog stavka ,ali nije mi uspjelo pa da se malo nadovezem sa svojim osobnim misljenjem u vezi ovog s Isusom je dan svjetliji,noc punija,sreca veca i tako dalje.
Da,covjek jednostavno mora prihvatiti tu cinjenicu da je Isus zaista i danas ziv,da je Isus nase sve i da smo mi bez Njega izgubljene ovce.Mi mnogi trazimo Isusa na raznim stranama svijeta,na hodocascu,u duhovnim obnovama,u raznim svetistima i neznam gdje sve ne,ma sve je to predivno ali shvatimo jednom zauvijek da je Isus u svako doba dana i noci,svakog trenutka s nama.On nas ne ostavlja nikada same,samo mi Njega ostavljamo pa mislimo aha-sad ga idem potraziti na jednu duhovnu obnovu ?Ma braco i sestre drage,Isus je tu uz nas,u nasim molitvama,u nasim mislima,u svemu sto radimo.I kada nevolje naidu On je s nama,i kad smo bolesni On je uz nas,i kad su kusnje,On je tu.Biblija je ziva Rijec nasega Gospodina i kad se osjecas suho i prazno i kad mislis da su te svi napustili i da ti nema pomoci,uzmi Bibliju,otvori spontano stranicu i Isus ce ti sve reci.Predaj mu se potpuno,vjeruj Mu i sve ce biti rijeseno.Ne ocajavaj,ne trazi ga naokolo jer On je s tobom dragi brate i draga sestro.
Vjeruj u Njegove rijeci "Ja sam Istina-Put i Zivot i sve ti je receno.
Lijepo je ovo Naggar napisao i kad promatras i razmisljas te rijeci sve ti je receno.Hvala ti Naggare....

Probaj moliti bez riječi.Zatvori se u svoju sobu i u miru i tišini,razgovaraj sa svojim Bogom,pokušavaj ga osluškivati i osjetiti da ništa ne govoriš.Ta zna naš Bog šta mi mislimo i šta trebamo.Jednostavno osjetiš Njegovu prisutnost.Samo se moraš opustiti.

Dragi moji moje otvaranje srca Gospodinu počelo je prije par mjeseci,to sam osjetila onda najviše kad spoznah grijehe svoje i vjerujte mi osjetih istovremeno i žalost i radost,hvala Bogu za sve vas jer često puta čitajući vaše postove osjećala sam trnce preko cijelog tijela kao da Duh sveti djeluje na poseban način BVB

Ima nas dosta koji imamo problema sa suhoćom
Ustrajati u molitvi, čak i kad mi se ne da, čak i kad sam preumorna i oči mi se sklapaju, čak i kad se sve uroti protiv molitve, protiv Isusa, al ja toga nisam svjesna. Ustrajati u molitvi svetoj Misi je jedini pravi put probližavanja Isusu.
Kao i znati da smo mi ljudi takvi da nas jake emocije ne mogu dugo držati jer lako (prelako) padamo pod jecaj svijeta oko nas.
Molimo svi Gosodina da uvijek imamo na umu kako je On pored nas, kako nas On vodi, odgaja i VOLI. Jer On je jedini bitan!!

Zanima me vaše mišljenje...

Svi se slažemo u činjenici da nas grijeh odvaja od Boga.
Kad smo u nekom grijehu (osobito velikom grijehu) - milost Božja ne može do nas..Tako sam barem čula od svih svećenika i po meni je to istinito i vrlo smisleno.
Znači, grijeh prekida našu vezu s Bogom i On nam ne može pomoći dok se ne pokajemo, ne ispovijedimo i ne odreknemo ponovnog grijeha.

No, oko mene je toliko ljudi koji grcaju u grijesima, a ne vide ih...Toliko ljudi koji i više od 10, 15 godina nisu bili na ispovijedi..ljudi koji ne idu na misu...a opet - to su ljudi koji se tu i tamo (obično u nevolji) - pomole... I onda se čudom čude i pitaju kakav je to Bog koji ih ne uslišava...Iako oni tad mole iskreno, ipak nisu svjesni da njihova molitva - ipak nije iskrena...Jer kako možeš moliti iskreno, a da nisi godinama bio na ispovijedi i na misi??
Po ovome što sam gore napisala, mislim da njihove molitve zaista ne dolaze do Boga u tim trenucima i da neće biti uslišane.
Te molitve ne propadaju, nego ih Bog čuva da ih usliši onog dana kad se oni preobrate, tj. kad odu na ispovijed, na misu..i kad napokon progledaju...

Slažete li se sa mnom: da ti ljudi koji su duboko zaglibili u grijehu i ne pada im na pamet ni ispovijed ni misa, a ipak mole za neke svoje velike potrebe - u tim trenucima ne nalaze uslišanje svojih molitava i da im je jednostavno prepriječen put do Boga, ma koliko oni žarko molili?

Fra Ivo Pavić nam je rekao da čim smo u kakvom god grijehu (a ne pokajemo se) - mi ne možemo stupiti u kontakt s Bogom.
Ja vjerujem u to.
I jasno mi je zašto se onda tako puno uslišanja "odgađa".
Baš mi je žao tih ljudi koji mole, mole, mole...a ipak im ništa nije jasno. A kad im pokušaš objasniti - ne vjeruju...

Potpuno se slazem s tobom draga Elice,ali kad bi ovo procitali i povjerovali oni kojima bi ove rijeci bile melem za dusu i njihovo obracenje.Ja se isto borim tu u mojoj okolini sa ljudima punim nevolja i problema.Isto mnogi imaju krivo shvacanje o vjeri i BOGU.Mnogi misle da Bog mora uslisati svaku molitvu bez obzira na njihove grijehe.Kad im pokusas neke stvari objasniti onda misle da ti treba psihijator.Zasto na ispovjed pitaju neki,pa i svecenik grijesi,pa muslimani i mnoge druge vjeroispovjesti nemaju ispovjedi,kako onda njima Bog oprasta i razna druga pitanja.Cak mi je rekao jedan nas dobar prijatelj ovako,Boga moras vjerovati,ali ni davla nesmijes napustiti.Kad sam to cula skoro mi je pozlilo.Molim puno za te jadne ljudi i vjerujem da tu Bog ipak ima poslednju rijec,jer i meni je trebalo jako dugo da udem u duboku vjeru i spoznaju da bez Boga,bez ispovjedi i poniznosti,bez svagdanje molitve i cvrste vjere covjek nije pravi vjernik.Bog zna na svako pitanje odgovor,ali Bozje misli nisu nase misli pa nam ne preostaje drugo nego moliti,moliti i samo moliti za jadne grijesnike da se obrate cim prije.Bogu je sve moguce sto je nama ljudima nemoguce.Normalno pribliziti Boga ljudima koliko se to moze lijepo je i korisno,ali silom se nista nemoze.Ljubim vas sve redom i Bogu hvala za sve nas koji smo ga spoznali i trudimo se ostati na Njegovom putu.

Iz Katekizma Katoličke Crkve:

2726 U molitvenom boju treba se, u nama samima i oko nas, suočiti s pogrešnim shvaćanjima molitve . Neki u molitvi vide puko psihološko djelovanje, drugi napor sabranosti da se prispije k misaonoj praznini. Neki je svode u obredne stavove i riječi. U podsvijesti mnogih kršćana, molitva je zanimanje nespojivo sa svim njihovim obvezama: oni nemaju vremena. Oni pak koji molitvom traže Boga, brzo se obeshrabre, jer ne znaju da molitva dolazi također od Duha Svetoga, a ne samo od njih.

2734 Sinovsko pouzdanje u nevolji dolazi u iskušenje i u njoj se dokazuje. Glavna teškoća odnosi se na molitvu prošnje, kad se zauzimamo za sebe ili za druge. Neki čak prestanu moliti zato što im, tako misle, njihova molba nije uslišana. Ovdje se postavljaju dva pitanja: Zašto mislimo da nam molba nije uslišana? Kako naša molitva biva uslišana, "uspješna"?

2735 Trebala bi nas najprije potresti jedna činjenica. Kada slavimo Boga ili mu za njegova dobročinstva općenito zahvaljujemo, ni najmanje se ne brinemo saznati je li mu naša molitva ugodna. Naprotiv, zahtijevamo da vidimo uspjeh naše prošnje. Kakva je dakle Božja slika koja potiče našu molitvu: sredstvo za iskorištavanje ili Otac našega Gospodina Isusa Krista?

2736 Jesmo li uvjereni da "ne znamo što da molimo kako valja" (Rim 8,26)? Ištemo li od Boga "prava dobra"? Otac naš dobro zna što nam je potrebno, prije nego ga zaištemo, no on očekuje našu prošnju zato što je dostojanstvo njegove djece u njihovoj slobodi. I zato valja moliti s njegovim Duhom slobode, da bismo mogli uistinu spoznati njegovu želju.

2737 "Nemate jer ne molite. Molite, i ne primate jer zlo molite, da u svojim nasladama trošite" (Jak 4,2-3) . Ako ištemo sa srcem podijeljenim, "preljubničkim" (Jak 4,4), Bog nas ne može uslišati, jer hoće naše dobro, naš život. "Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama"? Naš je Bog na nas "ljubomoran", što je znak istinitosti njegove ljubavi. Neka nas zahvati želja njegova Duha, i bit ćemo uslišani: Ne žalosti se ako odmah od Boga ne primiš što od njega tražiš; On hoće da ti učini još više dobra po tvojoj ustrajnosti da budeš s njim u molitvi.

Dragi brate Timotej ....hvala dragom Bogu na tebi i na tvojim postovima koji ovaj naš forum obogaćuju.



Neka te dragi Bog blagoslovi.



BTB