www.tebe-trazim.com

Potaknut nedavnom joakimovom "minuticom s Biblijom" i još nekim pisanjima na forumu ovih dana, otvaram ovu temu da vidim koliko me to zaista dodiruju potrebe i nevolje drugih, pomažem li ja to od nekog svog nepotrebnog suviška ili zaista odvajam od sebe, činim li to u skrovitosti ili se o mome dobročinstvu priča i na kraju, kako to sve utječe na moj odnos s Bogom, na moju vjeru?
Nastojao sam oduvijek pomoći drugom i što je to skrovitije bilo, više me ispunjavalo. Međutim, shvatio sam da su ta moja mala djela milosrđa za mene nedovoljna, toliko mala (možda su za drugog i bila nešto) jer sam odvajao malo svog slobodnog vremena za to a materijalno (bez obzira što se nekad radilo o relativno većim iznosima) samo iz nekih suvišaka ili rezervi koje su bile na računu. Jedno sam vrijeme čak razmišljao kako imam zaista previše svega da bi se mogao odreći svog luksuza (?) i drugih "tereta" i jednokratno sve to donirati nekom pojedincu ili humanitarnoj organizaciji. No, to vjerojatno ne bi naišlo na potpuno razumijevanje i potporu moje obitelji pa sam odustao.
Osnivanje Humanitarne udruge TT-a je bila idealna prilika za ostvarivanje mojih želja. Međutim, skrovitost -najveća odlika darovatelja, bit će zapostavljena. Zašto? Da bi na ovaj način mogao nekome pomoći, moraš napraviti čitav niz predradnji da bi to uopće zaživilo, animirati i reklamirati Udrugu, privući potencijalne članove, donatore, sredstva... "Glas" je ipak rekao - idite, iako danas postoje tisuće udruga, pa i humanitarnih organizacija koje su osnovane i registrirane samo zbog sebe, svojih uskih interesa, pa se i s tim kušnjama trebalo suočiti kao i nizom drugih poteškoća, da ne idem u širinu. Međutim, osnivač Vjeko i nas nekoliko ulazimo u sve to čista srca a rezultati (uplate) se brzo pokazuju. I preko ovog portala (TT) i foruma se najviše animirala udruga i počele razne aktivnosti od članarina do prve humanitarbe akcije. Ljudi su s ushićenjem to prihvatili, odlučili svakomjesečno uplaćivati određene iznose za humanitarne akcije koje bi sami birali a naš naggar je čak otvorio jednu fenomenalnu temu, mislim da se zvala "jezikova juha" preko koje se poticalo ljude koji mogu i hoće na ovaj način pomoći drugima a bilo je sve popraćeno s još nekoliko sličnih tema.
Ali, ali, sad onaj veliki ALI. Što sam na početku rekao ipak je skrovitost najveća odlika darivanja. S potpunim razumijevanjem shvaćam našeg člana fernanda, koji se pobunio i rekao da to nije u redu da se netko javno ističe kao darovatelj (iako pod "nickom") jer rastužuje one koji ne mogu darivati, ima onih koji na taj način ne žele pomagati kao i onih koji žele ostati potpuno anonimni a i onih koje to navodno vrijeđa.
I što se dogodilo? Nakon kratke rasprave (prepirke), tema (akcija) je zamrla i osim nekoliko mjesečnih uplata (od kojih se i realizirala i prva hum. akcija za obitelj Radovac) ovaj način humanitarne aktivnosti je pao u vodu. Uprotivnom, zamislite kolikima bi pomogla sredstva uplaćivana redovito slijedećih 1,5 godinu (do danas) samo preko TT-a. Ipak, neki TT-ovci nisu odustali i povremeno nešto uplate ali to smo rekli da nije za javnost.
Iako je rad Udruge potpuno transparentan, pod fin/knjigovodstvenim nadzorom, iako udruga ne troši gotovo ništa za svoje potrebe (troškove) i većinu uplaćenih sredstava za rad udruge i članarine prebacuje za humanitarne akcije, ljudi izgleda još uvijek nemaju povjerenja u sve ovo.
Razočaran? U početku možda ali sad više ne. Nisam više skrovit ali Bog zna moje nakane, u zadnje vrijeme postoji opet više kontakata i stvarnih rezultata s donatorima i sponzorima pa se nadam da će se i ovdje opet više pričati barem o onima kojima je pomoć potrebna a nek pomogne tko može i hoće.
Nastojim da se moje stvarno ime što manje spominje bilo gdje u vezi svega ovoga i još uvijek više uživam u malim svakodnevnim djelima dobrote ali i na ovaj način rada osjećam da se moja vjera ojačala prolazeći kroz razne kušnje kao i prometnu nesreću pri povratku kući iz humanitarne akcije.

damir707 samo naprijed. Ta akcija je famozna. Pusti ove bezvezne sta ti kazu obrnuto, njih ce nas dragi Bog kaznit, i vjecno ce gorit u paklu.

Ti moj dragi damire707 samo naprijed sa tim, imas moju potporu i bilo kakvom nematerijalnom obliku, sumnjam da bi mojih 200kn sta imam moglo sta pomoci, kad kazes da si materijalno dobar.

Moju potpunu definitivno imas, i zajedno gazimo i šetamo preko ovakvih koji naš zele spotaknuti u dobrim djelima.

Pozdrav i Bog te blagoslovio.

PO MILOSTINJI dijelim svoj zivot s drugima, a tko je taj drugi??

Ako pitam,razmisljam,i dopustam da me dirnu nevolje i brige drugih ljudi;
jer uvjek je bolje darivati, nego sam ,da moras traziti,ili ocekivati...
da se netko sjeti,i smiluje...na pomoc i darivanje..da ti pomogne..

Znam da moram, s njima dijelim ono cega se odricem;duznost mi je Krscanska, da vidim svakog brata i svaku sestru u nevolji..Moje dragovoljno ,darivanje..nije samo od suviska nego se odricem i onoga sto mi je potrebno, i onda kada i sama imam vaznih potreba..
Jer jos uvjek imam vise, od onoga koji nema...i koji ima nuznu potrebu...

Znam sigurno,Milostinja pokazuje koliko ozbiljno uzimam svoju vjeru.
Jer kroz milostinju,ne samo da darivam materijalno,nego pokazujem..koliko imam ,u mojem srcu ljubavi za mojega Boga..

Krscani su od davnina dijeljenje sa siromasnima gledali kao posebno osmisljenje posta, zrtve, darivanja.
U nase bi vrijeme svatko prema svojim mogucnostima morao godisnje ,
ili mjesecno davati jednu svotu novca, koju nece osjetiti kao teret, za gladne i siromasne u svijetu,nego potrebu da im pomogne..jer pomazemo i Ime Gospodina..
Vise nego u ostalo doba ,danasnjem covjeku je potrebna pomoc.
jer si cesto prepusten,neimastini, a nitko ti ne vjeruje.. brinuti za ljude u tjelesnoj i dusevnoj nevolji,pomisliti dali su gladni,ili ne...danas se slabo pitamo.. za stare, bolesne, invalide, za obeshrabrene i ocajne ljude ,ljude s malim primanjima penzije.., u kojima nas ocekuje Krist.

Da dragi Damire, lijepo si opisao ovo..To smo mi, spremni da potaknemo ,
stosta toga..zapocenemo u pocetku,velikodusno..dok se vodi dijalog..
a onda jednoga dana, ili bolje brzo posustamo,i odustajemo..
Ako pomislimo, kroz ove dvije godine, koliko je samo bilo raznih prijedloga..koliko smo htjeli, rijecju uciniti,ili reci zapisati na TT,
pitam se i ja ceto, pa zar smo mi to stvarno.???
Dali se to nase iskreno srce, pali samo na momente...onda kada ja hocu,
ili ono mora stalno ,da svijetli i gori...
Danasnji je narod,mnoga toga izobacio...ne zeli vjerovati,da je drugi stvarno u potrebi..
Zabolilo me na jednom drugom postu, kada se navelo...
da se ne treba darivati siromasima,i prosjacima...jer i Muta Tereza..
nije to cinila...Koliko samo zabluda..???
Iz kojih razloga Muta Tereza...nije darivala, jer i sama nije posjedovala novac...Ona je dobrovoljne priloge,koje je ona dobila..ulozila u njezine projekte...gdje nije samo jednog darivala, nego dariva preko njih i danas jos uvjek...mnoge i mnoge..
Dansanji narod se bori protiv, Muter Tereza sindrom,
pomaganja i darivanja ,neki smatraju da je to bolest...
koje se treba,osloboditi..(znam dobro o cemu pricam)

Takodje, i ja sam isto bila razocarana, zbog molitve..
kada sam vidjela, da ljudi dodju zapisu, nakanu i molbu...ili potrebu za molitvu, a onda odu..cak i ne ucestvuju u molitvi..jer nemaju vremena
Pa kome mi to vrijeme darivamo,nemamo vremena za Boga..
Neki smatraju da se molitva forsira..postaje teret...Bog nam postaje teret..???
Ali dragi Damire,isto sam shvatila, odavno da nismo dovoljno iskreni,
da pokazemo pravo lice Gospodinu, imamo svatko od nas slobodnu volju..
i ona je odlucujuca..
Trebamo sve prihvatiti, sto god cinomo,da to cinimo s velikom ljubavi...
i ne smijemo dozvoliti,da nikome ne bude na teret..
bilo,da darivamo milostinju, ili molitvu....
Jer po tome je nasa vjera, prepoznatljiva...koliko je ljubavi i vjere u srcu,
toliko smo spremni darivati...i to smo mi ,oni stvarni...bez maske..!

eh..eh. mogu iz svog iskustva govoriti...

jaaako sam ljena.. uvijek zapišem broj Ž-R nekog tko treba pomoć al nikako da odem u BANK ili poštu...

znaći ljena sam užasno ali nije da nemam dobru volju... jedna sam od onih koje treba POGURAT (tako je bilo u svemu a pogotovo u učenju )

pa bilo bi DOBRO da npr. Damire da pronađete po vašem mišljenju nekog kome je potrebna pomoć IMENOM I PREZIMENOM... pa svaki mjesec ili dva prikupljamo za određenog u potrebi..

ja neznam kako žive naši članovi ovdje na forumu, dali možda ima da je netko i od naših ovdje u potrebi?!? možda za ljekove, lječenja...i sli..

ugl. mislim da bi nas konkretan slučaj-- riječju i slikom više o+potakao na djelovanje..

Bog Vas blagoslovio!