www.tebe-trazim.com

Ovo je sa jednog drugog foruma. Pocinje bezazleno, gdje jedna novokomponirana krscanka postavlja pitanje da li je pogrijesila sto je dozvolila da jedna druga zena znakom kriza blagoslilja njeno djete.
Naime kada je ta druga zena , djete ove novoobracene znakom kriza blagoslovila, ova novoobracena se osjecala da je pogrijesila sto to nije sprijecila.


Ne mogu shvatiti da je odgovor koji sam gore kao quote navela napisan od jednog clana tog foruma, doduse pise ispod njegovog imena "pocetnik" neznam jel to misle u vjeri ili kao clan.

Sokiralo me je tako nesto da procitam.Buduci da na tom forumu kao gost nemozete odgovoriti a ja se ne bih bas tu kao clan brojila, prenosim to ovdje da tu zalost i uvredu bas sada nakon Uskrsa nanesenu Kristu sa vama ovdje podjelim.
Odgovarali su nekoliko ( i nama ovdje poznatih) clanova tog foruma manje vise odobravajuci. I kad sam se skoro zaplakala , citam da Cubela u svoj ostrini se ne slaze sa gore pomenutim Bogohulnim izjavama clana pocetnika.

Nije potrebno navesti da RK nisu jedini koji se krizaju, to znamo svi. Ipak opet pisem ja koja zivim u zemlji Luthera da je krizanje i te kako i u Lutheranskoj crkvi, valjda ovi novi ne citaju pa ovdje jos jednom navodim da je Luther uvjek, ujutru i navece se krizao. Doduse u vrijeme raskola je izmjenio da se kriza sa " U ime Oca i Sina i Duha Svetoga nego je dao dvije poduge molitve za krizanje ujutro i krizanje navece.


Prevod


Isus rece : " Oce oprosti im jer ne znadu sto cine"
Amen

Marte

Ja bih o krizanju opcenito nesto rekla... Krizamo sebe... Prekrizujem se...Mene vise nema... Kao sto kaze sv. Pavao-dan za danom umirem...
Mi to potvrdujemo svaki dan... A koliko se puta besmisleno prekrizimo? Umiremo sebi i dopustamo da Krist u nama zivi! Mozda ovo nije toliko bas vezano uz temu..sorry...

Neznanje Marte, koje najlakse dovodi do zla, eto od kud toliko odobravanja da je krizanje, ili znak kriza 'zapravo nadahnut zlom duhovnom silom starih, bezbožnih kultova'. Nije lose da te to rasplace jer valja jako bit osjetljiv na te stvari, iako se kod takve izjave zapravo radi o sili nadahnutoj bezboznoscu.

U samom euharistijskom slavlju ako ste vidjeli ima raznih pokreta ruku i kao takovi imaju veliku simboliku u samu značenju misnog slavlja.Isus se često koristio jednom gestom koja je bila vrlo raširena u Starom Zavjetu,a koja je veliki procvat doživjela mogu tako reći u današnje vrijeme,a to je polaganje ruku.Za razliku od polaganja ruku,znak križa,nije Isusova gesta,no naša Crkva je uvela tu gestu kao spomen i sjećanje da smo u biti Isusovim križem otkupljeni i spašeni od vječne smrti.Naravno da za nas kršćane taj znak križa ima izuzetno veliko značenje i uvijek nas sjeća na veliku ljubav,patnju i bol što ih podnese za nas Isus baš na drvu križa,te stoga tako neumjesne i nebulozne izjave o nekakvom zlom nadahnuću su mlaćenje prazne slame i draga Marte na njih se ne treba upće obazirati,jer nas to može samo izbaciti iz takta a to bi mogao i biti cilj takovih nebuloznih izjava.

polaganje ruku....

koliko polažemo ruke na druge oko sebe...koliko li ih puta dotaknemo sa ljubavlju, i koliko li im puta zaista želimo tu ljubav u očima...

dragi moji...gadje nam je ta ljubav u svakodnevnici....gdje je ta stara žena koja u tramvaju treba nš pogled i ljepu riječ, gdje je onaj prosijak koji čeka našu milostinju, dotaknut našom rukom...ili mu dajemo milostinju, a bježimo od njega(samo da se ne bi poistovjetili s njim)
da liima imalo svijesti da svaki dan..svaki tren mi pružamo ruke Bogu našemu da nam udjeli nešto od svoje milosti i čekamo na Njegov dodir...

pazimo kako ćemo se prekrižiti....
pazimo kako ćemo se ponašati...

a gdje nam je srce..gdje je ljubav naša....?????????

koga mi zaista volimo...????

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga:
znak na čelu – u ime Oca,
znak na srcu – u ime Sina,
znak na ramenima – u ime Duha Svetoga.

Čelo, srce i ramena – sve je spremno.

Razum,
da planira, shvaća i odlučuje;
srce
da tješi, ohrabruje i oživljuje;
ramena
da drže, nose, razaraju i grade.

Pogledaj,
čitav je čovjek
u trojstvenom Bogu skupljen.
Razmisli, čovječe!
U trenutku kad se križaš,
nadilaziš samoga sebe.

(Tomislav Ivančić)

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

U ime Trojedinoga Boga. A u njegovu imenu je naša snaga, u njegovu znaku naše oslobođenje.

Meni je osobno to jedan snažan osobni moment (nažalost prisutan je puno rijeđe nego bih htio ) kad krećem od doma u grad, za svojim obvezama i stvarno se svjesno prekrižim - idem u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Pa tko mi onda što može do kraja toga dana kada idem u ime Onoga koji je Ljubav, Onoga u čijoj ruci čitav svijet počiva, Onoga koji me stvorio i zna sve moje najskrovitije želje i potrebe....

Evo samo da se zna s kojeg foruma: IZR814.1.forumer.com.
Slobodno nas posjetite i procitajte moje motriste glede znaka kriza. Biti ce mi drago, jer tako se upoznajemo. Hvala!

Pozdrav iz Paradisa

Ovo je zanimljivo: Machaira s foruma IZR814 kaze da je znak kriza ili krizanje nadahnut zlom duhovnom silom (a moje odgovore njemu mozete procitati) a ti kazes da je njegovo misljenje nadahnuto silom bezboznosti. A ja stojim izmedju vas, citam i pratim vas. Kako li je sada drago Sotoni kad se dva krscanina gotovo pa proklinju, svadjaju i jedan drugome ruzne rijeci govore.
Jos samo fali da netko od vas kaze kako ga je vodio Duh Sveti u tim anatemama i iskljucivostima.

Pozdrav iz Paradisa

Niti proklinjanje, niti svađa, niti ružne riječi.
Niti anatema, niti isključivost - od strane Starsmokera.
Već: "Caru carevo a Bogu Božje."
Ovo je dakako malo slobodnije tumačenje Svetog Pisma.
Rekao bi narod, a i ovdje je prikladnije: "Popu pop, a bobu bob."

Starsmoker je rekao istinu: kod takve je izjave u igri duh bezbožnosti.
Nadahnuće je od zloduha - i to treba jasno reći.
Nećemo valjda radi lažnog mira postati licemjeri?

"Nisam došao donijeti mir nego mač." (Isus Krist)