www.tebe-trazim.com

Oooo znam ja da me sve to očekuje mili Timoteju, zato i želim gugutati Mu dok me jooš osječaji nose.
Kada suhoća dođe, a znam da će doći, tek tad ću znati da sam na pravom Putu, sad sam kako vlč. Radigović reče još uvijek duhovna beba koja trapka jedva čineći prve korake, a valjda me zato Isus i drži za ruku da ne padnem i ne posrnem, al isto tako znam da da bih prohodala On će me morati pustiti u pravom trenutku, pustiti će moju ruku, al će me ipak pratiti hodajući sa mnom da ako sučajno posrnem i padnem digne me u svoj naručaj i kaže: TU SAM, NE BOJ SE, NISAM TE NAPUSTIO SAMO SAM TI DAO SLOBODU JER TE LJUBIM.

kad bih barem mogla više ljubiti sve ljude znala bih da i Isusa ljubim,
al kad u svom srcu pronađem osudu prema bratu čovjeku,
kad preko mojih usana pređe ogovaranje,
kad mi je lijeno potruditi se i po ovoj vrućini prošetati do crkve...znam da sam daleko od prave, čiste, stvarne ljubavi prema Isusu...

Poznato mi je stanje ushićenosti, stalne radosti, hoda po oblacima, i lijepo je to, ponekad čak čeznem za tim stanjem ali rasti s Isusom znači i prihvaćati sebe te Mu se predavati, predavati Mu sebe ovakvog nikakvog, slabog i grešnog...


par puta sam pročitala ove riječi sv. Ignacija i doista je tako, priprema nas ta utjeha (zaljubljenost) za ono što dolazi....samo ju trebamo prepoznati i za duhovni rast je iskoristiti...

Iskusiti suhoću znači da smo zakoračili u potpuniji hod s Kristom....ne samo osjećati....ne živjeti u zanosu....nego koračati živeći onako kako nas je On učio....mislim da 8 blaženstava govori baš o onima koji žive u takvoj vjeri u Krista....čeznem za mrtvljenjem i pustinjom, no opet pomalo se pribojavam....dal sam dovoljno jaka....dal sam dovoljno hrabra....dal sam dovoljno Njegova da to izdržim....

ne treba se bojati duhovne suhoće..jer..znamo mi što je to..
mila moja zozy..ostanu pravi ..pravcati dokazi i činjenica da je to bilo..to i to ti je dao i dogodilo ti se ..ostanu prelijepa sjećanja na to vrijeme..
a da On i hrabrosti i jakosti za dalje..i sve što treba..samo treba ostati opredjeljen za Njega..držati Njegove zapovijedi..
i Timotej tako prekrasno piše..ne se oholiti..jer ništa nismo sami uspjeli..ništa nismo zaslužili..sve smo dobili po Milosti Njegovoj Velikoj..
BTB mila moja..

Eh marija-nado kad bih mogla prestati s ohološću i biti ponizna, no ne ide mi baš.....jedan korak naprijed....natrag dva....
Mnogo mi je pomogla ona knjiga Tamna noć sv. Ivana od Križa dgje on objašnjava kakve greške prave oni koji su tek započeli svoje obraćenje i našla sam se u svakoj.....
Ima na meni materijala za tesanje....tvrde sam ja šije....no...shvatila sam da svi to prolazimo i da Krist ne očekuje da postanem svetica preko noći....kako već rekoh....odlučih polako...koračić po koračić

Upravo tako, draga zozy. Ne trebamo se bojati posrtanja i padova, niti im se trebamo posebno čuditi (a još manje zdvajati nad njima), jer, kao što kaže Sv. Franjo Saleški, "nije nikakvo čudo što je nemoć nemoćna, slabost slaba a bijeda jadna." Snagu za duhovni boj daje Gospodin, budimo njegovi vojnici i potpuno se pouzdajmo u vodstvo vrhovnog zapovjednika!

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. (Ef 6, 10-17)

evo kako se nešto sve danas poklapa u ovoj temi:
danas sam rekla jednom prijatelju..ali ja tako želim ..želim srcem svojim biti potpuno čista..slobodna od svih grijeha..biti sveta.. tako..korak po korak..on mi je odgovorio kako je to lijepo što želim..
zozy moja..korak po korak...nadajmo se..

ja na isusa gledam prvenstveno kao frenda.
kao jedinu nadu i jedinu utjehu, nikad me nije iznevjerio, jer ne moze
jer pisano je: ako mi zaniječemo isusa i on će zanijekati nas, ako mi ne budemo vjerni, on vjeran ostaje, ta ne može sebe zanijekati"

samo se nadam da ce uslisati moju veliku molitvu. evo dodijavam mu svaki dan s molitvom, reci ce jednom" evo moj frend mi dodijava, ustat cu zurno i uslisiti ga, jer ga silno volim"

svakodnevno..po nekoliko puta u danu dođe kao val ...neizmjerna količina radosti..sreće..zadovoljstva..srce hoće van iz tijela..to je naš Isus..

.Zdravo marijo-n. ružo nebeska..