www.tebe-trazim.com

Pokore i zrtve su izvjesni oblik molitve, pogotovu ako se ujedine zajedno sa zrtvom koju Isus prikazuje, onda ih Bog Otac dragovoljno prima.

Sto radite za pokoru?

Da li jedete meso petkom (nemrs nije vise obavezan), ili ipak apstinirate?

Sto mislite o pokori?

Da li radije molite, ili cinite pokoru, ili radite i jedno i drugo?

Cesto puta se zavjetujemo na neku pokoru izvjesno vrijeme? Koja su vasa iskustva s takvim zavjetima? Ako ste nesto trazili, da li ste dobili?

Ja prva. Dugo vremena nisam jela meso petkom, a jedno vrijeme ni petkom ni subotom. To sam namijenila Isusu za ljubav, za obracenje grijesnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Presvetom Srcu Isusovom i Bezgrijesnom Srcu Marijinom.

Jednu korizmu sam se zavjetovala da necu jesti sir. Tek kad sam narucila pizzu, shvatila sam sto sam ucinila. Sest tjedana nisam smjela ni okusiti pizzu, moje milo jelo. Tako je pokora postala veca nego sam ja planirala.

Jedan je svecenik zavjetovao da za vrijeme korizme nece stavljati secer u caj. Toliko se je oducio, da nakon Uskrsa vise nije mogao podnijeti secer u caju, pa je stoga stalno pio nezasecereni caj.

Ja nakon što se pokajem za sve svoje pogreške, loša djela i nesavršenosti i sve to predadem Isusu nikad ne osjećam da me grize savjest. Zaista nikad bez izuzetaka. No, nekada volim recimo manje gledati Televiziju ili odreći se nečeg sličnog kako bih više molio kako bih više komunicirao s Storiteljem našim jer takve stvari ipak kradu naše vrijeme, vrijeme koje se može uložiti u molitvu. No, puno puta sam slab pa ipak to ne radim.

Prepoznajem se u njegovoj situaciji. Ja sam jednom rekao sebi da jedno vrijeme neću konzumirati alkohol niti kapi. Kad je to vrijeme isteklo ja i dalje nisam pio alkohol, i dan danas ne pijem alkohol. Nisam bio pijanac, nego bih tu i tamo znao popit koje pivo kao mnogi ljudi, tako da se ne radi o tome nego onak odlučio sam čisto probati ne piti ništa uopće, niti kapi a ja se umjesto da to bude na kratko vrijeme odbio pića skroz i apsolutno, danas mi je pivo gorko za poludjet, nemogu ga stavit u usta.

Mislim da se ne trebas osjecati krivim, kao da nesto krade vrijeme od Stvoritelja. Bog je svemoguc, ako On zeli da Mu pravis drustvo, On ce ti organizirati vrijeme, ali ti moras sudjelovati u toj Njegovoj organizaciji.

Nemojmo zaboraviti da moliti mozemo bilo kada, bilo gdje, za vrijeme gledanja TV, pogotovu ako je program neprikladan, onda je pozeljno moliti Njega da smanji broj takvih programa na TV. On je Gospodar ljudskih umova, On to moze, vjeruj mi.

Moliti ne moras u tisini, nego bilo gdje. Ja najvise uzivam u molitvi kad stojim u redu, cekam za nesto. Uzasnuto gledam nervozne ljude oko mene, a ja izmolim toliko desetki krunice (na prste), da budem stigla jako visoko u nebu, ili oslobodila mnogo dusa iz cistilista, samo zbog tog moljenja u redu. Nije mi jasno zasto vise katolika ne moli, ponizno i pokorno dok ceka u redu? Vecina ih je nervozna, ljuta, tuzna, ocajna, mozda poneki jedva ceka da dodje na red, pa da onda ode u crkvu da se tamo pomoli!? Zasto? Meni je jako zabavno moliti dok cekam u redu, jer si skratim vrijeme, zaradim milosti, ispunim sto nam je rekao Isus, Marija, sveti Pavao i apostoli, i sveci: Molite, molite stalno.

Jedanput sam dosla na red. Bila sam ljuta sto sam tako brzo stigla na red, jer mi je bas bilo prijatno moliti. Ponekad se veselim redu, jer znam da cu vrijeme vrlo korisno upotrijebiti. I - nikad mi nije dosadno. Pokusajte i vi!

[quote="pax"][/quote]

Imas jako lijepu macu.

i ja volim moliti u redu kad stojim, ili kada sam vani i hodam i tak...

Hvala što si mi pohvalila macu..

mijauuuuuu!!!

Zaista, pokora moze ponekad biti zaista zabavna, zar ne?

A ponekad moze biti izazov, ako nije nista stasno, onda me bas zanima, da li cu je ispuniti.

Ovdje zelim priznati cinjenicu da si ja zadajem samo sicusne pokore.

Kao što moja Mala Terezija kaže: nije bitno gradimo li katedralu ili podizemo iglu s poda, bitno je samo radimo li to s ljubavlju. Bog ne trazi velikih djela, vec sto god cinimo da cinimo s ljubavlju. Tako niti pokora ne mora biti neko veliko značajno djelo. To može biti pomoći susjedi nositi vrecice na 5 kat. Ako to napravimo s ljubavlju, to je vrijednije nego post o kruhu i vodu 40 dana ako smo tih 40 dana bili nervozni.

Znas, nije lahko biti i gladan i dobre volje u isto vrijeme. Ja sam obicno ljuta i nervozna ako postim, specijalno ako postim o kruhu i vodi. Prvo me uhvate simptomi nedostatka kafeina, onda nedostaci razlicitih drugih supstancija, pa navike... konacni rezultat: nervoza, zato i ne volim postiti. Ja radije molim.