www.tebe-trazim.com

Lijepi Pozdrav.
Jeste li se kad nasli u malo zescoj raspravi sa ateistima,muslimanima,i dr.vjerama i nevjerama..?
Imao sam priliku ovih dana voditi raspravu s muslimanima o Isusu Kristu
..Oni tvrde da Je On bio Božji poslanik..ali nikako da je Sin Božji
jedan s Ocem..
i da smo mi to sve krivo protumačili a da islam zapravo može dokučiti i razjasniti sve zablude i nelogičnosti nas kršćana..
Pa onda tvrde da Isus nije rekao za sebe;da je Bog,da ga učenici svakako nisu shvaćali..šta On misli,jer ni prispodobe nisu mogli protumačiti..
i još 100 stvari i "dokaza"
ali moram priznati da sam tek sad nakon toga..Zapravo još bolje spoznao
Krista ,Sina Božjeg ..kao 2.osobe S.Trojstva..
Nekako sam si uspio živo predočiti da je Bog oduvijek Jedan u Zajedništvu
trojice
,Ljubav oduvijek u Sebi i Prema stvorenju..
Tako da bih stvarno mogao reći da ne mora biti ni loše nekad se naći u tim raspravama..
Što vi mislite i kakva imate iskustva na tu temu?
pozzBVB

Prije nekoliko godina dosta sam pisao na podforumu Religija foruma.hr, braneći 'boje' katoličanstva, uvjerljivo najomraženije vjere/religije na dotičnom forumu. U početku me je čudilo neprijateljstvo koje je većina iskazivala prema našoj vjeri, jer Hrvatska je ipak katolička zemlja, barem na papiru. Ali shvatio sam da je to posve u skladu s Isusovim riječima: Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. (Iv 15,18 )

Kad je Kongregacija za nauk vjere godine 2000. objavila deklaraciju Dominus Iesus "O jedincatosti i spasenjskoj univrezalnosti Isusa Krista i Crkve", prolomio se krik negodovanja ne samo modernim zapadnim društvom, nego i velikim nekršćanskim kulturama kao što je ona indijska: To je, govorilo se, dokument nesnošljivosti i takve religijske bahatosti koja u suvremenome svijetu ne bi smjela imati nikakva mjesta. Katolički kršćanin može pritom, u svoj poniznosti, samo postaviti ono pitanje koje je jednom zgodom Martin Buber postavio jednom ateistu: "Ali ako je istina?" (J. Ratzinger, "Vjera - Istina - Tolerancija")


Mislim da je tolerancija moguća samo na interpersonalnom nivou. Jer ako duboko vjerujem u istinitost kršćanstva to nužno povlači za sobom da sve ostale religije/svjetonazore smatram lažnima ili u najmanju ruku nepotpunima. Ako je Muhamed tvrdio da je Isus bio samo "prorok" i da se njegovim učenicima "učinilo" da je umro na križu i treći dan uskrsnuo, što kršćanin na to može reći doli da je Muhamed bio lažac i/ili neznalica? Kakve tu može biti "tolerancije"? Istina je samo jedna.

Ali naravno, čak i ako tako smatram, zašto bih mrzio ili odbacivao one za koje smatram da su u zabludi i ne poznaju istinu? Muslimane, Židove, budiste ili ateiste? Pogotovo mi kršćani to nikad ne bismo smjeli činiti. Treba dakle naći pravu mjeru između jasnog zastupanja istine naše vjere i blagosti i poštovanja prema svakoj osobi. U tom smislu svi bismo trebali imati na pameti riječi koje je Sv. Pavao uputio svom učeniku i "ljubljenom sinu" Timoteju:

Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! (2 Tim 4,1-5)

A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajući da rađaju svađama. A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje. (2 Tim 2,22-26)

Bog zna da sam se trudio biti blag, ali uglavnom nisam uspijevao i redovito sam upadao u vrlo "lude i neobuzdane" rasprave... Ali, tješi me činjenica da je Sv. Jeronim po tom pitanju bio još gori od mene, i nadam se da ću, uz Božju pomoć, do svoje 90. godine (hehe) pobijediti tu svoju naprasitu narav...

tako je,dobro napisano
i ja potpisujem

..malo žešćoj...
....na 1. i 2. god. faksa, stalno su na mene nailazili neki ljudi..
svi samo ne katolici, koji bi mi mogli reći koju korisnu informaciju,
kako se obraniti od napada onih koji misle i vjeruju drukčije od mene...

Kako nisam imala baš neke teološke temelje na početku
(a ni sada nisam neki lumen...daleko od toga),
nisam znala kako se braniti, opravdati pred takvima...

Ja sam vjerojatno od onih koja se malo previše oslanja na osijećaje,
na kojima mogu zahvaliti Bogu, jer mi ih je dao...

Kad god mi je netko od njih počeo s nekim jakim, neslomljivim
argumentima (i još neki tip od svojih 1,80m i 90kg ),
pa nek si mislim hoću li proturiječiti...
XY puta sam se i s takvima raspravljala, ali redovno oni nisu mogli
podnijeti toliku količinu pozitivnih riječi, mada su moje kritike podržavali i
još potkrijepili...
..ali nisu mogli nasuprot lošim stvarima čuti ni prihvatiti da ima toliko
toga lijepoga, razumu neshvatljivog, toliko dubokog, riječima neobjašnjivog...

Puštala sam da ode i od rasprave do svađe, jer bi se umorila od priče, a onda kad onaj s druge strane shvaćanja već toliko0 toga kaže, pada sve dublje i dublje u svoje riječi, petlja se objašnjavajući, sam sebi plete mrežu od tolikih kontradiktornosti...
Na kraju je potrebno da sam sebi objasni neke stvari, da se sa sobom dogovori...

Najbolja metoda za takve nije puko teologiziranje i raspravljanje, meni osobno je bolje navođenje na promišljanje, da ne kažem kontempliranje

evo ja se ovih dana baš nekako pripremam i očekujem jednu raspravu s jednim dečkom, ali nikako se nemogu sjetit upitat ga.
Inače, ako mi rasprave postanu besmislene, ja se povučem i pomalo sebično ostavim drugu osobu da se dere na mene i para mi bubnjiće sa svojim uvjerenjima koja su za mene potpuno glupa, dok se ne pojavi s pravim argumentima koji će me navesti na promišljanje.
Tako da ipak fighteričina teorija funcionira.

Prije nepuna dva mjeseca pisao sam krace vrijeme na islam.ba forumu, koji ima desetak puta vise clanova i tema od TT-a. Rekao sam im na pocetku da ce me trebati samo jednom predloziti za baniranje i da cu ja sam poci i da vise necu pisati. Tako se i dogodilo nakon nekih 15-20 dana. Razlog tog prvog i jedinog prijedloga za baniranje bila je optuzba za bogohulstvo. Uvrijedilo ih je sto sam napisao da se Bog ponizno odnosio pred covjekom, od toga da je ljudima oprao noge, do toga da je radi ljudi mrtav visio na krizu. Oni ne mogu zamisliti takvog Boga.
Muslimani na tom forumu nisu mogli prihvatiti brojne stvari kod krscanstva, a posebno kod katolicanstva. Nepomirljiva je vjera katolika i muslimana. To sam im i napisao, a do kraja ovog vremena rat ce biti izmedju nas i njih. Tako je bilo i na pocetku, tamo od 666. godine i kroz svo ovo vrijeme. Veliki su neprijatelji svetoga kriza spasenja. U Kuranu izricito pise da Gospodin Isus Krist nije Bog, da nije uskrsnuo i da nije Otkupitelj grijeha svijeta, dok nasa vjera pociva na uskrsnucu Isusa Krista Gospodina.
Oni traze dokaze da je Biblija istinita i da je od pravog i jedinog Boga, traze da se dokaze vjera, ali nazalost ne u onom smislu i kontekstu pod kojim mi katolici dokazujemo vjeru. Njima je dokaz sto im oko vidi, a mi naucismo da je bitno oku nevidljivo. Htjeli su se petljati u sve i svasta, no svoje su grijehe skrivali ne zeleci govoriti o njima. Rekose mi samo da ja ostavim njihove grijehe i da je to stvar samo izmedju njih i Boga. Ljudi koji drugima rado sude a svoje grijehe kriju, zavrsavaju kako za njih i pise u Bibliji.
Na svetoga su Pavla apostola posebno 'nabrijani', tvrdeci da je on sve samo ne ono sto je pisao u poslanicama.
Da vam i ne govorim kakav stav imaju prema Djevici Mariji, pogotovo o nasem vjernickom odnosu prema njoj.
Zadovoljan sam napusti taj forum rekavsi im da mi je cast od Boga sto me oni ne zele. Osobno vjerujem da puno vise za njih mogu napraviti moleci se, nego raspravljajuci s njima.

bila sam se sprijateljila sa jednim adventistom, koji je imao malo više godina za mene..u početku mi je to krio..a kasnije sam ga prokužila..
znao je cijelu Bibliju napamet...i tako on mene počne provjeravati što ja znam..koje je veličine moje znanje..a naravno da je znao više od mene..
i tako mi je četo postavljao pitanja, na koja sam ja danima tražila odgovore...uglavnom, želio je da mi poremeti moju vjeru i moje stajališe..nije uspio jer sam ga skužila(navrijeme, ali opet i prekasno)..
uz njega su mi ostale samo loše uspomene...
mislim da čovjek jako dobro treba naučiti o svojoj vjeri, pa tek onda moći se upuštati u neke rasprave..

ono, šta bih htjela reći...kada vam netko iz neke sekte dođe na vrata, on vam nudi svoju vjeru..to naravno nije dobro..i nije kršćnski..pa tako i dak mi ulazimo u rasprave, ne radimo ništa drugo nego uprvao to..branimo naše stajalište(što je u neku ruku dobro)...ali s druge stare, mi hoćemo toj osobi dokazati da samo mi u pravu..time joj automacki govorimo da bi ona trebala prihvatiti naše mišljenje..

tako da..mislim da nije pametno niti potrebno ulaziti u bilo kakve rasprave kad je vjera u pitanju.svatko ima svoj izbor i savijest da odluči što je za njega najbolje..

tako su mene učili..da na taj način trebam razmišljati..a sad jel on u potpunosti ispravan...

Ja imam u svojoj rodbini problema sa dokazivanjem vjere,a sa strane prijateljima i poznatima da i ne pricam...Moja teta se ispisala iz Katolicke Crkve i usla u neku samostalnu krscansku slobodnu zajednicu i ona isto tvrdi da se nesmijes moliti nikome osim samo Isusu jer On je jedini dao zivot za nas...Slike na zidu su grijeh i Isus vise nije na Krizu jer je Uskrsnuo...Marija je majka Isusova ,ali nju se nesmije moliti...Sestra mi slabo kad ide u Crkvu ali kao vjeruje u Boga ,a jedna njena kcer vjeruje u neke andele kojima se meditira joga i voda je zakon i neznam sta reci...njima nikako dokazati neke stvari ,pa onda bolje za njih moliti u vjeri i nadi da ce se ipak jednog dana obratiti....Jucer sam isto imala malo rasprave sa jednom mladom njemicom koja se isto ispisala iz Crkve,ne radi poreza vec se ne slaze sa pojedinim stvarima religije...Isto kaze da ona nije sigurna da Bog postoji da nauka govori suprotno i jedan sat sam ja njoj tumacila kako je mene Isus ozdravio i kako sam ja osobno dozivjela svoje obracenje...malo me je gledala i rekla pa moze biti da je tako al tu je potrebna cvrsta vjera koju ona za sada nema...Ima vise nevjernih nego onih koji vjeruju,zato treba moliti bez prestanka za sve njih.

E vidis Leo
Ja sam bio na islamski.org.
i nisam imao problema sa netrpeljivoscu..
Nisu bezobrazni..i čak na kraju su mi izrazili divljenje...(vjerujem da je bilo iskreno)..ali nisam ih napadao samo sam im pokusao razjasniti
nasa shvacanja i vjerovanja..ali nema smisla..Oni to tako čudno objašnjavaju i meni nije išlo u glavu kako imaju tako nelogičnu logiku..
Tvrde da je Isus kod njih jako voljen..i nisam stekao dojam ni da Mariju previše mrze..a čak su "zainteresirani" da se razvija mir i tolerancija Islam vs. Kršćanstvo..
O "muljatorima"; Apostolima(evađelistima) i naročito Pavlu "imaju nepobitne dokaze" u Kuranu..a Ja im rekoh da meni kao Krscaninu to nije nikakav dokaz..itd.sve u svemu sam vidio da nema smisla objasnjavat jer oni to ne mogu shvatit(kad vade riječ po riječ i traže nekakvu igru riječi).
Ali mogu reći da je meni pomoglo to promišljanje i debata s njima,
da još zornije doživim Isusa i Sv.Trojstvo..pa mi nije žao što sam imao i to iskustvo..

Il Divo;dobro si rekla,Treba svoju vjeru doooobro naučiti..
ali Ja vjerujem da si ti moćna po pitanju vjere..vidjet ćeš za koju godinu..
bit ćeš Lavica:)
a ovi sto znaju napamet Bibliju..znaci ovi pismoznanci..sto izokrecu
smisao i poantu,ti nece moci nista,..
pozz svima
BVB