www.tebe-trazim.com

uffff...teško pitanje...jako teško

Draga moja Anđi,da li je pitanje teško ili nije,to bi nam trebalo biti manje važno,važno nam treba biti kako ćemo se mi nositi s tom težinom i kako odgovriti na njega?Vjerujem da u ispravnom shvaćanju pitanja leži i ispravan odgovor,a tada sva težina postaje vrlo lako "breme i strašno sladak jaram!"

Gotovo da nema nikoga od nas da nije prosao losa iskustva na poslu. Veliki broj ljudi jednostavno 'izludjuje' na svom poslu, al egzistencija i ljudi za koje brinu ne daju ni pomisliti na drugo do sutra na novo poci na posao i trpjeti tudje komplekse koji nerijetko jesu upravo zlostavljanja.
Tesko je za druge govoriti, al mogu zato o sebi. Kad bih uvidio da na poslovima koje sam obavljao nema razumjevanja, paznje prema covjeku (ne nuzno prema meni), kad ne bi bilo ni trunke postovanja osobe, pricekao bih prvu priliku i dao otkaz. Da budem iskren, uvijek bih trazio i dobijao druge mogucnosti, doslovno trazeci bolji posao, razmisljajuci, razgovarajuci s ljudima o problemima i mogucim rjesenjima...
U svom radnom stazu medjuostalim sam i osam sezona proveo kao kuhar po restoranima. Vidjao sam ljude kako padaju u nesvijest od umora ili vrucine, kako gladni rade jer nije dozvoljeno jesti, osim ako se marenda donese od doma i to na brzinu, kako se ne isplacuju place sirotinji, ukratko, kako se prema ljudima odnosi kao prema nezivim bicima. Da, nije to prica iz vremena plemica i kmetova, gospodara i robova..., danasnji neljudski odnosi na poslovima realnost su koju malo tko moze zamislitii. Mene je rijetko koji 'gazda' maltretirao ili prevario za placu jer nikada na poslu nisam imao kompromise i trazio sam uvijek striktno poslovan odnos bez velike 'ljubice' medju nama. Posebno onda kad bih vidio odnos kakav sam opisao gore, a to je takoreci bilo svugdje. Razumijem da mi je lakse nego nekoj zeni, jer kao muskarac mogu zaraditi novce na mnoge nacine, pocevsi od lopate i dnevnice od 250 kn (ako zdravlje sluzi), pa evo i ovako, pisuci za razne medije, i nikada nisam zaboravio da se novac moze posteno zaraditi na mnogo nacina. Ne bih se puno zadrzavao na jednom poslu kad bih se tamo trebao smijati psovkama, odobravati prevare i vrijedjanja, pljeskati gluposti, svjestan da takvi ljudi, prepuni novaca, zive samo za novac i doslovno je ogromna tuga u njima: a vi dobro znate da su tuga i ocaj pravo lice covjeka kad mu je novac bozanstvo. Oslijepe takvi, vise ne vide zivot ni sto je vrijedno. Uzgred receno, brzo sam naucio tako bogatim poslodavcima dati do znanja da ga ne postujem ako je gad kako se ponasa (opet podvlacim ne nuzno prema meni).
Razlog zasto sam mogao takvo sto je to sto sam muskarac i imam 95 kila i radnik koji pokazuje rezultate. U mom poslu dok sam kuhao, zenama je bilo puno teze izboriti svoja minimalna prava i zene su bile posebno u losem polozaju, cak i seksualno zlostavljane. Sumnjam da se sto promijenilo.
Jasno mi je kako je to neminovno medju 10, 20 ili 50 zaposlenih, slusati psovke na Boga, slusati lazi i gledati podvale, braniti se od licemjerja, braniti svoj i tudji obraz, dostojanstvo, svoje radno mjesto, obraniti nekoga slabijeg i potlacenog... al ako je postojala druga mogucnost, nije mi znacilo da se tu trebam zadrzati, barem ne na mjestu gdje su posebno izrazeni bezbozni odnosi, gdje bih vidio da s takvog radnog mjesta odlazim svaki dan sve losiji. To je moje iskustvo i pokazalo mi se da ne brinem za buducnost i poslove, mirovinu i slicne stvari..., jer covjek zivi i hrani se isto tako i Bozjom rijecju, nadom, vjerom, molitvom. A zivi sam dokaz ovome: ako sam sto puta u svom zivotu dao nekome nesto, vratilo mi se nebrojeno puta vise i bolje.

Dragi Leo, kad sve ovo pročitam, nedavno smo diskutirali i s angelique i njenim problemima na poslu, sjećam se i rebekinog iskustva, slušam,,, gledam oko sebe... razmišljam o svojim curama iz mog dućana koje su sve redom dale otkaz jer je došao novi gazda..i nova "europska pravila"- samo tjedan plaćenog godišnjeg...a plaća mala..premala, a radile su i služile nas zadnjih 15 godina- subota..nedjelja...uvijek su tamo... radije i gladne- a dostojanstva nedamo, rekoše i dadoše otkaz. i što se događa... gazda,bahat, mahnit...napunio dućan, sve lijepo okitio, uredio...ali nema naše Milke i Janje...nema onih osmijeha, ta bili smo si svoji... mogli smo kupiti sve što trebamo, bez kune u novčaniku...dok ne dođe plaća..mirovina...
Bilo je puno suza ovih dana... curama je pukao film...i stanari se pobunili...neće u novi dućan...zaobilazili ga u širokom luku...jer eto i nas zaboli postupak..novog gazde...psovao ih je, grdio..rekao im da su one samo marva.. da trebaju radit i šutit....
A bivši gazda... svaki Božić nas nekoliko "najvjernijih" kupaca darivao vinom i slatkišima! Dućan nam je bio i mjesto ugodnog razgovora, smjeha, šale...taj gazda bivši..kad se moj Josip razbolio..prvi me pitao treba li mi financijska pomoć-reče mi da mogu na njega računati...I drugima isto tako...Koja razlika . isti dućan-2 različita čovjeka..jedan privlači.. drugi odbija.. A najljepše od svega cure za novog gazdu u subotu se išle pomolit na Kamenita vrata... da mu Bog prosvijetli razum i ulije duha mudrosti i razboritosti... On kamenom-one ljubavlju...
Jutros dobih poruku na mob. od Janje- gazda se ispričava i zove ih da se vrate... da se dogovore sada oko svega...jel to zbog praznog dućana ili ga dotače ljubav? Možda je shvatio da.. ružna riječ, oholost, bahatost= prazan dućan! Lijepa riječ, povjerenje, ljudskost= pun dućan!
Šta reći na to? Što znači ljubiti one koji nas mrze, proganjaju! Moja Milka i Janja to znaju, Bog ih blagoslovio!
I neće bit problema ni s Milkom ni Janjom- jer su dobre radnice-već su dobile poziv za drugi dućan, s boljom plaćom...ali osta mi ona Janjina zadnja riječ u srcu- ma vratit ću se( gazdi) nije sve u novcima... vidiš da ga je Bog dotaknuo..nije on loš....biće sve dobro. Cure, hvala vam... ponosim se vama.!

Eto, ovo više ispade kao neka oda mojim dragim curama- to im dugujem... ali nisu li nas naučile i pokazale nam( meni kao svjedoku svega je to vidljiv čin Božje intervencije).kako ljubav otvara sva vrata, kako nitko ne može protiv nas kad je Bog uz nas....i zato sam to podijelila s vama.. Osebi i svom poslu... nemam što pisati..osim da sam Bogu zahvalna na svom poslu koji me čini sretnom i zadovoljnom, na svim ljudima oko sebe- bez obzira kakvi jesu..prihvaćam ih takvima i blagoslivljam ih.. i ne opterećujem se sitnim podvalama, pakostima... moj zagrljaj i osmijeh ruši sve barijere... a s onima koji su me ranije proganjali...imala sam poseban tretman liječenja ..Isusovom ljubavlju.
Primjenjivala sam tzv. četverostruko okruživanje ili molitvu u četiri koraka:
1. prihvati osobu onakvu kakva jest- to je jedini način da nešto staviš u Božje ruke. Ne možeš pobjeći od situacije u kojoj se nalaziš, jer ako pobjegneš-vučeš je za sobom kao teški teret pa je onda problem još teži.
to je ono što je Isus rekao-prihvati svoj križ . Tek kad prihvatiš osobu koja ti je teška- tek tada to možeš staviti u Božje ruke. I Bog će to nositi za nas i lakše je.
2. drugi korak je oprosti toj osobi- mržnja razara dušu i tijelo-ako ju nosiš u srcu...progonit će i razarati i dalje. moramo srce osloboditi od mržnje da bi nam Bog mogao pomoći... Ja sam to činila ovako kad nisam mogla oprostiti osobi koja me strašno povrijedila..da mrzila sam ju..
... to sam negdje pročitala i primijenila..rekla sam ovako:
Isuse, ja toj osobi ne mogu oprostiti, trudim se evo svim silama ali ne ide...ali Gospodine Ti možeš-jer si sav ljubav- neka iz Tvoga srca poteče rijeka ljubavi kroz moje srce do srca osobe kojoj ne mogu oprostiti! To sam molila, molila i molila. ..dOGODILO SE ČUDO...NAKON NEKOG VREMENA TA OSOBA MI NIJE BILA ODBOJNA, PRIMIJETILA SAM DA IMA LIJEPE OČI, da kad ispriča vic-svi se smiju.... ubrzo sam je mogla pogledati u oči...bistro, jasno i sa sjajem u oku... nevjerojatno..ali .to tako djeluje! Oprosti- da bi ozdravio! Koja formula!
3. treći korak je Zahvali Bogu za tu osobu i to je jako važno! Ovo je nezaobilazno..jer otvaraju ti se duhovne oči i uviđaš dobre osobine te osobe- jer nijedna osoba nije potpuno zla(samo đavao). Ovime otvaraš vrata da to potzitivno i dobro još više raste i razvija se.
Kad zahvaljuješ Bogu za ono loše što je dopustio da ti se dogodi, što ti je ta osoba učinila...time govoriš Bogu da imaš povjerenja u Njega i da je Bog jači od te kušnje- dozivaš sretan ishod u svoju situaciju. I to će se dogoditi, ....meni se dogodilo.
4. četrvrti- Zavoli tu osobu. Ovaj korak je najjači, jer nama ljudima je teško-mi ne možemo ljude koji su nas ranili ili teško povrijedili ljubiti svojom ljudskom snagom-ali možemo Božjom. Oni koji su mogli oprostiti bez da mole da to Bog učini svojom ljubavlju( vidi u drugom koraku-), ako ne mogu zavoljeti tu osobu mogu sada moliti : Bože, neka tvoja ljubav teče kroz mene na život te osobe, u njezino srce. Oslobodit će se i poteći Božja ljubav. To je naprosto neopisivo-koliko djeluje. Ja tu osobu danas volim istinskom ljubavlju, radujem se kad je sretnem, popričam s njom...a i ona je sada drugačija... .
Ne tražimo da se drugi poprave, promijene...da bi smo ih voljeli... pustimo ih-oni su onakvi kakvi jesu... jer lako je voljeti drage i dobre osobe...ali voljeti nekoga kad je opak, težak i zao- to može samo Božja ljubav. I dobro je znati da nikad nije čovjek onaj koji te želi povrijediti- nego đavao- koji radi preko slabosti drugih ljudi. Ako pustimo da preko nas teče Božja ljubav, tada će Božja ljubav razbiti i uništiti to zlo u čovjeku. I čovjek će tada biti slobodan i neće imati više nikakve želje ni potrebe da te napada i čini ti zlo. Ljubav će ga osloboditi i izliječiti, jer joj se ne može nitko i ništa oprijeti!
Ne zaboravimo- prvi uvjet da se promijene osobe koje su nam teške ili nam čine zlo jest da se najprije promijenimo mi, tj. tek kad se promijeni naš odnos i stav prema njima, moći će mo postat "kanal" za Božje djelovanje i izlijevanje Božje milosti u njihove živote.
dA SAM RANIJE ZNALA ZA OVE KORAKE...MOJ ŽIVOT BI SIGURNO bio puno lakši...ali otkako ih znam..zahvaljujem Bogu na onome koji je ovo prosvjetljenje podijelio s nama... ako je išta "čarobna formula" -ovi koraci to jesu. Slava Bogu!

u pravu si u svemu sto kazes vikice, a mogu samo reci da sam i ja prije znao barem nesto malo o Bogu, sve bi mi na poslu bilo puno drugacije. Uvijek bih prvi ponudio mir i pomoc na poslu, al ako bih na to dobijao podvalu ili zavist, klonio bih se i tih ljudi a pokusao bih se kloniti i takvih mjesta. Da sam poznavao Boga, drugacije bih i postupao.

vikice moja mila


leo...da leo...kad vidiš takve stvari oko sebe zgadi ti se sve...i što veliš...ne nužno prema tebi(meni)...ali kad vidiš da iskorištavaju te jadne ženice da rade po 12 sati za plaćicu neku malu..ne smije sjesti...
i ono što mi je najgore...
i ja moram sudjelovati u tome...
jer zaposli premalo ljudi, a odgovaram za dobro obavljen posao...
i onda ili daj otkaz
ili se svađaj s gazdom da zaposli još ljudi
ili budi gnjida ko i on i izrabljuj ljude

Mozda cete se nasmijati,a mozda mi necete ni vjerovati...
Kod mene u firmi je jako velilika konkurencija,a vjera nikakva.....
Imas sanse da od "Smetlara doguras do direktora",pocnes kao mali i nakon nekoliko godina narastes,i postanes veliki,i sigurno da se svi bore,
jer i place su znatno drugacije....Ljudi koji su skupa samnom poceli da rade,odisli su prema gore i imaju 3xvece place...eto to je to,sta covjeka tjera,da poneki puta bude necovjek....i tu se svasta podmice,i prave cake i sabotaze....i ja da sam drugacije postupila danas bi bila na drugom mjestu....u najtezoj situaciji,kada mije pomoc bila potrebna,imala sam kolegu koji je mogao da posvjedoci.....istinu...ali se nije usudio zbog ,
Mobbing...nije htjeo da se mjesa,poslje mije rekao da nije imao hrabrosti..
To je za mene bilo uredu...
Danas ti moji "zloceste kolege" su se od firme doskolovali,pomocu kurseva i seminara,jer to firma placa..i otisli na gore ,veru se polako na vrh piramide......To nije lako....danas oni imaju slicno kao ja sto sam prosla,samo oni dobivaju nazad od njihovih Sefova,i konkurencije....
I pitaju se sami pa kako to moze da bude,i da nije korektno...
Bas moj Sef je skupa samnom poceo da radi,kao mehanicar...
danas kada pocme on da se zali na svojega Sefa,onda mu ja kazem ,
to je samo ugledalo..ono sto ti nama dajes..to dobijes od svojeg nazad...
I to mu nikako nije jasno...Jos nijednog nisam cula da se bune protiv
"place",ma sada kako rade ne zarade ni pola place,
Ali mi imamo SEMU..za place i ti ili radio ili ne placa je jednaka....
Ja sam danas sretna jer sam ostala mojoj vjeri vjerna....

Odličan izbor teme. Pohvaljujem!
Pozdrav iz Paradisa.
Smjerno naprijed, ali u Kristu!

pa mislim da bi o ovome mogla pričati..i u pozitivnom smislu što se tiče same vjere na radnom mjestu...
ni prije ni poslije obraćenja k Isusu ,nisam imala problema...jednostavno prije o tome nije bilo diskusije nit je ko što pitao a sad..svi znaju moj stav i prihvaćaju tj poštuju.dapače ,čak se desi da rado slušaju ili su u najmanju ruku zainteresirani kad bi ja razglabala o svemuo bilo čemu što ima veze s crkvom...
Čak sam na radnom mjestu od svog direktora koji nije naše vjeroispovjesti naišla na iznenađujuće razumijevanje..odmah na početku mi je rekao da je čuo da poštivam i prakticiram svoju vjeru i da ako i moram raditi nedjeljom da imam zeleno svjetlo za otić na misu i to pod obavezno..a da mi je inače nedjelja slobodna....jer zna šta to znači...
meni znači puno a i značilo mi je puno to što mi je on rekao..
isto tako i s kolegama..neki su hvala Gospodinu i na misu krenuli.......................................
ima primjera puno......
pozitivnih..........
mislim da je sve stvar osobnog stava...kako se čovjek postavi tako će mu i biti...
nikad me nisu zanimale nikakve piramide..hijerarhija...napredovati ne napredovati....
ko će prije mene neka ide ...ima i ambicioznijih od mene..spretnijih..i potrebnijih materijalno od mene....
meni je bitno da volim posao koji radim,da imam veselo okružje,da sam slobodna reći svoje mišljenje i nadasve da mi štima posao...
radila sam u njem.s ljudima različitih vjera,boja ,jezika i bilo mi je super...
samo na jednom mjestu sam imala manje ljepo iskustvo i o tom sam već pisala..sami počeci moje samostalnosti...
ali ni ono nije uspjelo zasjeniti sve ostalo...

Radila sam sa svakakvim ljudima, promijenila već pet poslova...četiri tijekom studiranja i sad sam na petom gdje radim u struci...a ni to neće potrajati nego do 31.05. ove godine, osim ako Gospodin odluči da trebam tamo zaradit mirovinu
Što se tiče ispovijedanja vjere na poslu, ja ne pričam puno o vjeri u uredu....zapravo nikada sama neću ni započeti tu temu, ne zato što se bojim ili stidim ne daj Bože, nego zato što mislim da za takve stvari nema mjesta u uredu...
Svi uostalom znaju tko sam i što sam.
Trudim se raditi svoj posao kako treba, izbjegavam teme koje se tiču moga privatnog života, ako treba pomoći bilo kome tu sam...i na kraju mjeseca čekam svoju plaću i molim da Bog providi da ta plaća ne prestane dolaziti u 6. mjesecu, a ako ipak takva bude Njegova volja onda će opet nešto iskrsnuti, kao i uvijek.