www.tebe-trazim.com

Iako je Tolstoj bio krivovjerac i čudak, ta mu je priča izvrsna - u rangu "Kerutzerove sonate".

Odskenirat ću ju u cijelosti (nije dugačka) ovih dana i ako tko bude htio pročitati nek se javi na pp.

Moja je velika mana upravo u oholosti, oholosti nad drugime. Kako imam milost da za sad nemam velike napasti na području čistoće, u meni se stvorila velika odbojnost i prezir prema tom grijehu i kao da čovjeku koji ima problema s time "ne mogu oprostiti" što ima problema s time: ako sam ja ta o koju se taj čovjek ogriješi svojim mislima, osjećajima, namjerama, željama...
Kad god mi pristupi netko za koga pouzdano znam da ima takve neke zabranjene misli i osjećaje prema meni (pogotovo kad znam da ta osoba nije vjernik pa ni ne kontrolira svoje misli) - u meni se stvori odbojnost prema toj osobi... Teško mi je u tim situacijama voljeti čovjeka, a mrziti grijeh...Ja kao da pomalo zamrzim i čovjeka - tj. bježim od njega, ne želim biti u njegovom društvu, i osjećam veliki nemir u blizini te osobe.. Baš osjećam kako mi uzimaju mir...
I to me uvijek vodi i u mojim mislima..Kad ja upoznam nekoga tko je meni divan i privlačan, ne idu moje misli dalje od zaključka: Kakav divan mladić! Kakvo divno stvorenje! Kakav duh! Kakve divne oči!
..Ne usudim se puno ni razmišljati o toj osobi jer svakom svojom misli koja bi mogla biti neprimjerena - kradem mir njenoj duši...
Kad se sjetim koliko mene rastuže susreti s osobama koje imaju te neke problematične sklonosti prema meni - pa ne pada mi na pamet da ja nekome to isto radim..Da netko strepi od mene ili da onoga koji je slab na mene još više svojim mislima potičem na njegove grešne sklonosti...
I zahvaljujem Bogu što me čuva od tog grijeha.

Po meni je grijeh bluda izuzetno težak, nisu mi potrebna objašnjenja zašto je bludnost grijeh - dovoljno je znati da je naše tijelo hram Duha Svetoga, a samim time je jasno da nikakva uprljanost tijela niti duha tu ne bi smjela biti. Pozvani smo na čistoću. A u bludnosti ni traga od čistoće.
Znam da bih trebala nekako prihvatiti te ljude koji imaju prema meni takve grešne misli, ali ja njih prihvaćam "na daljinu"... Ne dopuštam im da mi se približe... Nemam dovoljno Ljubavi za njih da im objasnim njihov grijeh..Pokušam ponekad, ali opet oni po starome..I došlo je do toga da ja već gotovo prezirem i samu riječ "požuda"...
A to je oholost ... Moja oholost nad darom koji sam dobila ne zasluživši to svojim životom..Oholost nad braćom koji su slabiji na tom području, a vjerojatno neizmjerno bolji na nekim drugim područjima...

Jedino bih kod svog mladića ili muža mogla podnositi taj osjećaj požude jer jasno mi je da to mora biti, ali kad god molim za muža - naglasim da želim nekoga tko će biti iznimno čistog duha i tijela, tko me neće plašiti svojom požudom, kod koga će taj osjećaj biti pod Isusovom kontrolom. Nekoga za koga ću znati da puno više voli moj duh od mog tijela..
Jer kad čujem što sve neke žene moraju podnositi - prezirem bludnost još više...
I još više zavolim duhovnu i tjelesnu čistoću!

... samo da navedem epilog slučaja od početka tjedna:
Svećenik pokrenuo natjecanje u ljepoti

...danas u 24sata stoji članak:

Odustao od izbora za najljepšu časnu

Biskup nije bio zadovoljan, no ni on u potpunosti nije razumio moju ideju. Ja sam naglasak želio staviti na psihičku ljepotu, rekao je talijanski svećenik Antonio Rungi. On je planirao u rujnu organizirati "Miss časnih Italije", prvo natjecanje u ljepoti za časne sestre. Časne bi, prema njegovoj zamisli, slale svoje fotografije na njegov mail, a on bi ih objavio na blogu kako bi zainteresirani mogli glasovati za svoje favoritkinje. Želio je ukinuti stereotip o ružnim i starim časnim sestrama te upoznati ljude s njihovim radom. No sve je propalo nakon pritiska javnosti, ali i ostalih svećenika.

...znači, ništa od svega toga...