|
Put, Istina i Život
Antonio Sudac
Put. Postoje dvije glavne vrste puteva. Oni lakši i oni teži. Ovisi o nama kojim ćemo putem krenuti.
Istina. Neki kažu da ne postoji ono što mi smatramo da je istina. Kažu da su važni kutovi gledanja. Svatko ima svoju istinu.
Život. Što je zapravo život? Svijest o tome kako postojimo, kako djelujemo i kako stvaramo?
Ova tri pojma će biti presudni mladiću imenom Petar da krene ispravnim načinom života. Mučen razmišljanjem čiji je i kakve naravi glas, koji mu se neprestano obraća, Petar će proći kroz svojevrsni pakao da pronađe pravi put, pravu istinu i da živi kršćanskim životom.
I
Ustaj, Petre. reče nepoznati glas i istoimeni student teologije se naglo probudi u postelji svog unajmljenog stana. Trznuo je glavom na sve strane da vidi tko ga je to probudio, ali u sobi nije bilo nikog osim njega samog, osupnutog i prestrašenog.
Iznenađen tom spoznajom, Petar se jedva digne iz postelje. Mislio je zakoračiti prema kupaonici kad se onaj tajanstveni glas ponovno oglasi: Tebe sam izabrao. Ti si savršen. Slijedi moje upute, Petre, i čeka te lagodan, uspješan život. Dajem ti svoju riječ. Petar tek sad shvati da je glas dolazio direktno u njegove misli. Nitko drugi ga nije mogao čuti. «Moj Bože, zar sam poludio?» naglas reče Petar, a onda umukne. Pričati sam sa sobom ne bi ništa poboljšalo.
Glas uskoro opet progovori. Bio je to milozvučan glas i kad bi pošli zamisliti osobu kojoj pripada, vjerojatno bi vam se ukazala slika nekog čovjeka punog milosti i radosti. Slobodna volja, Petre. To ide prije svega. Pristaješ li na svoje bezuvjetno služenje meni? «Kome to točno?» sumnjičavo upita Petar, opet naglas jer je ovo otišlo preko svih granica ludosti. Jedino o čemu je sada mogao razmišljati bila je ona uzrečica: Vuk u ovčjoj koži. Možda je taj glas smirujući i lijep na svoj način, ali najvažnije su njegove namjere. Ja sam pravi i istinski kralj svijeta. Pada ti netko na pamet, ha? glas dobije nekakav zadirkujući prizvuk i nasmije se.
Imao ga je u šaci. Petar instinktivno pomisli na Isusa Krista, ali nije u tome bila zamka. Neposredna sljedeća misao mu je bila kako je moguće da mu se Isus javlja i kako će on postati važan u studentskom domu kada to svima ispriča i kada uvjeri svećenike i profesore u to. Taj trenutak ponosa koji je njime ovladao dopustio je objavljujućem (zlo)duhu da ga dobije u vlast.
Onda, Petre. Što kažeš? «Moj Isuse, to si zbilja ti?» Ne smijemo sada gubiti vrijeme na to, Petre. Da uvjeravam svakog čovjeka kojemu se ovako objavim da sam to zbilja ja, stoljeća bi protekla. Najvažnije je da se sada brzo odjeneš, jer te čeka maleni izlet izvan doma, može? «Ali, Gospodine, zahtijevaš od mene da propustim jutarnju molitvu.» blago se zaprepasti Petar. Čuj ti njega! Sada ti je važnija molitva meni nego sam Ja?! Razmisli malo, Petre. Upravo si postao bliski sluga svog Gospodara. Morat ćeš se osloboditi stvari koje ostali ljudi čine. Sada si u mojoj službi i nemoj to ZABORAVITI! Posljednja riječ je još uvijek zlokobno odzvanjala u Petrovom umu dok se je odjevao.
II
Odmah nakon što je Petar stajao potpuno spreman za izlazak iz stana, glas mu je rekao da otiđe u najbližu crkvu i Petrovog dvoumljenja je nestalo «Pa to mora biti Gospodin! Ni u milijun godina me ne bi đavol natjerao u crkvu.» razmišljao je on.
Na ulazu u jednu kapelicu, glas je sada skrušenije počeo Petre, morat ću te nešto zamoliti. Ovo ti se neće odmah svidjeti, ali uvjeravam te, to je za moju dobrobit. «Što to?» mišlju upita Petar i zastane tik ispred vrata. Na misi primi pričest na ruku. «Ali zašto?» Moji planovi su tebi nedokučivi, Petre. Zar nikad nisi čuo za ono: Čudni su putevi Gospodnji? Samo učini ono što sam ti rekao. «Mislim da bih se prije trebao ispovijediti.» reče Petar. Ne, nikako! Glas kao da je zavrištao. «Zašto ne?» Petar je sad već bio sumnjičav. Glas se pribere. Nemamo toliko vremena, znaš? Uvijek će poslije biti vremena za ispovijed, vjeruj mi. Primi pričest na ruku, ali ne jedi hostiju! Upozoravam te, ni pod koju cijenu! «Ali...» Petar nije mogao doći do riječi jer je sad glas iznova govorio Nedokučivost, nedokučivost, nedokučivost ... sve dok Petar s mukom nije pristao.
Kad je izišao iz kapelice s hostijom u ruci, glas ga pohvali i zapovijedi mu da pričeka na uglu jedne ulice. Čim je Petar kročio u tu ulicu, glas se nadovezao da pričeka jednog gospodina sa crnim kaputom i kosom svezanom u rep. Još mu je rekao da ga zaustavi i preda mu hostiju bez govora.
Spomenuti čovjek se pojavio i Petar u njemu nije vidio ništa dobrog, ali svejedno ga je zaustavio i predao mu hostiju. Čovjek se iznenađeno nasmiješio, ali ne baš lijepo. Imao je široki krokodilski osmijeh, u isto vrijeme obijestan i zahvalan. Petar se posrami pred tim osmijehom i pobjegne čim dalje dok je slušao Hura! Hura! Hahahahahahahahahaha...!!!
Istog dana, dok je Petar polazio prema noćnom ormariću da izvadi Krunicu, glas ga pri tome zaustavi Ne sad! Ostavi se toga na trenutak, Petre! Ovo nije dječja igra! Danas te još čeka puno posla! Istrgni podosta papira iz nekog bloka! naredi glas i Petar nevoljko posluša. Kad je to učinio, glas mu počne diktirati što da napiše. Neke rečenice su glasile: UPOZNAJTE PRAVA NAČELA VJERE! KRENITE PRAVIM PUTEM! SAZNAJTE SVEOPĆU ISTINU! ŽIVITE ŽIVOT NA NAŠ NAČIN! Petar je vrlo brzo shvatio da mu je glas zadao da radi neku vrstu oglasa. Još mu je izdiktirao broj nečijeg telefona koji je isto morao napisati na papiriće.
Jako dobro. Sada oblijepi sve te papiriće na oglasnu ploču dolje u holu, Petre. «Ne tako brzo. Prvo mi reci zašto sam morao dati hostiju onom čovjeku.» usprotivio se Petar. Više nije htio biti nečija marioneta, ali vlasnik glasa je bio daleko od običnog lutkara i manipulatora. Zapamti, Petre. Sa mnom nema šale. «A tko si ti, zapravo? Nisi ti Isus Krist! Ti nisi Gospodin!» Ne, nisam. «Zašto si mi onda lagao i uvjeravao me u suprotno?» Prisjeti se. Nijednom nisam rekao da sam Isus Krist. Ti si to sam pomislio! «Tko si ti onda? Anđeo?» Glasu je nekako laknulo. Kada to tako staviš, da. Ja sam neka vrsta anđela. počeo je govoriti molećivo Hajde da zaboravimo tu malu prepirku. Oblijepi oglase. Bit ću ponosan na tebe.
Završavao je sa zadnjim oglasom kad se prisjeti kako se glas nije javljao dok je on bio u unutrašnjosti kapelice. Sinula mu je ideja. Šetao je prema jednoj kapelici dok ga je glas uporno uvjeravao kako mu to nije pametno. Kad to glasu nije uspjelo, počeo ga je moliti da prestane s tim i vrati se natrag u studentski dom, pa će mu reći tajne kako da živi lakšim putevima. Ni to mu nije uspjelo. Petar se oglušio na sve njegove krikove koji su uslijedili. A, onda ga je nevidljiva sila jednostavno prikovala na mjestu. Bilo je to djelo vlasnika glasa. Petar je to znao pa je samo izrekao: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.» Nevidljiva sila je istim trenom popustila i Petar se je ponovno pokrenuo. Nasmiješen je stigao do vrata kapelice. Glas se spustio do šapta. Zašto to radiš? Zašto ne slušaš svog Gospodara? «Ti nisi moj Gospodar!» oštro mu odgovori Petar. Glas krikne Nikad me se nečeš riješiti! Dovest ću te do ludila! Natjerat ću te da zamrziš Boga, sebe i sve živo oko tebe! Natjerat ću te da se ubiješ! Imaš moju riječ! Hahaha! Nemaš pojma koga si upravo naljutio! «Začepi!» i tako je bilo.
III
Petar je u kapelici odmah produžio do ispovijedaonice. Ušao je u nju i kad je došao do dijela da kaže: Skrušeno ispovijedam... rekao je nešto drugo: «Oprosti mi, oče, što ne idem po rutini, ali nešto užasno mi se dogodilo.» «Reci, sine.» odgovori mu svećenik. Petar počne: «Na današnji dan mi se objavio jedan glas, koji nikako ne može biti moja savijest.» dugo nije dobio odgovora «Oče...» «Kakav glas, sine?» «Bojim se da je zlobne naravi, oče. Natjerao me na razne loše stvari. Ne znam kako da ga se riješim.» «Došao si na pravo mjesto. Ispovijed je najbolji način za takvo nešto...»
Petar je sada sjedio u svom stanu, s Krunicom oko zapešća. Što to pokuašavaš? b....o! Nemoj ni pomišljati na to da ćeš me se nekim čudom riješiti. Jedini način je da okončaš svoj život, čuješ li me?! prijetio je glas. Petar se prekriži i otpočne s molitvom koju mu je savjetovao svećenik: «Sveti Mihaele Arkanđele brani nas u boju. Protiv opakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo, i Ti Vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne što svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao protjeraj. Amen.» čim je završio s molitvom, glas ispusti bolan krik i onda naglo utihne, ovaj put, za sve vijeke vijekova.
Nakon 10 godina, Petar je postao egzorcist. Posvetio je svoj život Bogu i pomaganju onih koje je zadesila slična nevolja kao i njega prije 10 godina. On je našao svoj Put, pravu Istinu i kršćanski Život.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
