|
Korisnik s preko 1000 postova |
|
Pridružen: 13 vel 2006 13:38 Postovi: 1753 Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš! Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 1 zahvala
|
dragi prijatelji,vidim da se i "stara"garda uključila u ovu rapravu,pa eto da i ja pokušam dati mali obol....
vjerujem da ništa ne može više boljeti, nego baš ondje biti prevaren i ranjen gdje smo se smatrali zaštićenima, prihvaćenima, gdje smo beskrajno ljubljeni dušom i tijelom, kao što nas nitko drugi ne može ljubiti?
ne čitamo samo u stihovima i romanima ili pak gledamo u srcedrapateljskim filmovima i dramama takove situacije, već doista i u stvarnom životu mnogi ljudi u takvim životnim teškoćama, duševno propadaju zbog slomljenog srca ili se mjesecima pa čak i godinama bore s mišlju da čak nažalost počine i suicid......
prezir mnogih muškaraca,koje iskazuju prema ženama, kao i agresivnost mnogih žena prema muškarcima, nije ništa drugo nego čisti refleks na izdanu ljubav....
svi znademo da u pravoj i istinskoj ljubavi, čovjek je kao biljka koju se ne može presaditi bezbroj puta, no ako i u tom slučaju dok se presađuje preživi , oporavak te biljčice traje dosta dugo i ako se uopće oporavi od povreda njezina korijenja,to je zaista predivno....
u samoj Bibliji imamo dosta pripovijesti o bračnoj nevjeri, ali mene jedan odlomak posebno fascinira i mogu osobno kazati da je to jedno za mene, od najdirljivijih mjesta u Evanđelju, a to je susret Isusa i preljubnice.
sam Ivan nam ne opisuje kako je uopće do toga došlo, dakle koji je bio uzrok tog preljuba?... le li ona bila, možda, naivna i prevrtljiva? no, hajdemo pokušati okrenuti i drugu stranu ploče pa razmišljati ovako....
možda ju je njezin muž već dugo vremena zapustio i možda ju je čak i sam prevario.... sada je pak susrela drugog muškarca uz kojega se prvi put osjeća istinski voljenom i naravno, teško se i gotovo da se ne može oduprijeti toj napasti.... ona mu se daje, ali nakon što su ih neki od tih ljudi otkrili, dovlače je pred Isusa..... naravno, muškarac koji je bio s njom i sudjelovao u preljubu, pobjegao je, a ona na tipičan način ostaje u rukama ljudi koji je zlobno psuju i osuđuju....čvrstog sam uvjerenja da ju je u tom trenutku uhvatio paničan strah od onog što bi se moglo dogoditi sve do trenutka kada ljudi s kamenjem u ruci nisu mogli više izdržati Isusov pogled te jedan za drugim bacaju kamenje i odlaze.....
tisućuposto vjerujem da ta preljubnica nikada neće za svoga života zaboraviti onu rečenicu koju je čula iz Isusovih ustiju, a koja je paralizirala ruke tih ljudi: "Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen na nju!"
sad da ne nabrajam dalje, sigurno su se možda neki od tih ljudi i obratili. no, bilo kako bilo, Isus na kraju ostaje sam sa ženom, gdje joj progovara da je ni On ne osuđuje, nego je dapače hrabri za novi početak u vjernosti.
u životu je sigurno m,nogo razloga zašto su ljudi jedni drugima nevjerni.... nevjera nikada nije neopasna, ni tada kada pokoji preljub ostane neotkriven ili čak bude poticaj za bolni ali ipak novi početak.... stoga svaka bračna nevjera ne mora odmah voditi u katastrofu.... potpuno razumijem trinity i njezinu situaciju.... ma kako bila bolna i teška bračna nevjera, ljubav može dobiti borbu s partnerovom bračnom nevjerom. to može dakako stajati vremena i snage gotovo isto kao i borba s teškom bolešću.... sjećam se da sam ne tako davno pročitao jednu priču koju ću po sjećanju otprilike podijeliti sada s vama....
dakle, ovako...jedna žena čini preljub s nekim strancem i prema zakonu svoga naroda, osuđena je da bude bačena sa strme litice.no međutim, njezin muž koji je beskrajno voli, u satima prije njezine beskrajne strašne smrti, počinje plesti veliku mrežu koja će je uhvatiti. budući da je zakon morao biti zadovoljen po svakom slovu, on je izvršen, odnosno, ona je bačena s litice. ...međutim, ipak je smjela ostati na životu zbog velike ljubavi koju je imao njezin muž prema njoj, unatoč bračnoj nevjeri, njihova ljubav počinje ponovno.
bilo bi dobro svima nama koji smo u braku, a i onima koji će uskoro ući u bračnu luku, da često pomislimo na ovu priču, kako je uvijek moguće isplesti takvu mrežu i prilagoditi je situaciji sadašnjeg života.... ne bi smjeli nikad smetnuti s uma, da ljubav zapravo nije ugrožena samom nevjerom nego puno prije i neovisno o njoj u svakodnevnim životnim trzavicama.
svi znamo kako manje-više nitko od nas nije izuzet od toga, pa sjetimo se svake bezobzirnosti, loše riječi, uzbuđena prepiranja, pa sliku imaš, tona nemaš, sukob različitih karakternih osobina, borba za prevlast u zajedničkom životu,česte i nemile svađe i mnogo drugih raznih situacija....
kako bi kratko mogli kazati.... sva oholost, taština, egoizam, i svako drugo loše ponašanje u našim srcima, a koji su prisutni u braku, ugrožavaju i opterećuju tu ljubav i prije negoli se štogog desi...
kao vjernik,vjerujem da svaki brak može uspjeti, samo ako se pročišćuje kajanjem, priznanjem krivnje na jednoj strani, i istinskim praštanjem na drugoj strani, i to redovito koliko god je to potrebno (naravno, ne mislim ovdje na zlouporabu istoga)...
ja bih to nazvao da je to između žene i muža jedan oblik,ajmo reći "ispovijedi" u kojem je uvijek netko pokornik, a nekad ispovjednik... dakako da je nama vjernicima puno lakši i prihvatljiviji ovakav način, jer kako smo po osjećaju ovisni o Božjem smilovanju, tako nam je i lakše i spremni smo oprostiti drugoj osobi.
svi čitamo u SP,kada su Isusa upitali smije li muž otpustiti ženu,Isus je kategorički odgovrio-Ne...i na pitanje zar baš nikada,opet je odgovor-Nikada!i sada normalno pitanje,pa zar i onda kada ona ili on učini preljub?...što nam Isus kaže...da trebamo praštati uvijek i svaki puta,jer to i jest jedini put i jedini način da se sačuva brak...jer ako u bilo kojem slučaju postoji razlog za rastavu braka,onda u tom slučaju postoji i način kad se ne treba praštati a tada nismo na istoj valnoj dužini s Isusom...
u svakom braku je uvijek iznova potrebno od Boga tražiti sve dublju i jaču ljubav...uvijek iznova tražiti više snage i Božje milosti, jer samo na taj način ćemo se mi mijenjati , postati sposobni primiti drugqačiju vrstu ljubavi.... na taj način će se mijenjati i bračni drug, što znači da će nakon toga ulaziti u sve dublju vjerniju trajniju i nježniju ljubav...
vjerujem dragi moji prijatelji, vi/mi koji ste u braku da ste itekako mogli osjetiti svu snagu i nježnost zagrljaja kada jedan od vas dvoje je oprostio drgome... osobno za mene mislim da nema ljepših trenutaka u zivotu nego li kad se dvoje ljudi koji su se do jučer "mrzili" i nisu mogli oprostiti jedno drugome, uspiju ponovno naći put jedno do drugoga, raskinuti sve okove teških uvreda i vrijeđanja, nepraštanja i ponovno se naći u jednom iskrenom zagrljaju..... vjerujem da ste mnogo puta pročitali, a to je i činjenica da se problemi braka ne riješavaju biježeći jedno od drugoga nego prvenstveno mijenjajući samoga sebe ... neosporna je činjenica da ljubav koja nije sposobna mijenjati sebe, a time i svoga partenra, da to nije prava ljubav....alaj sam odužiooo..
eto draga triny,vjerujem da sve ovo napisano ide svakoga od nas,nitko od nas nije bez grijeha,i često uvijek smo mi ti koji dovlačimo druge i držimo kamen u ruci,no sreća je velika i Božji dar i milost,da možemo uvijek i svagda pogledati u našeg Isusa i nakon tog pogleda baciti kamen iz ruke,udaljiti s e od mjesta "zločina" i početi u samim sebima prebirati,praštati i voljeti,baš onako kako nas je Isus učio i uči...
s poštovanjem, Ljubi i čini što hoćeš!
sve Vas Voli i Ljubi u Kristu, vaš "kamenodržač"-joakim!
|
|