www.tebe-trazim.com

http://www.cbismo.hr

Ova stranica je službena stranica Mostarsko -Duvanjske biskupije.link na ovu straniucu možete skinuti i sa ove stranice - http://www.bkbih.org

Ova ovdje stranica se nalazi na službenim stranicama biskupije - i jest stav i mišljenje biskupa iz te biskupije o Međugorju.
http://www.cbismo.hr/DHTMLFiles/Opsirnije.asp?P=8



http://www.bkbih.org/kta/vijesti%5F2002/2002-2/20-2-2002.htm
O knjizi biskupa Ratka Perića....

Sarajevo, 6. veljače 2002.(KTA)
OGLEDALO PRAVDE
Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju

Biskupski ordinarijat u Mostaru ovih dana je objavio knjigu pod naslovom "Ogledalo Pravde - Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju" koju je za tisak priredio don Dražen Kutleša. Po nalogu mjesnog biskupa mons. dr. Ratka Perića, priređivač don dražen Kutleša, nastojao je skupiti i prirediti razne izjave, priopćenja, komentare i studije u vezi s međugorskim pojavama, koje je potpisivao bilo koji službenik Ordinarijata u proteklom razdoblju. Napisi su se pojavljivali u različitim časopisima: Crkvi na Kamenu, Vrhbosni, Vrhbosnensia, Radio Vatikanu, Glasu Koncila, Trnu, Danasu, Hrvatskom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku…, i nekim inozemnim listovima, a neki se prvi put objelodanjuju u ovoj knjizi. Iza svakog teksta označeno je zvjezdicom u kojem je listu objavljeno. Dijecezanski je biskup sa svojim suradnicima: generalnim vikarom, kancelarom, tajnikom, zatim urednikom Crkve na Kamenu i s urednikom Katoličkog informativnog ureda reagirao na značajnije napise i pisma o međugorskim događajima, koja su ovdje uvezana u monografiju kako bi se našli na okupu radi uvida u stav Biskupskog ordinarijata i radi onih koji su zainteresirani da te fenomene procjenjuju onako kako ih mjerodavne osobe u Crkvi proučavaju i tumače.
Nakon prezentacije šestero "vidjelaca" predstavljeni su biskup Pavao Žanić, s jedne strane, kao odgovorni u presuđivanju takvih zbivanja, i neki oci franjevci, pastoralni djelatnici u Međugorju, te još poneki podupiratelj međugorskih fenomena, s druge strane. Potom je dan prostor najrazličitijim "porukama" s kratkim osvrtom i komentarom Ordinarijata nakon gotovo svakoga takva "viđenja" ili "poruke". U knjizi su slijeđeni članci, priopćenja i odgovori pojedinih godišta, nakon posljednje službene izjave Biskupske konferencije u Zadru, 10. travnja 1991. godine do danas. Knjiga "Ogledalo Pravde" tiskana je u 3000 primjeraka a na 320 stranica vidljiv je stav Biskupskog ordinarijata u Mostaru o ukazanjima i porukama u Međugorju.(KTA)

datum:09-09-1995
Priopćenje za tisak sa sedmog Sabora HBK u Zagrebu (6.-9.6.1995.)


Hrvatski su biskupi, zajedno s prisutnim biskupima Bosne i Hercegovine, odlucili da ce uputiti novi apel glede osobito teske situacije u banjoluckoj biskupiji. Odluceno je da ce apel biti izravno urucen predstavnicma Kontaktne skupine i veleposlanicima nekih drugih zemalja u papinskoj nuncijaturi u Zagrebu na zavrsetku plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije 9. lipnja 1995.

Biskupi su takoder razmotrili izvjestaje o bolnim nedavnim dogadajima u Mostaru kad je fizicki napadnut tamosnji biskup. Oni izrazavaju svoje duboko zaljenje zbog necrkvenoga i neljudskog postupka prema mostarskom biskupu. U svezi s time, biskupi naglasavaju eklezijalna nacela zeleci toj biskupiji istinski mir, slogu i zajednistvo utemeljeno na katolickom nauku o Crkvi i nauku samoga Isusa Krista. Crkva je ustanova Isusa Krista koji ju je utemeljio kao zajednicu vjernika, svojih ucenika, koji krstenjem iz vode i Duha Svetoga postaju jedno Tijelo. Njih povezuje zajedno Duh Sveti u istoj vjeri, nadi i ljubavi. Iz te vjere, nade i ljubavi izvire djelovanje Crkve u cjelini, ali i svakoga pojedinog vjernika. Vjera je cin poslusnosti rijeci Bozjoj. To je poslusnost Isusu Kristu Spasitelju. To je usvajanje Bozje rijeci kao pravila zivota. Na tomu se temelji zajednistvo Crkve. Svaka neposlusnost, podijeljenost u Crkvi, ranjava to zajednistvo i rusi jedinstvo Crkve koje je zahtjev samoga Isusa Krista \"da svi budu jedno\". Crkva je vidljiva zajednica koja zivi od rijeci Bozje i od sakramenata, a u jedinstvu vjere nju povezuje vidljivo uciteljstvo, prema ustanovi i mandatu samoga Isusa Krista. Stoga je u Crkvi za cijelu Crkvu vidljivi znak povezanosti s Isusom Kristom Petrov nasljednik sv. otac papa kao rimski biskup. Katolicka Crkva ne moze postojati kao Katolicka Crkva bez Petra i bez apostolskih nasljednika biskupa. Biskup je u biskupiji vidljivi, sakramentom posveceni znak povezanosti s Kristom. Stoga se i katolicki vjernici ne mogu zakonito udruzivati u ustanove Crkve bez znanja i odobrenja svoga biskupa. Ako se udruzuju bez odobrenja, ne mogu si prisvajati katolicki naslov. Biskupi su istaknuli kako ne smiju dopustiti da misli svijeta i svjetovne metode postupaka razaraju iznutra Crkvu. Stoga su hrvatski biskupi apelirali na vjernicku svijest svih vjernika mostarske biskupije da shvate svoj odnos u Crkvi u Kristovu Duhu.


U Zagrebu, 9. lipnja 1995

datum:16-10-1997
Priopćenje za tisak o četrnaestom plenarnom zasjedanju HBK (14.-16. listopada 1997.)

....Mostarski biskup Ratko Peric izvjestio je biskupe o nedavnom incidentu podjele sakramenta potvrde u Capljini. Buduci da taj cin u Capljini, s eklezijalnog stajališta nadilazi granice mostarske biskupije hrvatski biskupi su smatrali potrebnim katolickoj hrvatskoj javnosti u ovom priopcenju reci slijedece: \"Neugodno iznenadeni dogadajem u Capljini, izražavamo duboko žaljenje što je tim cinom došlo do zloporabe sakramenta i manipulacije vjernicima. Takvi postupci ne služe dobru duša, a pred javnošcu blate lice Katolicke Crkve u hrvatskom narodu. U ovom povijesnom casu potrebno nam je graditi jedinstvo i slogu. Stoga pozivamo sve na ponizno zalaganje oko crkvenog zajedništva koje se u mjesnoj Crkvi ocituje i širi samo u zajedništvu s dijecezanskim biskupom, jer je on znak jedinstva i apostolskog poslanja Crkve.\"

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE

VATIKAN, PALAČA SV. OFICIJA

Pr. br. 154/81-06419 (prijepis izvornika)

Dana 26. svibnja 1998.

Njegovoj ekscelenciji Msgr. Gilbertu Aubryu,

biskupu Saint-Denis de la Reunion

Ekscelencijo,

U Vašem pismu od 1. siječnja 1998. postavili ste ovom Dikasteriju razna pitanja koja se odnose na stav Sv. Stolice i mostarskog biskupa glede tzv. "ukazanja" u Međugorju, te privatnih hodočašća i pastoralne brige vjernika koji dolaze u ovo mjesto.

Glede toga - uzevši u obzir da mi je nemoguće odgovoriti na svako pitanje koje ste Vi, Ekscelencijo, postavili - ponajprije držim da moram naglasiti da nije običaj Sv. Stolice zauzimati, na prvom stupnju nadležnosti, osobni stav prema navodnim nadnaravnim pojavama.
Ovaj se Dikasterij zbog toga, glede vjerodostojnosti "ukazanja", jednostavno drži onoga što su rekli biskupi bivše Jugoslavije u izjavi u Zadru 10. travnja 1991: "...Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".
Nakon podjele Jugoslavije na različite nezavisne države, spadalo bi sada na članove Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine da, eventualno, ponovno ispitaju ovaj slučaj i u krajnjem slučaju dadnu nove izjave.

Glede onoga što je izjavila Njegova ekscelencija msgr. Perić u jednome pismu generalnom tajniku "Kršćanske obitelji", u kojemu on izjavljuje: "moje uvjerenje i stav nije samo 'ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnosti' nego jednako tako 'utvrđuje se da se ne radi o nadnaravnosti' ukazanja ili objava u Međugorju", treba se shvatiti kao osobno uvjerenje mostarskog biskupa koji, budući da je mjesni biskup, uvijek ima pravo izraziti ono što je, i ostaje, njegovo osobno mišljenje.

Konačno glede hodočašća u Međugorje koja su privatnog značenja, ova Kongregacija smatra da su dopuštena pod uvjetom da se ona ne smatraju priznanjem događaja koji su još u tijeku i koji još zahtijevaju crkvena ispitivanja.

U nadi da sam dao zadovoljavajući odgovor barem na glavna pitanja koja ste Vi postavili ovome Dikasteriju, ja Vas molim, Ekscelencijo, primite izraze moga najdubljeg poštovanja.

Msgr. Tarcisio Bertone

(tajnik Kongregacije za nauk vjere kojoj predsjeda kardinal Ratzinger)

Još malo službenih stranica ...

"Mi biskupi, nakon trogodišnjega komisijskog studija prihvatismo Međugorje kao proštenište, kao svetište. To znači da nemamo ništa protiv ako netko časti Majku Božju na način i u skladu s crkvenom naukom i vjerom... Zato to prepuštamo daljnjem studiju. Crkvi se ne žuri." (Glas Koncila, 15. kolovoza 1993.)

http://www.medjugorje.hr/Kardimed.htm

ISTRAŽIVANJA NA VIDIOCIMA

Francusko - talijanska znanstveno teološka komisija "O izvanrednim događajima koji se događaju u Međugorju"

Međunarodna francusko - talijanska znanstveno teološka komisija "o izvanrednim događajima koji se događaju u Međugorju" koja se sastojala od 17 renomiranih prirodoznanstvenika, liječnika, psihijatara i teologa, došla je, 14. siječnja 1986. u Paini kod Milana u svom istraživanju, do zaključka u 12 točaka:

1. Na temelju psihološki istraživanja može se kod svih i pojedinih vidjelaca sa sigurnošću isključiti varka i prijevara.

2. Na temelju medicinskih ispitivanja, testova, klinički promatranja, itd., za sve i pojedine vidioce može se isključiti da se radi o patološkim halucinacijama.

3. Na temelju rezultata prethodnih istraživanja može se, za sve i pojedine vidioce, isključiti čisto prirodno tumačenje tih pojava.

4. Na temelju informacija i promatranja što se mogu dokumentirati, može se, za sve i pojedine vidioce, isključiti da su te pojave mimonaravnog reda, tj. pod đavolskim uticajem.

5. Na temelju informacija i promatranja što se mogu dokumentirati postoji podudarnost između tih pojava i onih koji se obično opisuju u mističnoj teologiji.

6. Na temelju informacija i promatranja što se mogu dokumentirati, može se govoriti o duhovnim naprecima i naprecima u teološkim i moralnim krepostima vidjelaca, od početka tih pojava do danas.

7. Na temelju informacija i promatranja koji se mogu dokumentirati, može se isključiti učenje ili držanje vidjelaca koje bi bilo u jasnom proturječju s kršćanskom vjerom ili moralom.

8. Na temelju informacija ili promatranja što se mogu dokumentirati, može se govoriti o dobrim duhovnim plodovima na narodu uvučenom u nadnaravno djelovanje tih pojava i sklonom njemu.

9. Nakon više od četiri godine struje i različiti pokreti koji su se rodili u Međugorju. Uslijed tih očitovanja utječu na Božji narod u Crkvi u savršenom skladu s kršćanskim naukom i moralom.

10.Nakon više od četiri godine može se govoriti o trajnim i objektivnim duhovnim plodovima pokreta rođenih u Međugorju.

11.Može se tvrditi da svi dobri i duhovni crkveni pothvati, koji su u savršenom skladu s autentičnim učiteljstvom Crkve, nalaze potporu u događajima u Međugorju.

12.Prema tome, može se zaključiti da je, nakon produbljenog ispitivanja protagonista, činjenica i njihovih učenika, ne samo u lokalnim okvirima nego i s obzirom na opće crkvene odjeke, za Crkvu dobro priznati nadnaravno podrijetlo i prema tomu svrhu događaja u Međugorju.

To je dosad najsavjesnije i najpotpunije istraživanje međugorskih fenomena, pa upravo zato najpozitivnije što se o njemu dosad znanstveno -teološki reklo.

http://www.glas-koncila.hr


O ukazanjima smo u našem tjedniku više puta pisali, i uvijek smo ustvrdili da je Crkva priznala ona u Lurdu i Fatimi, kao i na nekim drugim - danas hodočasničkim - mjestima u svijetu. Ona u Međugorju nije. Dakako, slažemo se da svećenik ne smije propovijedati protiv priznatih ukazanja. No, ako kaže da ukazanja nema u Međugorju, onda nije protiv službenoga crkvenog stava. Istodobno to ne znači da svaki vjernik, bilo sam ili u nekoj skupini, ne bi smio ili mogao ići onamo moliti. I to može učiniti, samo ukoliko ga na to potiče njegova osobna pobožnost.
Crkvena vlast, kao što znate iz naših prijašnjih pisanja o tome, nije utvrdila autentičnost tamošnjih viđenja, pa crkvene ustanove ne mogu pozivati vjernike na hodočašće zbog Gospinih ukazanja.

Kada je, pak, riječ o hodočašću u druga marijanska svetišta, onda te poteškoće nema, pa naši vjernici rado hodočaste i u Mariju Bistricu, i na Trsat i u Sinj, i ponovno u Aljmaš, jer su to proglašena marijanska svetišta i poznata prošteništa. U njima vjernici mole i primaju milosne darove, premda u njima nije bilo ni priznatih ni spornih ukazanja. Zašto onda ne bi išli i molili i u Lurdu i u Fatimi, gdje je ukazanja - potvrđeno i priznato - bilo?

Isto tako, ne mogu se zatvoriti oči pred činjenicom da velik broj vjernika, iz domovine i inozemstva, odlazi u Međugorje. Oni vjeruju da je tamo ukazanja bilo, pa odlaze kao na hodočašće i nitko im to ne može zabraniti, niti im je to grijeh.

No, službena se hodočašća ne mogu organizirati, i službeno ih ne vode svećenici.
No, u Međugorju u skladu s crkvenim propisima djeluje župa i tamošnji svećenici su podložni višoj crkvenoj vlasti, što znači da se vjernici mogu uključiti u tamošnje pobožnosti.

O Međugorju su hrvatski biskupi dali izjavu i priznali da nisu našli dokaza za službeno priznanje ukazanja.

Istodobno su odredili da je nezavisno od toga potrebno vjernicima koji tamo dolaze pružati mogućnost za obavljanje prikladnih pobožnosti i primanje sakramenata.
[b]Svakako da, u najmanju ruku, nije lijepo ružno govoriti o bilo kojem mjestu gdje ljudi pobožno mole, već je vjernicima potrebno jasno razlagati vjerske istine, tako da ih svi dobro razumiju i od njih imaju koristi za svoj duhovni život.[/b]

http://www.cbismo.hr/cnak/

* Neke su se novine raspisale kako je ovaj Papa bio inkognito u Međugorju kao kardinal, kako se sprema priznati Međugorje kao svetište itd. Jeste li dohvaćali i tu tematiku?

- Jesmo. Baš sam to i napisao i rekao Papi. On se samo s čuđenjem osmjehnuo. S obzirom na zbivanja u Međugorju, naše je stajalište poznato: ne postoji nijedan dokaz da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Stoga, s crkvenoga motrišta nisu dopuštena nikakva hodočašća koja bi ovjeravala takva navodna ukazanja. Papa mi je rekao: Mi smo se na Kongregaciji uvijek pitali kako za jednoga vjernika mogu biti vjerodostojna ukazanja svakoga dana i kroz tolike godine. Traju li još uvijek svakoga dana? Odgovorio sam: Svakoga dana, Sveti Oče, ito jednomu u Bostonu, jednoj pokraj Milana, a jednoj u Krehinu Gracu, ali sve se vodi pod protokolom "međugorska ukazanja". Do sada oko 35 tisuća "ukazanja"! I nema tomu kraja. Papa zatim nastavlja: Prethodna Biskupska konferencija, ex-Jugoslavije, izdala je svoj "non constat de supernaturalitate" (iako Biskupska konferencija Jugoslavije /BKJ/ nije upotrijebila tu formulu, ipak rečenica: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja nemoguće je ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", odgovara tradicionalnoj formuli iz toga područja). Je li sadašnja BKBiH ili Hrvatska biskupska konferencija (HBK) potvrdila prethodnu Izjavu? Odgovorio sam: Nije bilo neke zajedničke potvrde, ali svaki biskup kada o tome govori, poziva se na tu Izjavu. Rekao sam da sam poslan u Mostar 1992. god., da od početka pratim događaje i pojave. Da se od posljednje Biskupske izjave 1991. god. nije do sada ništa bitno promijenilo, nikakva se novost nije dogodila, niti ikakav novi element koji bi promijenio značenje. Za mene je iz mnoštva činjenica domaćega stanja uvjerljivo da se radi ne samo o "non constat de supernaturalitate": nije sigurno da se radi o nadnaravnim ukazanjima, nego i "constat de non supernaturalitate": sigurno je da se ne radi o nadnaravnim ukazanjima. Tomu su dokazi tolike besmislene poruke, neiskrenosti, neistine, neposlušnosti povezane s međugorskim pojavama i "ukazanjima" od samoga početka. Pod pritiskom tolikih molbi trebalo bi iznuditi priznanje autentičnosti privatnih ukazanja ne uvjerljivošću istine nego samohvalom obraćenja i time što se čovjek "ugodno osjeća". Kakav je to dokaz vjerodostojnosti ukazanja?

Papa, konačno, veli: Smatrali smo, na Kongregaciji, da svećenici izađu ususret vjernicima koji traže svetu ispovijed i svetu pričest, "apstrahirajući od vjerodostojnosti samih ukazanja".

Na Kongregaciji za nauk vjere osobito su zabrinuti zbog šizme ili raskola koji postoji u našoj Crkvi. Ovdje se skupina iz Reda izbačenih franjevaca predstavlja kao franjevci, zavode vjernike, odgajaju ih u anticrkvenom duhu, dijele im nevaljane sakramente, ruše jedinstvo nauka, sakramenata i uprave. A sve u službi pobune za vlastita prava protiv općepriznatih prava Crkve. Na Kongregaciji sugeriraju da mjesni biskup prati zbivanja u Međugorju i povremeno izvješćuje, kao što je i do sada bilo. Imao sam dojam da su ta "privatna ukazanja" doista privatna stvar, privatni biznis, da bi Sveta Stolica tomu posvećivala toliku pozornost koliko bi željeli uzastopni molitelji i senzacionalni novinari.

Da se od posljednje Biskupske izjave 1991.

Papa zatim nastavlja: Prethodna Biskupska konferencija, ex-Jugoslavije, izdala je svoj "non constat de supernaturalitate" (iako Biskupska konferencija Jugoslavije /BKJ/ nije upotrijebila tu formulu, ipak rečenica: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja nemoguće je ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", odgovara tradicionalnoj formuli iz toga područja).

KTA, 09.11.2002.

ZBOR ZA NAUK VJERE NAJAVLJUJE UPUTE O "UKAZANJIMA"

Mostar, 9. studenoga 2002. (KTA) - Mostarski Ordinarijat uputio je priopćenje koje prenosimo u cijelosti: U godišnjaku "Djelatnosti Svete Stolice" (Attivita della Santa Sede) za 2001. godinu, koji je izišao prošlih dana, na str. 707. čitamo ovaj tekst Zbora za nauk vjere:
"Primijećeno je tijekom ove godine da su se povećale prijave Zboru za nauk vjere o izvanrednim događanjima: navodnim marijanskim ukazanjima, porukama, stigmama, pojavama suzenja kipova Blažene Djevice Marije ili našega Gospodina Isusa Krista, o euharistijskim 'čudesima' svake vrste itd.

S raznih strana katoličkoga svijeta Svetoj Stolici pristižu vijesti o snažnim pritiscima koje skupine vjernika vrše na mjesnu biskupijsku vlast kako bi je navele da prizna vjerodostojnost marijanskih ukazanja, katkada i onih koja su se davno dogodila. Ponekada između vjernika, koji u 'ukazanja' vjeruju, i mjerodavnoga biskupa, koji nije spreman dati svoje službeno priznanje, postoje dugotrajne i zabrinjavajuće napetosti koje prijete jedinstvu mjesne Crkve.

Zbor za nauk vjere - svjestan da i u ovoj osjetljivoj stvari treba dati primjeran pastoralni odgovor na ustrajne zahtjeve koji pristižu s raznih strana katoličkoga svijeta - kani pružiti Božjemu narodu i njegovim pastirima daljnje i posuvremenjene smjerodavne kriterije kojima se želi razjasniti smisao ukazanja, poruka i izvanrednih pojava općenito, s obzirom na polog vjere, i dosljedne praktične kriterije razlučivanja."

Tako najavljuje Ured Svete Stolice odgovoran za nauk katoličke vjere.

1) Pojavila se prava eksplozija raznovrsnih "ukazanja", koja se prijavljuju ne samo mjesnomu biskupu nego i Svetoj Stolici. Samo u posljednjih 90 godina (1905-1995) od 295 prijavljenih "ukazanja", Crkva je dala svoj "da" na njih 11. A za 284 "ukazanja" rekla je svoj "ne". U mnogo slučajeva raskrinkani su lažni vidioci, otkriven novčani promet, a gdje se "naviještao" znak neba, pokazala se ljudska prijevara.

Na području Mostarsko-duvanjske biskupije u župi sv. Jakova u Međugorju "ukazanja" koja traju od 1981. dosegnula su nezapamćen broj. Ne ističu se novošću govora, nego neuhvatljivošću broja. Tvrdi se da je poneka "vidjelica" imala dnevno čak i do desetak "ukazanja"! Biskupski je sabor 10. travnja 1991. izjavio: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja nije moguće ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama."

2) Pobornici "ukazanja", bilo "vidioci" bilo njihovi voditelji ili sljedbenici, vrše silan pritisak na biskupe i na Svetu Stolicu da priznaju istinitima takva izvanredna događanja. Tako postoje trajne napetosti između vjernika koji vjeruju u "ukazanja" i biskupa koji ne ovjerovljuju "ukazanja", veli Zbor.

U župi Međugorju osamdesetih godina neki su "vidioci" i usmeno i napismeno vršili pritisak na biskupa Žanića da prizna "ukazanja" te mu se prijetilo nebeskim sudovima: ne prizna li, čeka ga Gospin sud i sud njezina Sina. Što je od "vidjelaca" učestalije primao takve "opomene", biskup se sve više uvjeravao da se zaista radi o neistinitim ukazanjima (usp. Ogledalo Pravde, Mostar, 2001., str. 88-91).

3) Takvi pritisci znaju prijeći u pravu prijetnju jedinstvu mjesne Crkve, ističe Zbor za nauk vjere. U našem Međugorju, gdje su se "ukazanja" od početka uključila u rješavanje "hercegovačkog slučaja", koji je obilježen neposluhom Papi i odlukama Svete Stolice, prijetnje jedinstvu ove mjesne Crkve bile su sve izrazitije. Mjesni je biskup 1994. pred Biskupskom sinodom u Rimu, u Papinoj nazočnosti, naglasio da navodna međugorska ukazanja "stvaraju nemalu pomutnju i podjelu ne samo u mjesnoj Crkvi. Stoga očekujemo da Sveta Stolica iskoristi svoje putove da jedinstvo u ovoj partikularnoj Crkvi učini potpunim i čvrstim" (L'Osservatore Romano, 13. listopada 1994., str. 7).

Budući da brojne molbe za priznanjem vjerodostojnosti "ukazanja" stižu iz cijeloga katoličkog svijeta u Rim, Zbor je naumio izdati upute za cijelu Crkvu, koje tumače smisao takvih događanja te izložiti praktične kriterije za razlučivanje pravih od krivih ukazanja.

Samo nam mogu pomoći takve upute Svete Stolice da svoju vjeru i vjeru drugih ne izvrgavamo pogibelji i da svoje crkveno zajedništvo gradimo na čvrstom temelju koji je Krist Gospodin, Glava Crkve, koja je Tijelo njegovo (Ef 1, 22-23), stoji u priopćenju koje potpisuje mons. Luka Pavlović, generalni vikar.

(kta)