www.tebe-trazim.com

blagosti, blagosti, a ne uvjeravanja, uvjeravanja...

slažem se i sa fran26

nismo svi isti
netko je više emocionalan , netko je više racionalan
emocionalni ne trebaju zamjerati drugima kao i obrnuto

pišemo o karizmama... onda shvatimo da nemamo svi iste karizme, talente ...a stoga i nemamo isti stil pisanja ili citiranja
citiranje kanonskih knjiga ...svetaca, velikana KC sigurno ne može biti loše...naprotiv

nije dobra ni pretjerana emocionalnost...jer emocije znaju biti varljive, prevrtljive...znaju nas odvući i u krivom smjeru...govorim o pretjeranoj emocionalnosti

naš učenik je jedan veeeliki emotivac!!!

Bog ga blagoslovio!!!

i sve "racionalniste" također....

učeniče, samo da ne zaboraviš...čekamo na tvoje svjedočanstvo...he..he..da vidimo kako se Isus proslavio u tvom životu.... od tud sve te silne emocije i oštra reagiranja na tuđe sumnje u darove Duha Svetoga...

sumnje u darove Duha svetoga??? Ni govora Eleonora ...ne ne u posumnjamo li u darove Duha Svetoga misliš li da bi ne bi onda posumnjeli i u Isusa.....Božji blagoslov

Izr 15,14 Razumno srce traži znanje.

Izr 18,15 Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.

Izr 28,26 Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko živi mudro.

Sir 3,29 Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho san je mudracu.

Sir 16,24 Slušaj, sine moj, i steći ćeš spoznaju; upravi svoje srce riječima mojim.




Zar netko ne vjeruje u darove Duha Svetoga?
Draga sestro darovi Duha Svetoga nikad nisu bili u pitanju,nego je problem u ljudima koji rade cirkus iz toga a takvih ima dosta.
Meni je naprimjer važnije što o tome kaže svečenik nego laik tako da nije sve sjajno tako kako izgleda ima tu dosta što valja ali i dosta toga što ne valja.
Evo možda je najbolje vidjeti šta kaže struka o tome:

pater Slavko Pavin

Karizmatski pokret i slični njemu, posebno u Katoličkoj Crkvi, još je „neistraženo područje“. U tim pokretima ima puno nove prodorne dinamike, života, ali i puno traženja, čak lutanja. Ovisi.
Općenito govoreći kod karizmatskih skupina ima puno dobrih osobina i za Crkvu poželjnih. Ljudi jedni uz druge i uz pomoć drugih pronalaze put Bogu. Ali kod jednog dijela karizmatika postoji opasnost da se previše stavi naglasak na vanjštinu, na organizaciju, na druženje, na vanjsku manifestaciju molitve… I onda teško možeš razabrati što je nadahnuće od Boga a što su čisto ljudske potrebe i doživljaji. Puno je tu sugeriranja izvana, nametanje drugima svojih osobnih stavova i osjećaja, a onda premalo osobnoga doživljavanja. Mi znamo kako je Sv. Ivan od križa, kako je bio tu radikalno tvrd, rekli bismo. I on koji je veliki crkveni naučitelj, on je bio vrlo skeptičan. I on je pazio da ga ne bi ponijelo nešto što izgleda da je od Boga, a nije od Boga. Sv. Ignacije silno naglašava razlikovanje duhova. Da dobro znaš, prepoznaš, da li to, taj moj poticaj je od Boga ili nije? Ljutili su se što ja nisam, niti sam želio imati dar jezika. A ja sam rek'o razlog zašto nisam, onako dosta sam bio prizemljen, prizeman, pa sam rek'o: 'gledajte, vi koji imate dar jezika vi sebe stalno smatrate kao da ste malo više od onih drugih'.Kao da postoje dvije grupe u zajednici. Dakle, recimo da to jest dar Božji, ali vi ga zlorabite. Onda i to više nije u službi zajedništva, nego u službi neke vaše osobne afirmacije. . Kako ja imam te duhovne vježbe, u njima je izrazito naglašeno razlučivanje duhova, onda normalno da ja u susretu s takvim osobama, gledam da li je to dobro ili nije. Recimo te osobe kod mene imaju vježbe, koje su bile u karizmatskom pokretu. Imamo ja bih rekao dvije skupine; jedna, hhhm, rek'o bi negativna skupina. To su ljudi koji su uvjereni da su oni sve postigli, i da oni samo mogu neku eventualnu glazuru dobit' u duhovnim vježbama, ako im to treba.. Ali, oni nemaju šta, oni gledaju bijelo, oni ne rade na sebi ništa. Ja bih rek'o, to je katastrofa! Za takve ljude, prije svega.. Drugi su puno pozitivniji, oni shvaćaju da u došli do neke kulminacije, ili da tako kažem stagnacije, ne znaju kud sad dalje.. Vide da su sve iscrpli, sve te mogućnosti, ali osjećaju da im nešto fali.. I sad je opasnost ako recimo mi u nekom pokretu uspijemo, pa nam ljudi plješću, pa postajemo popularni.. Strašno velika opasnost! Kud to ide?! Jer, ja sam tada uvjeren, ja sam pravi.
Kao što sam čuo netko se tužio negdje vani u inozemstvu, 'da je Katolička Crkva previše zatvorena, i da su protestanti puno otvoreniji za karizmatski pokret', i samo što nije reko', idemo tamo! To je recimo opasnost, ne? I u tom smislu bi trebalo dobro paziti ako hoćemo da te karizmatske zajednice i Obnova u cjelini, da uistinu bude zdrava, mora uistinu ići u dubinu, i provjeravati. Zaista. Recimo, ti osjećaji, te misli, te želje, ti planovi, ta praksa, je li to stvarno u Duhu Božjem, ili to pogoduje našem ili osobnom, ili zajedničkom egu, nekim zajedničkim interesima rekao bih. I zato mislim da je Crkva u tom smislu još nedorečena, odnosno nije ništa tu rekla, i stojimo, mi smo zapravo opet tu u jednom vakumu i to se ništa ne riješava. Moliš.. čekaj, da li moliš stvarno da se sretneš s Bogom, ili da te drugi vide kako moliš i da ti se dive, kako imaš dar molitve, jel?


za one koji žele znati više o pateru Slavku Pavinu www.skac.hr/pavin/

Evo da probam odgovorit na ovu rečenicu.Rečenica govori sama za sebe ali smisao rečenice jest koliko sv Pavao daje važnosti molitvi u jezicima u odnosu na poučavanje o vjerskim istinama.Ako to vrijedi za sv.Pavla onda ta rečenica vrijedi i za nas npr. ako neki svečenik u crkvi kad je misa na propovjedi kaže pet riječi po svojoj pameti da i druge pouči vrijedi više nego da kaže ili moli deset tisuća riječi drugim jezikom.
Vrijedi i za nas laike ako netko tko je laik pokuša nekom nevjerniku svojim rječima približit boga i vjerske istine o Bogu njegovih pet riječi po svojoj pameti vrijedi više nego da je izrekao deset tisuća riječi drugim jezikom.

E sad smo već prešli u rasprave u kojima se jedna stvar pokušava vrijednovati više od druge...Samo se vrtimo u krug.
Bogu nije važno na kojem jeziku molimo nego da li molimo svim srcem i da li mu se predajemo prilikom molitve zaboravljajući na sve probleme i dogodovštine koje nas muče.

Neki vole više moliti na materinjem jeziku neki u jezicima...Pa tko smo mi da namećemo svoje stavove drugima i da im govorimo kako trebaju moliti.Pa molitva je razgovor sa Bogom,osoban susret sa Stvoriteljem u kojemu se na poseban način susrećemo sa smislom našega života.Ne smijemo drugima govoriti na koji način će predati svoje srce Bogu..Svatko ima svoj način i glupo je taj način obezvrijednjivati i isticati drugu molitvu kao najbolju...Svatko neka moli kako njemu paše...

A mislim da je ovdje došlo do nekakvog nesporazuma,barem sam ja tako shvatila.Pa nitko ne govori da je molitva u jezicima više vrijedna od krunice ili molitve svojim riječima.Svatko neka radi kako njemu odgovara.Nema tu neispravnog načina ukoliko se predajemo Bogu i Duhu Svetomu kroz molitvu.

Čula sam svjedočanstva ljudi koji su molili u jezicima te su prožeti Duhom Svetim izgovarali takvo divne stvari koje nikada ne bi sami mogli smisliti.Sve ono što su mislili reći Bogu je Duh Sveti tako prelijepo kompozirao i uljepšao te onda predao Gospodinu.A vjerojatno rekao i brojne stvari koje se nisu usuđivali reći razumno..

Naravno da se sotona može umiješati u molitvu u jezicima..Pa on je tako ojačao da gotovo i nema područja u koji nije upetljan..Svoje zamke je postavio na svakom našem koraku i tako se teško ne zaplesti i ostati na nogama...No to ne znači da je sotona u to nužno upetljan.Pa on se nalazi svugdje oko nas samo ga tako često nažalost ne prepoznamo...

Trebamo se boriti protiv njega,a ne protiv ljudi...

Ja već neko vrijeme poznam neke karizmatike,ali mi se kod njih nešto ne sviđa.Na molitvi imam osijećaj da glumataju,sve mi to izgleda kao neka farsa,a privatno rade neke stvari koje mi nikako ne idu skupa.
Iskreno nemam pojma sto je ispravno.Bojim se da ne zalutam u krivom smjeru.Bit ću iskrena ako kazem da se drzim malo podalje,da ne kazem da ih izbjegavam.Nekako mislim da neću pogriješiti ako samo odem na svetu misu,ona mi je nekako tradicionalna i najispravnija.
Ovo na molitvenoj me pomalo plaši.

Svako je od nas ponaosob odgovoran za svoje postupke i svoj život..nismo na zemlji da sudimo ..tu smo da pomognemo ako možemo i ispravljamo na Put Istine ..a Isus je jedini Put, Istina i Život..
A svi smo samo grešni ljudi..tako da vjerujem da nema osobe koja nije pogriješila i postupala suprotno od Njegovog Zakona..
Jedino ispravno je moliti i srcem i dušom i razumom i sigurno nećeš zalutati..
U molitvi nema krivog smjera..
Moliti se može na sto načina ..

Ako ti nisu jasne mnoge stvari u vezi Karizmatika i karizmatskih molitvi-ti uzmi fino u ruke BIBLIJU i procitaj ju od pocetka do kraja sa razmatranjima i mnogo toga ce ti biti puno jasnije.Uostalom malo nam se predstavi tko si,odakle nam dolazis i citaj nase postove kojih ima na ovome Forumu jako,jako puno pa neces imati nepotrebnih pitanja,jer na ovaj tvoj komentar ima toliko toga recenog,samo si treba uzeti truda i malo poraditi na svemu,a ne zeljeti preko grabe pa bup..pravo u grabu...Bozji blagoslov i bez zamjere.
Ako imas nejasnoca kad sve procitas onda pitaj ovdje ima osoba koje ce ti rado odgovoriti na ono sto te muci.BtB.