www.tebe-trazim.com

Dragi prijatelji,dozvolite mi da podijelim s vama nekoliko razmišljnja na postavljenu temu.Kao što znademo iz Evanđelja,Isus nas je upozorio da su naša ljudska srca izvori svih zala i d a najprije naša vlastita srca moramo dobro očistiti.Stoga bih rekao da u biti cijelo Evanđelje pa i SZ posebno u prorocima,sav zakon i savjeti imaju za cilj potpuno prepobraziti ta ljudska srca.Pokušajmo malo u tišini vlastitih srdaca razmišljati o tim silnim zalima koji se nastanjuju u našem srcu i činimo sve da bi u konačnici mogli iskreno pred Bogom kazati"Moj grijeh"!

1.Postoje puno vrsta bluda(svakojaka lutanja mojih misli,maštanja,pogledi,razna djela-sve to na neki način slabi moju volju,zarobljuje moju dušu i tijelo,onemogućuje moje potpuno predanje Bogu......

2.Znamo d a postoje fizička ubojstva,ali postoje i moralna,koliko puta smo rekli"uh ovoga ne mogu vidjeti"ili "što dalje od mene i kuće moje",ili "ti za mene ne postojiš-ti si za mene mrtav".Nismo li na taj način dozvolili da mržnja koja je u nama prevlada i nadjača onu ljubav koja nam je usađena ali je ne znamo ili nećemo pokazati.

3.Svi znamo za preljube u braku,no jesmo li se kakda zapitali,da postoje i duhovni preljubi?Nisu li to oni preljubi kada sebično ljubimo,kada trčimo od osobe do osobe i gramzljivo od njih tražimo ljubav-ali je ne dajemo drugima?

4.Razni iskrivljeni sudovi o ljudima i raznim događajima(pa nedugo i na našem TT-forumu)kada s e moglo vidjeti da se u naše stavove i polemike neprimjetno uvukli sebični interesi,dolazilo je do simpatija i antipatija,pa smo u toj slabosti i zanli reći d a j e "zlo dobro" a "dobro zlo",da je "dan crni a noć bijela"......


5.Definiciju prijevare većinom znademo svi,ali prijevara je i kada u svojoj sebičnosti varam druge svojim riječima i ponašanjem.

6.Razuzdanost je u biti slabost naše volje da se discipliniram u svemu,da se prepuštam kojekakvim hirovima.....

7.Ajoj meni zavist....ajme koliko bi o njoj mogli razmišljati i naći se ...koliko nas ovdje može podnijeti da drugi bude bolji od mene,voljeniji od mene,više cijenjen od mene?Ne osjećamo li se zbog te zavistiprema drugima zatvoreni,blokirani,na druge ogorčeni,nismo li zbog svega toga skloniti rušiti sv eono što je lijepo i dobro?

8.A o oholosti...ajoooj...izdizanje i vladanje nad drugima,divim s esebi,kljanjam s esebi,ja sam najsposobniji i najpametniji,svu svoju sigurnost i sreću polažem u sebe?E zato sam jako nesposoban s drugima razgovarati,ne mogu drugoga slušati,ni od koga ne želim primiti savjet.Da li dragi prijatelji primjećujemo da nas oholost udaljava od Boga,a onda i od ljudi?


Eto dragi moji duboko se nadam da ove male promisli će nam svima dobro doći,da s emalo više posvetimo čistoći vlastitih srdaca,da kada molimo možemo cijelim svojim bićem izreći:"Mea culpa,mea culpa".Vjerujem d aćemo na taj način puno učiniti za rast u našoj vjeri i dobiti bolju spoznaju o ljubavi i prema Bogu i prema bližnjemu i prema svakome koga nam Bog pripusti na naš put.Mogu samo reći-Isuse blaga i ponizna srca,učini srca naša po srcu svome!

Ej Joakime, kako se veselim šta si se vratio ( ma nisi ti ni otišao ), kako je lijepo pročitati tvoj post, kojeg osobno doživljavam kao, divnu propovjed iskrenog brata. Nepoznam te, a kao da te susrećem svaki dan.
Bezbroj puta pročitah sve ovo,i bezbroj puta rekoh: Mea culpa......
bezbroj puta ti hvala na poticajnim riječima, vidiš, da nam treba netko kao ti, koji će ispravno kanalizirat naše riječi, stavove, emocije, "eksplozije", suze, radosti, žalosti, naša napuhavanja............
naše nezrelosti, naša dokazivanja. Opet se osjeća Duh Mira Božjeg, jer svako srce daje samo ono što posjeduje. A moje srce zna biti.....tako sebićno, tvrdoglavo,( eeee baš neću nego vako ), ali čim usne izreknu, tu nježnu riječ -oprosti- u srce se spusti neki mir, radost, a cijelo moje biće preplavi neka blagost, pa svi ljudi oko mene, nisu više "mrgudi"
svi odsjevaju nekim čudnim žarom.

da dragi moj joakime..navečer kad legnemo...da ljepo polako izvadimo brvno iz svog oka...
i sretni zaspemo jer nas ništa više ne žulja i ne boli...
a čini mi se da ništa toliko ne boli i ne smeta kao naše vlastite greške...koje vidimo u postupcima drugih....

[

.joakime , što ti misliš, koliko mi svi "glumimo " neku zamišljenu viziju
.samog sebe, a ponašamo se drugačije, popustljivo prema sebi..
.u odnosu na grijeh, koketiramo..prillagođujemo pravila.sebi..

.ja npr. uvjeravam sebe, da nije grijeh pogledati lijepu ženu,
.ja to zamišljam kao fotosafari..

točno tako...
baš tako i ja doživljavam...
mojom promjenom, ljudi se mijenjaju....i sve je to predivno i tako čudesno:x

umjesto deva vidiš žene




pa to je to..što mi sebi svoj grijeh ili lošu stranu ljepo ukamufliramo i upakiramo...da dobije neki smisao koji sigurno Bog neće osudit....


kaj ja znam...pa nema ništa loše pogledati ljepu ženu
ili muškarca (u ženskom slučaju)...
no pitanje je što mi s njima činimo u svojoj glavi....
odlazi li to u požudu....
ili ostaje na ljepoti....


sad sam se sjetila sv.Ivana od križa....

ovak je rekao:(i smisleno mi je to jako)

ako ugledavši(npr ljepu ženu/muškarca) uzdignemo srce Bogu u slavi Njega što je učinio biće tako ljepim....dakle divimo se Njegovom djelu...onda je to ok
ali ako ugledamo ljepotu i samo mislimo kako ćemo zadovoljiti svoju potrebu za posjedovanjem te ljepote...onda to nije dobro

tak nekak....u biti smisao je taj

Mislim da mi svi puno grijesimo i to nesvjesno,na poslu u gradu,u tranvaju uautobusu,kada gledamo televiziju kada citamo novine,susrecemo se sa stotine grijeha,cinjenica je da mi danas nemamo vremena da razmisljamo dali je to grijeh ili ne mi prakticiramo da kada tek dodjemo u ispovjedaonicu,pocnemo razmisljati staje grijeh,a on nam je danas na svakom koraku,puno nas se vara mi kazemo idemo u crkvu svake nedelje,nemamo velikih grijeha tako da sitnice i nesmatramo grijehom,a one kada se narejdaju postanu i tekako velike,a inace lakse nam je reci ja nisam grijesnikOn-Ona su puno veci od mene,je mi uvjek trazimo nekakve primjere i nekakvu pravdu i zelimo uvjek biti u pravu,a dali je to ono pravo.....

[

.ma ne, znam ja dobro , što vidim..

.već znaš ono kao lovac, vidiš lijepu antilopu..i više je ne odstrijeliš
..već samo uslikaš




.da ..ja to već apsolviram kao dio ljepote prirodnog sklada..



..neznam gdje granica, kad ljepota prelazi u požudu..
..jeer znaš ono" samo s požudom pogledaj ženu, i već je grijeh"

.ništa onda od foto safarija

sad sam se sjetila sv.Ivana od križa....

ovak je rekao:(i smisleno mi je to jako)
ako ugledavši(npr ljepu ženu/muškarca) uzdignemo srce Bogu u slavi Njega što je učinio biće tako ljepim....dakle divimo se Njegovom djelu...onda je to ok
ali ako ugledamo ljepotu i samo mislimo kako ćemo zadovoljiti svoju potrebu za posjedovanjem te ljepote...onda to nije dobro
tak nekak....u biti smisao je taj[/quote]

.da tak je..lijepo..
.ali mislim da nije , možda smisao za posjedovanjem..
.već onako više ..takmičarski duh..
.i dokazivanje..
.neke svoje ..vrijednosti..

.a sad dolazi topli dani...sve fotke su izraženije i s puno piksela

ma normalno da griješimo....

mislim nije normalno kao potvrđivanje ....nego kao činejnica


samo ja mislim da bi sami sebi trebali biti najstroži sudci....
jer kakve veze ima što je netko drugi učinio....
ako će Bog pitati mene kakva sam ja...i samo mene

da...da..pogotovo naprijed ako imaju puno pixela ..otprilike četvorka....a???