www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 15 lis 2019 03:12

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 16 ruj 2008 09:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7076
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 16 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
12 Plodova Duha Svetoga

U ovoj godini Svetoga Pavla podsjetimo se na plodove Duha Svetoga.
Mi1832 Plodovi Duha su savršenosti što ih Duh Sveti izvodi u nama kao prvine vječne slave. Crkvena predaja nabraja ih dvanaest: "ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost, čistoća" (Gal 5,22-23 vulg.)
Zateceni smo danasnjom nemoci ljudi da jedni druge razumiju, da jedni druge vole,da jedni druge daruju ,pomazu,slusaju da postanu sretni jedni s drugima.Danasnje vrijeme pruza svakodnevno preveliku zabludu i dozu senzacija,sve je u nekom ritmu trcanja .U medijima ratova i katastrofa vidimo da nitko, nije voljan stvarati mir pomirenjem..A tako isto i drustvu prijatelja,radnim mjestima i u obiteljima..Nitko ne zeli mijenjati sebe…mislimo da je lakse mijenjati drugoga...Lakse je zapoceti od drugoga, lakse je optuziti drugoga , traziti neko pravo, i pozivati na odgovornost. Umjesto da trazimo za sebe tisinu, duha svijetla,duha ljubavi,Duha Bozjega,zavaravamo se ovim zemaljskim hirovima..Zaboravljavamo,da kada se Duh Sveti jednom nastani u nama ,kada mu otvorimo prozore svoje duse,kada dozvolimo da stanuje u nasim srcima..da ubiremo Njegove cudesne plodove..sve plodove Duha Svetoga.

Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji(...) ako smo djeca, onda i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi (...) (Rim 8,14.17).
Nama je ipak najvaznije ono sto Isus porucuje: po plodovima cete ih poznati. Svaka nasa radost ,svako odusevljenje za Krista, iskreni zivot po programu sakramenta krstenja i krizme, krstenjem, koje je pocetak novoga zivota; potvrdom ili krizmom, koja taj vjernicki zivot ucvrscuje; euharistijom, koja ucenike hrani Kristovim Tijelom i Krvlju, da bi ih tom hranom preobrazila u Krista. Biti krscanin, tj. "pomazanik" Duhom Svetim, znaci neodvojivo se povezati s Kristom. Sakramenat potvrde, na neki, nacin "potvrdjuje" i dovrsava krsno pomazanje, te doziva u pamet ono sto zreli krscanin ima nadalje zivjeti i drugima svjedoceci navijestati.Znaci mora uroditi plodovima koji se osjecaju i vide u nasem svakidasnjem zivotu. To su plodovi Duha Svetoga jer su direktno povezani s njegovim nadahnucima i njegovim svjetlom i snagom. Kod svetog Pavla u poslanici Galacanima (5,22-23) imamo niz takvih plodova koji bi se ocito mogao o prosiriti. To su: ljubav, radost, mir, velikodusnost, usluznost, dobrota, vjernost, blagost, uzdrzljivost. Oni su prepoznatljivi u zivotu svakog vjernika i bez takvih plodova, a osobito bez ljubavi koja je i dar i karizma i plod Duha Svetoga svi bismo bili kao mjed sto zveci i nista drugo. Dar za sobom povlaci i odgovornost, a ona pak ukljucuje ozbiljnost i zauzeost krscanina oko ostvarivanja onoga sto mu je Bog povjerio.. Duhom Svetim obasjani i prosvijetljeni, vjernik je pozvan biti "svjetlost svijeta". Kristom "zacinjen", krscanin je duzan biti "zacinska sol" svima koji su obljutavili i koji ne vide smisao svoga i tudjega postojanja.

Duh tvoj dobri nek me po ravnu putu vodi! (Ps 143,10).
Mozda smo premalo svjesni tih i slicnih darova na koje imaju pravo po sakramentu Duha Svetoga. Nuzno je povjeravati Duhu mudrosti, razuma i znanja. Zato je i uobicajen zaziv Duha Svetoga prije nekog pocetka ,kao i na pocetku skolske odnosno akademske godine, kao i uz druge potrebe vezane za stjecanje znanja i razumijevanja. Roditeljima i odgojiteljima, ali i prijateljima i ljudima koji bdiju nad dobrom svojih bliznjih i te kako je potreban Duh savjeta. Prosvijetljeni tim Duhom bili bi vise na blagoslov svojoj djeci, odnosno prijateljima. Kao da je strah zavladao svijetom, pa i ljudskim srcima. Covjek se boji za sebe i svoje, za zdravlje i materijalno bogatstvo, boji se za sutra. " Znamo da nas je Krist oslobodio od grijeha i od svakoga drugog ropstva. No, znaci li to slobodu bez granica i ogranicenja, pa i slobodu koja je izvor vlastitih gluposti, grijeha i problema stvorenih drugima? Sigurano ne! Krist od zrelih krscana ocekuje odgovorno ponasanje u svakom trenutku zivota i na svakom mjestu. Tko tako ne postupa, na sablazan je i vjernicima i nevjernicima,zato je vrlo vazno da se bas po plodovima prepoznajemo.
Covjek se boji drugih, boji se da mu tko ne ucini nesto krivo, opako, da ga netko svojom zlobom ne osteti. Ljudi se nazalost boje i tamnih negativnih sila gdje vise nema kraja za prostor straha. Kad bi krscani vise racunali s Duhom jakosti i molili za taj dar, ne bi strah vladao svijetom. Tada bi covjek zivio jedino u daru straha Bozjega, tj. upravo u onom strahopostovanju kojim ne zeli povrijediti ljubav Bozju, ljubav onoga koji ga najvise ljubi. To je onaj strah o kojem Isus govori: »Ne bojte se onih koji vam mogu nauditi tijelu; vise se bojte da vam netko ne naudi dusi, da zlo i grijeh ne ovlada vama«. Dar poboznosti je povezan sa slatkim okusom za sveto, s gladju za euharistijom, s radoscu u molitvi, sa zivom zeljom biti u skladu s voljom Bozjom
Marija Majka, na poseban nacin obdarena Duhom Bozjim, bila je i ostala najslobodnija od svih stvorenja, pa i onda kada se cini da je bila gotovo prisiljena prihvatiti Bozje planove u svom zivotu. Biti poslusan Duhu Bozjemu jedina je oznaka zreloga kršcanina, a svi ostali ponasaju se kao nezasitna i nezahvalna "bica" koja su primila neki suvisni dar s kojim ne znaju sto bi ucinila.A Isus porucuje: po plodovima cete ih poznati

.




Slika
Godina Svetog pavla.
To je veliki duhovni i pastoralni događaj, kadar pobuditi u vjernicima obnovljeno pouzdanje u Isusa Krista koji nas poziva naviještati i svjedočiti njegovo evanđelje, bez ikakvoga straha - rekao je Benedikt XVI. u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji, govoreći o značenju Pavlove godine.

Papa je 28. lipnja prošle godine u bazilici svetoga Pavla izvan zidina najavio jubilarnu Pavlovu godinu. Apostol naroda, naročito zauzet da Radosnu vijest donese svim narodima - rekao je tada Sveti Otac - posve se žrtvovao za jedinstvo i slogu svih kršćana. Papa je poželio da nas sveti Pavao "vodi i štiti u obilježavanju 'dvijetisućnice', da nam pomogne kročiti u poniznome i iskrenome traženju punoga jedinstva svih udova mističnoga tijela Kristova".

Program jubilarne Pavlove godine moguće je pronaći na prigodnoj internetskoj stranici www.annopaolino.org (na talijanskom, engleskom, francuskom i španjolskom jeziku).

Vatikanska izdavačka knjižara objavila je niz prigodnih svezaka, korisnih za pastoralne djelatnike i vjernike. U nizu je i svezak "Misli o svetome Pavlu" pape Benedikta XVI.; izvadci iz njegovih homilija, poruka i nagovora. (radio vatikan / gk)

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 16 ruj 2008 11:23 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 srp 2008 14:46
Postovi: 447
Lokacija: Sl.Brod-Đakovo
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
eh da po plodovima ce nas prepoznati..
a ja si nekad mislim da nemam ni od jednoga..
a nekad se opet uznesem kao da imam sve..
i umjerenost je bitna..

_________________
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 17 ruj 2008 13:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7076
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 16 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
Sedam darova Duha Svetoga jesu: MUDROST, RAZUM, SAVJET, JAKOST, ZNANJE, POBOŽNOST I STRAH BOZJI.

Oni u punini pripadaju Kristu, nasem Spasitelju i Otkupitelju. Oni upotpunjuju i vode k savrsenstvu kreposti one koji ih primaju. Oni cine vjernike poslusnima da se spremno pokoravaju bozanskim nadahnucima.
Crkvena predaja nabraja dvanaest plodova Duha Svetoga: LJUBAV, RADOST, MIR, STRPLIVOST, VELIKODUSNOST, USLUZNOST, DOBROTA, KROTKOST, VJERNOST, BLAGOST, UZDRZLJIVOST I CISTOCA
.

LJUBAV ne trpi puno rijeci,ljubav djeluje kada sutimo ona je davanje prednosti drugome , promicanje drugoga u njegovom bicu, da drugi bude drugi. Bog nas ljubi jer promice nas, da budemo ljudi u potpunosti. Bog nas ljubi, promice nase dostojanstvo, cijeni nas, zrtvuje se da bi se to nase dostojanstvo ostvarilo. A odgovor je na zlo onih koji nas mrze. Isus nam kaze: "Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone" (Mt 5,44). To je osobitost krscanstva . A to je djelo Duha Svetoga u nasem zivotu. Ljubav je plod Duha Svetoga u zivotu vjernika, prije svega zato jer je Duh Sveti uosobljena Bozja ljubav. Ta ljubav zamjecuje se u nekim nasim djelima ljubavi prema Bogu. Svjedocanstva te ljubavi i primjer daju nam sveci, koji se odlikuju herojskim cinima ljubavi prema Bogu i prema bliznjima. Neki od njih su kao krscanski mucenici vlastitom krvlju potvrdili tu svoju ljubav i pripadnost Bogu. Bili su vjerni i odani Bogu sve do smrti. Drugi su tu ljubav svjedocili zrtvujuci se velikodusno za druge. Primjer takve ljubavi svjedoci nam nedavno preminula Majka Terezija, koja se je potpuno predala siromasima, napustenima i odbacenima.U toj ljubavi svima njima zajednicko je to sto su zaboravili na sebe, radi drugoga - radi Boga prije svega ili radi drugog covjeka, bliznjega
.
RADOST-Bez vjere u Boga, u Isusa Krista, nema prave radosti. A s vjerom u Boga ima mjesta za pravu krscansku radost, pored svih problema i teskoca koje postoje
. radost je odgovor na progonjenost zbog Isusa i njegove poruke. Isus ce nas tome pouciti: "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slazu protiv vas! Radujte se i klicite: velika je placa vasa na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" (5,11-12). To znaci da krscanin nikada ne moze biti porazen. On je uvijek pobjednik, bez obzira kakvo se zlo srusilo na njega.Radost je nesto sto se ne moze odjedanput zgrabiti, nego se osvaja malo po malo kroz vjeru u Boga, kroz nasljedovanje Isusa Krista, kroz vjerno vrsenje duznosti svoga zvanja, kroz razna odricanja, pa cak i kroz zivotne patnje. Krscani ne bi smjeli biti zalosni, nego radosni, prozeti nadom i vjerom u vjecni zivot u Bogu. Krscani bi trebali svoju radost crpsti posebno u sakramentima pomirenja i euharistije. On, koji je bio mrtav, uskrsnuo je, pobijedio je smrt. Nije rijec samo o Kristovom uskrsnucu, nego o uskrsnucu svih ljudi. Isus je rekao: "Ja sam uskrsnuce i zivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, zivjet ce." (Iv 11, 25) Da Isus nije uskrsnuo, uzalud bi bila nasa vjera, porucuje sv. Pavao. Tako Kristovo i nase uskrsnuce daje radost i smisao cjelokupnom ljudskom djelovanju, cak patnji i smrti.Osjecaj silne radosti zahvatio je apostole i prve krscane kad je Duh Sveti sisao nad apostole; bili su "pijani"od radosti. Dolaskom Duha Svetoga rodjena je Crkva, koja ima zadacu ispunjavati Kristovu zapovijed do svrsetka svijeta: "Podjite po svem svijetu, propovijedajte evandjelje svemu stvorenju. (Mk 16, 15) U Duhu Svetom, koji vodi povijest svijeta i pojedinaca, prava je radost, sve sto god je Bog stvorio, dobro je. I Propovjednik u Starom zavjetu govori: "S radoscu jedi svoj kruh!" (9, 7) Ni Isus nije bjezao od ljudske radosti: odazivao se na gozbe i svadbu, imao je prijatelje. Bog nije neprijatelj ljudske radosti. Potpuna radost dolazi u vjecnosti, kada ce Bog otrti svaku suzu. Tada "smrti vise nce biti" nece vise biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prodje”"(Otkr 21, 4). Tada ce se spasenici radovati, klicati od veselja i zahvaljivati Bogu. ) Drugi problem je u grijehu. Covjek grijesi na ovaj ili onaj nacin, jer misli da ce ga grijeh usreciti. I tu "srecu" pronalazi samo na pocetku grijeha. Sv. Ignacije Lojolski zapaza da je grijeh na pocetku ugodan i sladak, a poslije je gorak; s druge strane, dobro je na pocetku gorko, jer se covjek necega odrice, ali poslije dolazi ugoda, prava radost zbog ucinjenog dobra. "Kratka je vijeka radost opakoga."(Job 20, 5) Radost je nesto sto se ne moze odjedanput zgrabiti, nego se osvaja malo po malo kroz vjeru u Boga, kroz nasljedovanje Isusa Krista, kroz vjerno vrsenje duznosti svoga zvanja, kroz razna odricanja, pa cak i kroz zivotne patnje. Krscani ne bi smjeli biti zalosni, nego radosni, prozeti nadom i vjerom u vjecni zivot u Bogu. Krscani bi trebali svoju radost crpsti posebno u sakramentima pomirenja i euharistije O Boze, krscani se u misi susrecu sa zivim Bogom i covjekom, Isusom Kristom. Pa zar je moguce da taj susret ne ostavlja na njima, na njihovom licu, nikakvog traga? Ne, to je nemoguce ako se u misi doista susrecu s Isusom Kristom. Ta bi se radost morala opazati!

MIR- Isto je tako i s mirom. Samo Bog moze covjeku dati mir. Mir nastaje iz Bozje blizine. A u tu nas Bozju blizinu uvodi upravo Duh Sveti. Zato ce Isusova rijec mira, ili njoj slicna ne bojte se, pratiti upravo situacije nemira i tjeskobe koje postoje u svijetu. Tako npr., u tjeskobi prvog uskrsnog jutra Isus im govori: "Mir vama" (Iv 20,19.21.26). Mir nastaje iz situacije kad znamo ciji smo, kome pripadamo, kad smo svjesni da je Bog za nas (Rim 8,31). Svijet takav mir ne poznaje. Jer ne poznaje Boga. Zato u svijetu mira nema. No, krscanin, nosen iskustvom Duha Svetoga, ispunjen je Bozjim mirom. Isus ce nas upozoriti na opasnosti i nemire svijeta, ali ce nas ohrabriti rijecima: "To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!" (Iv 16,33). Taj plod Duha Svetoga proizlazi iz te velikodusne ljubavi. Onaj tko se je oslobodio egoizma, osjeca duboku i nepomucenu radost i mir. Taj mir neminovno su vezani uz ljubav i mozemo reci da su ovozemaljska nagrada za djela ljubavi. Ta radost i mir zrace iz njegove nutrine. Mnogi sveci su ocaravali njima mnoge ljude koji su to osjecali, kada su bili s njima u kontaktu. Unatoc zrtvama i odricanju oni uzivaju radost i mir - plodove Duha Svetoga. Takv istinski mir ne mogu osjetiti ljudi koji nisu spremni na zrtve i trpljenje, nego samo traze uzitke
Isus Svako ljudsko srce otkucava ritam sveopće grešnosti zvane egoizam. Jedino čisto srce može biti zdravo i sveto. Pošteni, dobri i djeca imaju takvo srce, oni ljudima uvijek gledaju ravno u oči. Oni će Boga gledati! I mirotvorce proglašavam blaženima, jer protuslove vašem svijetu u kojem uvijek pobjeđuju jači. Njihova će mirotvornost nadživjeti sve ratove i bune. Oni su pjesma anđela u noći moga rođenja, utjelovljena pjesma sveopćeg mira


SRPLJIVOST,blag i ponizan..Strpljivost je ustvari tolerancija prema drugima ..
Covjek treba da bude strpljiv,blag i ponizan. Sve je moguce izdrzati,i ono najgore..ako imamo pouzdanje u Boga onda smo i strpljivi.. Kada izdrzimo takve trenutke,tada smo privilegirani. Patnja nas najvise cisti i najvise uznosi..... Strpljivos nam daje unutarnju snagu da se patnje pobjede... Vjera je spoznaja da nas netko voli,te se mozemo osloniti na njega Strpljivot je povezana sa pokorom,a najbolja pokora, nije to sto sami sebi zadamo,vec ono sto nam donosi zivot..Kao u onoj smokvi ogleda se zapravo slika Jeruzalema, citavog izabranog naroda Izraela, ali i svakog pojedinog covjeka. U toj prispodobi na vidjelo dolazi Bozja strpljivost i njegova nada u covjekovo obracenje, zivotni obrat. Bog se nada covjekovoj promjeni, obracenju, prihvacanju njegove milosne ponude. Ocekuje da se covjek odrece grijeha i zapocne ispocetka. I kada to stvarno odluci i ucini, tada mu je osigurano neizmjerno obilje Bozje ljubavi i milosrdja. Jer, ne zaboravimo, Bog je uvijek veci i velikodusniji nego sto si mi to mozemo uopce zamisliti, on je uvijek spreman iznenaditi nas svojom neizmjernom ljubavlju. Jer njemu je uvijek drazi “ ponovno nadjeni”negoli “nikad izgubljeni”, vise ljubi onoga koji se kaje nego onoga koji ne grijesi. Kako li je veliko njegovo milosrdje i njegova strpljivost?! Strpljivost .Pravom radoscu smatrajte ,kad upadnete u razne kusnje ,jer najcesce plod strpljivosti je djelotvoran,covjek s nadom ceka... Strpljivost je cekanje u vjeri,nadi i ljubavi,i prihvacanje Bozje volje sa strpljivosti mozemo napredovati,pogotovo ako covjek cvrsto vjeruje u Boga. Kad smo u kusnjama,nevoljama i teskocama,strpljivost izvire iz nase vjere u Bozju silu obecanja i planova..gdje se vrsi Njegova volja. Strpljivost u patnji je izvor vjernikove duboke ljubavi i predanja Ocu Nebeskom .Bog nas sve poziva da svoje dane ispunimo dobrotom i strpljivosti i ljubavi prema svim onima koji zive oko nas... Bez strpljivosti ne mozemo na put koji vodi k svetosti.Koliko puta nam ponestaje snage i zbog teskoce zivotnog bremena klonemo na putu i nemamo snage, strpljivosti i upornosti zavapiti Bogu koji nam je najblizi upravo onda kada patimo. Cesto, nazalost i dignemo ruke i olako se predamo, a Isus je uvijek tu, i kada nas ljudi odbijaju, kada nas se zele rijesiti, kada i medicina vise nema sto reci, i kada nas mozda i poneki svecenik u svojoj nervozi u zurbanosti ne zeli saslusati i olako nas odbije.


VELIKODUSNOST- nas zivot pun hvale i zahvaljivanja Bogu za njegovu velikodusnost i ljubav. Sveti Ivan naglasava: "Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Bozja zovemo i jesmo". Spoznaja da smo ljubljeni od nebeskog Oca mijenja nasu zivotnu perspektivu. . Radost i sreca svetaca je: gledanje Boga u slavi, savrsenstvu i neizmjernoj velikodusnosti. Isus govori kako se postize svetost. On govori o blazenstvima, ponavljajuci osam puta rijec "blago": blago siromasima duhom, blago ozaloscenima, blago krotkima, blago gladnima i zednima pravednosti, blago milosrdnima, blago cistima srcem, blago mirotvorcima, blago progonjenima zbog pravednosti. U nasim svakidasnjim prilikama, nisu nam lako vidljiva i prepoznatljiva velikoduznost. Nazalost, lakse vidimo negativne okolnosti koje prijece njihovo ostvarivanje. Ali Isus nam objavljuje kako se velikodusnost postizu upravo usred tih negativnih prilika i poteskoca. On nas uci kako i u takvim zivotnim situacijama treba vidjeti i izabrati pozitivnu perspektivu. Gledano u vjeri, siromasni duhom, osobe su koje nisu navezane na novac, bogatstvo, na materijalna


USLUZNOST - slijedeci plod Duha Svetoga. Isus je rekao nisam dosao da mi sluze, nego da sluzim i da svoj zivot predam kao otkupninu za druge. To treba biti nacelo svakog vjernika. Sluziti i zrtvovati se za druge, a ne traziti da mi netko sluzi. Ali ta sluzba treba biti slobodna i svojevoljna, a ne na silu. To ne znaci da trebamo biti sluge drugima, u negativnom znacenju te rijeci. Biti neciji sluga... u smislu podloznosti. Ta usluznost treba potjecati iz ljubavi prema drugom covjeku i iz ljubavi prema Bogu. Vjernik zna da sve sto cini drugom covjeku, cini zapravo Bogu - jer svaki je covjek Bozja slika i prilikaO Boze, krscani se u misi susrecu sa zivim Bogom i covjekom, Isusom Kristom. Pa zar je moguce da taj susret ne ostavlja na njima, na njihovom licu, nikakvog traga? Ne, to je nemoguce ako se u misi doista susrecu s Isusom Kristom. Ta bi se radost morala opazati!


DOBROTA - Bog je jedini dobar - rekao je Isus. Ipak covjek koji nasljeduje Krista, koji cini ono sto je ugodno Bogu, po Duhu Svetom postaje dobar - po uzoru na Boga. Budite savrseni kao sto je savrsen Otac vas koji je na nebesima. Ta dobrota zraci iz covjeka koji je prozet Bogom i u kojem Duh Sveti prebiva. Blagost je vrlo bliska dobroti, i oznacava prije svega strpljivost. Izbjegavanje konflikata i sukoba s drugima. Taj plod Duha Svetoga toliko nedostaje danasnjem covjeku, koji je neprestano u zurbi i raznim sukobima s drugima.
Biti vjeran, odlucan, stalan u svom odnosu prema Bogu, ali i prema drugima nije lako. Mnoge napasti u razlicitim oblicima zele unistiti covjeka. Udaljiti ga od Boga, od vjere, od moralnih nacela. Nije lako biti vjeran. Bracna vjernost je takodjer u krizi u danasnjem svijetu. Ali vjernik bi trebao posjedovati i taj plod Duha Svetoga. To je odlika istinskog vjernika koji vrsi dobro. Budi vjeran do kraja i primit ces vjecnu nagradu, govori nam Bog u knjizi Otkrivenja No, problem je u tome sto mnogi ljudi misle da ce ih usreciti iskljucivo ovozemna dobra, pa zato hlepe za njima. Boga ostavljaju po strani, jer misle da ih on ne moze usreciti. Sv. Augustin, koji je trazio srecu u stvorenim dobrima, priznaje nakon obracenja da je covjek stvoren za Boga i da je ljudsko srce nemirno dok se ne smiri u njemu.Covjeka konacno moze ispuniti i usreciti samo Bog, a ne materijalna dobra. Mozda je to rijetko tko shvatio kao sv. Franjo Asiski, koji je postao siromasan materijalnim dobrima do kraja, da bi bio ispunjen Bogom do kraja. Uvjeren sam da se ni jedan dobitnik neke vrijedne igre na srecu ne moze toliko radovati zbog dobivenog zgoditka koliko se sv. Franjo radovao nad lisavanjem materijalnih dobara. A Isus je rekao: “Blazenije je davati nego primati.” (Dj 20, 35


KROTKOST "Blago jakima, koji namecu svoju vlast i tako postaju gospodarima svijeta". Isus se suprotstavlja takvom razmisljanju i kaze: "Blago krotkima, oni ce bastiniti zemlju". Krotki imaju posjed koji je puno stabilniji, trajniji i njima omogucuje vjecnu radost. Oni ce biti bastinici obecane zemlje, sto u stvari predstavlja zajednistvo s Bogom u slavi. Blago krotkima oni ce bastiniti zemlju (Mt 5,5). Isus za sebe kaze da je krotka i ponizna srca. Zivi Isusov primjer jest, opet, sv. Pavao koji se ovako ispovijeda: "Ja dakle tako trcim - ne kao besciljno, tako udaram sakom - ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo…“ (1 Kor 9, 26). Krotki su oni koji su ukrotili svoju cud, narav, svoje strasti - oholost, skrtost, raspojasanost, neumjerenost. Blazen je onaj koji je ukrotio svoj jezik, "zlo nemirno, pun otrova smrtonosnoga“, veli sv. Jakov. „Ako tko u govoru ne grijesi, savrsen je covjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo“ (Jak 3, 2 i 8). U samoj obitelji valja unistavati zlogovore, a vjezbati se u dobru govoru o drugima, o Bogu i stovati pravog Boga, u kojoj ce se obdrzavati Bozje zapovijedi, od prve do desete, svih osam blazenstava ..

.
VJERNOST-. . Vjernost Isusu Kristu i evandjelju, koju su nasi pradjedovi znali iskupiti pravim muenickim zarom i duhom, u vjekovnoj borbi 'za krst casni i slobodu zlatnu'.Drugo, ljubav i odanost vjere prema Rimskoj Crkvi, prema Petrovoj stolici. RKCrkva uistinu je Majka nasa 'u kojoj su se i predji nasi iz najbistrijeg vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka'. To je zakon vjere, ufanja, ljubavi, sloge, jedinstva, pomirenja, suosjecanja s Crkvom i za Crkvu "Budite vjerni Bogu i svetom Petru do smrti, i primit cete krunu zivota sto ju je Bog obecao onima koji ga ljube." Petrovo je blagdan kad treba da se u vjernosti Bogu, Kristu, Cr¬kvi i papinstvu obnovimo. Ta je vjernost jamstvo nase buducnosti.Vjernost znaci da i mi danas smo toj zakletvi vjerni! Vjerni u velikom i malom, vjerni u sreci, ali i u krizu!"RKC i danasnji pastiri vjerno cuvaju i nastoje prenijeti zalog vjere i vjernosti Crkvi novim narastajima. i trpe, trpe poput mucenika . Proroci neprestano upozoravaju narod na vjernost Bozjem glasu, na vjernost sklopljenom savezu. cak savez s Bogom cesto usporedjuju sa slikom bracne veze muza i zene gdje je vjernost i pripadnost bitna u toj tajni. Bog se na tako dubok i bezuvjetan nacin predao svome narodu obecavajuci mu svoju blizinu. Bog je vjeran, to je jedinstvena poruka prorockih rijeci tijekom Staroga zavjeta.Nas narod danas nije vjeran. On cesto odstupa od saveza. Zato se narod treba cesto sjetiti tog saveza i obnavljati vjernost zeli li uistinu osjetiti sav blagoslov Bozje blizine. Zato su ljudi cesto osjetili da su daleko od Boga, ili kako su to oni osjecali, da je Bog daleko od njih. Bili su to dani iskusenja, nevolja i stradanja. Vjernost za nas krscane je nuzna na svim razinama..
1646 Bračna ljubav po samoj svojoj naravi traži od supružnika nepovredivu vjernost. To je posljedica dara samih sebe kojim su se supružnici jedno drugome darovali. Ljubav želi biti neopoziva. Ne može biti "do drugačije odredbe". "To prisno sjedinjenje, kao uzajamno darivanje dviju osoba, i dobro djece zahtijevaju punu vjernost bračnih drugova i njihovo nerazdruživo jedinstvo".[161]

1647 Najdublji je tome razlog Božja vjernost savezu i Kristova vjernost Crkvi. Sakrament ženidbe osposobljuje ženidbene drugove da tu vjernost predstavljaju i da je svjedoče. Od sakramenta, nerazrješivost ženidbe dobiva nov i dublji smisao.


BLAGOST Blago siromasima duhom (Mt 5,3) znaci zapravo "blago siromasima srcem", tj. onima koji su »pred Bogom siromasi. To je znak da blazenstvo ne pripada siromastvu kao takvom, nego da je evandjeosko siromastvo pokazatelj, znak, sakrament koji nas uvodi u tajne kraljevstva, cini nas sretnima vec na ovom svijetu i otvara nam vjecni blazeni zivot”
Jer, njegovo siromastvo je u odricanju od svega sto prijeci navjestaj kraljevstva. Onaj tko ga zeli slijediti mora posjedovati takvu slobodu da bude spreman sve ostaviti i “pustiti da mrtvi pokapaju svoje mrtve” (Mt 8, 20-21). Njegovo siromastvo je krotkost i poniznost: “Ucite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca” (11, 29), kao i raspolozivost za ostvarenje Oceve volje: “Jelo je moje vrsiti volju onoga koji me posla i dovrsiti djelo njegovo”(Iv 4, 34).
Blag i ponizan covjek u stvari je mudar covjek. On ovdje nije prikazan kao netko tko sam sebe ponizava, dapace, na mudar nacin ostvaruje svoje dostojanstvo. On ne misli da nista ne vrijedi, vec znajuci ponizno da vrijedi jos vise vrijedi. U stvari blag , ponizan covjek pokazuje da se vrijednost ne sastoji u dokazivanju pred drugima, ni u tome sto drugi ljudi o nama misle. On zna da i “zadnje” mjesto postaje prvo, ako na njemu sjedi covjek svjestan svoje vrijednosti. U stvari, borbu za vlastito biti ne bi trebalo voditi izvan vlastitog srca. Nikakva priznanja drugih, ni medijska velicanja, ne mogu od covjeka stvoriti vise nego sto jest. Mogu stvoriti samo privid kojim od doticnog, ako nije ponizan prave ludog.. Zato se treba zagledati u svoje srce i svjesni dostojanstva o kojem evandjelje svjedoci zahvaljivati od srca za sva velicanstvena Bozja djela u vlastitom zivotu. Covjek vrijedi koliko vrijedi pred Bogom. Bio poznat ili nepoznat, bio bogat ili siromasan, bio velik ili malen Boga nitko nece prevariti. Zato covjek svjestan temelja svoga zivota ne dokazuje drugima vec sluzi u zahvalnosti
Isus je u vise navrata i na mnogo nacina govorio o poniznosti. Poniznost je u neku ruku temeljni stav covjekov prema Bogu i prema ljudima. Covjek treba da bude strpljiv,blag i ponizan..Strpljivost je ustvari tolerancija prema drugima, Sve je moguce izdrzati,i ono najgore..ako imamo pouzdanje u Boga onda smo i strpljivi.. Kada izdrzimo takve trenutke,tada smo privilegirani. Patnja nas najvise cisti i najvise uznosi..... Strpljivos nam daje unutarnju snagu da se patnje pobjede... Vjera je spoznaja da nas netko voli,te se mozemo osloniti na njega Strpljivot je povezana sa pokorom,a najbolja pokora, nije to sto sami sebi zadamo,vec ono sto nam donosi zivot..Ponizan je ujedno i mudar. Mudar covjek ima “pazljivo uho”. On poucljivoscu srca rado postaje ucenikom. Tako se kroz uho i srce u njemu lako nastanjuje krepost, dobrota. Mudru covjeku Bog je jedini velik, a mi ljudi smo maleni i potrebni njegove ljubavi i pomoci. Covjek ponizan ujedno je i krotak, stoga je drag i voljen od drugih ljudi. Isus nas je pozvao da bas to od njega ucimo: “Ucite se od mene”, kaze On. A sto? “Ucite se kako blago s ljudima postupam, kako im otmjeno pristupam” (Mt 11, 29). Blazenstva ( Mt 5, 3-10)
Blagosti kako ih obicno nazivamo - okrecu sasvim naglavce vrijednosti ovoga svijeta. Ono sto je pred svijetom vrijedno, nema nikakve vrijednosti pred Bogom. Blazenstva uzdizu ono sto svijet prezire, a odbacuju ono cemu se svijet divi.Vazno nam je uociti s koliko topline i ljubavi Isus govori svojima. On se obraca direktno njima. Po knjizevnom obliku blazenstvo je usklik cestitanja koje priznaje postojanje sretnog stanja kod neke osobe,blazen. Blazenstva nam otkrivaju sto znaci slijediti Isusa Krista, sto dobivamo kad njega slijedimo, ali i sto nestaje iz nasega zivota. Isto tako, neprihvacanje Isusa vjerom otkriva sto covjek gubi u svom zivotuTko je pridruzenjem Kristu u Crkvi otkrio svoju pravu vrijednost, ne pati od drustvenog laktanja i nadmudrivanja, odbacuje zemaljska mjerila vrijednosti i uspjeha.
"Da se nijedan smrtnik ne bi hvalio" (r. 29) odnosi se na Pavlovu osnovnu dogmu: s Bogom stupamo u trajno prijateljstvo (nauk o opravdanju!) samo po njegovu milosnom daru, ne po vlastitim zaslugama. Kao krscani hvalimo se milosrdjem Bozjim, ali odbacujemo hvalisanje vlastitom dobrotom, visokim podrijetlom, bogatstvom ili naobrazbom. "Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu" (r. 30) znaci: Bozji je dar vjernicko novo "bicovanje", stvorenost na sliku Bozju, sinovstvo Bozje u Kristu Gospodinu. Za razliku od ljudske mudrosti i umisljenog samoposvecenja, Krist "nama posta mudrost od Boga, i pravednost i posvecenje i otkupljenje". Hvaliti se mozemo onim sto nam je u Kristu Bog darovao, a samodostatnom hvalisanju nema mjesta u krscanskom zivljenju.
Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!
Ta progonili su tako proroke prije vas!


UZDRZLJIVOST- Uzdrzljivost isto tako nije lako biti uzdrzljiv u danasnjem svijetu, koji toliko nudi suvremenom covjeku. Ali onaj tko posjeduje taj plod Duha Svetoga znat ce se uzdrzati od onoga sto je moralno zlo i nedopusteno. Uzdrzljivost je drugim rijecima i skromnost. Znati biti zadovoljan i s malim...
Te plodove Duha Svetoga ne mozemo steci sami po sebi. Oni su istovremeno i dar Duha Svetoga. I te plodove mogu zadobiti samo oni koji se otvore Bozjem djelovanju. Oni koji suradjuju s Bozjim milostima.... Osnovni preduvjet je da se covjek klone grijeha i da na taj nacin dopusti Duhu Svetome da u nama donosi svoje plodove dobra, nego traze duhovna dobra, to jest: postenje, pravdu, ljubav, posjedujuci vec na zemlji izvrsno blago, vece od bilo kakvog materijalnoga

CISTOCA. nas cini osjetljivim na duhovne stvari. Blago cistima srcem: oni ce Boga gledati (Mt 5,8); ona daje slobodu djece Bozje!
–2337 Čistoća izražava ostvarenu integraciju spolnosti u osobi i time nutarnje čovjekovo jedinstvo u njegovu tjelesnom i duhovnom biću. Spolnost, kojom se očituje čovjekova pripadnost tjelesnom i biološkom svijetu, postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom, u potpun i vremenski neograničen uzajaman dar muža i žene.
Krepost čistoće, sadrži, dakle, cjelovitost osobe i potpunost dara.
2348 Svaki je krštenik pozvan na čistoću. Kršćanin je "zaodjenuo Krista" (Gal 3,27), uzora svake čistoće. Svi su Kristovi vjernici pozvani da provode čist život prema svom posebnom životnom stanju. U času Krštenja kršćanin se založio da će svoju osjećajnost živjeti u čistoći
.

Bog je stvarajuci ovaj svijet odredio zakone svemu stvorenome. Jedino je covjeku dao slobodu da sam otkriva te zakone, slobodno ih prihvaca i po njima uredi svoj zivot. Kao posvuda u stvorenom svijetu, i u covjeku postoji odredjena zakonitost i na podrucju nasega tijela, razuma, osjecajnosti, ljubavi, seksualnosti, braka... Zivot i ravnanje po tim zakonima dovode covjeka do sklada s Bozjim planom te do punog ljudskog i krscanskog dostojanstva iz cega slijedi zadovoljstvo i sreca u zivotu. Zivot po Bozjim zakonima na podrucju seksualnosti zove se krepost cistoce, koja je uvijek usmjerena prema ljubavi. Radi se o cistoci od egoizma koja usmjeruje nase bice za nesebicnu ljubav prema Bogu i bliznjemu, u prvom redu prema svojoj buducoj obitelji. Cistoca je medjutim vrlina koja vazi jednako prije braka kao i u braku gdje dobiva potom novi oblik Cistoca jest vrlina, odnosno krscanska krepost koja spada pod krepost umjerenosti i odnosi se na krscanina da je prakticira bilo prije braka bilo u samom braku postivajuci zakonitost ljubavi i seksualnosti u brbi za cistocu.Nase ponasenje ,nas zivot sam igra veliku ulogu u borbi za cistocu i . snaga volje, nase odlucnost sa samim sobom i, prije svega, milost Bozja. - . Ne zaboravimo da: nikada nismo unaprijed programirani i uvjetovani. Imamo moc da se sa danim situacijama poigravamo ili da im se suprotstavljamo ili da njima obvladamo.
Prava ljubav Duha Svetoga (hram Duha Svetoga) i treba postivati tu Bozju prisutnost (Ne znate li? Hram ste Bozji i Duh Bozji prebiva u vama. Ako tko upropascuje hram Bozji, upropastit ce njega Bog. Jer hram je Bozji svet, a to ste vi /1 Kor 3,17/.. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! /1 Kor 6,19-20/). Bludnost i svaka necistoca ili pohlepa neka se i ne spominje medju vama, kako dolikuje svetima! (Ef 5,3)... Doista, ovo je volja Bozja: vase posvecenje - da se uzdrzavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i postovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga (1 Sol 4,3-5)... Nije tijelo za bludnost, nego za Gospodina (1 Kor 6,13)... Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muskoloznici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovci, ni razbojnici nece bastiniti kraljevstva Bozjega (1 Kor 6,9-10). Znaj: Krist je rodjen u tijelu, uskrsnuo je tjelesno - i tvoje je tijelo odredjeno da uskrsne u posljednji dan!

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 17 ruj 2008 14:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7076
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 16 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
U Pavlovu apostolatu nije nedostajalo teškoća, s kojima se on hrabro suočio iz ljubavi prema Kristu. On sam spominje da je djelovao "u naporima... u tamnicama... u batinama... često u smrtnim pogiblima", te dodaje: "Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom...; česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve" (2 Kor 11,23-28). Iz jednoga se odlomka Poslanice Rimljanima (usp. 15,24.28) vidi njegova nakana da krene do Španjolske, do krajnjeg zapada, kako bi posvuda navijestio Evanđelje, do granica tada poznatog svijeta. Kako se ne diviti takvome čovjeku? Kako ne zahvaliti Gospodinu što nam je dao tako velikog apostola? Jasno je da mu ne bi bilo moguće suočiti se s tako teškim, ponekad i očajnim uvjetima, da nije bilo motiva apsolutne vrijednosti, pred kojim nikakvo ograničenje nije moglo biti nepremostivo. Za Pavla, taj je motiv, znamo, Isus Krist, o kojemu piše: "Ljubav nas Kristova obuzima... da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu" (2 Kor 5,14-15), za nas i za sve.
Doista, ovaj će apostol dati najviše svjedočanstvo svojom krvlju pod carom Neronom, ovdje u Rimu, gdje čuvamo i častimo njegove smrtne ostatke. Ovako je o njemu pisao Klement Rimski, moj prethodnik na ovoj apostolskoj stolici posljednjih godina prvog stoljeća: "Zbog ljubomore i nesloge Pavao je bio prisiljen pokazati nam kako se zadobija nagrada strpljivosti... Nakon što je propovijedao pravednost cijelome svijetu, i nakon što je stigao do krajnjih granica Zapada, podnio je mučeništvo pred vlastodršcima; tako je otišao s ovoga svijeta i stigao na sveto mjesto, postavši time najveći uzor ustrajnosti" (Korinćanima 5). Neka nam Gospodin pomogne da provedemo u život pouku što nam ju je ostavio ovaj apostol u svojim Poslanicama: "Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov" (1 Kor 11,1).

Kako izgleda taj Pavlov "novi čovjek?" Evo nekih osobina;
- Zna voljeti, jer sve što radi ostvaruje se u ljubavi.
- Zna živjeti za druge.
- Ima takve unutarnje kriterije koji ga čine slobodnim da ne mora ropski činiti samo ono što čini, većina, ako to nije u skladu s njegovim idealima.
- Ne boji se činiti ono na što ga potiče Duh i Pismo.
- Zna se čuditi i diviti i tamo gdje drugi ostaju ravnodušni.
- Zna razmišljati i tamo gdje većina ljudi imitira druge.
- Ostaje otvoren i onda kad se sve i svatko oko njega zatvara.
- Zna razlikovati bitno od nebitnog, vrijedno od nevrijednog, ne zaustavlja se samo na površini stvari, nego zna gledati u dubine; jedno stoljetno stablo nije samo drvo nego i ljepota i dio povijesti.

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 lis 2008 09:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
Čovjek i čovječanstvo danas su žedni pravoga duha
Značenje krizme

Isus dolazi učenicima i podjeljuje im Duha Svetoga. To je životvorni Duh koji ih ispunja novim životom. To je Treća božanska osoba, Duh Sveti, koji ih uvodi u svu istinu. To je Dar ljubavi koji ih ispunja radošću i mirom. To je obećani Branitelj koji ih oslobađa od svakoga straha. To je Duh koji u njihovim srcima čini sve novo.
Taj isti Duh neprestano se i dalje izlijeva na svoju Crkvu. Dar Duha Svetoga nije samo čin časovite Božje dobrote, nego trajni dar njegove ljubavi. Njime Bog i danas iznenađuje svoju Crkvu. On se događa u svakom sakramentu krštenja, u svakom sakramentu potvrde, u svakom polaganju ruku nad brojnim kandidatima koji primaju njegov pečat.
Kako nam je potreban Duh Božji! Toliko ima različitih utjecaja i navika u ljudskom životu, a tako malo Božje ljubavi i Duha! Često se predajemo duhu ovoga svijeta, duhu sebičnosti i uskogrudne zatvorenosti i kao da živimo po zakonu tijela i slabe ljudske naravi, a ne po Duhu. Napetost između duha i tijela nikako da nađe istinsku ravnotežu u novom životu onih koji su preporođeni vodom i Duhom. Još smo uvijek u opasnosti da dopustimo da u svakodnevnom životu pretegne ono slabo i grešno. Još smo skloniji da oko sebe širimo nemir umjesto mira, da drugima život učinimo težim umjesto da ga obasjavamo radošću. Ne znamo istinski ljubiti, jer se i u naše shvaćanje ljubavi utkala sebična želja za posjedovanjem, a ne velikodušno i neprestano darivanje.
Treba nam Duh Sveti. "Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega", govori stara duhovska pjesma i molitva. Potrebno je da Bog silom i snagom svojega Duha produhovi naša nastojanja, naše misli, naša djela, naš život. Isus nam ga je svima obećao. Jednom je u jeruzalemskom hramu uskliknuo: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije: i iz njegove će utrobe poteći potoci žive vode!" (Iv 7,37-38). Evanđelista dodaje da je to rekao o Duhu koga su imali primiti oni koji su povjerovali u njega. Čovjek i čovječanstvo danas su žedni pravoga duha. Čovjek je duhovno biće i nije stvoren da robuje sebičnim nagonima svoje tjelesne naravi, da slijedi svoje interese, nego je stvoren da se u ljubavi dariva. Stvoren je na sliku Božju, Bogu sličan. Žedni smo Duha Božjega da prodre u sve što živimo. Kako bi divno bilo kada bismo, prožeti duhom ljubavi, mogli radosno služiti, nasmijani ostati u požrtvovnom radu za druge, strpljivo prihvaćati poteškoće, iskreno praštati, biti puni razumijevanja! Kako bi bilo divno kada bismo se susretali u iskrenosti, kada bismo se znali jedni drugima radovati, kada bismo ispunili svoj život djelima ljubavi! Jer, gdje god ima i iskra ljubavi, tu je i Duh Božji na djelu. Kadgod ljubimo djelujemo kao "pomazanici" Gospodnji, Duhom obdareni, po primjeru života i djelovanja jedinstvenoga Pomazanika, Krista.
Primili smo prvine Duha. Bog je u naše biće udahnuo besmrtnu dušu. To je prvi doticaj Božje ljubavi. Po krštenju Bog je svojim Duhom u svakoga od nas udahnuo svoju milost, neizrecivi sakramentalni znak svoje osobne očinske ljubavi. Postadosmo djeca Božja. Pečatom Duha Svetoga Božja nam je ljubav darovana kao neuništivi dar njegove vjernosti i nježnosti. Sakrament potvrde (krizme), u kojem se taj pečat podjeljuje, spada na redovitu kršćansku inicijaciju. Bez sakramenta svete potvrde nismo kompletni kršćani. Njegovo primanje je čin naše kršćanske zrelosti, našeg svjesnog opredjeljenja za Boga i za život po Duhu. To je sakrament duhovskih darova kojima nam Bog iskazuje neizrecivo povjerenje: daje nam svoje darove da po nama drugim ljudima oko nas otkriva i dalje razdaje svoju ljubav. Duhom prožeti svjedočimo Božju ljubav u prijateljstvu i u susretima, u bračnoj vjernosti i ljubavi, u odgoju djece i požrtvovnosti roditeljstva, u služenju drugima bez sebičnih nakana.
Očito je da za takvo djelovanje po sili Duha Svetoga treba i stanovita naravna zrelost. Nije stoga čudno da biskupi pojedinih biskupija sve češće za svoje područje pomiču datum dijeljenja sakramenta krizme. Do sada je bila općenita praksa da je to bilo u 8. razredu osnovne škole. Međutim, gledajući na to svatko će objektivno priznati da to nije najsretnija dob za neke životne odluke, kao što bi to trebala biti krizma. I jasno je da će zrelija dob možda umanjiti broj onih koji žele primiti krizmu, ali će oni koji se odluče za taj sakrament očito to učiniti svjesnije i zrelije. Neće tada krizma biti puka ceremonija, "nešto što se mora obaviti", nego će to uz više vjerojatnosti biti ozbiljno opredjeljenje za Isusa Krista u svom svjesnom kršćanskom životu. Ne čudimo se, dakle, ako se takvo što odredi uskoro i za zagrebačku nadbiskupiju, a to znači i za Samobor i Svetu Nedelju i cijelu tu kršćansku okolicu. Vjerojatno će to smetati samo onima koji su i do sada gledali na krizmu kao običnu formalnost.

/10. 10. 2008./Evo vam DUHOVNI STUPAC Patera LINICA

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr