www.tebe-trazim.com

Kako često pričamo (i ovdje na TT-u) o bezuvjetnoj ljubavi, tako me na otvaranje ove teme ponukalo jedno osobno iskustvo. Stariji čovjek iz moje neposredne blizine (susjed) doživio moždani udar i potpuno je ovisan o brizi i njezi supruge. Kako im je obojima teško, odlučio sam pripomoći kad god uhvatim vremena. Ta se pomoć sastoji u tome da ga nekoliko puta u tjednu podignem/vratim u krevet jer je dosta težak, nabavim neke sitnice iz trgovine ..
Ne suosječajući previše sa iznenadnom situacijom počimaju komentari "sa strane":
- zašto ga ne daju u starački dom kad imaju novaca
- zašto ne plate osobu koja će pripomagati (bile su već dvije i otišle)
- zašto za stalno ne prihvate neku osobu (ženu), kojoj je isto potrebna pomoć a mogla bi se udomiti i pomagati
- pa imaju oni sina (pastorka) u istom gradu / gdje je sad taj
- kome su oni pomagali / gdje su ti ljudi sad da im vrate
- dosta je bilo meda i mlijeka / moraju se i oni malo patiti
- Damire, zašto si stvaraš nepotrebne obaveze
- bolje da pomogneš nekome potrebitijem
- zašto, zašto ..
Manje/više te sam komentare načuo ali me jako rastužuju. Osjećam da me susjedi sa podsmjehom ili sažaljevanjem prate kad me vide. Počeo sam odlaziti navečer da bude manje komentara.
Zašto smo ljudi takvi? Zašto 100 preduvijeta da bi nekome pružili ruku pomoći? Ako nećeš ili ne možeš pomoći, nemoj ni odmagati. Ismijavaju mi prijatelja: taj samo kupi i voza babe po ulici u grad ili crkvu, nama pametnijeg posla nego cjepati babama drva za zimu ..Ejj ljudi? Razmišljamo li previše kud nam odlazi 10(0) kuna koje si dao prosjaku u šešir ili da li je novac, koji si dao u "Caritas" ili Humanitarnu udrugu otišao u prave ruke ili treba li prvo vidjeti tog prosjaka da ne folira ili tzv. organizacije za pomoć drugima, tko ih vodi..
Sprečavaju li vas takve nedoumice da pomažete još više ili uopće da pomažete? Dobronamjerniče, ako nisi u mogućnosti dati humanitarni prilog, odvojiti svoje vrijeme za jadne, bolesne, nezbrinute, ne vrijeđaj Boga svojom "brigom" za njihovo dobro.
Mislim da i mnogi ovdje na TT-u mogu pomoći drugima pa i jednim napisanim postom, molitvom a da ne kažem svjedočanstvom kojim ga je Bog izveo na pravi put. Ne sputavajmo jedni druge, budimo na izgradnju i potičimo se na dobročinstvo.

Super tema...
Volim napraviti dobro djelo; odrasla sam u takvoj obitelji gdje je normalno pomoći svakome tko je potrebit. Ti komentari su usmjereni na osobno opravdanje jer se ljudi ne žele žrtvovati pa 'nalaze' one koji su pozvaniji na tu žrtvu od njih samih. Jedno je jasno: 'Novu zapovijed vam dajem; ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas'.

Mene muči jedna druga stvar a usko je povezana s ovim o čemu pišeš. Meni se desi da nerijetko uradim neko dobro djelo ali ne potaknuta ljubavlju nego zato što znam da bi to tako trebalo; što sam odgojena tako... Onda me muči što nema ljubavi u tom činu već je 'odrađeno' da se ja ne bih osjećala loše što nisam pomogla a mogla sam... Djela služenja iz ljubavi me ispune milinom i neopisivom srećom a ova bez ljubavi me ostave ravnodušnom, čak se i loše osjećam i pitam "Gdje je ovdje ljubav?"

Dragi moj brate Damire,


otvarajući svoje srce Isusu,..primajući ljubav Gospodinovu...mi se mjenjamo..postajemo bolji ..radosniji...otvaraju nam se duhovne oči...vidimo ono što u svojoj prijašnjoj sljepoći ne vidismo.


Tu ljubav koju smo dobili od Gospodina...želimo podijeliti svim ljudima..jer radi njih smo je i dobili od Isusa,ne radi sebe.

Pomažući drugima blagosivljamo sebe...ali ta pomoć mora biti iz srca i bezuvjetna...jer tada Bog nama daje stostruko.
Mi pomažemo sebi svim dobrim djelima koja smo učinili,sebi najviše.


Molimo se da i oni koji još nisu progledali ...progledaju...i molimo da nas Duh Sveti odvede onima kojima je naša pomoć potrebna.


Bog te blagoslovio prijatelju.

zaljubljenost je stanje, ljubav je čin. stanje posnosimo, za čin se odlučujemo. LJubav nema veze sa osjećajem, nego je ona odraz naše želje za voljenjem svih ljudi, što je po našoj naravi nemoguće, uvijek će biti onih koji su ti bez razloga antipatični i onih koji su jednako tako bezrazložno - simpatični. Ljubav moramo činiti za svakoga, mislim da ti je poznata o ona priča o Faustini i onoj sestri. ipak je i dobro djelo učinjeno, a ono koje je učinjeno s "Ljubavlju" je možda tebi draže, jer se ti osjećaš ljepše - no da li je osobi kojoj si ti pomogla išta drukčije??

Mislim da u svakom slučaju dobro postupaš. BTB

ma ljudi moji nema tu filozofiranja..jednostavno je...da se oni ne bi osjećali loše kritiziraju druge koji čine ono što oni podsvjesno misle da bi trebali..
ne činiš ništa loše Damire...ne skrivaj se!

Dragi Damire, neka te ne brinu komentari drugih!
To što činiš, što pomažeš, činiš Isusu kroz svoga bližnjega.
Zašto da se skrivaš?

Bog te blagosovio dragi brate!

Ma, ne skrivam se ja zbog sebe, iako sam malo samozatajan i ne volim se puno isticati. Žao mi je ljudi kojima je zaista potrebna pomoć a onda im se traži "dlaka u jajetu", kao da pomoć ne zaslužuju.
Izgleda da je najjednostavnije ubaciti nešto u škrabicu ili šeširić, samo nemojte da vam to bude pravilo.

Poštovani Damire
Ne misli o tome što drugi misle i govore, to su tlapnje, koje Bogu, Ocu nisu mile..svatko će dobiti svoju plaću...a posebice ono što radimo (u skrovitosti, kao što i molimo, ako molimo)..neki su je već dobili..i još više će dobiti..jer u Boga je izobilje..On ima svega u svojoj košari.
Još jednom ne obaziri se da riječi zajedljivaca i cjepidlaka, jer razdvojeni su oni u sebi, obaziri se na Božje misli koje su iznad ljudskih kao što je nebo iznad zemlje..gledaj prema gore. I ne pogni svoj pogled prema dolje kad si ga već uzdigao prema PRAVOM IZVORU SVJETLOSTI.

Ako je svjetlost tvoga srca ugašena kako ćeš upaliti i rasplamsati svjetlost ljubavi u drugima. I Isus je došao gdje je bila tmina, nevjera, malodušje, bolest i opačine. ON jedan nad gomilama. Ipak, bio je svjetlost KOJA I DANAS SVIJETLI..onima koji su otvorili prozore svoje duše i vrata svojih srdaca.

Ne znam što više reće..NE BUDI KUKOLJ VEĆ PŠENICA (ŽITO)..

Od svega toga najbitnije je da to činiš iz ljubavi a sve drugo nije bitno...
kao što reče jedna moja prijateljica - nebeska kamera je uvjek uključena
samo naprijed nedaj se pomesti
Bog te blagoslovio i obilno nagradio!!

Jao, nisam želio da ova tema bude neki hvalospjev meni već da otvori oči onima koji možda i ne sluteći ne čine dobro. I ja sam imao kušnje kad sam nastradao u prometnoj nesreći dok sam djelio humanitarnu pomoć ali me je sigurno Bog sačuvao jer još trebam puno toga odraditi i zaraditi da bi došao bliže Njemu. Stoga, ne važite puno i držite se one "bolje davati nego primati" jer nagrada može doći samo na Kraju.