www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 18 stu 2017 11:06

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 41 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 08 tra 2006 10:55 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 21:22
Postovi: 1166
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Moji roditelji i muž su umrli i naravno bojala sam se za njih da ne pate i da
budu spremni na taj korak koji nas sviju čeka. Željela sam im svetu smrt.
Bog je uslišao moje želje i molitve. Svi su se ispovijedili , pričestili , primili zadnje pomazanje pri svijesti . Pričali smo o tom času i susretu sa Bogom . Nikoga od njih nije bilo strah od smrti. Nisu imali bolove . Oko njih se je molilo i oni su do zadnjega mirno slijedili molitvu. Možda će se netko skandalizirati da ovako mirno govorim o smrti ali moja je želja da i mene ovako pripreme i predaju u naručje mog Oca Stvoritelja.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 tra 2006 18:47 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 tra 2006 17:04
Postovi: 258
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
speranza napisao:
Moji roditelji i muž su umrli i naravno bojala sam se za njih da ne pate i da
budu spremni na taj korak koji nas sviju čeka. Željela sam im svetu smrt.
Bog je uslišao moje želje i molitve. Svi su se ispovijedili , pričestili , primili zadnje pomazanje pri svijesti . Pričali smo o tom času i susretu sa Bogom . Nikoga od njih nije bilo strah od smrti. Nisu imali bolove . Oko njih se je molilo i oni su do zadnjega mirno slijedili molitvu. Možda će se netko skandalizirati da ovako mirno govorim o smrti ali moja je želja da i mene ovako pripreme i predaju u naručje mog Oca Stvoritelja.


Koliko god si u miru Božjem prihvatila smrt roditelja i muža, jako mi je teško bilo ovo pročitati. I žao mi je :cry: ...

Ali znam da Majka u Međugorju daje MIR, obilje mira, zar ne :?: ...

BTB


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 tra 2006 23:01 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 31 sij 2006 18:58
Postovi: 692
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
ne znam pjer...
možda je to ok...
je ne mogu sebe zamislti u sličnoj situaciji...
ali baš nedavno sam čitaal da neke duše koje su vrlo blizu Bogu ne žaluju za mrtvima ili tako nešto slično...sad se ne sjećam detalja....

ja isto o smrti ne razmišljam uopće negativno i mislim da je smrt samo mostić k Isusu...i osobno se radujem tom mostiću...
no opet s druge strane kad bi moji voljeni morali biti pred mostićem...ne znam...mislim da bi mi duša pucala...

ali nebi trebali biti takvi....
zar nije rečeno da s e ne vraćamo zbog mrtvih...

ako smo previše navezani na svoje voljene...duša nam je dalje od Boga....

ili sam ja sad sve pobrkala...:oops:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 tra 2006 23:34 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 27 vel 2006 14:33
Postovi: 275
Lokacija: Njemacka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
speranza napisao:
Moji roditelji i muž su umrli i naravno bojala sam se za njih da ne pate i da
budu spremni na taj korak koji nas sviju čeka. Željela sam im svetu smrt.
Bog je uslišao moje želje i molitve. Svi su se ispovijedili , pričestili , primili zadnje pomazanje pri svijesti . Pričali smo o tom času i susretu sa Bogom . Nikoga od njih nije bilo strah od smrti. Nisu imali bolove . Oko njih se je molilo i oni su do zadnjega mirno slijedili molitvu. Možda će se netko skandalizirati da ovako mirno govorim o smrti ali moja je želja da i mene ovako pripreme i predaju u naručje mog Oca Stvoritelja.


Draga Speranza,

nema ovdje mesta da se neko skandalizira. Ovo je ono sto mozemo uciniti, ono zadnje sto ucinimo prije neko umre . Ovdje sam jednom kratko napomenula da sam preko 10godina bila u grupi koja je ovdje od dviju crkvi organizirana. Sve vise ljudi umire samo. Bolnicko osoblje nema vremena, familiju je strah prijatelja skoro i nema koji sjednu uz krevet umirucih. To je potaklo crkvu i organizirani su ljudi, tudji vecinom, koji su dan i noc u smjenama pored umirucih. Covjek koji je na samrti ostaje u sobi u kojoj je do tada njegovan. Pacijent ako je jos ko drugi u sobi biva premesten. grupe se zovu-sjedeca straza umirucih-
Od familije se sazna koje pjesme, molitve, koje cvijece je umirucem najdraze.Moli se tiho, svijeca gori, umiruci se prima za ruku itd.
Ponekad kao sto ti pises ima clanova familije koji to preuzimaju, nazalost malo ili samo za par sati.
Smrt nije popularna tema. Ta se tema izbjegava, to ljudima stvara strah.Bake i deke se zakopavaju bez unucadi ( mali su, mladi su, osjetljivi su) stotinu isprika jer o tome se ne prica. Rjetko ko umre doma, pa je jos vise izbegavana tema. Tako je to kad samo zivot uspjeh,novac i popularitet su teme gdje se moze "caskati" i biti vazan.

U tom trenutku su svi isti, svima se odaje ista ljubav, svi zakorace taj zadnji korak praceni dostojno kako prilici covjeku.
U tim satovima molitve i njege daje se puno od sebe a daleko vise se vraca . "Ljubi tvog bliznjega....
Tuga je pak velika. Rastanak od bliznjega na dulje vrijeme nas zalosti a kako ne bi na takav nacin. Vjerom da su najblizi ostavili sve boli i tjeskobe, da su presli tu dolinu suza, da znamo da sa smrcu nije sve ugaseno,daje nam utjehu i snagu da taj rastanak izdrzimo

Pozdrav
Marte

_________________
ICH BIN KATHOLISCH - MARIANISCH- PAPST TREU !
Hochgelobt und gebenedeit sei das allerheiligste Altarsakrament !!!
Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis !

Crux sacra sit mihi lux !
Sveti krizu budi moja svijetlost !


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 tra 2006 00:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
andjelina1 napisao:
ako smo previše navezani na svoje voljene...duša nam je dalje od Boga....

ili sam ja sad sve pobrkala...:oops:


Ma draga moja andjelina1,kako ćeš Boga voljeti i biti bliža njemu kojega ne vidiš(ali vjeruješ i znadeš da postoji)ako ne u sestri,bratu svome,bližnjemu,najbližijem od tvojih najmilijih pa do sve onih malo manje "milijih"......naša navezanost na naše bližnje reflektira se u velikoj ljubavi i brizi za njih(živi) i kroz njih(pokojni),pa zar bi na takav način bili dalje od Boga svoga?Nipošto,dapače zar ne stoji lijepo u Mt 25,40?I draga moja nisi pobrkala ništa,već samo nastojiš razmišljati,jer ta navezanost ne odnosi se samo na pokojne(žive)već i na one koji još s nama bivstvuju u ovom životu.Jer dok god smo navezani na čovjeka koji je slika i prilika samoga Boga(govorim o navezanosti ljubavi u pravomoralnom smislu)nema frke da bi Bog na tako nešto i bio ljubomoran-dapače bio bi radosta i sretan u stvorenju koje je iz ljubavi stvorio. :arrow:

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 tra 2006 08:39 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 31 sij 2006 18:58
Postovi: 692
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
ma ja sam sve to spetljala u jedno....
i ono kad je Isus rekao pođite za mnom.... pa je netko rekao da ide pokopati svog oca, a Isus je rekao nek se ne vraća i da ima tko će ga pokopati (zaista sam zaboravila detalje)
ili tko će poći za mnom neka ostavi majku i oca, sestru i brata....

tu ja osjećam da nam prije svega treba biti Isus,i da se u duhu trebamo osloboditi od svih ovisnosti(navezanosti) o bilo kome na svijetu....

e.... ali kad se čuje riječ iz tvojih usta o navezanosti joakime moj dragi onda to ima sasvim drugi značaj....

ti govoriš (jedino izgleda kako i možeš dragi joakime) samo o čistoj ljubavi kroz koju se Isus proslavlja....

a ja sam upoznala i drugačiju "ljubav" u kojoj jedni drugima ne damo da dišemo, pa "ljubav" kod koje imamo osjećaj da ćemo umrijeti i da će se sve srušiti ako nestane, posesivne "ljubavi" i "ljubavi" koje zarobljavaju...

u nepoznavanju prave oslobađajuće Isusove ljubavi ljudi jako žude za tom ropskom "ljubavi" i misle da su bez nje izgubljeni....
pa na taj način i smrti voljenih doživljavaju kao napad....(utoliko sam i stavila topic o svjedočanstvu osobe koja se posvetila sotonizmu jer joj je Bog "oduzeo" onog kojeg je voljela)

mili moj joakime daj Bože da smo svi navezani na ljude na onaj način o kojem ti pričaš u kojem se Isus proslavlja....

samo eto...ima jako puno ljudi koji nemaju tu milost i ne znaju tako ljubiti bližnje svoje.....na kraju krajeva...
ni mi ne ljubimo...nego Isus mili za nas ljubi i kroz nas ljubi...

neka mu je slava do vjeka i hvala za svaki trzaj tijela u muci Njegovoj da bih ja sad mogla o ljubavi govoriti...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 tra 2006 10:51 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 tra 2006 17:04
Postovi: 258
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
andjelina1 napisao:
ja isto o smrti ne razmišljam uopće negativno i mislim da je smrt samo mostić k Isusu...i osobno se radujem tom mostiću...


I ja se radujem, i to jako.
Toliko da sam ponekad zanemarivao dimenziju koju sada živim.
Zanemarivao sam ŽIVOT.
Pa sam životario.

A ono od jučer?

Samo sam prenio na papir ono što me proželo – suzdržavajući se! - dok sam čitao post sestre Nade: bljesak tuge i moment samoće koji kao da je trajao eonima: zora prvog svitanja – suton posljednje noći, svijetlo svih svjetlosti – sve u jednom trenu.
I obuzela me tuga, studen i žal za izgubljenim ...

Priznajem, i samog sebe sam iznenadio.

Citat:
no opet s druge strane kad bi moji voljeni morali biti pred mostićem...ne znam...mislim da bi mi duša pucala...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 tra 2006 11:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 21:22
Postovi: 1166
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Marte napisao:
speranza napisao:
Draga Speranza,

Ta se tema izbjegava, to ljudima stvara strah.Bake i deke se zakopavaju bez unucadi ( mali su, mladi su, osjetljivi su) stotinu isprika jer o tome se ne prica. Rjetko ko umre doma, pa je jos vise izbegavana tema. Tako je to kad samo zivot uspjeh,novac i popularitet su teme gdje se moze "caskati" i biti vazan.

U tom trenutku su svi isti, svima se odaje ista ljubav, svi zakorace taj zadnji korak praceni dostojno kako prilici covjeku.
U tim satovima molitve i njege daje se puno od sebe a daleko vise se vraca . "Ljubi tvog bliznjega....
Tuga je pak velika. Rastanak od bliznjega na dulje vrijeme nas zalosti a kako ne bi na takav nacin. Vjerom da su najblizi ostavili sve boli i tjeskobe, da su presli tu dolinu suza, da znamo da sa smrcu nije sve ugaseno,daje nam utjehu i snagu da taj rastanak izdrzimo

Pozdrav
Marte

Draga Marta , smrt je tema koja plaši ljude . Bila sam još zaručena kada mi je svekrva umirala od raka u jednoj privatnoj bolici u Bologni. Časna sestra koja je tamo radila molila nas je da izađemo iz sobe sa riječima
"Izađite van iz sobe jer kraj je blizu i nije lijepo gledati smrt". Ja sam jako vojela tu ženu i htjela sam vidjeti taj "strašni čas". Hvala Bogu ona je samo uzdahnula i to je bila smrt. Strašno je kada čovjek nije pripremljen za smrt, kada umire u grijehu, ne pomiren sa Bogom , kada su pored njega nepoznata lica bolničara ili sestre a ne njegovih najdražih. Mi katolici moramo promijeniti naš odnos prema smrti. Ovo ovdje nije naša prava domovina . Tijelo je vezano za zemlju ali duša osjeća nostalgiju za
za svojim stvaraocem i za vječnošću.Budimo uvjek spremni bili mi još mladi ili stari i nebojmo se susreta sa Bogom nego teškog grijeha.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 tra 2006 13:24 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 31 sij 2006 18:58
Postovi: 692
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Pierre napisao:
A ono od jučer?

Samo sam prenio na papir ono što me proželo – suzdržavajući se! - dok sam čitao post sestre Nade: bljesak tuge i moment samoće koji kao da je trajao eonima: zora prvog svitanja – suton posljednje noći, svijetlo svih svjetlosti – sve u jednom trenu.
I obuzela me tuga, studen i žal za izgubljenim ...

Priznajem, i samog sebe sam iznenadio.



pjer hvala ti na ovome....

eto i ovom prilikom bih htela reći nešto o čemu već duže vrijme razmišljam a nikako nisam osvjestila to...
meni se čini vrlo važnim da napišemo te osjećaje koji nas prožmu kad čitamo nečije riječi...
ja mislim da u tome ima puno istine/bitnog....i mislim da bi se svatko trebao zamisliti nad takvim osjećajima...
mislim da oni ne dolaze samo tako i da imaju svoj red....
vjerujem da svi mi sebe i svoj život doživljavamo na jedan način...ali je bitno što nam govori brat i sestra....pogotovo kad je netko iskreno potaknut...
ne znam da li me itko razumije....
ali eto samo ne bih da se zanemare takve stvari..pa još ako ih možemo sagledati kroz Isusa..vjerujem da će plodovi biti veliki
često nas drugi puno bolje vide nego što mi sami sebe želimo vidjeti

neka je sve na slavu i čast našem milom Isusu


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 tra 2006 18:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 tra 2006 17:04
Postovi: 258
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
andjelina1 napisao:
pjer hvala ti na ovome....

eto i ovom prilikom bih htela reći nešto o čemu već duže vrijme razmišljam a nikako nisam osvjestila to...
meni se čini vrlo važnim da napišemo te osjećaje koji nas prožmu kad čitamo nečije riječi...
ja mislim da u tome ima puno istine/bitnog....i mislim da bi se svatko trebao zamisliti nad takvim osjećajima...
mislim da oni ne dolaze samo tako i da imaju svoj red....
vjerujem da svi mi sebe i svoj život doživljavamo na jedan način...ali je bitno što nam govori brat i sestra....pogotovo kad je netko iskreno potaknut...
ne znam da li me itko razumije....


Razumijem te, a ponekad se pitam i da li se mene razumije (govorim sad o drugom sadržaju): naime, neke stvari mogu ostati nedorečene pa se krivo shvate i eto belaja! Ali valjda i jesmo ovdje jedni za druge (?!) pa ćemo kroz dijalog saznati "što je to pisac htio reći" ... Kad čitam svoje postove unazad jedan dan primjećujem da o potpuno različitim stvarima govorim na isti način. Tj. tako se može učiniti vrlom čitatelju. Kad sam ovdje pisao o smrti ispalo je poetski (valjda) da ne kažem kao prenemaganje (još izglednije). A bio je to nespretan pokušaj izražavanja osjećaja neizmjernosti svega stvorenoga i potom vlastite malenosti/neznatnosti/samoće ("zora prvog svitanja – suton posljednje noći"). Sa druge strane kad sam na temi "Privatne objave" na kraju bulaznio o čekanju "na ne ili na da" to sam onako u šali završio svoj poluozbiljno-polušaljivo intonirani post (u kojem torta kneza Pucknera ima važnu ulogu).
Opet poetika – ali namjerno prenemagalačka.
Huh i hm :roll: :cry: , samo da se nitko ne uvrijedi ...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 41 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr