www.tebe-trazim.com

Ja bih tom citatu dodao i onaj iz Prop 7,26.28 koji je naveden maloprije i dodao sljedeće:

Ovi ružni, da ih nazovem tako, stihovi često se navode kao najočitiji ženomrzački komentar u Bibliji. Zato se svaki vjernik s pravom pita dok čita ovakve stihove: što je zapravo bila nakana pisca?

Dakako, da pisac opisuje vlastito iskustvo, gorko bez dvojbe, ali njegov razočarani pravorijek ne može se prihvatiti "zdravo za gotovo", tj. kao posljednja riječ Biblije o ženi. On izražava vlastiti pogled na život koji je krcat predrasuda. Poslije, u Prop 9,9 on priznaje da je moguće uživati sa ženom i voljeti je. Dakle, trebati će proć još dosta vremena dok ne dođe konačna riječ o ženi, a nju će donijeti Gospodin Isus Krist.To će biti mjerodavno i konačno!
O tomu ćemo nešto kasnije, ta imademo vremena; nigdje nam se ne žuri, a vrijedni brat Joakim neće biti nezadovoljan što se tema prerano presušila.

Srdačan pozdrav iz Paradisa.
Smjerno u Kristu Ćubela

Nastavak:

Antifeministima odista moramo reći, jer je krajnje vrijeme, da patrijarhalnost jest kulturna pozadina SP, no osnovni je princip tumačenja SP da ne smijemo apsolutizirati kulturu u kojoj je napisana pojedina knjiga SP.
Tako i neke izraze i načela NZ-ih poslanica (1 Kor 11,3-15; 14,34-35, 1 Tim 2,11-15 i 1 Pt 3,1-7) moramo pažljivo razlikovati, tj. između onoga što je za određeno vrijeme, razdoblje i što vrijedi za sva vremena.
Pogrešno je pretpostaviti da je patrijarhalnost Božja volja za sve narode, za sva vremena i tomu sl.
Na području odnosa između muškarca i žene moramo deapsolutizirati biblijsku kulturu i ne čitati selektivno SP da bi se opravdala spolna diskriminacija. Uvijek je lakše prihvatiti kulturološke predrasude, već korjenito stajalište Isusa spram žena.
Čitajući SP trebamo razlikovati otkrivenje Božje istine koja je nepromjenjiva i suvremena, od primjene te istine u danoj kulturi koja je podložna promjeni. Svrha i praksa preslikavanja biblijskog učenja s jedne kulture na drugu nije izbjegavanje poslušnosti, već upravo pronalaženje načina da se ono provede prenošenjem u suvremene uvjete.

Svako dobro svim sudionicima foruma.
Smjerno u Kristu Ćubela

Stvori Bog čovjeka, muško i žensko (Post 1,27)

Kada se pročita ovaj stih sve nam je razvidno. Dakle, što hoću reći? Pa to, da kad sljedeći put vidimo muškarca i ženu, ne kažemo: vidjeli smo čovjeka i ženu. Jer bi netko mogao pomisliti da je Ž. onda biljka,
životinja ili sl., a ne sâm čovjek. Oni su oboje stvoreni na Božju sliku, a ne samo jedno - muškarac.
Razlike među spolovima nemaju veze sa slikom Boga prema Post 1. Naime, muškarci i žene ne dijele muškost i ženskost s Bogom, već sa životinjama. Naš Bog je bespolan, čisti Duh. U Bogu nema ničega što bi bilo specifično žensko niti spefično muško. Dakle, sve dužnosti i povlastice iz našeg poimanja Boga dužnosti su i povlastice obaju spolova. On je milostivi Otac (Lk 15,11-32), ali i brižna majka koja ne zaboravlja svoje dojenče (Iz 49,15).
Isto tako, krivo je reći da je Ž. jednaka muškarcu. Ž. nije jednaka muškarcu. Međutim, sasvim je nešto drugo tvrditi, da ona ima ista prava i dostojanstvo kao muškarac. A ta ravnopravnost počiva na naravi: na početku stvori Bog čovjeka!
Ali oni imaju različite spolove (ličnosti): muško i žensko stvori ih. Bog nas je stvorio različitima da se međusobno dopunjujemo. Spolna različitost očituje uzajamnost spolova: zov jednog prema drugome da se sjedine u ljubavi. Čovjek sâm, muškarac ili Ž. nije savršen, jer svakomu nedostaje upravo to što drugi ima.

Toliko za ovaj put od mene.
Srdačan pozdrav iz Paradisa.
Ćubela

Najvaznija tocka Koncila nije "cuvati dragocjeno blago,kao da bismo se brinuli samo za starine",nego svi oni koji na cijelom svijetu ispovijedaju
krscansku,katolicku i apostolsku vjeru,ocekuju.....
"Skok naprijed koji bi pogodovao produbljenom shvacanju vjere i oblikovanju savjesti"...
I Sveti Sabor je poduzeo,sve vise unaprijediti krscanski zivot vjernika,
pomicati sve sto bi moglo doprinjeti jedinstvu svi koji vjeruju u Krista
i pojacati ono sto bi pomoglo sve pozvati u krilo Crkve.
Cilj je dakle doprinos ekumenizmu i poziv cijelome svijetu.
Da bi se to postiglo Koncil "smatra da na nj na poseban nacin spada i obnova i gajenje liturgije"
Potreba je dakle obnova,promjena vanjskih cina..
"kako bi jasnije izrazile one svetinje koje su njima oznacene,pa da ih krscanski narod,koliko je moguce,moze lako razumjeti i kod njih sudjelovati punim,djelima i zajednici svojstveim slavljem"
Time je naznacen glavni naglasak obnove liturgije,da ona naime vise ne bude samo Bogu prinesena"svecenicka liturgija" kojoj vjerni narod
"bez sudjelovanja" prisustvuje,nege da uistinu zajednica bude subjekt
liturgijskog slavlja,zajednica u kojoj zaredjeni svecenik ima samo jednu,premda nezamjenivu ulogu...U taku vrstu zajednistva,
euharistijsku zajednicu"Euharistija tvori crkvu-Crkva tvori euharistiju"
onje vrhunac kojem tezi djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistice
sva nezina snaga.
Reforma crkve i reforma euharistije nerazdvojive su povezane..
A sada ima sve vise zupnih zajednica u kojima se zbog sve veceg manjka svecenika vise i ne moze redovito slaviti euharistija.
Kao daljna posljedica iz toga novoga gledanja Crkve ponovno je odkrivena suodgovornost "Laika"u tome narodu Bozjem svaki krscanin ima vlastito,posebno dostojanstvo,jer"Otac i Isusu Kristu po Duhu Svetome"poziva svakog posve osobno(i zene)
U krstenju i potvrdi Crkva to slavi na sakramentalan nacin...
"zajednistvu svecenstvu svih"..."zene i muskarci" kao pastoralni asistenti
nadopunuju duzobriznicku sluzbu svecenika..
U Austriji taj dojam imaju osobito clanovi u zupnim vijecima i pastpralni asistenti..

Postavljanje "Pastoralnih asistenata"doveo je do znatnog obogacenja
zupnoga dusobriznistva,kao i dusobriznistva pojedinih kategorija vjernika.
No oni se u svojem zvanju osjecaju nesigurno.Ne zeli ih se nazvati
"dusobriznicima"jer su tou konacnici samo svecenici.Laika koji administrativno vodi zupu koja je ostala bez svecenika,ne smije se zvati
"voditeljem zupe",nego samo "zupnim asistentom"jer bi ga inace mogli zamjeniti za zupnikom.
Strukture promjene postaju nuzne i tamo gdje je bez njih ugrozen
"duhovni zivot"Zbog manjka svecenika pojedini zupnik mora se brinuti cesto o vise zupa.Ako se gleda starosna struktura svecenika u europskim zemljama taj ce se jadni polozaj jos pogorsati.Dusobriznistvo se tako svodi na djelenje sakramenata.Vodjenje zajednice postaje teze...
Obnova Crkve bila bi puno laksa kada bi se"koncilski duh"mogao sazeti u teze i kada bi se iz njih mogao izvesti posve konkretan provedbeni program,I tu bi i "zena" vise bila ukljucena,a upavo to ne ide.
Mi smo na prijelomu stoljeca,koji mnogo silne uzbudjuje,pa i plasi
Ivan Pavao II.nalazena nam kao najbolju pripravu za prijelaz u trece tisucljece"zalaganje za sto vjerniju prinjenu nauka Drugoga vatikanskoga koncila u zivotu svakog pojedinca i cijele Crkve.
"Skok u novo tisucljece treba i Crkvu opet uciniti pokretljivijom,"

Sad kad usporedimo tradicionalni nauk prema Post 2 i ovaj teološki nauk ravnopravnosti spolova prema Post 1, možemo zaključiti da oni sadržavaju razlike, ali u naglasku a ne u proturječnosti. Post 1 objašnjava odnos muškarca i žene prema Bogu, a Post 2 usredotočuje se na njihov međusobni odnos.
Ekvivalent, jednakovrijednost tekstu Post 1 jest Gal 3,26-28. Zahvaljujući Kristovoj milosti i skupocjenoj žrtvi kojom ostvaruje to jedinstvo u različitostima, on nas vraća na početak, tj. Božju nakanu da u otkupljenom Božjem narodu, Crkvi nema spolnog obespravljivanja ili podjele, koja nije ni važna, već odnos čovjeka prema Bogu: da li je poslušan u ljubavi ili nije, i koliko (ne)voli Gospodina i Stvoritelja svoga.
Kad smo spomenuli Gal 3,28, recimo i što je poruka tog tako važnog stiha: Krist oslobađa i uklanja povlastice i odnose vladanja po spolnoj osnovi. U novoj zajednici, u koju ulaze svi koji su nanovo rođeni, ne vlada više struktura patrijarhalne ženidbe, koja podređuje ženu muškarcu. Spolna razlika ne postaje spolnim redom časti.
Bliži smo istini ako kažemo da jedno drugome nije podređeno, već dodijeljeno u združenosti. Ispravan odnos između muškarca i žene najbolje i najtočnije ćemo izraziti pojmom i riječju partnerstvo, tj. biti pri ruci, biti sudionik drugome u životu.
Dakle, onu staru i potrošenu krilaticu “ženi je mjesto u kući”, a koja je služila da prikrije egoizam muškarca, želeći ženu zadržati u svojoj službi kao predmet uporabe, možemo mirne savjesti odbaciti.

Srdačan pozdrav iz Paradisa

Isusov stav prema ženi

U Isusovo vrijeme kad bi se u obitelji rodilo žensko dijete, smatralo se da nema razloga za veselje. Pri objedu žene nisu smjele jesti zajedno s muškarcima, jele su poslije njihova objeda zasebno. S obzirom na pravni položaj, Ž. je više smatrana vlasništvom muža nego slobodnom osobom.
Kod rabina je glasilo ovo geslo: “Tko svoju kćer uči zakonu, uči je raskalašenosti (...) Riječi zakona mogu i izgorjeti, ali ih ne treba povjeriti ženama!”
Ženino društvo treba izbjegavati. Ona je nepouzdana, lažljiva, prevrtljiva i nevjerna. Ona je “posuda grijeha”, spolno, rasno i moralno nečista.
I možete si sada zamisliti: u takvu ozračju pojavljuje se naš Gospodin i glede žena donosi apsolutnu novost. Njegovo promaknuće i emancipacija žene je primjerno,
korjenito. Kao nitko prije, Isus poštuje dostojanstvo ž., njeno pravo, sposobnosti i rad, javno razgovara s njima, dopušta im da ga slijede, dodiruju, poslužuju, javno ih brani, uzima ih za primjer, saopćava im važne vjerske stvari (Iv 11,25-26).

Drugi put opet cu nastaviti, da mi se neki ne bi zamorili.
Svim ženama na forumu svako dobro, posebno mojoj generaciji.
Pozdrav iz Paradisa.

Takav stav u većini susrećemo na istoku,konkretno u Grčkoj.Tu se ženu nije puštalo na gozbu,osim s rođacima,niti je smjela sjediti osim u ženskim odajama itd.Tako je bilo tada na Istoku(ima još i dan danas negdje).No,na Zapadu je bilo sasvim drukčije.Povjesničar Cornelije Nepos iz 1.st.opisuje:"Koji se Rimljanin ustručavao primjerice dovesti sa sobom svoju suprugu na gozbu,ili kod koga nema majka obitelji prvo mjesto u kući i ne sudjeluje u svečanom društvu?"Zašto sam stavio ova dva primjera?Vrlo je interesantno vidjeti da se u toj kulturnoj datosti, Zapad prema ženama nije odlučio za,nego protiv đakonata žena?!Čitajući tvoje postove,nagnali su me na promisli o đakonatu-službi,koji je primjerice za razliku od Zapada na Istoku živio već od 3.st. i to u sjevernoj Siriji.Da li je na Istoku više prevladao Isusov stav prema ženama,negoli na Zapadu,vrlo je interesantno pitanje?Mislim d a je vrlo zgodno u kontekstu, kako Isus gleda na žene,pokušati malo vidjeti kako je to teklo i zašto kroz povijest,žena-služba,žena-kuća,Istok-Zapad,te koliko službe u Crkvi mogu biti opreka jedan spram drugoga,odnosno,gdje je nestalo ili nanovo nastalo ono Pavlovo - "Nema više:muško-žensko!"

Govoriti o ulozi žene u Crkvi, a ne dotaći se Marijine uloge i primera koji nam je ona ostavila, po mom sudu , je skoro nemoguće. Pozivati se na Knjigu Postanka i druge primere iz Svetog Pisma , a ne uzeti u obzir Roditeljicu Reči i Zaručnicu Duha Svetog, kosi sa zdravim razumom. Izuzeti ovaj kontekst znači izložiti se u startu herezi i ući u nerazumevanje kako Eve , tako i svih drugih žena posle nje.
Svako dobro!

Dopustite mi da citirajući samog sebe nadopunim ovo što sam rekao, kako ne bi bilo zabune i pogrešno protumačeno. Ostao sam dužan objasniti ovaj svoj stav.
Knjiga Postanka propoveda o grehu Praroditelja i o posledicama tog istočnog greha, a nadasve sv. Pavao (Rim 5) pri tom osvetljavajući greh koji se od Praroditelja prenosi na potomstvo, tj. na čovečanstvo s koljena na koljeno. Apostol iznosi svoju nauku postavljajući neku vrstu paralelizma ili usporedbe između Adama i Isusa, između prvog i Drugog Adama. Tako će i Sveti Oci, npr. Justin i Irenej, već od drugog veka , protegnuti taj paralelizam , imajući pred očima Naveštenje, i usporediti Evu i Mariju, tj. prvu i Drugu Evu. Marijin DA poništio je Evin NE. Iz njenog krila rodit će se novo Stablo , koje će doneti Plod i dati svako dobro. I na taj način osuda koja je bila nad Evom, ovim Marijinim pristankom je izbrisana i žena je dobila novo dostojanstvo.
Hvaljen Isus i Marija!