*Patientia* napisao:
Citat:
e , ovaj sa tuluma, čini mi se...onako ležerno izvaljen na tribinama- prilično huli na Duha Svetoga. Nadam se da će mu se desiti ono što se desilo talijanskom novinaru Corrriere della Sera ( to je sinoć pričao pater Smiljan na molitvi za obiteljsko stablo), kad je iznerviran događanjima u Međugorju, smatrajući ih izmišljotinama i lažima; prije polaska u Međugorje obećao svojim čitateljima da će on raskrinkati obmane u Međugorju i dokazati da su to sve laži; a vratio se pokajan, obraćen i sa suzama u očima izvijestio Talijane da je u Međugorju susreo Gospu!
E da Bog da se i ovom sa tuluma to desilo...DA NA NEKOM tulumu u Duhu... susretne Isusa!
E u tomu i JEST kvaka... SUSREO GA JE... ali na drugačiji način. Nimalo senzacionalistički.
Daleko od toga da huli na DS... jer ne bi mogalo onako divna djela napisati preko kojih se ljudi Bogu vraćaju.
Ljubav je zaista neslomljiva je knjiga koja se mene osobno najviše dojmila. Svećenik koji je ovaj članak napisao ima silan utjecaj na mlade i rijetki su takvi svećenici.
Ono na što, valjda, želi skrenuti pozornost jest da se u svaku pobožnost, pa i karizmatsku, može nešto krivo uvući. Tipa da ljudi žive vjeru od susreta do susreta u polutransu, jer im susret treba da bi doživjeli Božju pristunost i nju izjednačuju sa SNAŽNIM emocijama sreće. Kad splasne oduševljenje od kar.seminara čeka se drugi... i ne znam da li je takav rast u vjeri pravilan.
Idem na Linića i baš me zanima kakvi budu moji dojmovi. Možda se i ja promijenim mišljenje?
Huli Patientia, ali nije ni svjestan toga, neka mu Bog oprosti. Zbog čiste ljudske ljubomore, pa makar bio i pater-dakle čovjek i grešan...ali ne zamjeram mu, kao što ne zamjeram ni biskupu Periću što u Međugorju ne vidi Gospu. Ja ne dam oca Jamesa, jer on je za mene, kao što napisa Jovan, svećenik čiste i bezgranične djetinje vjere, koja i planine pomiče. Baš na njegovom seminaru 2000. god. ja sam susrela Isusa i jest, otada živim od seminara do seminara, duhovno sam gladna i žedna i jest...istina volim plesati, skakati, pljeskati i klicati Gospodinu., moliti u jezicima. Baš na njegovom seminaru, te godine, Isus je pozvao i mog oca zemaljskog , koji do tada nije u Crkvu htio kročiti. Godinama sam prema ocu u srcu imala veliku žaoku i puno gorčine, zamjeranja....na tom seminaru smo se grlili, plakali i oprostili jedan drugome! Slava Isusu! Moj otac je kao posljedicu ranije prometne nezgode imao kraću nogu...na seminar je došao sa štakama....a izašao bez njih, skakao je na Trešnjevačkom trgu kao dječak ...a nas troje mama, tata i ja....grlili smo se i ljubili, raskajani, očišćeni napunjeni ljubavlju Božjom. Taj dan nikada neću zaboraviti...preostale godine života mog oca( do 2004. god)... mi smo bili slobodna srca...prihvatila sam svog oca i dobila veliku milost da mu par dana prije smrti, još dok je bio svjestan.. kažem da ga volim... a i on je to meni rekao...taj trenutak ostat će za vječnost...i njemu i meni! Hvala ti dragi Isuse što si nam poslao u Hrvatsku, u vrijeme kad je to bilo potrebno, svog pastira oca Jamesa...koji nam je otvorio put i spoznaju da je u redu klicati Gospodinu, plesati i pjevati Gospodinu, biti kao malo dijete, jer je to izvanredan način za otvorit srce Duhu Svetome. Isto tako, hvala Ti Isuse, što moj katolicizam nije iščašen, što ništa zlobno ne želim primjećivati tamo gdje si Ti, gdje se događaju Tvoja čudesa i i gdje prebiva Duh Tvoj Sveti! Hvala Ti što te susrećem i u maloj seoskoj crkvici, gdje ostarjeli, pomalo senilni župnik propovjeda u beskraj uz uspavane vjernike; ali kad podigne Tvoje Presveto Tijelo i Tvoju Presvetu Krv rukama pomazanim Tvojim Duhom... , ja u tišini uzavrelog srca padam na koljena i primam Te, slavim Te i hvalim Te! Hvala Ti Isuse i na pateru Lukinu i na svim Tvojim svećenicima koji Ti vjerno služe i na onima koji ti nisu vjerni, oprosti njima, oprosti i svima nama koji te na svom duhovnom putu i stazama života ponekad i ne prepoznamo!
Budi u vijeke hvaljen i slavljen o dobri naš Gospodine!
Login
FAQ
Chat
Traži
