 |
| Korisnik s više od 100 postova |
 |
Pridružen: 17 pro 2007 09:32
Postovi: 979
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
|
zozy napisao: Koliko do sad saznah o ovoj temi spasenje je moguće izvan Crkve jer svakom će se prema onom u što vjeruje suditi, tako da npr. neka plemena u Africi koja nikada nisu ni čula za Isusa ukoliko žive i rade po savjesti i ukoliko u srcima tragaju za Bogom i žele živjeti čineći dobro mogu se spasiti, Oni koji još nisu primili Evanđelje, na različne se načine svrstavaju u Božji Narod. U prvom redu onaj narod kojemu su bili dani zakoni i obećanja i iz kojega se rodio Krist po tijelu (usp. Rim 9,4-5), narod po izabranju veoma drag radi svojih otaca, jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv (usp. Rim 11,28-29).
Ali odluka o spasenju obuhvaća i one koji priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajući da drže vjeru Abrahamovu, klanjaju se nama jedinomu, milosrdnomu Bogu, koji će suditi ljude na Sudnji dan.
Bog nije daleko ni od onih koji traže nepoznatoga Boga u utvarama i u likovima, jer on svima daje život i dah i sve stvari (usp. Dj 17,25-28 ), i kao Spasitelj hoće da se svi ljudi spase (usp. 1 Tim 2,4).
Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje djelom izvršiti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti, mogu postići vječno spasenje. Božanska Providnost ne uskraćuje pomoć potrebnu za spasenje onima koji bez svoje krivnje nisu još došli do jasne spoznaje Boga i nastoje, ne bez božanske milosti, postići pravi život. (Lumen Gentium, II. Vatikanski koncil) zozy napisao: no što je s onima kojima je navješteno Evanđelje, koji dobro znaju tko je Isus Krist, koji se čak i deklariraju kao kršćani, no niti idu u Crkvu, niti primaju sakramente, niti se mole.....pa čak i kad žive po svojoj savjesti zar takvima ne treba obraćenje???? Većina nas zapadnjaka (pogotovo iz tradicionalno katoličkih zemalja) spada u ovu kategoriju - navješteno nam je Evanđelje i ne možemo se izvlačiti na neznanje - nismo "bez krivnje" ako ne vjerujemo... Mnoštvo upozorenja imamo u Sv. Pismu protiv preuzetnosti, vjerskog nehaja, relativiziranja morala, mlakosti, itd. Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici! (Mt 7,21-23) Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: 'Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!' A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom." (Otk 3, 15-20) Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž. (Otk 22,12-15) Sve su to ozbiljna upozorenja, upućena iz ljubavi. Naš Bog je "milosrdan i milostiv, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv" (usp. Ps 103,8 ); "hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine" (1 Tim 2,4), i smilovat će se svakome tko se srcem opredjeli za njega. "Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen." (Rim 10, 13). Međutim, nikoga ne može spasiti protiv njegove volje, jer slobodna smo bića, stvorena na Njegovu sliku i priliku. Jasan je izbor stavljen pred svakoga od nas: Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslušaš ljubeći Gospodina, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Gospodin, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. (Pnz 30, 15-20) zozy napisao: Bog jeste u čovjeka utkao zakon svoj, al je i čovjeku dao slobodnu volju koju čovijek baš tako i koristi - slobodno, što često i samu savjest zavara.
Teško je nama slabima uočiti koje upute baš od Boga dolaze, a koje su produkt naše slobodne volje.
Evo nekoliko citata iz Katekizma Katoličke Crkve, kojeg bi svi mi katolici trebali poznavati jednako dobro kao i Sv. Pismo. Poznata je izreka Sv. Jeronima - tko ne poznaje Sv. Pismo ne poznaje ni Krista. Slično bi se moglo reći i za Katekizam (u odnosu prema Crkvi). Moramo ga čitati, razumijevati i primjenjivati, ako smo uistinu pripadnici Svete Crkve Katoličke.
Sloboda i odgovornost
1731 Sloboda je u razumu i volji ukorijenjena moć djelovati ili ne djelovati, činiti ovo ili ono, i tako izvršavati samostalno namjeravane čine. Po slobodnoj volji svatko raspolaže samim sobom. Sloboda je u čovjeku moć rasta i sazrijevanja u istini i dobroti. Sloboda postiže savršenstvo kad je usmjerena prema Bogu, našem blaženstvu.
1732 Dokle god se nije konačno utvrdila u svom posljednjem dobru, a to je Bog, sloboda uključuje mogućnost biranja između dobra i zla, a to znači napredovanja u savršenosti ili malaksanja i griješenja. Ona je glavna oznaka ljudskih čina u pravom smislu. Ona postaje vrelo pohvale ili ukora, zasluge ili krivnje.
1733 Što čovjek više čini dobro, to je slobodniji. Prava je sloboda u služenju dobru i pravednosti. Izbor neposlušnosti i zla zloupotreba je slobode i vodi u ropstvo grijeha.
1734 Sloboda čini čovjeka odgovornim za vlastite čine u mjeri u kojoj su voljni. Napredovanje u kreposti, poznavanje dobra i askeza povećavaju gospodstvo volje nad vlastitim činima.
1735 Ubrojivost i odgovornost za neki čin mogu se umanjiti ili ponistiti neznanjem, nepažnjom, nasiljem, strahom, navikama, neumjerenim strastima i drugim psihičkim ili društvenim čimbenicima.
1736 Svaki izravno voljni čin ubraja se počinitelju.
Nakon grijeha u vrtu Gospodin pita Adama: "Što si to učinio?" (Post 3,13). Isto tako Kaina. I prorok Natan kralja Davida nakon preljuba sa ženom Urije i njegova ubojstva.
Pojedini čin može biti neizravno voljan, kad je posljedica zanemarivanja onoga što je trebalo znati ili činiti, npr. prometna nesreća izazvana nepoznavanjem prometnih propisa.
...
Čovjekova sloboda u naumu spasenja
1739 Sloboda i grijeh. Čovjekova sloboda ograničena je i pogrešiva. Čovjek je doista sagriješio. Slobodno je sagriješio. Odbacivši naum Božje ljubavi, prevario je sama sebe i postao rob grijeha. To prvo otuđenje rodilo je mnoga druga. Povijest čovječanstva od svojih početaka svjedoči o nesrećama i tlačenjima što se rađaju iz ljudskog srca, tj. od zloupotrebe slobode.
1740 Prijetnje slobodi. Služenje slobodom ne uključuje pravo govoriti i činiti što mu drago. Krivo je umišljati da je "čovjek, kao subjekt slobode, biće dostatno samom sebi i da mu je svrha zadovoljiti vlastiti interes u uživanju zemaljskih dobara". Uostalom, uvjeti ekonomskog i socijalnog, političkog i kulturnog reda, koji se zahtijevaju za ispravno služenje slobodom, često se ne priznaju i krše. Ta stanja zaslijepljenosti i nepravde opterećuju moralni život te jake i slabe uvode u napast da griješe protiv ljubavi. Kad odbacuje moralni zakon, čovjek se diže protiv vlastite slobode, postaje rob samoga sebe, kida bratstvo sa sebi sličnima i buni se protiv božanske istine.
1741 Oslobođenje i spasenje. Svojim slavnim Križem Krist je postigao spasenje svih ljudi. Otkupio ih je od grijeha koji ih je držao u ropstvu. "Za slobodu nas Krist oslobodi" (Gal 5,1). U njemu imamo zajedništvo s "istinom" koja nas je "oslobodila" (Iv 8,32). Dan nam je Duh Sveti te, kao što uči Apostol, "gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda" (2 Kor 3,17). Već odsada se ponosimo "slobodom (...) djece Božje" (Rim 8,21).
1742 Sloboda i milost. Kristova milost nije u suprotnosti s našom slobodom, kad je ova u skladu s osjećajem za istinu i dobro što ga je Bog stavio u ljudsko srce. Naprotiv, kako kršćansko iskustvo to posvjedočuje napose u molitvi, što smo poučljiviji poticajima milosti, to nam više raste nutarnja sloboda i sigurnost u kušnjama kao i pred pritiscima i prinudama vanjskog svijeta. Djelovanjem milosti Duh Sveti nas odgaja za duhovnu slobodu da nas učini slobodnim suradnicima svoga djela u Crkvi i u svijetu:
Svemogući milosrdni Bože, odagnaj od nas zapreke što nam stoje na putu, da se smirene duše i tijela možemo slobodno posvetiti tvojoj službi.
|
|
Login
FAQ
Chat
Traži
