www.tebe-trazim.com

David je u Ps. 23 za svoga pastira (Isusa Krista) rekao da čini da se njegova čaša prelijeva. Pastir je to tako učinio da je, pjesnički rečeno njegovu čašu toliko napunio blagoslovima da je ta čaša ne bila samo puna, već je i prelijevala van! Da li mi možemo reći te iste riječi kao i David? No ako mislimo da mi ne moramo biti nužno blagoslovljeni kao i David jer David je ipak David, a mi smo mi… možemo pročitati da je taj isti Pastir imao taj isti naum i za Abrahama. Da bude toooliko blagoslovljen da ima i viška kako bi mogao biti blagoslov mnoštvu. Bog mu je rekao: ''Blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat i sam ćeš biti blagoslov!''-Post.12:2 A mi kršćani smo baštinici Abrahamova blagoslova!!! Naravno ako smo dionici Abrahamove vjere, odn. ako smo opravdani po vjeri, a ne po zakonu. A ako je na nas prešao Abrahamov blagoslov onda smo blagoslovljeni i onda smo blagoslov drugima! Jer kao što i u Ef.1:3 piše da nas je Bog blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom u nebesima u Kristu! Svakim blagoslovom! Ne s 50% blagoslova. Ne Marku 25%, a Janku 75%. Ne s 99,9%, već svim – 100% blagosova i to svakog kršćanina jednako! On je nas (ne pojedine) blagoslovio svim (ne samo nečim). Iako to vrijedi kao neosporna činjenica iz Božje riječi, dešava se često da to baš u praksi i nije tako. Zašto?!
Bog na par mjesta u Bibliji povezuje blagoslov s punjenjem nekih posuda kao što smo vidjeli i u Ps. 23. Da navedem par meni interesantnih primjera. U Bibliji vino često (naravno zavisno od konteksta) simbolizira mir, prosperitet, blagoslov. Isus govori u Lk. 5:37 ''Nitko ne ulijeva novo vino u stare mijehove; jer novo vino prodere mijehove te se prolije, a mjehovi propadnu'' Iz Njegovih riječi možemo zaključiti da bi On ulio novo vino potreban je mijeh koji ima kapacitet to vino i zadržati! Isusu nije problem dati novo vino, nikad nije bilo niti će ikada biti, ali je problem može doći kad mijehovi nisu ispravni. Ili predevedeno rečeno: Isus je već nas blagoslovio (kako i piše u Ef.), ali da li smo mi posude koje možemo to primiti?! Da vidimo kako je Isus pretvorio vodu u vino u Kani Galijeskoj. O tome bi se dalo puno pričati, ali sad ću se usredotočiti na jedan detalj iz tog teksta. Tamo je bilo 6 kamenih posuda. One su služile kako bi gosti prali ruke iz njih. Zanimljivo je da se taj slučaj baš odigrao u kamenim posudama. Jer kamene posude simbolično imaju veze s ritualnom nečistoćom vezanom za Levitski zakonik gdje su zemljane posude mogle postati onečišćene i tada bi ih se moralo razbiti, ali kamene po Mišni (židovski spis) ne bi mogle postati nečiste! Dakle, čistoća posude igrala je veliku ulogu! Bog može uliti svoj blagoslov u čiste posude-novo vino u nove mjehove. I Isus je učinio još jednu interesantnu stvar. Ljudi su već znamo na vjenčanju bili pijani kad je ponestalo vina. Dakle, nije baš da im je trebalo još puno. I ovako su imali i ''previše''. Možda bi bilo dovoljno za pijane goste, već kad je mladencima bila frka što je nestalo (to je za njih bila velika sramota i problem), da im je Isus pretvorio koju litru, ili možda pola jedne od 6 posuda. Ali Isus je pretvorio svih 6! Bilo je 6 i pretvorio je 6! Vjerujem da je bilo 5 da bi pretvorio 5. Da ih je bilo 100 da bi pretvorio svih 100! (malo kasnije ću napisati zašto tako mislim, no da se vratim na to koliko je to pretvorio time što je pretvorio svih 6). Jedna posuda je bila oko 20 galona, a 120 galona bilo bi za 2400 čaša vina dovoljno i bez da se vino miješa s vodom, što se radilo. Jedna posuda je oko 75 litara vode, dakle 450 l vina. S obzirom koliko je tu bilo vina mogli su još slaviti koji dan, a lako moguće da je ostatak ostao mladencima kao skupocjen poklon! Dakle, daleko više od onoga što im je bilo potrebno!!! Bilo je puno viška…- ''čaša se moja prelijeva''. Zašto vjerujem da bi Isus pretvorio toliko vode u vino koliko ima posuda (čistih posuda)? U 2 Kralj. 4 Elizej je učinio čudo za siromašnu udovicu u dugovima. Na pitanje što imaš ona je odgovorila da ima samo jedan vrč ulja. Elizej joj na to reče: ''Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo!'' Tada joj je rekao da zatim nalijeva ulje u posude i ulje je bezgranično teklo do zadnje posude - kad je napunila zadnju ulje je stalo! Od prodanog ulja podmirila je dug, a od ostatka (i tu je bilo poprilično viška) živjela je ona i njezini sinovi! Tu je ulje teklo dok god je imalo gdje teći. Koliko je nakupila posuda toliko je Bog dao ulja! Znači prvi uvjet je čistoća posuda (to smo vidjeli u Kani), a drugi naš kapacitet količine primanja blagoslova (kao kod te udovice, koliko prostora za blagoslov imaš toliko imaš i blagoslova) i treći uvjet je mogućnost zadržavanja blagoslova (novi mjehovi koji se neće proderati). I još samo jedan primjer u Jer. 2:13 Bog govori: ''Jer dva zla moj narod učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu'' – tu je narod nešto svojevoljno učinio, načinio je kladence koji su propusni poput tih starih mjehova. No Bogu nije problem i tu sipati vodu, ali kladenac je ne može zadržati! On je ispucan!
...Često sam od kršćana čula ovu rečenicu: ''Nikad nije problem u Bogu! Problem je u nama!''

Što vi mislite što nas to sve spriječava da budemo blagoslovljeni? Što mislite o blagoslovu kojeg imamo?

Super si to napisala Aby. Ja ću samo nadodati neke citate iz Biblije koji me podsjećaju na blagoslov. Jesu li oni uistinu blagoslov?

Izaija 63
Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. Podigni oči, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kćeri ti nose u naručju. Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući.

Izaija 43
Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj.''

Izaija 61
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.

O, da! Jesu! I te kakav!

Možete i vi drugi nešto reći!

A ja ne znam šta napisati osim Bog vas sve blagoslovio !

Iznese im zatim usporedbu o tome kako uvijek treba moliti i nikada ne klonuti.
I reče: ''Bijaše u nekom gradu sudac koji se nije bojao Boga i nije držao do ljudi. A bila u onome gradu i udovica koja bi dolazila k njemu i molila ga: 'Brani me od mog protivnika!' Onaj to zadugo ne htjede. Ali nakon toga reče u sebi: 'Ako se Boga i ne bojim i do ljudi ne držim, ipak ću jer mi dosađuje, braniti ovu udovicu da vječno ne dolazi i ne razbija mi glavu'.
Gospodin nastavi: ''Čujte što govori nepravedni sudac! Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noć vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari? Kažem vam, brzo će ih obraniti.-Ali, hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći pouzdanja (grč. vjere) na zemlji? Lk.18

Da bismo primili blagoslov od Boga moramo imati vjeru, odn. biti vjerni. Grč. riječ za vjerni ima više značenja: imati vjeru, biti osoba kojoj se može vjerovati, biti osoba na koju se može osloniti-biti vjeran nečemu ili nekome.
Često čujem kršćane koji kažu kako Bog daje stvari u pravo vrijeme. I to je istina da Bog daje stvari u pravo vrijeme. No ponekad se to čini samo kao ''dobar'' odgovor zašto nešto sad nemaju u životu, zašto to ne baštine iako to Bog želi i ima za njih. I onda znaju prolaziti godine i godine i za ono što je jasno napisano u Riječi da je Božja volja oni još uvijek čekaju nekakvo ''pravo vrijeme''. Drugi oko njih to imaju i ne vidi se nikakav razlog što ne bi i oni, a oni još uvijek čekaju i čekaju i čekaju. U čemu je problem? Mislim da je problem u neshvaćanju Božje volje, kroz neznanje onda dolazi i nevjera te kroz nerazumijevanje vremena nemogućnost da se nešto baštini. Istina jest da je vrijeme potrebno i da blagoslovi ne padaja s neba samo tako, ali istina je također da mnogi teško ili skoro nikad ne baštine ono što bi mogli.
1 Ljet.12:33 spominje Jisakarove sinove koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da učini Izrael. Potrebna je spoznaja vremena i surađivanje s Bogom u vremenu-ne samo pusto čekanje nekakvog vremena za kojeg se ne zna kad će doći, Prop. 8:5 kaže da mudrac zna vrijeme…jer postoji vrijeme za sve. Mi moramo prepoznavati vrijeme u kojem živimo i slušati Boga što nam je učiniti (biti vjeran na grč. ne znači samo vjerovati, već i biti vjeran u smislu izvršavanja zadanog). Zašto mislim da je to od značajne važnosti? Jer Božje vrijeme tamo gore u Nebu i ovo ovdje na zemlji nije isto. Što se Boga tiče On već sad može na nas pustiti svaki blagoslov jer smo (prošlo svršeno vrijeme) blagoslovljeni svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu. Bog nas ne mora blagosloviti, On to već je. Bog je zainteresiran da odmah uđe u naše situacije, naše probleme – On ne zateže!-Lk.18 ''Ne reci svome bližnjemu: Idi i dođi opet, sutra ću ti dati kad možeš već sada'' – Izr.3:28 I kad je onda to famozno pravo vrijeme??? Pa najčešće: baš sad!!! Trebamo li pomoć, uslišenje molitve? ''Uistinu veli: Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja. Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja! ''-2 Kor.6:2 Sad je pravo vrijeme!!! Sad je dan spasenja!!! (i meni je teško u to vjerovati, ali tako piše – što bi Isus rekao: pisano je). Dakle, koja je razlika između tog vremena na nebu i na zemlji. U grč. postoje dva izraza za vrijeme: kairos i hronos. Od riječi hronos potječe naša riječ kronologija i sl., dakle to je ovo naše vrijeme koje mjerimo danima, satima, minutama i sl. Kairos je pravo vrijeme-vrijeme punine kad se nešto može desiti, to je vrijeme kad Bog ulazi u situaciju-to vrijeme drugačije je od hronosa i nije vezano hronosom, već je hronos vezan kairosom. U streličarstvu riječ kronos predstavljao je mogućnost-priliku, odn. rupu kroz koju će strijela proći, da bi strijela mogla proći ona je morala biti onoliko zapaljena koliko je bilo potrebno da bi imala silu za prolazak! Ista ta riječ upotrebljavala se i u tkanju, onaj tko tka morao je dovoljno jako pritisnuti kako bi konac ušao kroz rupu. Stoga možemo zaključiti da se kairos (pravo vrijeme) neće desiti samo od sebe dok mi samo čekamo! Mi moramo učinit stvari potrebne da do toga dođe - pristisnuti dovoljno snažno, zapaliti vatru dovoljno jako (siloviti prisvajaju kraljevstvo Božje, ne mlakonje). Trebamo znati prenijeti stvari s neba (iz kairosa) na zemlju (u hronos). Kako? Ovisno o slučaju, nekad će Bog nešto reći, tražiti, savjetovati… Na nama je onda da Ga slušamo što nam savjetuje da učinimo baš u vezi te situacije, a ne da pasivno čekamo nekakvo pravo vrijeme. Naravno ne smijemo činiti stvari u svojoj snazi ili na svoj način pouzdavajući se u sebe i svoje sposobnosti, ali ne smijemo se zavarati niti da će se stvari desiti same od sebe bez suradnje s Bogom za tu stvar! Ne dozvolimo đavlu da nas zavara i pokrade kroz našu pasivnost ili nevjeru. Sjetimo se Izraelaca, Bog je imao Obećanu zemlju za njih, ali oni ipak nikad nisu ušli u nju.

Bog te blagoslovio aby....
pogotovo na prvom postu si me dirnula...neki dan sam razmišljala o posudama i o vinu i tek neki dan primjetila to što si navela da ne može novo vino u stare posude...tj postala svjesan zašto ne može...no ti si to puno dublje opisala

puno sam razmišljala o toj temi...

a šta misliš o ovome:

uglavnom kad govorimo o blagoslovljenosti mislimo na materijalnu i duhovnu blagoslovljenost...dakle da nam ne manjka u ničemu

ja mislim da čovjek mora doći do određenog stupnja čistoće duše da bi mogao primiti blagoslove..
tj baš to što si ti sad rekla (ako razmišljam u istom smjeru kao i ti)
ne može nam Bog podariti nešto što nismo u stanju primiti, ne može prljava duša dobiti čiste darove

da li to onda znači da su recimo bračni parovi u istom stupnju duhovnosti(čistoće) ili kako bi se na to gledalo??
jer uglavnom su u blagodatima jednakim...bar što se tiče materijalnoga

ja bih te zamolila da nastaviš temu...divna je i divno pišeš

Ja sam uvjerena da mi Bog salje uvjek sve u pravo vrijeme,ali ja to vrijeme ne cekam,ono se dogodi ,neki puta bude bolje nego sam zamislila ,a neki puta gore,pa i ovo gore ne mora da uvjek bude lose...
kroz takve stvari covjek puno nauci,meni je vazno prihvatiti,tu smo jako razliciti.Ako je za mene nesto dobro ne mora za znaci da je i za tebe dobro.Ja volim u zivotu kada dobijem dobru kritiku,znaci upozorenje a ne zlonamjerno,a isto tako ne smeta mi ako me netko pohvali.i u takvim situacijama vidim da bas je bilo u pravo vrijeme,ali tek poslje(znaci be cekanja)to pravo vrijeme ,nije nama vazno,i ono nije nas cilj,cilj nam je ono sto zelimo itrazimo ,i izvrsavamo i djemo.Ako sam ja nesto zamolila nikada ne znam kada ce se to desiti,znaci ja vjerujem i dali treba bas sada ili poslje,kroz vrijeme pokaze zasto je bas tako moralo biti.
A ako ja sve trazim,i On mi dadne sve,a gdje mogu da ga onda sljedim,gdjem mogu dokazati da se vrsi Njegova volja.U puno stvari sam se uvjerila da On puno bolje za sta je za mene dobro,bolje nego ja...
to mi nije pravilo,On mi salje sve u pravo vrijeme....
to je samo ono sto se vec dogodilo i ostaje iza mene....moj cilji ide napred On mi zeli pomoci ,samo trebam da sljedim...

1. Joj, hvaaaala! I tebe isto!
2. Ja isto vjerujem da problem često leži baš na našoj duši. Ne mora biti čak u pitanju čistoća u svezi nekih velikih grijeha, već može biti zbog neobnovljenog uma- kad nismo naučili razmišljati kao Bog. Kažu teolozi (a nadam se da je to i istina) da se duša sastoji od uma (dakle on treba biti obnovljen Riječju Božjom i spoznajom Boga), volje (moramo je dakle predati Bogu) i emocija (npr. baš mi pada na pamet kad si u depresiji ne vidiš stvari ispravno, sve ti je crno i sl., kad si u strahu-strah ubija vjeru itd). Dakle, to je sve na području baš duše i zato je njeno stanje jako bitno za duhovne blagoslove.
3. Ne mislim da su na istom stupnju, ali ako jedan ima vjeru samim time što dijele zajednički stvari imat ćeju više toga za podijeliti pa će se i ovaj drugi okoristiti vjerom prvog, no također vjerujem da svaki materijani blagoslov nije direktno vezan nečijom vjerom, neki ljudi to jednostavno imaju zato što su ili naslijedili ili nešto drugo. Neki su čak došli do novca na nepošten i prljav način-u tome npr nema blagoslova.

rebekica...blagoslovljena si mislim već toliko ..što tako ljepo razmišljaš...puna vjere


da aby....vrlo je interesnatno povući paralele između ljudi koji boluju od depresije i ostalih koji su s mentalnom kemijom na ti

dakle definitvno je utvrđeno da kemijsko stanje tj nedostatak neurotransmitera,serotonina i perceptora utječu na naše raspoloženje ..a samim time i na doživljavanje situacije

e sad je pitanje da li je ta bolest u biti stanje koje je dato da bi poduzeli ovo ili ono...ili se jednostavno dogodilo usljed loše prehrane i viška stresnih situacija....ili je pitanje kemijske neravnoteže u biti pitanje cijelokupne neravnoteže u organizmu/životu

jer definitivno da ja neću isto reagirati na gužvu u prometu kao netko drugi...svatko od nas ima drugačije viđenje situacije ..koja je u biti ista...ali ja ću ponijeti sa sobom jedne doživljaje i na temelju istih okvira dalje graditi
a netko drugi...drugačije..

e sad...da li je naše negativno viđenje situacije u biti naš pakao..ili bolest ..ili jednostavno neznje boljeg načina razmišljanja...

a pozitivno razmišljanje naše blagostanje
to je meni sve upitno


jer budimo realni...što znači siromaštvo..i u odnosu na koga...ili bogatstvo

recimo neka žena tamo na bewerly hillsu može se osjećati jako siromašnom zato što si nije mogla priuštiti neki noname auto samo za nju rađen sa tigrovom kožom na sjedalima...a njena prva susjeda ima takva tri plus avion

dok bi meni takvo nešto bilo pretjerivanje u novcu

evo jučer mi nećaka priča da je negdje čitala...da su se neke tamo princezice od nekog šeika jako naljutile što im je skresao buđet sa (ne znam da li ću reći točno..ali u biti nama je svejedno jel 50 miliona ili 150)
56 miliona dolara za odmor na 25....
pa su se naljutile (ili naljutila) i kupile neku noćnu lampu za milion i 500 tisuća dolara


ili recimo neka jadna ženica koja je podstanarka sa troje djece i nema posao...
ja sam za nju bogatašica

i sad ti reci što je to i do kud to može ići

mislim da je u biti blagostanje ovo što je rekla rebeka...
da si sretan i Radostan s onim što imaš...a trudiš se raditi najbolje što možeš...