www.tebe-trazim.com

Što vas više ispunjava u vjerskim razgovorima? (pitanje se odnosi na sve)

1. Poučavanje nekoga o vjeri, djeljenje vlastitih savjeta tako da vas ta osoba pažljivo sluša ili

2. slušanje nekoga ponizno kad vas poučava o vjeri kako bismo razmišljali o svakoj riječi te osobe, ne djeleći vlastite savjete?

Drugim riječima, što bolje volite biti: učitelj ili učenik vjere?

Molim da svi iskreno odgovore.

možda nekad pretjeram....no čini mi se da trebam sva svoja iskustva podijeliti sa drugima...
tako radim i na poslu i nikad mi nije teško podijeliti teško stečeno znanje i radosna sam kad mogu to...

koliko sam se puta zapitala da li to moj ego "dijeli savjete" po pitanju vjere...jer mi je sve maglovito....
skoro sam sigurna da u RL-u (stvarnom životu) to čimi iz neek potrebe koja je jača od mene i iskreno se radujem kad vidim da je netko savladao i naučio nešto....i ne očekujem nikakve pohvale...
dapače...na žalost znam da na kraju krajeva učenik uvijek pokušava učitelja diskreditirati....
no to je život...i ja sam takva bila prema onima koji su me učili....pa se to valjda vraća---

volim čuti i od drugih savjet....jako volim....
samo što mi uvijek radari rade da li mi to netko govori iz potrebe da naglasi sebe kao osobu,ili mi govori da me navede na krivi put...ili me navede da vjerujem više sebi nego Bogu....
tako...kako nisam baš sigurna u svoj sud o tuđem mišljenju...pokušavam se voditi osjećajima i onim što čovjek između redova govori...
pa tu vidim u cijeloj toj priči malu zadršku....

a kao osjetim da mi netko iskreno i iz duše želi pomoći onda sam kao spužva.....slušam i upijam svaku riječ....


no opet ću se osvrnuti na svoj ego i oholost....

teško je jako teško znati kad nekome nešto govorimo iz potrebe a kad je tu upleo prste naš ego....
on zna tako prevariti...da mislimo da smo skromni i spremni na pomoć
a u biti smo samo samodopadni i mislimo da smo uvijek u pravu....

volim jako slusati,uciti,ali volim i reci ono sto osjecam,sto sam dozivjela.....zasto ne?
pa svatko od nas je nesto prosao.......
osobno smatram da je neka sredina sasvim u redu...........

Malo da aktualiziram ovu temu, da vidimo što i drugi misle. Ipak sad ima više članova koji mogu glasovati

Moje iskustvo: više volim biti učenik kod produhovljenog učitelja, dosta još trebam naučiti.
Što se tiče uloge učitelja - teška uloga, primjetila sam da ljudi koje Bog još nije dotaknuo jednostavno ne mogu ništa razumjeti, kao da nismo na istoj frenkvenciji.

Učitelj,odnosno Isus je u svakome od nas,znači od svakog se može nešto naučiti,i svatko može nekog nešto naučiti,
možda naizgled sitnice nekad pomiču brda u nečijem životu...
nitko od nas ne može biti učitelj a da prethodno nije bio učenik....

Volim kad me uci strucnjak, konkretno svecenik, a specijalno biskup.

Nedavno sam bila na duhovnoj obnovi koju je drzao biskup. Izvrsno!

Toliko svijetla, ljubavi, dobrih ideja u njegovom govoru. Bio je zbilja izvanredni dozivljaj slusati ga.

Hvala Bogu!

Tako je. Učenici smo cijeli život, a učiti možemo i od najvećeg grešnika mada izgleda čudno, sama sam se u to uvjerila. Na tom uskom i tijesnom putu ( učenju) uvijek otkrivamo nešto novo i korisno.

[quote="vjeko"]Što vas više ispunjava u vjerskim razgovorima? (pitanje se odnosi na sve)

1. Poučavanje nekoga o vjeri, djeljenje vlastitih savjeta tako da vas ta osoba pažljivo sluša ili


Tu treba biti jako oprezan, treba znati točno postaviti granice do kud ići sa savjetima i poučavanjem, može ispasti kontraproduktivno, treba procijeniti mogućnosti koncentracije osobe koja sluša (učenika), njegovu zainteresiranost, duhovnu razinu,...nikako ne biti nametljiv (ima i takvih učitelja), nekad je čak bolje ništa niti ne govoriti o vjeri da se osoba ne bi udaljilja umjesto da se približi vjeri.