www.tebe-trazim.com

Gdje u stvari lezi granica neumjernosti,maolo se predaje paznje kada je jelo u pitanju.Za pice se kaze i osjeti kada si pijan ili totalno pijan,ali za hranu,mislim da tu ljudi malo nemarno gledaju.Puno puta vidim kada ljudi naruce jela toliko koliko ne mogu pojesti i ono se baca,tu mogu jos donekle shvatiti da nisu znali koliko ce dobiti ,ali kada kod kuce isto tako izvade u tanjur i ponovi se isto ,onda mislim da je to vec neumjernost.Znaci da nam oci jedu vise nego sto mozemo da pojedemo.Tko tu treba da ima prednost,oci ili zedludac.Svaki ostaviti zalogaj hrani jednog siromaha.Recimo napr. u obitelji 4 clana i svi ostave najmanje jednu cetvrtinu ,znaci da bi sigurno peta osoba imala dovoljno .Sta ustvari treba ispovijedati ,kada je neumjernost u hrani...Vise puta sam pokusala upozoriti da obrate malo vise paznje,da se hrana ne baca,ali oni ne misle da je grijeh.......Mogu da shatim ako slucajno jelo nije dobro ,i neukusno,a ako je sve u redu zasto bi morali da bacamo...cak je to ujedno i bacanje novca,dali smijemo tako da se razbacivamo.Kada udjem u diskusije o tome onda mi kazu to nigdje ne pise da je zabranjeno ili da je grijeh.

Moze svatko reci sto zeli Rebeka, al grijeh je bacati hranu pored toliko gladnih ljudi. To mozda nigdje ne pise na papiru, al pise u srcu.
Godine 1994. fotograf Kevin Carter dobio je Pulitzerovu nagradu za fotografiju koju je snimio u Sudanu. Kilometar ispred kampa Ujedinjenih naroda u Sudanu snimljeno je dijete sklupcano od iscrpljenosti i iznemoglo od gladi. Par metara od polumrtvog djeteta mirno je cekao lesinar da dijete umre, da mu pojede tijelo. Fotografija je 'sokirala' svijet, al danas je gladne djece vise nego 1994.
Fotograf je tri mjeseca kasnije pocinio samoubojstvo, a u domu su mu nasli zapisano kako se obracao Bogu da mu oprosti za svaki komad kruha koji je bacio. Bog mu je sigurno oprostio, al nisam siguran je li on sam sebi oprostio.

Bas ti hvala Starsmoker,oh sada znam da nisam sama koja tako misli..
Bog ti plati...

Ja mislim da jos ima gladnih na svijetu zato jer hrana ne stize do njih. Slicno kao sto su ljudi u domovinskom ratu bili gladni u Vukovaru, jer Crveni kriz je putovao prema Vukovaru, pa su ih vratili natrag u Hrvatsku, i tako tjedan dana. Nakon tjedan dana je onaj kruh koji je Crveni Kriz nosio bio kao kamen, uopce vise nije bio jestiv, tako da su ljudi u Vukovaru dobili kamenje umjesto kruha. Ja bih komad tog tvrdog kruha bacila u glavu onima koji su vracali vozilo Crvenog Kriza.

Sto se fotografa tice, nije dobro sto se je ubio. Bolje da si je nasao neki posao, pa placu davao siromasnima. Znas, postoji vjerski red, ne znam ime, koji kopaju i obradjuju zemlju, ostave sebi samo najnuznije, a ostalo daju siromasnima. Oni su se zakleli na zivot siromastva. Slicno rade i sestre majke Tereze, taj im je fotograf mogao ici pomagati, a ne se ubijati. Vise bi mu Bog oprostio da je ostao ziv i pomagao siromasnima.

..sva zemlja i gotovo čitav puk su..neumjereni..u svemu..
..samo nekolicina hrabrih...shvaća da je i :
..umjerenost..put k svetosti..
..jer u odricanju od obilja..
..čovjek daruje..svoju taštinu..
..na prosudu..nebu..
.i na hvala zemlji..
..pa sam i sam
..kukavica..

Hvala svima na razumjevanju,ipak iz izkustva znam da puno ljudi cak i ne pomislja da se osvrnu ,naravno na takve sitnice..A evo vi koji procitate obratite malo paznju na svoju okolicu,i svoje prijatelje i rodjake.Ja promatram vec vise godina,i skrecem ljudima paznju i upozorenje,ali oni to ne zele...da vide i da shvate...jer to nije nikakav grijeh...a o teme se cak i ne prica....

rebeka, hvala što si potaknula ovu temu. Mene taj problem svakodnevno muči... to bacanje hrane, nikad još nisam nešto bacila, a da me srce ne opomene... ti bacaš, a na drugoj strani svijeta ljudi gladuju. Kao zadovoljim se kratkom molitvom..Isuse oprosti i poljubim kruh odlažući ga u posebnu vrećicu... za one koji prekapaju po kontejnerima...
Oni koji prekapaju smeće... ispočetka sam se užasavala toga...s vremenom čovjek nekako navikne na tu sliku..ogugla.. Otvrdnu nam srca.. Pitamo se što bi smo trebali učiniti..ranije sam dok su mi djeca bila mala..puštala prosjake i siromahe u kuću za stol... pa i cigane... dok mi jednom nije saznao suprug i stražno me izgrdio... Kasnije su i djeca počela prigovarati, kao ja sam čudakinja i svi ih zbog toga izazivaju...
prestala sam ih puštati u kuću, ali sam i dalje davala... Dolazilo mi je puno njih... vidjela sam da neki to i zloupotrebljavaju.... traže hranu...kasnije u hodniku vidim tu vrećicu hrane odbačenu...
Bacanje hrane za mene je grijeh... i ja to činim...Ako nije grijeh otkud onda prigovor savjesti..
Kako to ne činiti, kad smo mi danas potrošačko-konzumentsko društvo, svega ima, sve godi nepcu... Zašto kuham za četvoro, a troje nas je u kući, jel iz navike ili iz bahatosti?
Ma, hvala ti Rebeka što si potaknula ovu temu, mene ovo stalno muči... Evo sigurna sam da ću odsada voditi računa o tome...u mojoj kući se hrana više neće bacati... Bože, oprosti nam...
Do sada sam taj grijeh kao "anulirala" postom - sve petke o kruhu i vodi.
Sad sam postila devetnicu Velikoj Gospi, odricala sam se... a djeci sam normalno kuhala. Evo, ti si me ovom temom potaknula da uvedem još jedan dan posta u tjednu, mislim da će to biti srijeda.Bog te blagoslovio.
A gladni? Hoće li to pomoći gladnima ili će samo doprinijeti boljitku mog vlastitog duhovnog života, pitam se?
Kako ja mogu konkretno pomoći svijetu u smanjivanju gladi-to je ono što bi smo se svi trebali zapitati i početi od sebe?
Naš Bog je Bog ljubavi i blagostanja i sigurno je da je u svom milosrđu za svoja stvorenja odredio da svi budu siti... Koliko plodova i izobilja u ovom našem svijetu. Ali čovjek u svom poganom srcu želi prigrabiti za sebe više i drugom oduzeti pravo... pravo na život... Nije to Božja volja... nego ljudska.. Kapitalisti, krupni kapitalisti...visoko društvo, oni koji drže naftu, elita , high society, jet-set društvo -oni danas pune novinske napise... mediji nam ih opisuju sa strahopoštovanjem... uče nam djecu da je dobro biti takav..bogatun...
Pada mi na pamet ona izjava jedne princeze..kad su kralju dojavili da ljudi u njegovom kraljevstvu su gladni i nemaju kruha za jesti. Neka onda jedu kolače...reče princeza... jadna princeza.... danas ih ima puno takvih.. jeli to neznanje ili su bez samilosti...
Zapitajmo se iskreno u srcu jel nas brine što su naši bližnji možda gladni, nemaju za režije, stan... Činimo li išta, pomognemo li makar nekome, jednoj osobi... jel dajemo onih 10% od svojih prihoda?
Pouzdano tvrdim i svjedočim u ime Isusa Krista da poznam ljude koji su počeli dobivati sve milosti i blagostanje u životu, otkad su počeli davati 10 % svojih prihoda. Za sebe mogu reći da neki put dam i više od 10%, neki put manje... ovisno koliko imam... ali Bog to uvijek vraća stostruko...
Odlučimo to činiti redovito i blagostanje će doći u naš život.
Izgleda da sam se udaljila od teme...neumjerenost u jelu i piću...ali svakako da ova tema uvijek dođe do problema gladnih i kako pojedinac može pomoći.. čini nam se da ako pomognemo samo jednoj obitelji činimo malo-samo kap u moru gladnih... ali nije tako... Kap po kap... ocean.
I molimo za one koji drže kapital svijeta, poglavare država i vlade svijeta da do njih dopre jedno ime-Emanuel...Kralja siromašnih koji se dade u potpunosti do križa za svoj narod...
Molimo da shvate da sva blaga ovog svijeta, kojeg žele prigrabiti samo za sebe, nisu vrijedna jedne suze gladnog afričkog djeteta, vapaja majke kojoj na grudima umire gladno izmrcvareno tijelo dojenčeta...mučeničke smrti jednog indijskog oca koji da prehrani svoju gladnu obitelj odreza komade mesa sa svojih nogu.. Isuse, smiluj se.. onima koji imaju, a ne vide gladne i potrebne... Smiluj se i nama Gospodine, pomozi nam da vidimo i otvorimo svoja zrca za gladne za potrebe... Ne želim Gospodine jednog dana kad budemo oči u oči... i kad me budeš pitao..bijah gladan-jesi li me nahranila...bijah žedan-jesi li me napojila... ne želim tada Gospodine skrivati pogled svoj....

10% je doduše starozavjetni minimum, ali ni ja nisam šire ruke .
Ipak, svjedočim da mi Bog uistinu vrati stostruko – jer se nitko ne može natjecati s Bogom u velikodušnosti ...

Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod!
Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane.
Tada me iskušajte - govori Jahve nad Vojskama - neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov ...

(Malahija 3,9-10)

PS. Želite li kupiti bolji auto ili psa sa pedigreom?
Benzin ili hrana za novog ljubimca popapat' će lovu s kojom biste na životu mogli održavati dvoje gladne djece u Africi
Međutim, kao da je to koga briga ...

Slazem se Natanael sa misljenjem za skupo auto i psa.Mozda je ipak puno manje takvih,nego oni koji se razbacuju sa hranom ili ostavljaju hranu koja se baca,tuzno je to da ljudi ne zele da vide...
Ja sam isto jedna koja smatra da nam je duznost darivati sve sto mozemo pa cak i novac i mzda 10% a mozda i vise.....

Ne znam dali bi smjela da kazem,da nasu vjeru sami napravimo prakticnu da si uzmemo ono sto nama odgovara,i prihvatimo ono sto nam pase...
sta bi mi uradili kada bi sami gladovali.Ja nisam misljenja da se obavezno hrana mora darivati,ali taj novac koji damo za bacanje dadnimoga naprimjer za Kruh sv. Ante,a ujedno i zrtvujemo se.....

Vikice,hvala i tebi na podrzci koja nije uobicajena,vjeruj mi vec par godina borim se sa time,ali su ljudi gluhi...
Ja sama isto imam jedan veliki problem naucila sam da kuham vrlo mnogo jer mije obitelj bola 5 clanova i onda sam dobila zeta pa je i on bio kod nas tako da sam kuhala za 6 osoba,sada imam i 3 unucadi plus.
svaki svetac i nedjelju ili svaku drugu kuham za sve,inace smo sada muz i ja sami,i nikako da naucim da malokuham,ali sam obecala da necu nista bacati,ili jedm sama ili nosim u firmu i podjelim...ali radim intezivno na tome da smanjim kolicinu i taj novac poklanjam...