Hvala dragoj forumskoj kolegici, sestri i prijateljici Vikici

na poticaju da ovo sastavim: i sam sam još davno sebi obećao posložiti kakav tekst o Muci našega Gospodara i Gospodina Isusa Krista (u fazi kada sam molio tzv. "15 molitava svete Brigite") ali kako to već ide ... ta je misao u mom umu praktički postala zaboravljena – sve dok prije pola godine nisam počeo izrađivati web stranicu posvećenu Duhu Svetom i Mariji. Jedan mali dio sam velikodušno

poklonio i Isusovom Liku i Djelu – pa će mi ovo dobro doći kao nacrt za stranicu o Muci.
Kako idem u "klauzuru" na mjesec dana, svima želim svaki blagoslov i obilje mira i radosti duha u ovim danima tjeskobe!
Bog vas čuvao u svojoj milosrdnoj ljubavi, a Marija u svom nježnom krilu!
DRUGO OTAJSTVO: koji je za nas bičevan bio
Bič je obično bio kratak (tzv. flagrum ili flagellum) sa nekoliko kožnih remena različite duljine, u koje se znalo umetati metalne kuglice ili oštre komade kostiju od ovaca (npr. kralješke). Prije bičevanja, osoba bi bila skinuta: bičevana su leđa, stražnjica i noge. Metalne kuglice, pogotovo ako je tijelo udarano svom snagom, pravile su duboke kontuzije, a koža i kosti ovaca urezivali su se duboko u kožu i potkožno tkivo. Tu je znalo biti jako puno krvi izgubljeno, a o jačini bičevanja ovisilo je koliko će žrtva preživjeti na križu ... (znamo da se Pilat čudio kako je Isus brzo umro).
Nakon bičevanja vojnici su često zlostavljali žrtvu (a vjerojatno Isusa pogotovo – zamislite prilike: "lik" je tvrdio da je kralj i Bog!), a primjerice, kada su Isusu prije razapinjanja ponovno skinuli odjeću ( za koju su se kasnije kockali ) ponovno su mu otvorili rane ... da ne spominjem npr. bacanje na pod i dodir krvavih leđa sa prljavštinom, etc ...
Ukratko:
nedostatak hrane, vode i sna (uhićen kasno ... a čim osvanu Ga vodiše: prvo kod Velikog vijeća, pa kod Pilata, pa kod Heroda, pa opet kod Pilata);
hemohidroza (nakon koje je koža postala posebno osjetljiva)
i bičevanje – učinile su Isusa izuzetno slabim, tako da je i prije razapinjanja – a da ne spominjem hod do Brda Lubanja –
bio u izuzetno ozbiljnom, vjerojatno i kritičnom stanju.
TREĆE OTAJSTVO: koji je za nas trnjem okrunjen bio
Premda se tradicionalno trnova kruna prikazuje ovako:
prava trnova kruna je vjerojatno prekrivala kompletno tjeme (tako Osoba na Torinskom platnu ima krunu koja je bila posložena na glavu poput kacige). Trnje je moglo biti veličine 2,5 – 5 cm. Evanđelja potvrđuju da su vojnici nastavili udarati Isusa po glavi čime su trnje zabijali duboko u tjeme i čelo, uzrokujući obilno krvarenje.
Btw, tjeme je jedno od najprokrvljenijih dijelova tijela – i najosjetljiviji. Za pokus – probajte si gurnuti na 2-3 mm dubine kakvu iglicu u glavu, i onda malo s njom mrdajte amo tamo, pa ćete znati o čemu pričam ...)
ČETVRTO OTAJSTVO: koji je za nas teški križ nosio
Tradicija kaže: Isus je nosio kompletan križ (kao npr. u "Pasiji"), znanstvenici pretežno misle da je u igri bio patibulum – poprečna greda (kao npr. u Zafirellijevom filmu). Sam patibulum ima od 40 – 50 kilograma!!! Na Torinskom platnu Osoba ima totalno uništeno jedno rame (zaboravio je li desno ili lijevo) što bi dalo uputiti da je nosila kompletan križ težak ... (???) ... ! Ako je Isus pao na pod tijekom nošenja križa (ne piše u Evanđelju) od toga je mogao ozbiljno ozlijediti srce – predispozicija za smrt na križu. Via Dolorosa je otprilike duga 6oo metara, ali je trebalo potezati taj teret između svjetine koja Ga je usprkos vojnicima (zbijeni prostor) gurala i pljuvala i udarala i gađala koječim (Valtorta tvrdi: čak i životinjskim fekalijama, svime što je razularena raja našla na putu).
Zanimljivost: kada se Majka Božja ukazala u La Salette-u, hodala je po jednoj livadi a mala je Melanie trčkarala za njom. Rekonstrukcijom puta – po sjećanju same vidjelice – pokazalo se da je Marija napravila Put Križa – linija je identična putanji kojom je Utjelovljeni Neizrecivi prošao idući na Golgotu.
PETO: koji je za nas raspet bio
Općenito, RAZAPINJANJE je predstavljalo ekstremnu sramotu: raspinjali su se isključivo robovi i najgori kriminalci.
I da, čovjek je na križu bio potpuno gol (ovdje se različite privatne objave uglavnom slažu da je Isus oko bokova zaveza veo koji Mu je pružila Marija).
Razapinjanje je ljudski um (uz pomoć demonskog) smislio kao kaznu koja proizvodi najveće boli i patnje: ponekad je razapeti danima visio na križu dok su mu noge npr. grizli psi, a ruke i glavu ptice.
Naime, nije uvijek križ bio jako visoko pozicioniran (tako da bi osuđenik mogao s neke visine odahnuti od raje koja ga npr. mrzi i pljuje) ... a postoje izvješća da su mnoge razapete ljude - žive! - pojele divlje zvijeri ...
RUKE: na patibulumu su postojale rupe u koju su išli čavli. Koje god visine čovjek bio zapešća/zglobove (ne dlanovi jer bi koža odmah pukla pa makar se čovjek i vezao za križ) su trebala ići na otvore u poprečnoj dasci. Ako ne milom, onda silom – pa se na Torinskom platnu vidi da je jedan ruka dulja od druge – što znači da su Osobi morali jednu ruku istegnuti i iščašiti rame. A to dakako, jako jako boli. Još ako pomislimo da bi to moglo biti ono već raskrvavljeno rame na kojem je stajala greda prilikom nošenja (ako se nije radilo o patibulumu – iako, tada bi oba ramena bila u krvi).
ČAVLI: možda su bili i tupi (opet – užasna bol!) a svakako su probili medijalni živac (bol je poput eksplozije i širi se rukama – i tako je snažna da izaziva šok) što uzrokuje zapravo paralizu – tako da su se prsti morali zgrčiti – pogotovo palac (što možete i sami provjerit ako prstom pritisnete pravu točku).
NOGE: Valtorta kaže da su se vojnici zabunili i da su nakon već ukucanog čavla - opet ga VADILI van da bi još jednom – ovaj puta točnije - probili Isusove noge. U svakom slučaju, sa ovim dodatkom, ili ne mučenje za noge je grozno. Noge su bile petama oslonjene na tzv. sedulum (drveno "sjedalo", poprilično neobrađeno – naime, nitko nije oblanjao taj komad drva da baš godi optuženiku – sve je bilo mučenje, baš sve) – i da bi se raspeti (i Raspeti također) mogao staviti u tu poziciju, koljena su morala biti savinuta i ROTIRANA BOČNO – dakle osoba je stavljena u izuzetno neugodnu poziciju!
PODIZANJE KRIŽA: lakat, odnosno zglobovi u laktu pucaju (tj. dolazi do dislokacije).
DISANJE: svakako da je položaj bio katastrofalan: da bi se udahnulo trebalo se propeti na ruke (pojačavajući vlastitu bol!!), a da bi se nešto reklo ... zamislite sami. Uostalom, sama pozicija onemogućuje da se uopće uzme puni udah, moguće je jedino plitko disanje.
Zato je Isus malo govorio. Ali je ipak izrekao svoju Oporuku: SEDAM dana je stvarao – SEDAM riječi na križu izrekao: oprostio svojim neprijateljima, obećao Raj onome koji ga je pred svima priznao Bogom (kad bi ja bar bio onaj pravi razbojnik – btw, nigdje ne piše s koje strane je visio), predao nam ono najdragocjenije – svoju majku, Mariju, za našu duhovnu majku.
APPENDIX: mišići su zbog gubitka krvi izgubili kisik, i zbog fiksne pozicije Isusa su najvjerojatnije uhvatili oštri grčevi po cijelom tijelu. Bio je dehidriran, a vjerojatno je nakon bičevanja dobio i temperaturu uslijed šoka i gubitka krvi. I da, na križu je okusio i ocat – tek tako da ni utroba ne bude pošteđena muka. Valtorta spominje i vjetar koji Mu je prašinu bacao u oči ... da ne nabrajam dalje ...
A On umrije za sve nas ...
Isus je umro je zbog zatajenja srca.
Srce je otkazalo . . . ali On sam, jer je BOG
"...predade duh..."
Jer je ljubio, OD LJUBAVI JE UMRO.
.
.
.
.
A onda je uskrsnuo ... ali to već spada pod SLAVNA OTAJSTVA ... kojih se, gle čuda, spominjemo baš – danas!
Rebeka – juriš

!!!