www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 21 stu 2018 21:23

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 81 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 19 ruj 2006 18:25 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 26 kol 2006 13:56
Postovi: 20
Lokacija: Pleternica
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
URŠULINKE RIMSKE UNIJE

Hrvatske Uršulinke pripadaju Rimskoj Uniji Reda Svete Uršule.

Utemeljiteljica im je Sv. Anđela Merici, rođena 1474. u Sjevernoj Italiji. Bila je to duboko molitvena duša, kojoj je Bog bio SVE i koja je u svemu, i po svemu, svima donosila Boga. Ižarivanjem svoje vjere, djelotvornom ljubavlju, Anđela je bila tješiteljica patnika, savjetnica neukih i učenih, uspješna mirotvorka i mudra odgojiteljica. Odgoj je temeljila na ljubavi i slobodi, evanđeoskoj radosti i nadi, slozi i jedinstvu. Bila je otvorena za promjene prema novim potrebama i prilikama - što je ostavila u baštinu i svojim kćerima - i zato ostaje uvijek suvremena.

Sv. Anđela Merici, utemeljiteljica uršulinki
Sveta Anđela Merici, utemeljiteljica Uršulinki

Godine 1535. osnovala je "Družbu Svete Uršule", iz koje se tijekom stoljeća razvilo oko 40 ogranaka Uršulinki, koje štuju Svetu Anđelu kao Utemeljiteljicu. Razlikuju se po svojim Pravilima, ali ih prožima isti Anđelin duh. Njihova je misija svjedočiti i naviještati Evanđelje u ovom razdijeljenom svijetu, obilježenom ravnodušnošću.

Uršulinke Rimske Unije, sa sjedištem u Rimu, posvećuju se jednako naglašenim molitvenim i apostolskim životom, živeći u sestrinskim zajednicama i baveći se apostolatom odgoja u vidu evangelizacije.

Formacija Uršulinke Rimske Unije traje niz godina:

-Kandidatura traje dovoljno dugo da bi se upoznala solidnost zvanja i da bi se i sama djevojka i Red, koliko je to moguće, uvjerili da li njezino zvanje odgovara uršulinskoj karizmi.

-U Postulatu (barem 6 mjeseci), i u Novicijatu (2 godine) sistematski se uvodi u redovnički život i stječe se iskustvo o načinu života u Institutu te se oblikuje njegovim duhom. Kroz to vrijeme molitva ima prvorazredno mjesto, a "30-dnevne duhovne vježbe pomažu novakinji da stekne iskustvo produljene molitve i duh rasuđivanja, da produbi svoju spoznaju i ljubav prema Isusu Kristu, da provjeri i učvrsti svoju želju da ga slijedi u uršulinskom životu" (Konstitucije 118).

- Vrijeme privremene obaveze traje 5 godina, a zatim se polažu doživotni zavjeti.

"Junioristica prema svojim sposobnostima stječe potrebno znanje i kvalifikacije, produbljuje vjersku, ljudsku i stručnu formaciju, da bi potpunije odgovorila Božjem pozivu i učinkovitije radila na djelu Otkupljenja" (K. 127 i 131).

- Treća probacija, po prilici 10 godina nakon privremenih zavjeta, jest "intenzivno vrijeme redovničkog i apostolskog života"; tu se "svaka još više ukorjenjuje u ljubavi prema Crkvi i duhu Instituta, a ponovne 30-dnevne duhovne vježbe omogućuju još snažnije usmjerenje života prema Bogu" (K. 138).

Svojim potpisom na obrazac doživotnog zavjetovanja uršulinka javno potvrđuje da želi živjeti samo za Boga i širenje njegovog kraljevstva.
Doživotno zavjetovanje

HRVATSKA PROVINCIJA SESTARA URŠULINKI ima 7 zajednica i broji 80 zavjetovanih sestara. Apostolski rad sestara obuhvaća:

- odgoj predškolske djece, vjeronauk na župama i u školama, animiranje liturgije, predavanja u vjerskim školama, rad s mladima i odraslima u vidu upoznavanja Biblije i produbljivanja vjere, organiziranje duhovnih obnova i duhovnih vježbi za mlade i odrasle, obogaćivanje roditelja i odgojitelja pedagoškim načelima Svete Anđele, sudjelovanje u vjerskim emisijama i katoličkom tisku, rad u misijama.

Zajednice Sestara Uršulinki:

u VARAŽDINU, Uršulinska 3, sestre rade kao katehistice na nekoliko varaždinskih Osnovnih i Srednjih škola, te na župi Sv. Nikole i Sv. Josipa, zatim na Osnovnim školama i na župama prigradskih naselja: Biškupec, Kneginec, Petrijanec i Kučan.

U Varaždinu imaju sestre radionicu crkvenog ruha i time nastavljaju lijepu tradiciju brige i nastojanja da se za božanski kult priredi što najljepše. Surađuju i u Ordinarijatu i katedrali Varaždinske biskupije.

U ZAGREBU djeluju uršulinske zajednice:

- u Gračanima, Gračanski Mihaljevac 17: Provincijalna uprava Hrvatske Provincije, katehizacija u školi i u župi.
- u Vlaškoj 75: Dječji vrtić "Sv. Anđela Merici".
- u Utrinama, Barčev trg 9: vjeronauk u školama: Utrine, Zapruđe i Dugave, kao i suradnja na tamošnjim župama.

U SLAVONSKOM BRODU: vjeronauk u školama i na dvije župe; suradnja u župi i svetištu Majke Brze Pomoći.

U ROVINJU: vjeronauk na župi i u dvije Osnovne škole.

U ZENICI: vjeronauk na župi Sv. Josipa.

Jedna je hrvatska Uršulinka misionarka u Kamerunu u Africi, a druga u Ukrajini.

U svojem životu i radu, sestre žele i nastoje da ih vodi jedinstvena i dvostruka ljubav u duhu preporuke njihove Utemeljiteljice Svete Anđele:

"Nastojte da vas pokreće samo
čista ljubav prema Bogu
i žar prema dušama"
(2. Spomen)

URŠULINKE
S. Cecilija Kolarić - provincijalka
Gračanski Mihaljevac 17
10000 ZAGREB
(01) 46-74-081; (01) 46-74-520

ursulinke-provincijalat@zg.t-com.hr
www.ursulinke.hr

Slika
Sveta Anđela Merici, utemeljiteljica Uršulinki


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 20 ruj 2006 22:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
MISIONARI PRESVETOGA
SRCA ISUSOVA (MSC)



--------------------------------------------------------------------------------

Počeci

Slika

Francuski svećenik Jules Chevalier osnovao je 8. prosinca 1854. godine u Francuskoj, u Issoudun-u kod Bourgesa, zajednicu Missionnaires du Sacre - Coeur (MSC: Misionari Presvetoga Srca Isusova), istoga dana kad je papa proglasio dogmu o Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. Poslije teške mladosti, kao «kasno zvanje», Jules Chevalier otkriva u pobožnosti Srcu Isusovu put za prevladavanje bijede svoga vremena: vjerske mlakosti, sebičnosti i nevjere. U početku se teška misija ograničila samo na srednju Francusku. Uskoro je postalo jasno da siromaštvo i beznađe ne poznaju granice. U želji da Božju ljubav učini razumljivom svim ljudima, već 1881. godine p. Chevalier šalje prve vjerovjesnike Srca Isusova u današnju Papua - Novu Gvineju. Tako se zapalila baklja misionarske djelatnosti ove Zajednice čiji plamen bukti još i danas … Preko 2200 misionara Srca Isusova u preko 50 zemalja svijeta stavlja danas svoj život u službu najpotrebnijima. P. Chevalier umire 21. listopada 1907. godine. Uvijek je povjeravao sebe i svoje djelo Majci Božjoj, koju je štovao pod imenom Notre Dame du Sacre - Coeur (Majka Srca Isusova). Sam Isus prvi je misionar toga Srca. Prvo nam je objavio Božju ljubav prema nama … (p. Chevalier, 1870. god.). Iz Kristova Srca vidim kako se rađa jedan novi svijet. (P. Jules Chevalier)

Srce za ljude
Novo Srce za novi sijet

U svojim pravilima (Konstitucijama), Misionari Srca Isusova utvrdili su principe svoga ishodišta. Tako čitamo: I mi smo potaknuti ljubavlju koja je pokretala p. Chevaliera. U zajednici braće živimo iz vjere u milosrdnu ljubav Božju; istovremeno smo kao Krist poslani u svijet pronositi Radosnu vijest Božje ljubavi i prijateljstva prema čovjeku i tu ljubav svjedočiti čitavim svojim životom …U Isusu gledamo Dobrog Pastira koji traži izgubljene, pozna svoje i daje za njih svoj život. Kada je predao Ocu Duh svoj i kada je Njegov bok bio otvoren, darovao nam je svoga Duha. Taj Duh ulijeva u naša srca ljubav i spremnost na služenje. Kada gledamo Onoga koga su proboli, vidimo novo Srce, koje nam je darovao Bog i tako pokazao čovječanstvu da ima Srce za ljude … Po Isusovu primjeru, i mi želimo dobrotom i milosrđem privoditi ljude Bogu, svojom ih ljubavlju Njemu privlačiti i oslobađati ih od straha… Duh naše Zajednice je duh ljubavi i ljubaznosti, skromnosti i jednostavnosti; to je prije svega duh ljubavi prema pravednosti i skrbi za sve - posebno one najsiromašnije… Mala zajednica Presvetoga Srca Isusova nije ljudsko već Božje djelo. Izvire iz Presvetog Srca Isusova - pod moćnom zaštitom Marije (J. Chevalier, 1855. god.). U siromašnima i malenima - u žrtvama nepravde i nasilja - prepoznajemo lice Kristovo (Konstitucije MSC, 22). Kao Misionari Srca Isusova želimo biti otvoreni za svaku ljudsku nevolju na području na kojemu živimo. Poslanje misionara usmjerava se onamo, gdje je potreba najveća. Prema osobnom daru i pozivu, djelujemo kao svećenici ili redovnička braća, na crkvenom i svjetovnom području. Pritom se svakako obuhvaća nekoliko područja djelovanja:

- nosimo Radosnu vijest Božju u cijeli svijet i sudjelujemo aktivno u izgradnji tzv. mladih crkvi, kao u Brazilu, Kongu, Kamerunu, Senegalu, Ruandi, Namibiji, Japanu, Kini …

- gradimo u siromašnim zemljama škole, radionice, smještajne prostore, vodoopskrbne sustave, medicinske ustanove … i nastojimo da mladi prime dobar odgoj i prikladnu naobrazbu. Na taj način postavlja se u tim zemljama kamen temeljac za samo pomoć i jednu sretniju budućnost

- radimo na župama i u školama ( tako u Salzburgu u Austriji imamo najpoznatiju gimnaziju sa 600 učenika, u Innsbrucku i Salzburgu internat, u Donauwörthu u Njemačkoj gimnaziju s internatom itd.); djelujemo u dušobrižništvu, u bolnicama i staračkim domovima, kao i među svim ljudima koji žive na rubu društva; za ugrožene mlade postoje posebne ustanove

- prilagođavamo se i izazovima novog vremena: mjesta susreta i oaze tišine služe tome cilju.

Vjera gore prenaša...

San o novom, boljem svijetu, trebao bi postati stvarnost za svakoga. Promjene nastupaju ipak polagano. One iziskuju strpljivost i razboritost, ali i malu vjeru solidarnosti i odgovornosti. Tko razumije Očevu ljubav u Srcu Isusovu, svladava svoju sebičnost. Tko ima zajedništva sa Svetim Duhom, ima udjela u toku vode žive koja izvire iz Srca Gospodinova. Tko svladava svoju ravnodušnost ljubavlju i u svakom čovjeku vidi svoju sestru ili brata, može izmijeniti mnogo na ovome svijetu … Ako, dakle, ljubav prema bližnjemu pobijedi sebičnost, ako snošljivost stupi na mjesto isključivosti, ako svatko u svome bližnjemu vidi samoga sebe - moguće je tada mnogo promijeniti na bolje. Tom sviješću nošeni i s povjerenjem u Isusa Krista, Misionari Presvetoga Srca Isusova optimistički gledaju u budućnost.


Svjedoci Kristove ljubavi

Naša zajednica prošle je godine proslavila 150. - obljetnicu svoga postojanja, a još uvijek u njoj djeluje prvotni misijski duh. Svjedoci smo naglog procvata upravo u «mladim crkvama», posebno u Aziji i Africi. Ali niti u Europi ne kanimo staviti točku na svoj poziv i poslanje. Štoviše, odvažno osnivamo i nove zajednice ( u Rusiji, Slovačkoj, Hrvatskoj, …), najčešće u suradnji s našim trima sestrinskim kongregacijama: Sestrama MSC, Misionarkama Kristovim i Sestrama Majke Presvetoga Srca Isusova. Vjerujemo i nadamo se da to još nije sve …

Učitelju, gdje stanuješ?

Isus je obilazio gradove i sela te pozivao muževe i žene da postanu Njegovi učenici/e. I po glasu Crkve, On nikada ne prestaje pozivati: jer odgovor na poziv daje život. Danas Isus i tebe poziva … osluhni … i otkrit ćeš glas Onoga koji te poziva da postaneš zauvijek dijete Očevo … da te voli takvog kakav jesi … Njegovo Evanđelje znači Radosnu vijest: da budeš svjetlo svijeta i sol zemlje … sin Božji u Sinu … Tvoj život je pozvan toj ljepoti … Postati Misionar Njegova Srca, zašto ne? Ljudi trećega tisućljeća trebaju te da bi spoznali da su ljubljeni. Velikodušno posvetiti svoj život takvom plemenitom cilju dat će ti takav mir i radost da radosti tvoje nitko ti oteti neće (usp. Iv 16, 22). Ako si sada spreman upitati Isusa: Učitelju - gdje stanuješ?, On će i tebi reći: Dođi i vidi! (usp. Iv 1, 38 - 39).

(Priredili: p. Ivan Androić, MSC i Francisko Pavljuk)


--------------------------------------------------------------------------------

Kontaktna adresa

Radovat ćemo se ako i u Hrvatskoj nađemo mladih ljudi, misionara za treće tisućljeće, spremnih na suradnju s nama za dobro ljudi u jednoj od 50 zemalja svijeta , da bi se ispunilo geslo: Neka je posvuda i uvijek ljubljeno Presveto Srce Isusovo!

Za kontakt na hrvatskom jeziku:

P. Ivan Androić, MSC
Župni ured sv. Mateja ap.
Viškovo 30
51216 Viškovo
Tel./faks.: (051) 256-862

zupa.sv.matej.viskovo@ri.t-com.hr
www.zupa-viskovo.com

Preporučujemo i knjige p. Emiliana Tardifa MSC, našeg

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 22 ruj 2006 15:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
BRATSTVO MALIH
ISUSOVIH SESTARA

--------------------------------------------------------------------------------

Povijest i počeci Bratstva Isusovih malih sestara datiraju, mogli bismo reći, još iz vremena kada je brat Karlo (Charles de Foucaud), 1898. u Nazaretu, napisao: "Ono o čemu sanjam, a da to sam sebi i ne priznam, ono što mi se nameće jest nešto veoma jednostavno i malobrojno, nalik na prve zajednice iz prvih vremena Crkve." Tako je Bratstvo rođeno u želji, molitvi, žrtvi, posvećenju i ljubavi prema ljubljenom Bratu i Gospodinu Isusu, kako ga je brat Karlo rado nazivao.

Charles de Foucaud rođen je 1858. u Strasbourgu (Francuska). Vrlo rano ostaje bez roditelja i iznutra je ranjeno dijete. Upisuje se u vojnu školu i možda, da bi ispunio tu afektivnu prazninu, odaje se neurednom životu.

U 28. godini u sakramentu pomirenja i svete pričesti Karlo susreće Boga ljubavi, koji oprašta, koji je prisutan pod znakom razlomljenog kruha.

Obraćenje brata Karla bilo je euharistijsko. Poslije sav njegov život postaje i ostaje euharistijski, sve do 1. prosinca 1916. kada je u Temmanrasetu (Alžir) nesretnim slučajem ubijen. U pijesku pored tijela brata Karla pronađena je pokaznica s posvećenom hostijom.

Nakon obraćenja, brat Karlo želi izbližega živjeti Evanđelje. Duboko je bio dirnut otajstvom Božje poniznosti.

U skrovitosti posla i kroz duge sate molitve Karlo je sve više svjestan beskrajne Božje nježnosti za sve ljude, osobite Božje ljubavi za malene, napuštene, prezrene. Želi postati brat i prijatelj svih, biti spasitelj s Isusom. U 43. godini života prihvaća biti zaređen za svećenika da bi nosio i dijelio gozbu ljubavi s najnapuštenijima.

Mada je živio u pustinji, Karlo je postajao sve više i više brat sviju. Licem u lice s Gospodinom pomoglo je bratu Karlu biti rame uz rame s čovjekom, ne odvajati sakrament oltara od sakramenta brata: "što god učiniste...", "ovo je tijelo moje... ovo je krv moja..." (usp. Mt 25; 26).

Za svoga života brat Karlo je ostao sam, no čvrsto je vjerovao da "ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod" (Iv 12) i Bog je blago­slovio vjeru ovog zrna!

Čitajući životopis brata Karla mala sestra Magdalena piše: "Tu sam pronašla sav ideal o kojem sam sanjala, življeno Evanđelje, potpuno siromaštvo, povučenost među napuštenim pučanstvom i iznad svega ljubav u svoj svojoj punini: Isus - Ljubav."

Nakon dugogodišnjih kušnji i iščekivanja 1936. odlazi u Saharu. Nepredviđene okolnosti, u kojima se bez sumnje očitovala volja Božja, vodile su je da osnuje novu kongregaciju, Bratstvo Isusovih malih sestara. "Bog me uzeo za ruku i slijepo sam ga slijedila." Ovu vjeru i nepokolebljivo povjerenje male sestre Magdalene Bog je blagoslovio. Bratstvo je rođeno u pustinji i ubrzo se proširilo na svih pet kontinenata. Danas je prisutno u sedamdesetak zemalja, s oko 1.400 malih sestara.

Budući da smo međunarodna zajednica, evanđeoski zahtjev jedinstva želimo živjeti ponajprije među nama. Uvjerene smo da biti "svjedoci jedinstva" jest sastavni dio našeg poslanja. Živimo u malim bratstvima obavljajući obične, jednostavne, poslove, već ovisno o sredini u kojoj živimo: kao radnice u tvor­nicama, na polju, kao čistačice:.. "Ne izdvajaj se iz ljud­skog društva... Poput Isusa budi dio tog društva... Prije nego redovnica, budi čovjek i kršćanka u punom smislu i ljepoti te riječi." Bila je to želja male sestre Magdalene."

"U Crkvi, male sestre imaju specifično poslanje: svjedočiti čitavim svojim životom stvarnost Betlehema i Nazareta. Tako se pridružuju djelu Krista - Spasitelja, započetom u nemoći jaslica, a dovršenom u bijedi Križa." (iz naših Konstitucija). Euharistija, srce našeg života, srce povijesti, srce svijeta, srce je našeg poslanja. Tu mi crpimo snagu i razlog našeg postojanja. Dok svakodnevno molimo pred izloženim Presvetim u tišini želimo da se ta molitva produži u svakodnevici.

Prisutnost, besplatnost, prijateljstvo, gostoprimstvo, dragocjenosti su bitne za naše zvanje i poslanje u Crkvi.

U različitim stvarnostima i "banalnostima" svagdanjeg života utjelovljuje se i konkretizira naš kontemplativni život. Želimo biti kao "kvasac u tijestu", biti mali znak nježnosti Božje, zraka svjetlosti i nade usred trpljenja, u molitvi, zagrliti i biti svijet pred Bogom. "Jer Bog je tako ljubio svijet da je poslao Sina svoga Jedinorođenca..." Povjeravamo sve to Mariji, Djevici iz Betlehema, iz Nazareta i podno Križa... Njoj, koja je u običnom životu znala primiti Riječ, čuvati je u svom srcu, posredovati u Kani... sa svom tankoćutnošću i nježnošću žene.


Slika
--------------------------------------------------------------------------------

Adresa:

Male Isusove sestre
II Breznička 12 a
10000 Zagreb

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 26 ruj 2006 05:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
SESTRE KĆERI MARIJE POMOĆNICE




- Kako pomoći mladima?
- Kako ih zaštititi od opasnosti ulice i pogibelji koje im prijete?
- Što učiniti za njih da pođu pravim putem u život i da se spase?

Ova i slična pitanja zaokupljala su misli mladog svećenika Ivana Bosca, koji je u XIX. st. živio u Torinu. Upoznao je mnoge mladiće koji su, prepušteni sami sebi, bez podrške obitelji i ikoga da se za njih zauzme, krenuli krivim putem završavajući u zatvoru, a neki i na vješalima. Susreti s mnogim mladim tužnim očima potaknuli su ga da nešto poduzme za njihov spas.

Njegov je cilj bio učiniti od njih "dobre kršćane i poštene građane". To je činio koristeći preventivni sustav, koji se temelji na razumu, vjeri i ljubaznosti. Približio se mladima tako da im je dao osjetiti koliko ih voli, a zatim ih je uvodio u osnovne ljudske i kršćanske vrednote. Voleći don Bosca, mladi su postupno zavoljeli i ono što im je on nudio - školu, dužnosti, molitvu... iako im to inače nije bilo privlačno. Na taj je način don Bosco osvojio srca mnogih mladih, postavši im "otac i učitelj". Imao je jasno opredjeljenje: "Obećao sam Bogu da ću do svog zadnjeg daha živjeti za svoje siromašne mladiće." To je stvarno i učinio.

"Tebi ih povjeravam!" riječi su koje su odjekivale u duši Marije Dominike Mazzarello, dvadesetčetverogodišnje djevojke, članice udruženja Kćeri Marije Bezgrešne, dok je razmišljala o svojoj budućnosti. Čiji je to glas bio?

Nakon teške bolesti ostala je bez fizičke snage i nije znala što će biti s njom. Odjednom je osjetila u sebi želju da učini nešto za siromašne i napuštene djevojčice za koje nitko nije mario. Odlučila je naučiti ih šivati da same mogu privređivati i brinuti se za svoj život, a ujedno ih preko toga voditi k Bogu. Učinilo joj se da bi to mogao biti njen životni zadatak.

Zajedno s prijateljicom Petronillom izučila je zanat krojačice. Godine 1862. otvorile su malu krojačku radionicu na rubu svog sela Mornesea za desetak djevojčica koje su dolazile k njima i učile šivati. Već su od početka pred sobom imale jasan cilj: raditi za Gospodina. Stoga je i nakana bila jasna: "Svaki ubod igle čin je ljubavi prema Bogu."

Ali jedne snježne zimske večeri netko je pokucao na vrata njihove radionice i sve se promijenilo. Bio je to neki putujući trgovac sa dvije djevojčice, udovac koji ih je zamolio da prime njegove kćerkice preko noći, jer sam nije mogao kod kuće brinuti za njih. Tako se mala krojačka radionica od te večeri pretvorila u kućicu za siromašne djevojčice. Uskoro je djevojčica, koje su trebale toplu kuću i nekoga da brine za njih, bilo sedam.

Vidjevši djela Marije i Petronille, svojom su im se pomoću pridružile još dvije djevojke. Tako je nastala mala zajednica Kćeri Marije Bezgrešne, u kojoj su četiri djevojke živjele zajednički život, poučavale djevojčice u šivanju i bile majke onima koje su bile s njima danju i noću. Među njima je vladalo veselje, jednostavnost i ljubav. Radile su, molile, pjevale i igrale se.

Ujesen 1864. godine don Bosco je sa svojim dječacima došao u Mornese. Mnogi su ga poticali da učini nešto za žensku mladež kao što to radi za dječake. Već je duže vrijeme razmišljao o tome, ali nije znao ni što ni kako to izvesti. Kad je upoznao Kćeri Marije Bezgrešne i njihov način rada s djevojčicama, bio je to za njega znak. Povezao se s tim djevojkama i preko njihovog župnika don Pestarina savjetovao im da se nastoje priviknuti na život u prisutnosti Božjoj, da često mole kratke molitvice i pobožne zazive, postupaju s drugima blago, strpljivo i ljubazno, da uvijek budu s djevojčicama - gledajući da su zaposlene i pomažući im da napreduju u pobožnom, jednostavnom, iskrenom i spontanom životu. Marija i njene prijateljice su to zapravo već radile, ali sada je to preporučao don Bosco, koga su doista doživljavale kao sveca, te je za njih to postao zadatak.

Iako su bile dobre kršćanke, ni jedna od njih nije namjeravala postati sestra - redovnica, no kad im je don Bosco predložio da se osnuje družba za odgoj siromašnih djevojčica, prihvatile su.

Prvih jedanaest sestara položilo je 5. kolovoza 1872. zavjete, a četiri su postale novakinje. Don Bosco ih je nazvao "Kćeri Marije Pomoćnice" jer je želio da budu trajni živi spomenik njegove zahvalnosti Mariji Pomoćnici za velike milosti što ih je od nje primio. Marija D. Mazzarello, prva poglavarica Družbe, naglašavala je kako je prava poglavarica zapravo Marija Pomoćnica, a ona je samo njena namjesnica.

Sestre su započele svoj redovnički život u velikom siromaštvu, jednostavnosti i radosti, nastojeći stvarati u svojoj zajednici "kuću Božje ljubavi". Njihov broj naglo je rastao, a isto tako i broj djevojčica i djevojaka koje su bile povjerene njihovoj brizi.

Već dvije godine nakon osnutka, 1874., otvorile su prvu kuću izvan Mornesea, u Borgo San Martino, a zatim su se širile dalje, i izvan granica Italije.


--------------------------------------------------------------------------------

U Hrvatskoj su sestre Kćeri Marije Pomoćnice prisutne od 1940. godine. Trenutno imaju dvije kuće: u Zagrebu i u Rijeci. Uključene su u vjeronauk u školi i u župne pastoralne aktivnosti (kateheza u pripravi na sakramente, pjevanje, liturgijska animacija, oratorijske djelatnosti...). Imaju vrtić i internat za srednjoškolke, organiziraju razne susrete za mlade i djecu, duhovne vježbe, izlete i druge odgojne inicijative. Polje njihova rada je široko i otvoreno pa su stalno u nastajanju novi oblici rada, već prema potrebama i mogućnostima.

Budući da pripadaju družbi koja je sva Marijina, sestre Kćeri Marije Pomoćnice žele biti kao i ona "pomoćnice", naročito ženskoj mladeži. Kao što je povjerila mlade don Boscu i majci Mazzarello, nadahnuvši im želju da osnuju nove redovničke zajednice za njih, Marija Pomoćnica je tako sigurno i danas aktivno prisutna među svojim kćerima, vodi ih, usmjeruje i pomaže.


--------------------------------------------------------------------------------

Za detaljnije upoznavanje, komunikaciju ili suradnju možete nam se javiti na sljedeću adresu:

Sestre Kćeri Marije Pomoćnice
Otavička 12
10000 Zagreb
(01) 36-37-031

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 26 ruj 2006 05:45 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
DRUŽBA MARIJINIH MISIONARA
- MONFORTANCI -





Družba Marijinih Misionara ili Monfortanci došli su u Hrvatsku godine 1976. Te je godine, naime, Kardinal Šeper posvetio samostansku kapelicu, na Bijeniku, u Zagrebu, Sveti Duh 164. U toj godini Hrvatski narod je slavio dvije obljetnice: 1300 godina pokrštavanja i 1000 godina prve Bazilike u Solinu. Tih godina u Hrvatskoj bila su samo dvojica monfortanaca Hrvata: o. Luka Cirimotić i o. Ivan Magdić, tada bogoslov, danas svećenik. Nakon desetak godina tokom okupljanja mladih u molitvenoj skupini koju je vodio o. Luka došlo je do novih zvanja. Sada su to tri mlada svećenika: o. Miljenko Sušac, o. Zdravko Barić i o. Mihovil Filipović koji trenutno boravi u Hrvatskoj u samostanu Družbe.

Prije nego što predstavim lik sv. Ljudevita Montfortskog i aktualnost njegovog naučavanja i duhovnosti, uputio bih na pismo koje je papa Ivan Pavao II napisao redovničkoj Obitelji monfortanaca, prigodom 50. obljetnice kanonizacije sv. Ljudevita 20. 07. 1947. Obitelj monfortanaca sačinjavaju sestre Kćeri Mudrosti; oci Monfortanci i braća Sv. Gabriela. Pismo završava ovako, u prijevodu s Talijanskog:

"Naučavanje vašeg utemeljitelja i učitelja doseže teme koje sva Crkva meditira približavajući se velikom Jubileju; zacrtava put pravoj Mudrosti koju bi trebalo učiniti poznatom mnogim mladima, koji traže jedno značenje i jedan stil života.

Prihvaćam vaše inicijative za širenje monfortanske duhovnosti; u oblicima koje odgovaraju raznim kulturama, hvala za suradnju članovima triju Instituta. Budite također potpora i garancija za pokrete koji se nadahnjuju na porukama Grignona Montfortskog, da se dade marijanskoj pobožnosti jedna stvarnost sve više sigurna. Obnavljajte vašu prisutnost među siromašnim, vaše uključivanje u crkveni pastoral, vašu spremnost za evangelizaciju".

Da bi smo upoznali tko je Monfort, potrebno je osim bibliografije čitati i njegova djela. Počnimo od njegovog gesla "Samo Bog". U svojoj pjesmi on ovako pjeva: "Samo Bog je nježnost, samo Bog je moja potpora, samo Bog je sve moje dobro, moj život i bogatstvo". Također u spisima izražava pohvale utjelovljenoj Riječi i Mariji koja je "remekdjelo Svevišnjega, čudo vječne Mudrosti".

Njegova duhovnost je teocentrična gdje je cilj "okus Boga i njegove istine". Davanje Boga je uvijek isto kroz povijest; kristocentrična: "Isus Krist naš Spasitelj, pravi Bog i pravi čovjek treba biti krajni cilj svake naše pobožnosti", kontemplirati misterij Isusa ide ukorak s Križem (usp. Pismo 24; LJVM, 180).

Da bi se upoznala vječna Mudrost, nestvorena i utjelovljena, Monfort upućuje na posvećenje Presvetoj Djevici Mariji, koja je neodjeljiva od Isusa, ta pobožnost je povezana sa djelovanjem Duha Svetoga. Tako počinje naše suobličavanje Kristu. Dakle treba joj se utjecati, željeti i moliti.

U prošloj godini, posvećenoj Kristu i sakramentu Krštenja, Monfort je dobro shvatio važnost ovoga sakramenta koji nas posvećuje u Bogu i stvara zajednicu, dakle nužnost je otkriti ga u jednoj neprestanoj težnji vjere, i vrijednosti krsrnih obećanja i odluka. Zbog toga on i stavlja u centar obnovu krsnih zavjeta u svakoj njegovoj misiji a to nije ništa drugo doli svjesno i odgovorno željeti biti poput Krista u Mariji, nasljedujući ga od Utjelovljenja do Kalvarije u potpunoj poslušnosti Ocu.

Uistinu duhovna obnova Crkve treba početi od temelja u koji je ucijepljen svaki kršćanin, a to je mistično ucjepljenje nas kao trsi u Isusa - Lozu. A ta obnova se ostvaruje u potpunosti u blagoslovljenoj i čistoj "Zemlji" Mariji.

Dakle ukratko naša monfortanska duhovnost se sastoji u nasljedovanju Krista noseći vlastiti križ po daru krštenja, pomažući se tajnom Posvete Mariji da bi dostigli puninu dobi samoga Krista u potpunom suobličenju Njemu kao našoj glavi. Tu duhovnost živimo po posebnoj karizmi koja je misionarsko evangelizacijska djelujući kao Zajednica poslušna Crkvi i njezinom vodstvu.

To bi bio kratak ali dovoljan opis našega postojanja kao "novoga" Reda kod nas u Crkvi. Uz iskreno poštovanje, i spremnu suradnju za zajedničko djelovanje u naviještanju i ostvarenju Kristovog Kraljevstva.


--------------------------------------------------------------------------------

Adresa:

o. Mihovil Filipović s.m.m.
Sveti Duh 164
10000 Zagreb

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 28 ruj 2006 07:50 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
KĆERI KRŠĆANSKE LJUBAVI
sv. Vinka Paulskog


--------------------------------------------------------------------------------

Sveti Vinko Paulski

Sv. Vinko (Vincent de Paul) rođen je 24. 04. 1581. god. u Pouyu pokraj Daxa, kao treće od šestero djece seljaka Ivana de Paula i Bertrande de Mora.

Obitelj je bila u sličnom ekonomskom stanju kao i većina tadašnjih obitelji. Vinko je čuvao očevo stado. To nije bilo lako za još malog i neiskusnog dječaka, ali je zato znao sam sebi život uljepšati igrom i pjesmom. Ovakav siromašan život bit će dobro iskustvo za budućeg "revolucionara" u Božjem vinogradu.

U obitelji je vladao pravi kršćanski duh što je bilo veoma dobro za razvoj duhovnog zvanja i karizme koju će Vinko kasnije razviti. Već kao dječak pokazivao je sklonost za molitvu i pobožnost, uvidjevši kreposti i sposobnosti svoga sina, roditelji su odlučili Vinka poslati na školovanje. Iako uz velike žrtve (zbog siromaštva) roditelji su ga poslali u Dax 1595. god. u Zavod franjevaca. U školi se pokazao pametnim i marljivim učenikom. Zato ga je odvjetnik Comet primio u svoju kuću kako bi poučavao njegovu djecu. Tako je Vinko sam zarađivao za svoje školovanje i time olakšao teret svojim roditeljima.

Nakon završene škole Vinko je razmišljao o svećeničkom ređenju. Zato nastavlja studij u bogosloviji u Toulouseu. Godine 1600. zaređen je za svećenika dok mu je bilo devetnaest godina. Do spomenute godine u Francuskoj još nisu bili provedeni zaključci Tridentinskog koncila, pa su se još uvijek zaređivali svećenici i mlađi od 24 godine. Kao mladi svećenik bio je na dvoru kralja Henrika IV. i vršio službu ispovjednika, savjetnika i duhovnog voditelja.

Godina 1617. bila je odlučujuća u njegovom životu. Na poticaj grofice de Gondi vodio je pučke misije. Propovijedajući o sakramentu dobre ispovijedi 25. 01. 1917. god. župljani su masovno odgovorili na njegovu propovijed, došavši na ispovijed. Ovaj dan smatra se danom utemeljenja Misijske družbe (CM), koji su prozvani lazaristi po kući sv. Lazara u kojoj su živjeli u Parizu. Sa svojim misionarima vodio je pučke misije, preuzeo brigu za duhovnu skrb osuđenika i zatvorenika, brinuo se za bolesnike i napuštenu djecu. Zauzeo se za odgoj bogoslova, vodio duhovne vježbe za svećenike, sudjelovao u reformi raznih samostana, bio je kraljev savjetnik za crkveno područje.

U župi Chatillon (Šatijon, na sjeveru Lyona), gdje je bio župnik, 1617.god ustanovio je prvu Bratovštinu kršćanske ljubavi. Članice bratovštine brinule su o siromasima i bolesnicima. Ovakve bratovštine osnivao je u svim župama gdje je bio župnik kao i u susjednim župama.

Sa sv. Lujzom de Marillac osnovao je Družbu kćeri kršćanske ljubavi KKLj 29. 11. 1633. god.

Sv. Vinko umro je 27. 09. 1660. god. Blaženim ga je proglasio papa Benedikt XIII. 1711. godine, a svetim papa Klement XII. godine 1737.

Godine 1885. papa Leon XIII. proglasio ga je zaštitnikom svih dobrotvornih kršćanskih ustanova. Njegov spomendan slavimo 27. rujna.

Sveta Lujza de Marillac

Sv. Lujza je rođena 12. 08. 1591. god. u plemićkoj obitelji Ljudevita de Marillac u Parizu. Svoju majku nikada nije upoznala. Za nju se brinuo otac i njegova rodbina.

Kao djevojčica je bila u odgojnom zavodu u Poissy kod sestara dominikanki. Pretpostavlja se da joj je za to vrijeme umro otac jer o njemu kasnije nemamo nikakvih podataka. U zavodu se odgajala u humanističkom duhu. Napose je bila nadarena za slikanje i pisanje. I danas imamo u Parizu - u kući matici - njezinih slika i rukopisa, pisama, misli i druge literature - duhovne baštine - koju je ostavila svojim duhovnim kćerima.

Kao djevojka željela je postati redovnica, to je i pokušala ali u samostan nije primljena uz napomenu da Bog s njom ima neke druge planove.

Udala se 1613. god. i živjela u braku 12. godina s Antunom le Grass. Plod te ljubavi bio je njihov sin Mihael.

Na duhove 4. lipnja 1623. god. Lujza je doživjela prosvjetljenje. Sama je to ovako opisala: "Na dan Duhova bila sam u crkvi svetog Nikole des Champs. Za vrijeme svete Mise moj je duh najednom bio prosvijetljen… da će doći vrijeme kad ću biti u mogućnosti položiti zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti i da će to biti zajedno s drugim osobama koje će činiti isto što i ja. Tada sam shvatila da ću biti na mjestu gdje ću pomagati bližnjima. Nisam tada mogla razumjeti kako će se to ostvariti jer sam bila s osobama koje su dolazile i odlazile".

Godine 1625. muž joj umire od tuberkuloze koja je u ono vrijeme bila neizlječiva. Kako je tada bio običaj da imućniji svoju djecu šalju u zavod na školovanje i odgoj, Lujza je svome sinu omogućila da i on ide u odgojni zavod.

Iste godine susrela je Sv. Vinka i zamolila ga je za duhovno vodstvo. Od tada je skupa s njim pomagala bolesnicima i siromasima, vodila je brigu i za napuštenu djecu. Njoj su se pridružile i druge djevojke 29. 11. 1633. god. Taj dan smatramo danom utemeljenja Družbe kćeri kršćanske ljubavi. Družbu je vodila do kraja života kao vrhovna poglavarica i dobra majka. Umrla je na glasu svetosti 15. ožujka 1660. godine.

Blaženom ju je proglasio papa Benedikt XV. godine 1920.

Papa Ivan XXIII. proglasio ju je svetom 1960. godine. Isti je papa proglasio sv. Lujzu zaštitnicom svih socijalnih djelatnika.


--------------------------------------------------------------------------------

NASTANAK DRUŽBE "KĆERI KRŠĆANSKE LJUBAVI"


Prva zvanja

Jednoga dana pojavila se kod Vinka Paulskog pastirica Margareta Naseau (Nazo) iz Suresnesa (Sirena). Pitala ga je: "Ima li tu koja bratovština što pomaže siromasima i bolesnicima? Ne bih li ja, na neki način, mogla biti njima korisna? U svom sam seljačkom životu navikla na sve moguće napore pa mi se čini da nema ničega što bi mi bilo teško".

Margareta je uzor svakoj kćeri kršćanske ljubavi. Kao djevojčica čuvala je stado svog oca i učila je pisati i čitati tako što je prolaznike molila da joj kažu kako se čita ovo ili ono slovo. Poticaj tomu dobila je u molitvi. Vidjela je kako siromašna djeca lutaju ulicama jer nemaju sredstva da plate kućnog učitelja za poučavanje, zato je odlučila sama naučiti čitati da bi mogla svoje znanje prenositi siromašnoj djeci. To je činila najprije u svom selu, a kasnije i u susjednim župama. Naslijedile su je njezine učenice i radile dobrovoljno, kao i ona. Sveti Vinko, joji ju je poznavao iz pučkih misija, razveselio se njezinoj odluci i također joj je povjerio i rad s bolesnicima što je ona rado prihvatila. Radila je sve poslove koji su za "dame" visokog staleža bili ispod časti. Kasnije su se Margareti pridružile i druge djevojke potaknute njezinim primjerom. Margareta nije nikada postala kći kršćanske ljubavi jer je umrla od zarazne, tada neizlječive, bolesti tuberkuloze. Tek poslije njezine smrti bila je osnovana Družba kćeri kršćanske ljubavi. Smatramo je "putokazom" sv. Vinku, koji je preko nje spoznao Božju volju.

Prve sestre

Uvidjevši Božju volju i potrebu služenja siromasima, sv.Vinko i Lujza spoznali su da služenje bolesnicima i siromasima mogu obavljati samo osobe koje će se potpuno predati Bogu za služenje bližnjima. Gospođe u bratovštinama zanemarivale su svoje dužnosti zbog svog visokog staleža, obitelji i drugih obaveza, a ponekad zbog neodgovornosti. Dakle osobe za služenje siromasima moraju biti slobodne od bogatstva, obitelji i svega što ih odvraća od služenja Bogu i siromasima.

Tako su prve djevojke došle u Lujzinu kuću 29. 11. 1633. god. gdje su se pripremale za služenje. Lujza sada postade tim djevojkama učiteljicom i duhovnom majkom te ih riječju i primjerom poučava kako se međusobno odnositi, kako služiti bolesnicima i siromasima, kako se odazivati njihovom pozivu. Kod tog odgoja imao je najvažniju ulogu i utemeljitelj. On je te djevojke u duhovnim vježbama poučavao kako svoju naravnu plemenitost i ljubav prema siromasima spojiti s ljubavlju prema Isusu koji je sam postao siromahom da nas, ljude obogati. Često je govorio: "Siromaštvo se sastoji u tome da ne želimo drugo osim Boga. Morate biti zadovoljne što posjedujete samo Njega. Što još možemo poželjeti, kad imamo najveće dobro, izvor svakog dobra".

Zajednički život, molitva i sestrinska podrška iskazala se dobrom i uspješnom metodom za služenje tolikim potrebama u Crkvi.

Priznata prva pravila

Prve sestre i njihova pravila, koja su sastavili sv. Vinko i sv. Lujza, priznao je pariški biskup 1655. god, pomno ispitavši njihovu namjeru i djelovanje. Godine 1668. Družba je priznata i od pape Klementa IX.

Priznanje ove nove ustanove postignuto je samo mudrošću sv. Vinka. Svi ženski redovi u 17. st. i dalje su bili kontemplativni, što znači da sestre nisu smjele izlaziti iz svog samostana.

Ova ustanova Družbe kćeri kršćanske ljubavi nije osnovana kao kontemplativni red, jer je sv. Vinko odlučio da sestre ne polažu vječne zavjete nego samo zavjete na godinu dana. Vjerne svojim utemeljiteljima tako činimo do danas. Nakon pet do sedam godina života u samostanu sestra polaže prve zavjete (zavjet čistoće, poslušnosti, siromaštva i služenje siromasima) na godinu dana koje ju na neki način obvezuju za cijeli život. Nakon prvih zavjeta, mi sestre svake godine obnovljamo svoje zavjete na blagdan Blagovijesti 25. ožujka. S tim zavjetima naša Družba ne spada u redovničke zajednice nego u zajednice apostolskog života.

Dakle, sestre mogu "izlaziti i dolaziti" iz svojih zajednica te pomagati svim vrstama bijede u sva vremena. To čini identitet naše Družbe jedinstvenim.

Cilj Družbe

Mala Družba, kako ju je sv. Vinko volio zvati, brzo je rasla i širila se i izvan Francuskih granica. Cilj Družbe je: "Slaviti našega Gospodina Isusa Krista kao izvor i uzor ljubavi darujući mu tjelesnu i duševnu pomoć u osobi siromaha" napisali su sv. Vinko i sv. Lujza u pravilima za Kćeri kršćanske ljubavi. Jednom riječju ovo je karizma koju je Bog u svojoj skrbi za čovjeka dao sv. Vinku i sv. Lujzi.

Sestre su nailazile na razne vrste bijede. Sa svojim utemeljiteljima odgovarale su na svaku bijedu i potrebnu pomoć od duhovne, medicinske, materijalne; svakoj osobi bez obzira na starost, spol, naciju i vjeru. "Nikakvo siromaštvo, bijeda i trpljene vam ne smije biti strano. Izabrane ste da slijedite Isusa Krista i radite ono što je i on činio za bližnje…" ponavljao je sv. Vinko prvim sestrama, a govori to i nama danas koji se nadahnjujemo njegovom karizmom.

Područja rada i služenja

Kćeri kršćanske ljubavi rade u bolnicama, posjećuju bolesnike u njihovim kućama, noseći im lijekove, hranu i uvijek vedro lice. U počecima Družbe siromašni bolesnici sebi nisu mogli priuštiti liječenje u bolnici pa ih je trebalo liječiti u njihovom domu, a takvima je trebala najveća pomoć.

Brinule su i za napuštenu djecu i djecu koja su bila žrtve rata. U 17. st. bilo je nekoliko ratova u Francuskoj. Mnoge su djevojke i žene bile zlostavljane. Zbog siromaštva neke majke nisu mogle odgajati tu djecu. Zato su ih ostavljale kod crkvenih vrata, uz gradsko smeće i na gradskim uglovima. Uvidjevši strašno stanje ovih mališana utemeljitelji KKLJ nisu mogli odoljeti, a da i ovoj bijedi ne pohrle u pomoć.

Sveti Vinko je svoje duhovne kćeri i sinove slao i u zatvore k bijednim zločincima, koji nisu imali ni od koga pomoći, a živjeli su u teškim uvjetima. Svećenici i sestre brinuli su se za njih da prime sakramente te dobiju najosnovnije za život dostojan čovjeka.

Ovi veliki sveci imali su toliko hrabrosti da su svoje duhovne kćeri slali da previjaju rane ranjenicima na bojnim poljima i spašavaju živote onima kojima je još bilo moguće. Zaista su sv. Vinko i sv. Lujza razumjeli onu Isusovu pouku iz Ivanovog evanđelja: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje". (Iv 15, 13) Na to su bile spremne i sestre.

U nekim župama djeca nisu imala prilike za školovanje zbog slabog standarda njihovih roditelja, zato su bila prepuštena sama sebi. Naši utemeljitelji odgovorili su i na ovu potrebu. Sestre su učile djecu pisati i čitati ne zanemarujući i crkveni nauk te dobar odgoj.

Poznati je citat sv. Vinka, kojega je izrekao sestrama: "Doći će vrijeme kada će vas siromasi zvati u pomoć za vrijeme molitve. Pođite im u pomoć; pustite Boga radi Boga." Budući da je sv. Vinko ljubio Boga znao je ljubiti i čovjeka. Jer je ljubio čovjeka znao je ljubiti i Boga gledajući ga u svojim "gospodarima" tj. siromasima koje je imao za svoje gospodare i učitelje. K takvoj ljubavi upućivao je i svoje duhovne kćeri i sinove.

Čudotvorna medaljica

U kapeli kuće matice u Parizu, dana 27. studenog 1830. ukazala se s. Katarini Laboure, kćeri kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskog. Dala joj je nalog da načini medaljicu prema uzorku kojeg je sama pokazala. Presveta Djevica joj je rekla: "Nastoj da se prema ovom uzorku napravi medaljica. Svi koji ju s pouzdanjem nose, dobit će velike milosti...". Dozvolom nadbiskupa iz Pariza bile su izrađene prve medaljice. Medaljica predstavlja lik Bogorodice koju je vidjela sv. Katarina. Na kugli zemaljskoj stoji Bogorodica, pod njezinim se nogama nalazi zmija, a iz ruku izbijaju zrake u snopovima, oko svega je natpis: O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas, koji se tebi utječemo.





Marija je objasnila sv. Katarini da sjajne zrake označuju milosti za koje ju ljudi mole, a zrake koje ne svijetle, znače milosti za koje ju nitko ne moli.

Na drugoj strani medaljice nalazi se slovo "M"; nad njim je križ, a pod njim Srce Isusovo i Marijino. Prvo je ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno mačem. Oko ovih simbola nalazi se dvanaest svijetlih zvijezda koje označavaju gorljivost apostolskih duša. Čudesna je medaljica nebeski dar, Marijina radosna poruka i znak njezine posebne ljubavi prema nama. Zato ju nosimo s poštovanjem i pouzdanjem. Posredujmo ju i drugima i rado ponavljajmo izreku koju nas je naučila Marija.

Naši sveti i blaženi

sv. Elizabeta Ana Seton, sv. Franjo Regis Clet, sv. Ivan Gabrijel Perboyre, sv. Ivana Antida Thouret, sv. Justin de Jacobis, sv. Katarina Labouré, bl Friderik Ozanam, bl. Ceferino Jimenez Malla, bl. Marco Antonio Durando, bl. Rozalija Rendu, bl. Marija Ana Villot, bl. Odila Baumgarten, bl. Marija Magdalena Fontaine, bl. Marija Frančiška Lanel, bl. Terezija Magdalena Fantou, bl. Ivana Gerard, bl. Gebre Mihael, bl. Ludovik Josip François, bl. Ivan Henrik Gruyer, bl. Petar Renat Rogue.

Družba danas

Družba djeluje na svim kontinentima u svijetu, sa oko 23 000 članica prisutna je u 93 države. Vrhovna uprava - kuća matica - je u Parizu gdje je naša bogata duhovna baština. U kapeli Bezgrešne od čudotvorne medaljice čuva se srce sv. Vinka Paulskog te posmrtni ostatci sv. Lujze de Marillac i sv. Katarine Laboure.


Kćeri kršćanske ljubavi u Hrvatskoj

Prva zajednica sestara utemeljena je u Osijeku 1881. a djeluje do 1925. godine. U ovom gradu djelovale su još tri zajednice u različitim razdobljima: jedna od 1889. do 1945. god., druga od 1926. do 1992. god., treća od god. 1947. do 1991.



Dolaskom sestara iz Graza 1884. god. osnovana je zajednica na Voloskom kraj Opatije. Ova zajednica još uvijek djeluje.

U međuvremenu otvarane su zajednice i u drugim Hrvatskim krajevima: Jastrebarsko (1939.- 1946.), Zagreb - Oranice (1967.-1993.), Vrapče (1972.-1994), Crikvenica (prva zajednica 1936.-1939., druga zajednica 1938.-2001.), Oborovo (1983.-2001).

Danas je kod nas u Hrvatskoj prisutno 18 sestara u tri zajednice: Volosko kraj Opatije (1884.), Zagreb (2001.) i Novigrad na Dobri kraj Karlovca (2002). Svaka zajednica ima svoj apostolat s obzirom na potrebe. Kćeri kršćanske ljubavi u Hrvatskoj spadaju u Ljubljansku provinciju.

Zajednica na Voloskom

Sastoji se od četrnaest članica. Svaka članica vrši svoje služenje u duhu svojih utemeljitelja. Sestre rade u domu za starije i nemoćne osobe, pomažu starijim i nemoćnim u njihovim domovima, pomažu u župi i vode Vinkovu konferenciju mladih.

Zajednica u Novigradu na Dobri

Apostolat zajednice je nositi Kristovu ljubav u župi i izvan nje. Tu su dvije sestre. Posvećuju se katehezi, uređuju župnu crkvu, vode pjevačke zborove, brinu za domaćinstvo u župi te posjećuju starije i bolesne župljane.

Zajednica u Zagrebu

U međubiskupijskom sjemeništu, Zagreb-Šalata, djeluju dvije sestre. Jedna se brine za zdravstveno stanje sjemeništaraca, a druga odgojno radi s njima da upoznaju vrijednost rada i svoj duhovni poziv. Posebno ih pratimo sa svojim molitvama, da postignu cilj za koji su se opredijelili.



--------------------------------------------------------------------------------

Adrese:

Vrhovna uprava - Pariz:
Filles de la Charité
140, Rue du Bac
75340 PARIS - Cedex07
France

Provincijalna uprava Ljubljana:
Hčere krščanske ljubezni
Pod bregom 22
1231 Ljubljana - Črnuče
Slovenija
tel. 00 386 01/562 90 10

Kontakt osoba:

s. Ljubica Jozić
R. K. Jeretova 17
51413 Opatija
Hrvatska
tel. 051/701 012
e-mail: ljubica.jozic@ri.t-com.hr

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 29 ruj 2006 14:22 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1150
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
dragi joakime... sta bi mi bez tebe?
:grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te:

_________________
Sve možeš u Onome koji te jača!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 30 ruj 2006 17:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
vikica napisao:
dragi joakime... sta bi mi bez tebe?
:grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te:


Ma draga moja sestro,što bih ja bez svih vas?Jer..."gdje su dvojica,trojica u moje ime,tu sam i ja"......Tebi i tvojim dečkima veliki :grlim te: i velika :arrow:,i hvala ti što sudjeluješ i pratiš teme :wink:

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 lis 2006 17:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
SPIRITANCI - MISIONARI DUHA SVETOGA

(Congregatio Sancti Spiritus)




Francuski plemić Franjo POULART DES PLACES (1679-1709) ostavio je svoju sjajnu karijeru advokata i kao 24-godišnji bogoslov na Duhove god. 1703. osnovao u Parizu Sjemenište za siromašne bogoslove koji nisu mogli platiti svoje školovanje za svećenike. Iz ovog sjemeništa se razvija Kongregacija Duha Svetoga. Franjo se založio za evangelizaciju siromaha. U to doba se Crkva premalo brinula za siromašne krajeve Francuske, pogotovo za siromahe u dalekim zemljama. Već dvije godine poslije ređenja Franjo umire u tridesetoj godini života. Ali njegovi misionari već tada rade ili će uskoro raditi u napuštenim župama Južne Francuske, u Africi, Aziji, kod Indijanaca i afrikanskih robova Amerike. Za vrijeme Francuske revolucije ova mlada misijska Družba pretrpjela je velike gubitke.

U međuvremenu, god. 1841. obraćeni Židov Franjo Maria Paul LIBERMANN (1802-1852) u Parizu je želio biti svećenik i misionar. Još prije svoga ređenja zamolio je papu Piju IX dopuštenje da ustanovi misijsku družbu. Nakon sastavljanja pravila za svoju zajednicu i čudesnog ozdravljenja od epilepsije u Loretu, dvije godine poslije ređenja osnovao je god. 1841. Družbu Presvetog Srca Marijina za evangelizaciju Afrike i oslobođenih robova u Americi. U ono vrijeme Afrikanci su bili najsiromašniji ljudi na svijetu.

Kad je god. 1848. buknula Francuska revolucija Libermannova družba još nije bila priznata od Francuske vlade. Prema preporuci crkvenih krugova u Parizu i Rimu spojila se god. 1848. Libermannova mlada zajednica sa starijom Družbom Duha Svetoga, tako je nastala današnja misijska DRUŽBA DUHA SVETOGA.

Njezini su se članovi kasnije nazvali Misionari Duha Svetoga. Ta ujedinjena Družba širila se u svim državama Evrope i Sjeverne Amerike gdje se radi za misijsku animaciju, promicanje i obrazovanje duhovnih zvanja. Osnivaju se i nova misijska područja u Africi, Južnoj Americi, a u zadnje vrijeme i u Aziji. Danas Družba Duha Svetoga broji 3.500 članova na pet kontinenata. Upravo u Trećem svijetu sve se više povećava broj mladih, koji se priklanjaju ovoj misijskoj zajednici.

P. Libermann je vrlo mnogo razmišljao o misionarenju, ali njegove misli za ono vrijeme bile su suviše napredne. Danas, 150 godina kasnije, neki su od njegovih snova postali stvarnost:

- dijeliti život drugih
- poštivati ljudske i kulturne vrijednosti drugih
- raditi za razvitak cijelog čovjeka
- osnivati male kršćanske zajednice
- školovati domaći kler i katehete.

Od svog osnutka Družba Duha Svetoga se opredjeljuje za siromahe.

Sadašnji papa je proglasio blaženima: p. Jakova Lavala, apostola Mauricije (+1864) i p. Daniela Brottiera, misionara u Senegalu i Dobrog oca iz Pariza (+1936).

Statistika: 3 patra i 2 bogoslova

Adresa:

Casa generalizia
Clivo di Cinna 195
I - 00136 Roma
Italia

Proviazialat der Spiritaner
Missionshaus Knechtsteden
D-41540 Dormagen
Deutschland

Zajednica Spiritanaca
Župa sv. Antuna
HR - 35107 Podvinje

Kontakt-osoba:

P. Albert Thielemeier
Trg sv. Antuna 1
HR - 35107 Podvinje

tel./faks (035) 461-410

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 lis 2006 05:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
DRUŽBA SESTARA
MILOSRDNOG ISUSA

Slika


Sestre djeluju u Hrvatskoj od 23. rujna 1999. godine.

Naša karizme je slavljenje, naviještanje i moljenje Božjega milosrđa za cijeli svijet. "Družba sestara milosrdnog Isusa pozvana je u Crkvi da slavi Boga, u Presvetom Trojstvu jedinoga, u otajstvu njegova milosrđa, kroz osobito posvećenje i ukazivanje na Božje milosrđe, koje se u punini objavilo u osobi Isusa Krista." (Konstitucije kongregacije)

Utemeljitelj naše Družbe je svećenik prof. Mihael Sopoćko (Poljak). Družba je osnovana 1941. u Vilni (Litva), a zajednički život započet je u Mysliborzu (Poljska), 25. kolovoza 1947.

Razlog osnivanja Družbe navela je bl. s. Faustina Kowalska, naša duhovna majka: Bog traži redovničku zajednicu koja će propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu. Isus je bl. Faustini odjavio da želi upravo takvu redovničku zajednicu.

Kongregacija sestara milosrdnog Isusa je kontemplativno-aktivna Družba. Sestre vode vrtiće, škole, bolnice, staračke domove, domove za nezbrinute majke, te pomažu u župama. Družba je biskupskog prava od 1955., a broji 110 članica koje žive u 21 zajednici.

Geslo Družbe je: Isuse, ja se uzdam u tebe!; a pozdrav glasi: Uzdajmo se u Gospodina!


--------------------------------------------------------------------------------

Adrese:

Generalna uprava Družbe
s. Maria Kalinowska
66-400 Gorzow Wlkp.
Ul. Ks. Kard. Wyszynskiego 169
Poljska

Zajednice u Hrvatskoj
Sestre Milosrdnog Isusa
Zagrebačka 12
477250 Duga Resa
tel./faks (047) 842-528

Više o Družbi

uzdajmose@yahoo.com

s. Weronika Zajkowska
Tomasinieva 13
52100 Pula
tel. (052) 212-916

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 81 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr