www.tebe-trazim.com

Danas smo možda više nego inače pogođeni lošim posljedicama nerazumijevanja vlastitog identiteta. Mnogi su iskompleksirani jer žele biti kao netko drugi, često se ne sviđamo samima sebi, smatramo se neprihvaćenima, odbačenima, nevoljenima, baksuzima, onima koji nemaju sreće u ljubavi i sl. Naše nerazumijevanje tko smo vodi nas u krive stvari: nevjeru, strah, depresiju, ljubomoru, drogu i razne druge vrste grijeha…
Poslanicu Efežanima možemo podijeliti u tri dijela. Prvi dio govori o tome tko smo mi u Kristu, drugim riječima što je naš identitet (Ef.1-3:21), drugi dio govori o životu kršćanina u svijetu, odnosno hodu u Duhu (Ef.4-6:9), a treći dio govori o duhovnoj borbi, odnosno pobjedonosnom životu (Ef.6:10-24). Kao što i vidimo po strukturi poslanice Efežanima temeljna stvar pobjedonosnog kršćanstava je u našem počinku u Kristu u kojemu smo postavljeni na nebesima (Ef.2:6), odnosno u našem razumijevanju vlastitog identiteta u Kristu. Bez toga ne možemo normalno funkcionirati u svijetu niti voditi duhovne bitke! Ne razumijevati svoj identitet, a očekivati uspješan život hoda u Duhu i uspješno odolijevanje đavoljskim napadima je isto kao i očekivati od novorođenčeta da hoda i da se bori samo zato što je čovjek. Čovjek ima kapacitet da to sve čini, ali ipak prvo mora prohodati da bi se mogao uspješno boriti, a da bi prohodao mora se hraniti i bar malo narasti. Tako je i s našim duhovnim čovjekom; i on treba prvo razumijevanje vlastitog identiteta da bi mogao sve ostalo.
Vjerujem da samo kršćanstvo ima najbolji lijek za te bolesti modernog doba kad čovjek traži samoga sebe, kad je nezadovoljan sa sobom i sl. Da bi čovjek upoznao sebe i tko on jest prvo mora upoznati Boga! Isus je pitao svoje učenike za koga ga ljudi drže. I nakon što je Petar rekao tko Isus jest, Isus je rekao Petru tko on jest: ''Ti si Petar…'' Čovjek ne može znati tko je on, što je njegova svrha, što je njegov cilj dok god ne zna tko je Bog. A kao što smo vidjeli u Ef. čovjek nužno mora znati svoj identitet da bi bio uspješan čovjek i da bi imao pobjedu u životu.
Pa sam sam mislila da ovdje pišemo tko smo mi u Kristu…

... u ljubavi nas predodredi za sinove po Isusu Kristu ... (Ef 1,5)

... a svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja ... (Iv 1,12)

... uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu ... (Iv 21,17)

... ustat ću i poći ocu svome ... (Lk 15,18)

... Oče naš koji jesi na nebesima ... (Mt 6,9)

Malo kaleidoskopskog pretraživanja Novog Saveza ... koji meni govori tko sam: sin Božji.
Onaj na kojeg je Isus – Sin Božji – mislio u Vrtu Maslina.
Na svakog pojedinog i pojedinu je mislio ...

Svakako: bez spoznaje tko smo i kamo idemo, te tko nam je Otac i Stvoritelj – ama svaki vjetrić može nas razvaliti. Meni je osobno najveći problem predstavljala znatiželja: htio sam znati sve, baš sve; skupljati milijun stvari, fotografirati - "zamrzavati sličice" - svojih doživljaja baš svaki svaki dan, zapisivati i najmanju sitnicu, vidjeti ovo i ono, sve sve sve ... grabio sam i skupljao ... dok mi Bog polako nije otkrio dragocjeni biser – samog Sebe i Kraljevstvo Nebesko. Radi kojeg se sve ostavlja.
Jer ovozemaljsko SVE je vječno NIŠTA.
Kao u ogledalu.

Iz te se faze rado sjećam priče koja govori o susretu rabina i američkog turista.

Vidjevši da rabin živi u sobi zatrpanoj knjigama sa samo jednom foteljom, turist ga upita gdje su mu druge stvari.

Rabin će: "A gdje su tvoje stvari?"

Turist kaže: "Pa ja sam na PUTOVANJU!"

A rabin odgovori: "I ja sam."

. . .

Ergo, Bog Otac mi je Tata - Tatica (Abba).
Marija mi je Mama.
Isus mi je buraz.
Duh Sveti najbolji frend.
Anđeo čuvar buddy buddy.
Aby mi je seka.
Rebeka mi je seka.
Vikica mi je seka.
Marte također.
Speranza also.
Ijuju ...


. . .

Na svijetu se isplati živjeti samo sa onim stvarima sa kojima se isplati i umrijeti.

..moj identitet je identitet stvorenja , na sliku Božju..
..dijete sam Božje, ali nisam ISTOBITAN s njim..
..božanstven sam po NJEMU, a ne sam po sebi..
..čovjek sam..
.i duh i tijelo..
.i grješnik
.i zbog toga..mi je želja..
.vratiti se OCU..bez grijeha..
.i eto ..momentalno prolazim kvalifikacije za "Novo Nebo i Novu zemlju"
.jer tamo neće ući nijedan tko čini gadosti i laž..
.i sve je podređeno k tome..
.sav naš život..SVE..kako proći USPJEŠNO KVALIFIKACIJE..
.držeći se unutranjeg tajminga, pravednosti..
.koji se kalibrira s NAJSAVRŠENIJIM IZBOROM a tj
"VRŠITI BOŽJU VOLJU"
.pa se eto , kroz borbu dobra i zla..približujemo
.ponekad je vršimo..ponekad..padamo ..daleko..od nje..
.no tu je Savršeni Lijek..
"BESKRAJNO MORE MILOSRĐA" što se s silaskom Božanstva na zemlju
.razlilo nad cijeli grešni svijet..
.lijek za naše rane, slabosti, grijehe..

ISUS je BOG KOJI SPAŠAVA

.zato moj ..identitet..teži k njemu..

"PUT ISTINA ŽIVOT"

Bas kao i sve drugo tako i Moj Identitet, nesto moras uciniti...
Nije dovoljno samo znati da Bog brine o tebi i da te voli

moras to PRIHVATITI...

eto to je moj identitet...prihvatiti....uvjek prihvatiti....

"Ponizite se dakle pod mocnom rukom Bozjom,da vas uzvisi u svoje vrijeme"
svatko ima poteskoca ,briga i problema i zivotu....i sto nam cesto puta fali,
Svu svoju brigu bacite na njega,je se On brine za vas...

On mi zeli pomoci,to je moj moto....moj identitet....

Da, slažem se!
Mi trebamo prihvatiti da gledamo same sebe onako kako nas Bog vidi. Dok god sebe ne vidimo kako nas Bog vidi nećemo imati pravog uspjeha na svojim putevima! Uspjeh i izvršenje Božjeg poziva i Božje volje za naš život uvelike ovisi vidimo li sebe i situacije Božjim ili svojim očima. Ne smijemo se obeshrabriti mišlju da smo slabi, neuki, nesposobni i sl. Moramo prvo spoznati kako nas Bog vidi, a onda tu viziju prihvatiti. Ni jedan velikan vjere iz Biblije nije odmah sebe vidio baš kako ga Bog vidi (pa ako se i mi ne vidimo odmah ne znači da smo promašaj), ali je s vremenom tu viziju prihvatio i to ga je učinilo pobjednikom. Ako nam je Bog povjerio nešto da učinimo za Njega onda On u nas vjeruje pa bismo i mi sami isto trebali vjerovati Bogu da je učinio pravi izbor jer on ne griješi u svom odabiru. Bog nas vidi kao više nego pobjednike, kao one kojima je sve moguće ako vjeruju, kao one koji imaju Božju silu u sebi da čine nemoguće, kao one koje đavo ne može zaustaviti na putu ka cilju… Samo je pitanje da li se mi tako vidimo u Kristu.
Kad je Bog pozvao Jeremiju on je rekao Bogu: ''Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam'' A Bog mu je na to rekao: ''Ne govori: dijete sam!'' Svejedno jer na ono na što nas Bog poziva ni ne leži sila i sposobnost u nama samima pa ni nema veze ako je nemamo-zapravo Bog nas nikad niti ne poziva na stvari koje možemo u svojoj snazi jer nam onda On ne bi niti trebao! Kad nešto možeš sam od sebe ni ne treba ti vjera. Zatim je Bog pitao Jeremiju: ''Što vidiš Jeremija?'' I Jeremija mu je rekao: ''Vidim granu bademovu''. Riječ badem i gledanje sastoji se od istih slova u hebrejskom (samoglasnici su jedino različiti, ali samoglasnici nisu bili napisani, već jedino suglasnici). Jeremija je vidio što je i trebao. Imao je ispravno gledanje! ''Progledao'' je nakon što mu je Bog rekao da ne gleda na sebe kao dijete (slabog, nesposobnog), nego neka se gleda onako kako ga Bog vidi. Vjerujem da i nas Bog pita: ''Što vidiš?'' I o našem odgovoru (viđenju odn. prihvaćanju Božjeg viđenja) ovisi naše danas i naše sutra - da li ćemo živjeti životom koji Bog ima za nas ili ne, hoćemo li ostvariti svoj poziv ili ne.

ja moram priznati da nemam pojma tko sam...ni uopće šta ovdje na ovom svijetu radim....ne kužim svoju svrhu i ne znam što je pametno..a najmanje ne vidim sebe onako kako me Bog vidi...
tj to si ne mogu ni zamisliti da bih se vidjela kako me On vidi...jer onda bih znala što On misli a onda bih bila veća od Njega...a to nisam...
sama sebi izgledam kao neprilagođena svijetu...a moram živjeti u njemu i prilagoditi se....vrlo teška misija

šta sam ...da sam....nije mi ni važno...samo želim da me Bog vodi i da me upućuje...i uopće ne želim sama ništa raditi...i muka mi je kad moram ili kad svom egu dozvolim da se petlja i čini ono što on hoće a ne ono što Bog hoće....

vidim da učim,vidim da se mjenjam, vidim da malo po malo napredujem..pa nekad odem i dva tri koraka unazad...ali to mi dođe ko zalet da odjurim naprijed....
neka bude kako bude samo da Ga ne ljutim i ne vrijeđam svojim postupcima

- Ne bi bila veća od Boga Ti se možeš i trebaš vidjeti kako te Bog vidi. I te kako možeš znati Njegove misli za sebe i svoju svrhu života. Konačno ako ne znaš što ti je cilj i promašiš ga to je grijeh. Grijeh na grčkom zapravo doslovno prevedeno znači: promašen cilj. Kako bi nam Bog uopće mogao pripisati ikakav grijeh ''promašenog cilja'' a da nam nije ostavio mogućnost da znamo koji je taj cilj?! To bi bilo onda nepravedno od Njega, a Bog je pravedan Bog. 1Kor. 2:16 kaže: ''Tko je upoznao misao Gospodnju da ga može poučiti? Ali mi posjedujemo Kristovu misao'' Na grčkom piše da posjedujemo Kristov um. Ta riječ-um-se odnosi na misao, volju i emocije. Da, mi možemo i trebamo znati Kristovu misao i misli za nas jer nam je to omogućeno. Ne zato što mi to možemo jer smo mi nešto-kao Bog ili veći od Njega-ne, već zato što nam je On u svojoj milosti dao tu mogućnost da spoznamo Njegovu volju, Njegove misli, Njegov karakter, Njega samog. No naravno kao i sve i to se spoznaje vjerom, čitanjem Biblije, molitvom; ne dolazi samo od sebe. Stoga ako nismo sigurni kako nas Bog gleda zamolimo Ga da nam to otkrije i On hoće

- Nema veze ako si neprilagođena svijetu, ni ne trebamo se prilagođavati ovome svijetu - Rim 12:2

.andjelina ovakve osobe ..često postanu ..posebno svete..
.Bog voli da se proslavi ..na takvim osobama..
.tak da ja i ti imamo velike predispozicije ..zbog..sličnih grijeha

.he,he

mir s tobom

ja mislim da ako ne znam...onda ne znam i ne mogu si pomoći...
recimo da ja ne znam i ne trudim se saznati ...onda bih mogla reći...i prihvatiti da je to moj grijeh...
ali Bog zna koliko se trudim....i ne uspjevam..

mogu ja sad tu nabrajati neke dobro poznate fraze tipa da budem milosrdna,bolja,bla,bla..itd(ne omalovažavam ih time...nego omalovažila bi ih kad bi to napisala...zato što to ne osjećam kao svoju bit/misiju/zadatak/...neznam kako točno to pojasniti)

jer to sve uključuje i milosrđe i dobrotu i pravednost i ljubav i sve to...

po Riječima ...Ljubav je najveća

dakle za Ljubavi trebamo težiti..ali ne sebičnoj..nego nesebičnoj...

no ja u sebi ne osjećam što točno Bog želi od mene...a intezivno osjećam da nešto želi..intezivno osjećam da me drila za nešto,priprema,oblikuje...a ne znam za šta...
možda to i neću dočekati na ovom svijetu..a možda sa spoznajom svog cilja nebih savladala prepreke koje mi daje...jer bih se normalno pokušala pripremiti za to i prilagoditi

nigdje Isus nije govorio o ciljevima,o nekim velikim misijama...osim o navješćivanju Riječi Božije,jednostavnosti,Ljubavi,Radosti,Vjeri i povjerenju....dakle ja bih zaključila da kroz tu jednostavnost i čistoću dolazimo do savršenstva duše...ili ti duše što bliže Bogu

dakle ja bih rekla s jedne strane prozračna nepoterećena duša puna Ljubavi a s druge strane življenje života na materijalnoj razini što poštenije i kvalitetnije

normalno nigdje ja ne govorim da sam to ja...ili da tako živim...samo govorim da je to moje viđenje neke idealnosti/svetosti/Puta...

jer se bojim da čovjek kako je slab...postajući svjestan svoje misije ili "misije"...može učiniti mnogo negativnosti i ne prezajući pred ničim da bi ostvario taj Cilj..ili "cilj"

ne znam zašto...i ne želim aludirati na ničije riječi...nego onako općenito razmišljajući...čini mi se da te "velike" misije u biti su pokrivalo za naš ego..da bi sami sebi dali na važnosti...
što god mi bili i radili..u jednom trenu ..u jednom dahu...Bog može sve to razrušiti i postat ćemo manji od makova zrna...

recimo...zamislimo neku zaista svetu osobu...pa uđimo malo u njen mozak...što mislite..da li tu ima mjesta mislima o poslanju i svrhi i slične misli..ili mu je u glavi samo Bog,dobrota,mudrost,Ljubav...

aby..ja sam se raspisala..i sad možda izgleda da sve to ide nekako na konto tvog posta...
ne ide...
sve to što sam napisala je u biti najviše usmjerena ljutnja na svoje propuste i na greške koje sam mislila da su ispravne radnje...tako da eto...sorry...malo mi se tipkovnica otela kontroli

a i moraš me razumjeti...dva mjeseca nisam vidjela tipkovnicu pc-a

e stari moj...da mi je samo prag prijeći....
a postoje mnogo poročniji i divniji od mene za titulu svetosti..

e ali sad kad je riječ o tebi...tko zna...možda da je isključiti foto safari...i evo....naggar sveti