www.tebe-trazim.com

u mome kraju jako se psuje...straaaasno....jadan Isus tako ga izranjavaju svaki dan...

i daj si zamislite kakvo je zlo tamo... bas kao slucajno psuju i najvise svecenika...strasno...a onda je i onaj Pavlovic kiroprakticar bas u dragonozec dosao za inat... i istukao svecenika...

skroz sam tuzna kad sam tamo..i svaki put kad dodem kao da vodim bitke... ali svaki put mi je i sve ljepse i ljepse..jer Isus je samnom...

sada sam i dibila kljuc od crkve tako da kada sam dolje odem sama u crkvu i onda oikusavam barem malo ublaziti Isusove boli..i molim Ga da ipak ostane tamo....

jadan nas Spasitelj... a nije nas ostavio same...

i vidim da se nesto mice i krece u tom mjestu...Gospodin radi... tiho ali vidm da se rijeke milosti vec izljevaju..jer je poslao par ljudi bas tu medu te gresnike i psovace...i naravno da se najvise na njih iskaljivaju i da ih grde i smiju im se... ali kad bi oni znali da to njihovo ismijavanje Sotonu pobjeduje.... hvala Isusu jer je tako dobar i jer nas nije napustio...

Blagoslovljeno Ime Isusovo
Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova
Blagoslovljen budi Bog
Blagoslovljen Bog Duh Sveti utjesitelj
Blagoslovljeno ime Marijino i Josipovo
Blagoslovljem Bog u svim svojim Svecima i Andjelima

Psovka je ropstvo. Psovač robuje jeziku koji je jači od njega. Jezik kojemu robuje izriče protiv njegove volje prokletstva. Kao daje upregnut u silu koja je jača od njega i koja mu ne dopušta da bude slobodan. Psovač se obično brani i opravdava površnim razlozima. Ljutnjom, slabim živcima, nervozom, poteškoćama, problemima. Uz to, obično pokazuje prstom na svoje bližnje koji ga »tjeraju« na psovku. Ženu, djecu, susjede, predradnika, prijatelje... Pokazujući prstom na druge, na »krivce« vlastite psovke, sam ne vidi svoje ropstvo. Tako se pokazuje da problem psovke nije nadasve ni u riječima koje izgovara ni u namjeri koju psovač može imati, nego u sljepilu za vlastito robovanje. Ropstvo je tim teže što ga manje vidim. To zna ići i do krajnjih mjera kada psovač svoje dobre namjere i svoje najljepše želje izriče psovkom. Ropstvo zna biti toliko jako da nam oduzme sav jezik i ostavi psovku kao jedini način izricanja svih stavova, emocija, želja, misli.

No, to nije samo sa psovkom tako. Svako ropstvo ovisnosti zasljepljuje svoje robove. Ovisnik o drogi, alkoholu, kocki, duhanu, neprestano uvjerava sebe i druge oko sebe da nije rob, da ima drugih koji su daleko dublje upali u isti porok, da iz onog o čemu ovisi crpi užitak, smirenje, zadovoljstvo...

Svako ropstvo drži okovanima svoje robove. Što duže traje to se rob manje buni protiv svoga stanja. U početku uvjerava samog sebe da nije rob i da gospodari sobom i onim o čemu ovisi, a s vremenom se navikne sve do točke u kojoj, neprimjetno, pristane na svoje ropstvo. I tako se dogodi da oslobođenje postane teže od ropstva. Tko god je robovao zna da je robovanje od jednog trenutka daleko lakše negoli oslobođenje. Kad se naviknem na ropstvo, oslobođenje postaje mukom.

Kad se psovač navikne na psovku, uši mu ogluše na oštrinu i težinu riječi koje izgovara, svijest više ne reagira na sadržaj koji izriče, osjećaj za druge i njihovu osjetljivost se uguši i u prvi plan iziđe samo on sam sa svojom mukom zbog koje psuje. Tako je psovač gluh za ono što sam izgovara i slijep za sve oko sebe. Vidi samo sebe, a ne pozna se, čuje samo sebe, a ne razumije se. Prokletstvo koje sije oko sebe malo pomalo se uhvati njega samog, zarobi ga, drži sputanim i počinje gušiti.

Budući da robovanje psovci uvelike naliči ropstvu alkoholu, nije na odmet podsjetiti da iz ovisnosti o alkoholu izlazim, tako da najprije priznam svoju ovisnost, svoju nemoć i svoje robovanje. Tek nakon toga se može dogoditi da zatražim pomoć i počnem otkrivati da ima izlaza u slobodu. Iz ropstva psovke nema izlaza ukoliko prije toga ne otkrijem kako i koliko sam zarobljen. Prije oslobođenja valja da mi se otvore oči, da progledam.

ante vučković..."riječju probuđeni"

NE ZAGAĐUJTE OKOLINU

Šetajući tako ulicama, čitah na plakatima:
»Ne bacajte papire na zemlju!
Ne gazite zelene površine!
Ne kidajte cvijeće!«

Tolika upozorenja, pomislih.



Pored mene, prođe grupa mladića i djevojaka.
Smijali se, dobacivali šale, kršili zabrane…
Zagađivali su okolinu riječima
kojih bi se stidio svaki rječnik.

I dođe mi da viknem:
»Ljudi, ne zagađujte okolinu psovkama,
lažima, prostotama, nepravdom, mržnjom!

Ne gazite nježnost u dušama malenih,
ne prelazite preko svoje savjesti,
ne izbacujte otrovne riječi,
jer će vam se sve to vratiti!

Ne držite jedni druge cijevima ispušnim!
Ne bacajte otrov na sjeme
koje ste sami posijali!
Ne zagađujte ni svoju nutrinu,
Ni svoju okolinu!


s. Bogoljuba Cifrek

Psovka je strasa stvar strasnija od ikoga drugoga grijeh.Iznenadila sam se ovaj tjedan…dok sam putovala autobusom Psovka koju sam cula ona je bezbozni govor ustiju protiv Boga, svetaca i svetih stvari. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji..Znala sam da je hrvatski narod psovac, ali bas toliko…nisam znala.Psovka je pakleni govor, govor zloduha; jer kao sto Duh Sveti govori preko pravednika, tako zloduh govori preko psovca..Uzasno i grozno je i pomisliti da su psovci utjelovljeni zlodus,koji ne mogu da sebe dovode pod kontrolu Onaj tko uporno ponavlja psovke i kletve, moze li ocekivati da ce kroz cijelu vjecnost imati prilike da Boga slavi s onima, koji su ga cijeli zivot castili i slavili?.Moj put koji sam provela vozeci se autobusom me sokirao,jednostavno ne mogu dici sebi…i mislim ,da su psovci gori nego psi jer ; pas ne laje na svoga gospodara Tri puta sam presjedala iz autobusa u autobus,uvjek dva sofera u autobusu…i uvjek naisla na psovaca…Ne mogu da shvatim , psovac vrijedja svoga Boga i Gospodara bez ikakva razloga: uzvraca mu tako za sva duhovna i materijalna dobra najgorim pogrdama i vrijedja Njegovo ime... Psovacu savrseno pristaju rijeci Sv. Pisma: 'Grlo je njihovo otvoren grob... Zmijski je otrov u njihovim ustima' (Ps 13,3).
U to sam se uvjerila..kada sam sjela u autobus,koji je krenuo iz Medjugorja..za Wien…Prko 900km.voznje, i 17 sati putovanja,naslusala sam se svasta.strasni psovki,to su djavolske psovke, uzas…To su ljudi koji su duzni da profesionalno obavljaju svoj posao, pa zar je to kultura jednog naroda..jednog katolickog naroda..??…
…
- - Tko se naviknuo na sramotne riječi nece se popraviti svega vijeka svoga (Sir 23,15).Ne daj Boze da je tako, jer uvjek je takav narod primjer mladom narastaju…
Nisam bila u stanju da im bilo sta kazem, iako sam smisljala kako reci...
nisam se usudila....zato..???

Psovka pred djecom i u obitelji..

Psovka je rasirena toliko u nasem narodu ,u obitelji .Psovka je sirenje duhovne pornografije oko sebe. Danas se malo tko sramoti toga.Iako neki misle to su samo male psovke,varaju se..Velik ,i los je utjecaj roditelja psovasa na djecu koja rastu u takvoj psovackoj obiteljskoj kuci. A da ne pricamo koliko tek sablaznjiv utjecaj na okolinu, krug drustva oko nas! Dijete koje svaki dan upija taj rjecnik,jer roditelji su uvjek primjer u svemu djeci , ubrzo i samo postaje psovac. Roditelji i djed ili baka, cesto ne shvacaju opasnost ,ponavljanja ,gdje s vremenom prelazi u naviku. Psovka, bludna psovka, bogopsovka tesko je grjesna u sebi, ali i zbog sablazni, jer izravno navodi na daljnje mnogostruke grijehe...

Roditelju, ako je tvoja riječ sablaznila tvoje dijete, pa i bilo koga od tvojih bližnjih, znaj da si ih ubio u duhovnom smislu… ubijaš im dušu. Mjesto da svojim jezikom zazivaš blagoslov na svoj dom, ti svojom psovkom zazivaš Božji gnjev i prokletstvo.
- Roditelji, djedovi i bake - ako postaju prvi učitelji psovke i hule protiv Boga, postaju duhovni ubojice. Onda to više nije samo grijeh psovke, već i grijeh sablazni - duhovnog ubojstva.

Čuo sam od jednog vrlo dobrog svećenika da smo mi Hrvati bogopsovkom navukli prvi svjetski i domovinski rat na svijet i na nas.

..riječ je početak stvaranja..
..ako je riječ....psovka kojim hulimo Boga..
..pridružujemo se ..onom tko mrzi Boga i ljude od početka..
..prvom pobunjeniku ..sotoni.

A drugi svjetski rat?

Prvi svjetski rat je izbio u Vrhbosni. Domovinski rat također u domovini.
Što se drugog svjetskog rata tiče - nije li on poslijedica prvog rata?
Za holokaust su Turci dali primjer kad su pobili Aramejce.