www.tebe-trazim.com

Blago covjeku koji trpi kusnju,primit ce vjenac zivota koji je Gospodin obecao onima sto ga ljube.Neka nitko u napasti ne rekne"Bog me napastuje"Bog ne moze biti napastovan na zlo,i ne napastuje nikoga.Pozuda zatim ,zatrudnjevsi,radja grijehom,a grijeh izvrsen radja smrcu.Ne varajte se braco moja ljubljena!Svaki savrseni poklon odozgor je ,silazi od Oca svijetla u kome nema promjene ni sjene od mijene.
Po svom naumu on nas porodi rijecju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.(Jak1,12-18)

Sta je ustvari kusnja,ispit i natjecaj,bolest i zalost.Patnja se osjeca kao provjera.
Bog kusa covjeka da mu ispita dubinu srca...
Covjek kad pokusa sebi dokazati da je (kao Bog)to je plod zavodnistva i vodi u smrt.Ovdje kusnja postaje napast.
Mozemo zakljuciti da kusnja usmjerena prema zivotu,a napast radja smrt jer je poziv na grijeh.
Kusnja danasnjeg vremena,je kusnja "nade",sve smo vise svjesni djelovanja sotone.Ova je kusnja najnutarnija i najjace cisti.
Postoji i osobna kusnja koja ima i drugu stranu:patnju.Ta kusnja je najostrija,a Bozja blizina najveca.
U svakoj kusnji covjek ne pada u napast sumnjati u Bozju moc,
vec je u napasti hule(vrijedjanja Boga)a upravo tako sotona svjedoci o Bogu...I nas u nasem zivotu Bog poziva da u svojem odgovoru pokazemo slobodu..Tu je kusnja u obliku stabla spoznaje(covjek je podpuno odgovoran po tome sto je u neprekidnoj mogucnosti izabranja Boga.
Covjek ne izabire udaljenost od Boga zato sto je zao,nego zato jer misli da ce u tome naci zivot.
Poslanje Crkve se krece istim putem.Kristova kusnja postaje kusnja Crkve.(mjesto kusnje u kojoj krscanin ucvrscuje vjeru).
Na tom putu potrebna je patnja i strpljivost(ustrajnost)
Moramo zapamtiti da Bog ispituje srca i stavlja ih na kusnju,a napast samo dopusta(ona dolazi od Napasnika)!Nuzan preduvjet uz ustrajnost su jakost i poniznost jer se tako moze izkusiti Duh kojim mozemo razlucivati,iskusati svaku stvar,pa i svoju savjest.U Bozjem naumu su neizbjezni kusnja i sotonsko napastovanje kako bi provjerio cistocu covjekovog srca...!

Vjerujem kako je kusnja potrebna radi nas samih, da nam se ne dogadja da vjerujemo u nesto sto nije istina. Ako je covjek otvorena srca, tada po svojim kusnjama lako moze spoznati gdje su mu trenutne granice i na cemu bi trebao raditi kako bi dosegao savrsenstvo u svojim djelima, kako bi slijedio put svetosti, kako bi i sam bio svet.
Kusnja nam tocno govori istinu o nama samima, govori nam koliko smo jaki, kolika je zapravo nasa volja i teznja za Bogom, pa ako konstantno 'padamo' na nekim kusnjama i svojim djelima, tada ujedno vrijedjamo Boga, a i tada bi se sto prije i sto ozbiljnije trebali uhvatiti i rjesavati taj problem, upravo kako ne bi zivjeli nesto sto nije istina, a mislimo da je.
Otvoreno srce ka istini preduvjet je da svladamo kusnje. Naravno, uz Bozju pomoc koju trazimo svaki tren svakog dana.

BVB..Kroz život sam imala mnogo kušnja...tek sada shvaćam da sam ih imala..tek sad shvaćam šta je to...jer tada nisam mislila da je to to...Nisam mislila jer sam zaboravila na Boga...Na Isusa...I padala sam,padala...kopnila...problemi su se samo nizali....al SAD kad idem ovim putem i kad me napadaju ljudske slabosti,kušnje,prepoznam da je to TO i molim Isusa samo da bude u mom srcu ,da više ne padam,da mi pruži ruku da se dignem i da kročim velikim koracima naprijed...I sada svaka slabost koju nadvladam,svaka kušnja, samo me jača...ja rastem i to se ne može s ničim usporediti...Hvala ti Isuse što si me probudio iz sna tame i podario svjetlost mojim očima i duhu...Slava Gospodinu!!!

Danas je poseban problem suvremenog drustva patnje i boli...
Danas patnja i bol nisu vise u funkciji covjekovoj,jer ih sprecava.
Uz patnju i bol potrebna je vjera,i to prava i cvrsta vjera,a zbog toga
patnja nevjernika,kao da je suvisna..pa i kod vjernika,ako biram patnju,
ili odbacijem jedan dio patnje,onda je to bez vjere...onda je to moj izbor.
ona biva uzaludna,apsurdna,besmislena.
Danasnji ljudi gledaju na patnju,kao nesto sto se treba eliminirati,i tako pojam pako je ukinut,svi zele patnju i bol ukinuti...
Bog je dao covjeku zivot i jedini On ima pravo odlucivati doklece covjek
zivjeti,kakav ce covjek zivot zivjeti...a preko patnji i boli,osjecamo koliko smo blizu Gospodinu Isusu,i da je najvise tu s nama..!

..ta i Bog želi oduvijek čovjeku, sve dobro i života IZOBILJU..
..bez boli, i patnje..

.problem je u tom što je ČOVJEK ODREDIO DA JE ŽIVOT U IZOBILJU
.nešto drugo...pa pokušava sve..IZOPAČENOSTI..nazvati..DOBROM....zbog toga..kao posljedica..nastaje ..patnja i bol..

.npr..HIGH LIVE...u stilu...izobilja svega materijalnog..
..mnoštvo seksualnih partnera, svih nastranosti..
..bezdušno prihvaćanje svoje NADMOĆI, kao činjenično stanje..
..POVLAŠTENOG POLOŽAJA...
..nad drugim ..bićima..skromnih sposobnosti..
..što dovodi do..SOFISTICIRANE PLJAČKE...putem raznih naziva..
..o SLOBODI KAPITALA..
..itd.


Bog je dao covjeku zivot i jedini On ima pravo odlucivati doklece covjek
zivjeti,kakav ce covjek zivot zivjeti...a preko patnji i boli,osjecamo koliko smo blizu Gospodinu Isusu,i da je najvise tu s nama..![/quote]

..ta Bog je nama dao ovlasti..i slobodu..
..mi smo kreatori naših života..
..a naša najbolja kreacija..može se ..POISTOVJETITI S
..Božjom voljom..
..kao NAJSAVRŠENIJIM IZBOROM..

..a to nije isto..kao ovo " da Bog bira kakak će život čovjek živjeti"
..BOG te samo ..u nutrini.. SAVJETUJE...

Napadi nam najcesce dolaze,u obitelji,radnom mjestu i krugu prijatelja i bliznjeg...najsece je uzrok,surovost,prijevara,lazi i nepravda.
I ako smo sami pogodjeni,tu cemo osjetiti napast...kako reagirati u takvoj situaciji?Prava reakcija je da se reagira ljubazno,cak i kada znamo koliko ce nas to uciniti nesretnima.I Bog nam kaze"Voljet cute zauvjek"
Znaci On nije rekao.."voljet cu te dok me neizvjeris."
A kako iz iskustva braka,i radnog mjesta,i prijatelja,da nerijetko biva...
"voljet cu te ako ces i ti mene voljeti."
Kad se tako zapitam,sta bi se dogodilo u mojoj obitelji i braku,da sam uvjek vjerna ovom jednostavnom ali snaznom zadatku,ukljucujci i vrijeme kada se ne slazemo i kada se svadjamo?
Kako bi bilo da u prvom redu "volim svoju djecu"a ne da ih kontroliram.?
A tek na radnom mjestu,gdje smo ograniceni strahovima o sigurnosti,
umjesto da smo ispunjeni postivanjem i ljubavlju jedni za druge?

Pnekada mislimo da nema mogucnosti kako voljeti bolesnog sefa,kolegu koji ogovara,ili pametnjakovica koji sve zna?
To su stvari gdje su nam kusnje u svakodnevnom zivotu najcesce.
Zato nam i treba Vjera,Evandjelja i Isusove rijeci,to nam donosi izljecenje,i ne dozvoli napastima,da napreduju.

Kroz svoje kušnje učimo bolje upoznati Isusa Kista, njegovu ljubav, njegovu snagu, njegov interes za nas. Ti, po nas neugodni događaji u našem životu, dopuštaju i primoravaju nas da potražimo pomoć kod Njega. Da bi bolje upoznali Onoga koji nas smiruje, treba doći nemir, trebaju doći suze da bi bolje upoznali Onoga koji ih briše. U ovom svijetu moramo proći škole teškoća, muka, nevolja i Onoga koji smiruje i izbavlja iz njih. Naš pogled, naš put mora biti usmjeren prema nebeskoj obali gdje nema ni tuge, ni muke, ni žalosti. Tako ćemo lakše savladati kušnje, iz njih izaći još jači, dostojanstveno ih nositi da ne kažem čak i radovati im se.

Ako nam se u životu dogodi neki nepredviđeni događaj, ako imamo zdravstvenih problema, novčanih, problema na poslu - često se pitamo kako te probleme nismo mogli predvidjeti, preduhitriti ili konačno kažemo - nismo imali sreće.
Prvo što bi se trebali u takvim trenutcima upitati - da li nam je to "netko" drugi učinio radi utvrđivanja naše vjere? Da li je On to dopustio? Teško je to ponekad objasniti samom sebi, našem nerazboritom JA, da je direktno odgovorno za sva zla koja ga stižu.
Ako vjerujemo da nam milosrdni Bog šalje ove kušnje da nas ispravi, osvjesti, zaustavi na trenutak -lakše ćemo kušnje naše savladavati i križ nositi.

Lijepo je sve to rečeno ali …. Previše jednostavno.
Tu bi se mogla postaviti nova pitanja: zbog čega onda neke ljude ispravlja i osvješćuje kroz kušnje više, a neke manje… jesmo li baš za sva zla koja nas stižu direktno odgovorni… baš za sva nismo.
Tko će mi uspjeti utuviti u glavu da je neko dijete direktno odgovorno za vlastitu bolest…??
Nitko.

Za mnogo toga jednostavno nema objašnjenja. Barem ne onog koje bi mene zadovoljilo

Narod kaze "Svatko je kovac svoje srece"..a "zivot je borba",i Sveto pismo kaze "samo se kroz trnje stize do zvijezda",stara je latinska izreka.
Covjek je stvoren kao aktivno bice.Na njemu je da se trsi da radi,da se bori,da se odupire i da napokon pobjedi..zemlja je poput arene koju treba pobjediti.Gledaju nas ljudi,gleda nas nebo i anjdjeli..
Tako i nase svakidasnje kusnje nas jacaju,i doprinose "rastu vjere"
Ja osobno volim te kusnje.."znam da je Isus sisao kod mene,i da je uz mene",ali ipak imam svojih losih mana,i grijeha..da poneki puta,
te kusnje postanu preteske za mene,sto nikako nije ispravno,
jer sam se osobno uvjerila"da mi Bog,nikada ne salje ono sto ne mogu izdrzati"U toj borbi nismo sami ,Isus je medju nama,uzima nase probleme,
nase bolesti,nase krivice..Nitko od ljudi ne treba ocajavati,svatko moze stici na cilj...moguce je posrnuti,ali ne i pasti,ako i padnes..ON JE TU,
ON TE DIZE..Zemlja je mjesto covjekove kusnje.patnje i smrti...
Isus nas je upozorio da zemljom vlada knez ovog svijeta kojega je Isus osudio i koji ce biti izbacen..Kada dodju trenutci da ne znamo kuda vise,samo zazovimo Ime Isus"Jer tko god zazove ime Bozje biva spasen"...Tako da je moje najvece bogatstvo,sta sam naucila iz kusnje,
i kroz kusnje...