www.tebe-trazim.com

Draga Aby!
Od samog početka pratim ovaj forum i puno puta,kao i sada, uvjerila sam se da si ti Aby jedno predivno Božje stvorenje.Čuvao Te i blagoslovio naš dragi Bog!

Slavice, puno ti hvala. Leo, tebi isto hvala na predivnim riječima. Ne znam što bih rekla-ne da se to opisati, zbilja mi dotičete srce.

Vauu, vidiš! Super što si to podijelila s nama. Izgleda da ponekad zbilja trebamo znati i kako moliti, a ne samo moliti.
Hvala i tebi na lijepim riječima

Ljubav,Ljubav,Ljubav

divan je Bog
hvala aby na svjedočanstvu

na sreću nisam imala posla baš sa sudovima, što mislim da neću moći izbjeći uskoro

no rekla bih da je tu nekako najprikladniji onaj trenutak kad su Isusa upitali za kovanicu i kome pripada
pa je rekao da damo caru carevo a Bogu Božije

eto mila moja vikice...ako je tvoje tvoje je

činjenica je da nam je Isus rekao da sve prodamo i idemo za Njim...dakle nebi trebalo to potraživati

mislim da ništa ne griješiš potražujući iako bi možda bilo savršenije otpustiti

ali ja sumnjam da se Bog uopće može naljutiti ikad na tebe a kamoli da zahtjevaš svoje

anđe, mila moja, ja ništa nemam i ne treba mi, sve ono što sam stekla svojim rukama, dala sam i dat ću, moj strah ? dolazi zbog djece moje...da jednoga dana kad mene više ne bude...ne proklinju majku svoju... ja sam iz siromaštva došla u veliki grad samo s jednim koferom i bila sam zadovoljna mrvicama ispod stola.. nezasluženo Bog mi prije mojih velikih patnji i kušanja dade obilje materijalnih dobara-a one me ne učiniše sretnom, moja duša je tražila Njega....i danas kad "hodam" za Gospodinom"... opet nemam ništa, velim sve dadoh( nisam ni na čemu inzistirala da bude upisano na moje ime), a sretna sam i opet imam sve što trebam... ali crv neki dobronamjerni, ili ne, bliski meni, dušebrižnici...kopaju po mojoj duši i govore da trebam tražiti..zbog djece, njihove budućnosti...da jednog dana ne kažu.nije mislila na nas... ja ih učim biti kao "ptice nebeske, makovi u polju."..ali što ako oni to ne "prime"...eto to mene muči...ne bih htjela ništa učiniti što bi me udaljilo od Gospodina, ali kad je aby , baš po traženju moga znaka od Gospodina stavila ovaj upis... prepoznala sam to kao odgovor... i eto sad razmišljam bilo bi to jednostavno sve napraviti, zakon je tu,..ali ako će izazvati gorčinu drugoj strani - a znam da hoće, (jer već jednom jest-iako samo razgovor), protivštine, bol mojoj djeci i meni...vrijedi li sve to onda? Eto mili moji ne tražim da vi odlučite umjesto mene, dobro bi mi došla vaša molitvena podrška...a možda i netko od vas dobije neko.. svjetlo...glas.. to se dešava, ne znam ni zašto sve ovo pišem...bilo je namijenjeno nenki...za njenu dušu, ali eto razgovaramo ovdje, međusobno se pomažemo, dopunjujemo.. pa ...nije to meni gorući problem, ja najrađe ne mislim o tome...al' eto.......
sve vas i

Ma nije bilo namjenjeno samo za Nenki, ja kad sam pisala sam mislila da to stavim ovdje javno da još netko može nešto napisati, a ne samo ja i da još netko može time biti blagoslovljen, a ne samo ona; jer Bog zna (ja ne) tko sve ima sličnih problema i tko možda zna osobu koja ima. Ovo je za svakog kome je to potrebno. Vikice, moje mišljenje je da ti imaš potpuno pravo na svoje. Znam da sudovi zahtjevaju puno živaca, stoga još moli i ja ću za tebe pa ćeš vidjeti kako te Bog vodi, ali tražiti svoje nije grijeh. Da, trebamo biti kao ptice nebeske u oslanjanju na Gospoda da će On nešto providjeti, ali ako nešto jest naše onda možemo biti i kao lavovi koji brane svoj teritorij. Bog za nas ima baštinu i želi da se posve oslonimo na Njega, onda da je osvojimo, a kad je osvojimo da je ''obrađujemo'' i čuvamo, a ne olako prepustimo neprijatelju, a ako je već prepustimo da je povratimo natrag (sjeti se Obećane zemlje). Nije pravedno da budeš bez onoga što jest tvoje, no naravno ti najbolje možeš znati što ti sad Bog govori za tvoju situaciju.

Ne boj se Vikice, najbolje sto mozes za svoju djecu uciniti je pribliziti im istinu o zivotu, kroz Isusa Krista, kroz Bibliju. Pitam te, da razmislis, bi li htjela svojoj djeci puno novaca pa da budu osigurani na ovom svijetu, ili da upoznaju Boga, pouzdaju se u Njega i sluze Mu, i da od materijalnog sa ovog svijeta nista ne dobiju...
Retoricko je to pitanje al ti idem reci da se u Boga pouzdajem kada razmisljam o svojoj kceri i onome sto je mozda ceka, jer mene moze em ne biti em mogu ludost pricati, al On je uvijek tu i nikada ludo ne govori. Ne razmisljam sto ce mi dijete sutra jesti jer znam da ce od te hrane ponovno biti gladno. Nemamo mi izbora i ne treba nam nikakav izbor do Bogu sluziti, pa tako i nasa djeca.

Leo, hvala ti, Bog te blagoslovio! ovo je pravi lijek za moju dušu i pjesma koju želim pjevati!

hvala svima koji ste se potrudili dati svoja mišljenja na ovu moju dvojbu, aby leo speranza
Bog vas blagoslovio!