|
Magdalenice moja... zivot je takav, padnes, ali ponovno ustanes.. i upravo tu je tvoja velicina.. Znam kako ti je, jer ja sam bubana i to dosta.. a nekad znam osjetiti da sam pri kraju snaga.. i onda padnem.. ali znas, pogledam u nebo, cujem cvrkut ptica, i nekako navucem osmijeh na lice.. Ja vjerujem u tebe, i ja vjerujem da ti to mozes! TI znas da smo mi svi uz tebe, BOg je uz tebe, i Isus, njegov sin ceka da mu potrcis u zagrljaj.. Treba sve predati u ruke Isusu i reci:"Ove patnje idu tebi u čast.. Neka bude onako kako ti zelis!"
vidis.. sad cu ti reci nesto sto sam procitala u knjizi prof.Ivančića..
Sudbina je svakog čovjeka jedinstvena. U životu ne možemo izbjeći bol i patnju. Zubobolju ne možeš nikome predati da je mjesto tebe trpi. ako treba operirati želudac, srce, nogu ili žuč, ne može se netko drugi javiti da umjesto tebe to načini. umrijeti mjesto tebe ne može nitko. Kad si gladan to je tvoja glad, kad si zedan to je tvoja žeđ. Zapravo, ulazeći u život mi smo ušli u svoju vlastitu bezizlaznost. ušli smo u svijet u kojem se događa patnja iz iz njega ne možemo izići. nemožeš natrag. ne možes iskočiti iz svoje kože i iz svoga bića te se tako osloboditi od putovanja naprijed. Drugim riječima, život možes samo prihvaćati. odbaciti ga ne možes, ne možes pobjeći od njega. Ispred tebe je sve ono što te muči, straši i uznemiruje. Ma kako velik bio tvoj nemir, ma kako ti urlikao, vikao i tražio da se to tebi ne dogodi, ma kako te to strasšilo, ma kako ti se činilo da češ poludjeti od boli i straha, opet trebaš poći NAPRIJED. to je tvoj životni križ. svatko ga od nas ima, nitko ga ne mimoilazi. već time što smo se rodili bez svoga izbora, ušli smo u taj križ i već ga nosimo. Ti imas svoje ime i prezime, obitelj, naciju i svjeru, ti imas svoja shvaćanja i uvjerenja, imaš svoj hod ovom zemljom, imaš svoje udisaje i izdisaje, tvoji su kucaji srca, tvoje misli i osjećaji. Kad god je nešto od toga povrijeđeno, onda je to tvoja bol, a ti je mođžes samo prihvatiti, kroz nju proći i opet ićoi naprijed. drugim riječima, oko tebe su zidovi, samo naprijed je prolaz.
to znači da je u životu mudro jedino prihvaćati kriz. a da bi ga se moglo prihvatiti, treba u srcu stvarati jakost, da nas križevi ne čine depresivnima, beznadnima, očajnima i plačljivima. trebalo bi svaki dan gledati preko križa koji susrećemo, kao što pacijent gleda preko operacije kojoj se treba podvrgnuti, u zdravlje. ako psihički bolesnik gleda u svoju psihičku ranu, jos dublje padne u nju i jedva ga se može izlijčiti. ako gledaš u križeve, patnje, muke i u smrt koja je ispred tebe, tad ćeš u njih pasti, tad nećes imati snage da to mirno, slobodno, pa čak i s radošću naiđeš, kroz to prođeš slobodan i još zdraviji. bojiš li se operacije kojoj se trebaš podvrći, nećeš stići do zdravlja. ali ako je hrabro podnese, ako imas duboko povjerenje da će operacija uspjeti, tada si već zdrav, miran i tada operacija za tebe uopće nije bolna, a iza svega toga bit ćeš savršeno zdrav. to je zapravo prihvaćanje životnih napora, muka, boli, patnje i same smrti.. puž nosi svoju kućicu i zna da je ne može odbaciti. magarac prihvaća jaram i teret koji se na njega navaljuje, znajući da će, kad stigne kući taj jaram biti skinut. konj nosi jahača s uvjerenjem da to neće biti vječno. svatko od nas nosi svoj životni teret u uvjerenju da ga neće zauvijek trebati nositi. zapravo, najteži su tereti koje ne prihvacamo... cim prihvaćas da sad moras uciti i napisati domaću zadaću ona je već lagana. čim prihvatiš da nekome moraš napisati pismo koje te mpomalo muči, već je pisanje lako. ako prihvatis susret s covjekom kojeg si se bojao i s kojim ne zelis razgovarati, već si zapravo načinio susret. prihvatis li se pisanja radnje i projekta koji si sebi zacrtao, i to svaki dan korak po korak, ti si već pobijedio zlo kojeg si se bojao i rad od kojeg si bjezao. odlućiš li reći kolegi kojeg si povrijedio "oprosti", tebi je već lako prići k njemu i pomiriti se. ako oprostis svojim roditeljima, bratu, supruzi, ako oprostis svome profesoru ili covjeku koji te napao na ulici, vec je lagano s njime razgovarati, dogovarati se i tako spriječiti gore zlo. ako danas prihvatis sve svoje patnje, ako danas preuzmes na sebe da ćes imati i reumu i artritis, da ćes imati zubobolju. da će ti možda nastati čirevi na želucu i na tijelu, ako prihvatiš da ćes mozda slomiti nogu, i da ćeš stradati, da ce te ljudi napasti i da ćeš i najdrazu osobu trebati izgubiti, ako danas prihvatiš da ćeš jednoga dana i ti morati ući u tajnu smrti, onda su sve te boli već nekako pobijeđene, onda si ti već ušao u njih kao u tajnoviti hram, i polako razaras sve ono što je bilo strahovito i užasno, a stvaraš puteljak koji je do sada bio neutaban, krčiš si put sve do cilja i do pobjede nad zlom koje te čeka. prihvatiti križ, jedina je mudrost. ići naprijed pod svaku cijenu, ne pitajući koliko košta, jedino je što te nosi naprijed. radovati se teškoćama, preprekama, mukama i ranama koje ćeš zadobiti idući naprijed, to je pobjeda već u korijenu i klici. život ne možeš odbaciti, od njega ne možes pobjeći. ili ces ga prihvatiti pa će sve ići dobro, ili ga nećeš prihvatiti a onda ćeg ga morati podnijeti sa dvostrukom i stostrukom mukom mudri su ludi koji se svaki dan pripremaju na teškoće, koji svaki dan treniraju za borbu protiv smrti, protiv patnje, protiv operacija, protiv muka, protiv boli mudri su oni koji su umrli prije nego sto su fizički umrli. mudri su oni koji su naucili "bez golema mrijet jada": istinski žive, u punini života ovdje na zemlji, samo oni koji su se davno oprostili sa životom. "Tko izgubi svoj život, dobit će ga"; rekao je Isus. Tko svaki dan prihvati taj kriz, taj može biti učenik samoga Boga, taj je sposoban od BOga primiti svaki dar i puninu života..
BOG TE BLAOGOSLOVIO... I PRIHVATI SVOJ KRIZ.. STAVI OSMIJEH NA LICE.. ISUS JE UZ TEBE..
|
Login
FAQ
Chat
Traži
