www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 21 kol 2018 12:30

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 35 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 19 lis 2006 11:49 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 20 vel 2006 12:49
Postovi: 147
Lokacija: zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
zanima me koliko vas/nas daje desetinu za Boga....namjerno govorim za Boga jer mnogi kažu daju svećeniku....a onda svećenik kupi sebi ovo ili ono...
moj stav je ovakav....sve što imam od Boga je, sve mi je on dao, a traži jednu desetinu, samo jednu....devet desetina ostaje meni
u životu kad s nekim ulaziš u posao, daješ mu pola, ili više, a Bog traži samo jednu desetinu...zašto nam se nekad tako teško odreći tog mizernog dijela?
a znamo da i to Bog traži za naše dobro, da nam stostruko vraća....to davanje desetine mi je kao znak povjerenja Njemu, jer davanjem toga govorim da vjerujem da je On uz mene i da neće dozvoliti da oskudijevam...
znam da mog oca, a ponekad i mog muža odbija to što neki svećenici te novce usmjere na dobar auto , na neke luksuze...ali meni to nije važno...za to će svećenik odgovarati, a ja ionako nisam njemu dala nego svećeniku
pa eto voljela bih znati vaša razmišljanja....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 19 lis 2006 15:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1274
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Kad dijelis jelo, podijelis ga na veci i manji dio, veci das drugome, a manji sebi. Samo zato sto znas da je Bogu tako milije jer si se pouzdao u Njega a ne u jelo, a, kako Jelena spomene, i vise nego stostruko Bog vrati.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 19 lis 2006 15:10 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7075
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 16 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
Evo ja cu prva da kazem,da ja dajem godinama..od moje zarade...
mozda jednu desetinu mozda vise mozda manje,kako kada....
po potrebi odem i u minus..ako trebam nekomu da pomognem....

Inace sam tako odgojena,da je "bolje dati nego traziti"
Nekada davno imala sam primjer kod mojega oca,kada su kroz selo isli ljudi i skupljali hranu (plodove sa njiva)za nekoga komu je crkao vol ili krava,ili konj..i.t.d. moj otac je uvjek toliko darivao da su susjedi prokomentirali"sto toliko puno dajes"a on je uvjek rekao u nevolji se uvjek mora pomoci....

Ja sam pocela darivati od kada sam pocela da radim na drzavnom poslu...
Nije cilj nase vjere da se samo u crkvi pomaze ,i dariva...
nego onim ljudima kojima je potrebno i koji su u nevolji...svakom Bliznjem....

A da i ovo napisem,da mi se to vraca..na druge nacine.....

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 lis 2006 18:01 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 lis 2006 16:52
Postovi: 170
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Sve je to lijepo i potrebno ako se može,
ali ne treba smetnuti s uma da velika većina
stanovnika Hrvatske teško živi i da nema od čega
davati,a uz to
moram reći da mnogi svećenici ne shvaćaju
koja im je uloga i smatram da bi trebali živjeti malo
skromnije,pritom mislim upravo na ta nova auta,
zar ne mogu oni voziti malo skromnija polovna auta
kao većina stanovnika?ja smatram da mogu i da trebaju.

Mnogi svećenici propovijedaju o tome da ne treba gledati materijalno
nego duhovno...
a na žalost oni to i gledaju

Sad ću vam ispričati što je moguće kraće o mojem negativnom iskustvu:

Od malih nogu zavolio sam glazbu,ali nisam mogao pohađati satove klavijatura zbog loše materijalne situacije.
Radio sam godinama kao D.J.po raznim klubovima,feštama,bio sam dobar u tome,kupio nešto opreme i radio još jedan posao uz to,ali vremenom mi je to postalo prenaporno i nisam više želio samo puštati tuđu glazbu nego sam htio stvoriti nešto svoje.

Ta ideja je u meni sve više rasla i vjerom u Boga da mogu,
iako ne znam svirati i ne poznajem note.
prodao sam razglas i rasvjetu,kupio dobro računalo i synthesizer
nabavio nekoliko programa i konačno sam započeo nešto svoje stvarati.
Ljudi su mi se smijali i čudili i govorili da se kanim gluposti.

situacija se promijenila nakon
dvije godine rada,a uz sve to sam morao napustiti posao
da bih bio sa majkom koja je imala blaži moždani udar i
parkinsonovu bolest i uz sve to 700 kn mirovine.


Poslao sam demo CD na puno radio stanica i dobio ohrabrujuće odgovore
koji potvrđuju da sam dobar i kvalitetan.
puštaju moju glazbu na puno radio postaja u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Pomoću jednog prijatelja,dečko sa TV-a mi je snimio videospot potpuno besplatno i
koji se emitira na svim lokalnim TV u Hrvatskoj.

Muči me spoznaja da sam konačno nešto postigao i da bih mogao
zarađivati koncertima,ali ne znam svirati i nitko me neće poduči.

Ja sam i dalje kući uz bolesnu majku i obzirom da nam je materijalna situacija loša,počeo sam obilaziti crkve u mom kraju,
sa CD-om u ruci sam obilazio i molio časne sestre
i svećenike,ako bi me mogli učiti svirati,a ja sam im umjesto plaćanja
ponudio da bih nešto radio u crkvi,što god treba...
ali kad im kažete da nemate novac oni odgovore da im ništa ne treba
raditi i da nemaju vremena,imaju puno posla...itd
a ako imate 60 kn po satu onda će se naći i vremena.

Eto pa sami prosudite,jel to u skladu s vjerom koju propovijedaju.

Bože im oprosti


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 19 lis 2006 19:10 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 20 vel 2006 12:49
Postovi: 147
Lokacija: zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Citat:
Sve je to lijepo i potrebno ako se može,
ali ne treba smetnuti s uma da velika većina
stanovnika Hrvatske teško živi i da nema od čega
davati,a uz to
moram reći da mnogi svećenici ne shvaćaju
koja im je uloga i smatram da bi trebali živjeti malo
skromnije,pritom mislim upravo na ta nova auta,
zar ne mogu oni voziti malo skromnija polovna auta
kao većina stanovnika

dragi fernando, upravo sam i htjela reči da je desetina i znak povjerenja u Boga, jer kako preživljavaju ptice nebeske tako je Bog predvidio za nas, Bogu naš novac ne treba, mislim da se tu svi slažemo, ali to je neka simbolika kojom potvrđujemo svoje pouzdanje u njega.
što se tiče nekih svećenika, svjesna sam da se nekima ima što prigovoriti,ali tko sam ja da im sudim, ja koja imam milijun i jednu manu( bilo ih je milijun i deset), pa svi ćemo mi jednom odgovarati, a mene Bog neće pitati šta je zgriješio svećenik nego što sam ja .....
ja sam na dobrom putu da moja molitva urodi plodom, molila sam da i moj muž shvati važnost davanja desetine, i mislim da sam blizu 8)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 lis 2006 19:20 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 11 lis 2006 19:33
Postovi: 29
Lokacija: Dalmacija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
fernando napisao:
Sve je to lijepo i potrebno ako se može,
ali ne treba smetnuti s uma da velika većina
stanovnika Hrvatske teško živi i da nema od čega
davati,a uz to
moram reći da mnogi svećenici ne shvaćaju
koja im je uloga i smatram da bi trebali živjeti malo
skromnije,pritom mislim upravo na ta nova auta,
zar ne mogu oni voziti malo skromnija polovna auta
kao većina stanovnika?ja smatram da mogu i da trebaju.

Mnogi svećenici propovijedaju o tome da ne treba gledati materijalno
nego duhovno...
a na žalost oni to i gledaju

Sad ću vam ispričati što je moguće kraće o mojem negativnom iskustvu:

Od malih nogu zavolio sam glazbu,ali nisam mogao pohađati satove klavijatura zbog loše materijalne situacije.
Radio sam godinama kao D.J.po raznim klubovima,feštama,bio sam dobar u tome,kupio nešto opreme i radio još jedan posao uz to,ali vremenom mi je to postalo prenaporno i nisam više želio samo puštati tuđu glazbu nego sam htio stvoriti nešto svoje.

Ta ideja je u meni sve više rasla i vjerom u Boga da mogu,
iako ne znam svirati i ne poznajem note.
prodao sam razglas i rasvjetu,kupio dobro računalo i synthesizer
nabavio nekoliko programa i konačno sam započeo nešto svoje stvarati.
Ljudi su mi se smijali i čudili i govorili da se kanim gluposti.

situacija se promijenila nakon
dvije godine rada,a uz sve to sam morao napustiti posao
da bih bio sa majkom koja je imala blaži moždani udar i
parkinsonovu bolest i uz sve to 700 kn mirovine.


Poslao sam demo CD na puno radio stanica i dobio ohrabrujuće odgovore
koji potvrđuju da sam dobar i kvalitetan.
puštaju moju glazbu na puno radio postaja u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Pomoću jednog prijatelja,dečko sa TV-a mi je snimio videospot potpuno besplatno i
koji se emitira na svim lokalnim TV u Hrvatskoj.

Muči me spoznaja da sam konačno nešto postigao i da bih mogao
zarađivati koncertima,ali ne znam svirati i nitko me neće poduči.

Ja sam i dalje kući uz bolesnu majku i obzirom da nam je materijalna situacija loša,počeo sam obilaziti crkve u mom kraju,
sa CD-om u ruci sam obilazio i molio časne sestre
i svećenike,ako bi me mogli učiti svirati,a ja sam im umjesto plaćanja
ponudio da bih nešto radio u crkvi,što god treba...
ali kad im kažete da nemate novac oni odgovore da im ništa ne treba
raditi i da nemaju vremena,imaju puno posla...itd
a ako imate 60 kn po satu onda će se naći i vremena.

Eto pa sami prosudite,jel to u skladu s vjerom koju propovijedaju.

Bože im oprosti


Uvelike si u pravu dragi Fernando, moram reći, nažalost. U mnogim mjestima u Hrvatskoj teško se živi. Posla nema a i onaj tko ima, nekako se krpi. Dajem koliko mogu i kad mogu.
Pogotovu je teško na području koje je bilo okupirano. Teško je povratiti stanje kakvo je bilo prije rata. Ali eto, nekako, Bogu hvala, životarimo ...

Ovo sa svećenicima i autima je i te kako istina, dobro, ne moraju kupiti polovni auto, nek kupe novi ... samo, ...
Evo npr. u mom gradiću, isto u Dalmaciji, jedan svećenik, kupio jedno auto, najbolji auto u gradu. Imao prometnu, velika brzina, noćna vožnja, ovo nije rekla, kazala, njemu Bogu hvala ništa, auto slupano.
Kupio novo, opet skoro najbolje u gradiću, koža, boja, marka, po gradu šetka, vozika se, frajer a franjevac ... zavitova se na siromaštvo, skromnost ...

Mali gradić, manje više sve skoro sirotinja, svi bili u progonstvu a oporavak težak, nema se, a posla nema. Fratar upada u oči, novi, skupi auto ...
Više puta navraćao kod mene, sa djecom igrati igrice, zazvoni mobitel a kad zvoni, glazba, cajka... strašno, Bože mi oprosti ...
Sa njim djeca sa vjeronauka uključe se u igru, psuju, govore vulgarnosti, on ništa, kao da ne čuje ... meni neugodno zbog njega, njih, a on, baš ni riječi, čak mi se činilo, nek mi Bog oprosti da ni ja ne smijem ništa reći, kad sam rekla da ne psuju, ne govore prostote, on opet ništa.
Imala sam dojam kao da me on osuđuje što sam ih opomenula, ono kao, gle babe, neda dici psovat !
Kažem, Bože, pomozi mu, prosvjetli njaga i djecu.
Više ne dolazi, otišao u drugu igraonu a i djeca, psovači, sa njim.

Nedavno premješten u drugu župu. Sličnih ima, više nego što bi nam trebalo.

Šta reći, neznam, mogu samo opet ponoviti Bože pomozi svim našim svećenicima, pomozi svima nama.
Sotona izaziva, privlači na razne načine ...

Moram se upitati Fernando, zar u tvom mjestu, ili u obližnjem nije bilo glazbene škole da nisi mogao ići, ona je besplatna ili, da si se uključio u crkveni zbor, pa po malo, zbor redovno ima probe, tako bi lakše došao do poduke ...

Znam da su časne sestre i svećenici, baš naši, katolički, malo više kruti sa osobama koje rijeđe dolaze u crkvu, i ne samo sa njima, ali neka ... mada to nebi trebali i nedolazak u crkvu nebi smio biti razlog da budu uvijek u obraćanju s narodom ljubazni.
Jednostavno časne sestre i svećenici u katoličkoj crkvi su "malo kruti" u odnosu na druge, npr. protestante.
Šta možemo, moliti se a tebi preporučam, uključi se u zbor, moli Gospodina da ti otvori put, preporučit ću tvoje potrebe Molitvenom lancu a i ti, preporučam ti da razmisliš o uključenju u Molitveni lanac, kad budeš od volje.

Bog te blagoslovio i pomogao ti u tvojim potrebama !


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 20 lis 2006 06:39 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 lis 2006 16:52
Postovi: 170
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Draga Jelena,nisam za davanje desetine,jer to imaju neke druge vjere
koje na taj način odbijaju sirotinju...
Smatram da samim tim što vjerujemo i što činimo dobro drugima
ako to radimo?
plaćamo i više od desetine,a Bog samo traži da vjerujemo.
Mišljenja sam da treba davati crkvi,ali koliko tko može.
Ja ne sudim nikome,ali treba govoriti i upozoravati na osobe
koje mnoge na ovakav način odbijaju od crkve i od Boga.
javascript:emoticon(':arrow:')



List,hvala ti na odgovoru,

Sve to što si mi rekla sam već vidio,naime kad sam radio
kao D.J.pijani i razulareni svećenik je doslovno bacao novac
preda me i tražio da mu puštam pevaljke,kad sam odgovorio
da mi se to ne uklapa u program,vadio je još i u tom ga je ekipa(cure koje su s njim i oko njega plesale)
podržala i mnogi su tražili da puštam,i morao sam puštati da ne pokvarim zabavu.
Takav i takvi samo tjeraju mlade i stare od crkve i od Boga.

Možda si me pogrešno shvatila,jer ja sam svake nedjelje na Sv.misi
i deset zapovijedi mi je svetinja,a uza sve to činim dobra djela;brinem
o bolesnoj majci i starijem bratu(kojeg nisam spominjao da vas ne udavim),koji je dragovoljac rata,boluje od PTSP-a,nije sposoban igdje raditi,prima od države bijednih 1100,oo kn pomoći,nije stambeno zbrinut,razočaran u državu i u sve institucije,nema za kruh,
Ja sam zvao Caritas i molio da mu pokušaju pomoći,rekli su da nemaju
sredstava.

Djetinjstvo sam proživio na selu,u zabiti,a glazbeni mi je predavala "učiteljica"
koja nije znala ni pjevati,ni svirati,ili to barem nikad nije činila a nije poznavala ni note,
a glazbene škole nije bilo,putovati nisam mogao,živjeli smo uvijek skromno.

Hvala ti na pozivu da se uključim u molitveni lanac,ako sam dobro shvatio?
ne znam kako vi to radite ali bi,ako bi mogao
rado prihvatio,ali se odmah ograđujem,jer toliko puno obaveza imam oko majke i brata,da sam
doslovno psihički i fizički rastrgan i kad trebam ići moliti,odem u sobu i dosta puta ne mogu,budem umoran i dekocentriran a imam 32 godine.
javascript:emoticon(':arrow:')
Arrow


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 20 lis 2006 07:42 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 20 vel 2006 12:49
Postovi: 147
Lokacija: zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
što se tiče svećenika slažem se da ima onih koji javno sramote crkvu...ali kad pogledam sve one divne svećenike koji sa ljubavlju rade svoj posao a i ono što nije njihov posao....
zbog fra smiljana, fra zvjezdana, svečenika iz moje župe neću loše govoriti o svećenicima, jer s toliko ljubavi i zalaganja rade i ono što trebaju, ali i ono što im nalaže srce i ljubav....ne želim blatiti njih, a i svećenika kao i nas ima ovakvih i onakvih
žao mi je zbog tvog teškog načina života, i zbog neostvarenih snova, ali ustraj u molitvi, Bog nas uvijek sluša
što se tiče molitve, mislim da svi mi imamo neke faze suhoće....kad molitvi ne pristupamo sa onoliko ljubavi koliko bi htjeli....
eto kad budeš u zagrebu dođi na neki susret koji vodi fra zvjezdan ili fra smiljan ili vlč. dražen...možda te baš posebno dotakne takav način slavljenja Boga
u mojim si molitvama, molit ću Gospodina neka te stavi na pravi put, neka se Njegov blagoslov izlije na tebe


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 20 lis 2006 11:22 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1150
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Našla sam na netu- jedno pitanje u svezi davanja desetine i odgovor katoličkog svećenika, pa evo mislim da je dobro da znamo stav katoličke Crkve o tome:
Davanje desetine sredstava za Crkvu, od ukupnih prihoda koje čovjek stječe mjesečno ili godišnje je stvar prošlosti. Kroz povijest je postojala takva odredba kao pravilo ili naprosto kao običajno pravo u nekim krajevima. Posebno su takvi običaji bili prisutni u vrijeme feudalnog društvenog uređenja. U većini slučajeva vjernici nisu imali novčane prihode, nego su desetinu davali od godišnjeg uroda svojih njiva, stoke i vinograda, ili pak obrta kojim su se bavili. U pojedinim krajevima naše domovine, kod starijih generacija vjernika još uvijek je pomalo prisutna takva navika. Tako će u nekim župama, za vrijeme blagoslova obitelji, župnik još i danas dobiti na dar suho meso, jaja, voće ili povrće.
U današnje vrijeme Crkva u Hrvatskoj ne propisuje nikakvu novčanu svotu ili postotak koji bi od svojih prihoda vjernik morao odvojiti za nju. Pozvani smo obdržavati petu crkvenu zapovijed, koja glasi: «Doprinosi za crkvene potrebe». U poštivanju ove zapovijedi, vjernik se poziva isključivo na svoju savjest. Dakle, mjesečno ili godišnje odvaja za potrebe Crkve onoliko koliko mu dopuštaju materijalne mogućnosti i prilike u kojima živi. Valja uvijek imati na umu da je doprinos za Crkvu dar koji čovjek s radošću daje za opće dobro, a ne nekakav porez ili propis kojega se mora pod svaku cijenu držati. Darivanje sredstava za potrebe Crkve pretpostavlja na prvome mjestu čovjekovu slobodu. No, sloboda u svakom slučaju, pa tako i u ovom , nosi sa sobom vjerničku i ljudsku odgovornost. Kako na tu stvar gleda naš Gospodin?! Vjerujem daje najljepše i najpravednije na to pitanje odgovorio sam Isus u Markovu evanđelju. (Vidi Mk 12, 41-44).
vlč. Tomislav Subotičanec

" Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. 42 Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. 43 Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. 44 Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."(Marko 12,41-44)

Jedanput sam negdje pročitala svjedočanstvo jednog čovjeka koji je počeo davati desetinu još dok je bio siromašni student. Sjećam se da je govorio da su njegova novčana sredstva kojima je raspolagao u to vrijeme, bila otprilike u visini 10 kn i on je počeo davati desetinu -1 kn, ali je to činio iz srca i vjere. Tako je stalno činio, a kad je završio fakultet, zaposlio se, kasnije je osnovao neku tvrtku i započeo vlastiti posao-koji se pokazao vrlo uspješnim i prosperitetnim. Uvijek je davao desetinu svojih prihoda i posvjedočio je da mu je Bog stostruko uzvratio.
Mislim da sam negdje na nekom topicu pisala o tom da poznajem ljude koji su posvjedočili da otkad su počeli davati desetinu, bilo Crkva, bilo potrebe bližnjih- da ih je Gospodin obilno blagoslovio i uzvratio ne dvostruko, ne trostruko- nego šezdesetostruko i više.
Ja sam pobornik toga i nastojim dati desetinu od svojih mjesečnih primanja- nekad više, nekad manje, ovisno koliko imam, ali uvijek rado dam. Svjedočim, također ,da Gospodin obilato nagrađuje davanje srcem i da uzvraća kroz razne načine, od financijskog pa do blagostanja i blagoslova obitelji.
Ako netko nema financ. sredstava i ne može davati, sigurna sam da raznim dobrim djelima, kao što to čini fernardo, brine o bolesnoj majci i bratu- sigurna sam da je to Gospodinu ugodno i milo i da neće ostati bez plaće.
Ali isto tako, kao što reče jelena- ne smijemo tu našu nemogućnost davanja dovoditi u vezu sa autima svećenika i njihovim ponašanjem i da bi nam to bila izlika da ne dajemo jer mi nismo Gospodin i On je taj koji će suditi svakom od nas pa i svećenicima.
Osobno, ne obraćam pozornost na takve stvari, upravo iz gornjeg razloga- da ne osuđujem, a mogu Bogu zahvaliti da sam u svom životu uvijek bila uz predivne svećenike- Isusove prave pastire i Njemu posvećene, Marijine predrage sinove, od kojih sam neke već i spominjala ovdje na ovom forumu, a bit će nadam se još prilika da ih spominjemo. Bogu hvala na njima, oni su naši svjetionici u ovom uzburkanom moru života!
Za one svećenike o kojima ovdje govori fernando- možemo i trebamo samo moliti i ne osuđivati ih. Bez obzira na sve, njihove ruke su posvećene i mi iz njih primamo našeg Gospodin i kao što nam u porukama govori naša predraga Blažena Djevica Marija- o njima vi ne brinite, nije na vama da o tome sudite, nego na Gospodinu!
Tebi dragi fernando, ako ovo čitaš, želim da prije svega pronađeš mir u svojoj duši, nije ti lako- činiš velike žrtve i ja te gledam s poštovanjem i ljubavlju; ako želiš eto, poslušati stariju sestru, koja je prošla mnoge "kalvarije" u svom životu- reći ću ti da prigrliš svoj križ, da umrtviš oko i srce za "one tamo neke koji se razmeću"- i kada očistiš svoje srce od takvih "vidika"- Gospodin će ti dati novo srce, pripravljeno za zahvalno primanje svih Njegovih blagoslova.
Ja ti to od srca želim i pratit ću te na tom putu molitvom i blagoslovima.
I sve drugo što bih mogla učiniti za tebe, rado ću to učiniti, a vjerujem i svi ovdje na forumu.
Bog te blagoslovio!
:arrow:

_________________
Sve možeš u Onome koji te jača!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 20 lis 2006 13:53 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 27 vel 2006 14:33
Postovi: 275
Lokacija: Njemacka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ljeva ruka da nezna sto daje desna. Dajemo. Netko od viska netko od svoje nemastine. To svak u svom srcu zna.
Ali citajuci gornje postove pitam se da li kad dajemo i shvacamo da to vise nije nas novac. Mi smo dali, sveceniku, crkvi itd. E sad oni voze dobra auta. Hm, bolja nego sto ja vozim ? Da li je tu sad pitanje zasto sam dala ? Da li sam dala i pokajala se ? Da li je taj svecenik to "zloupotrebio"?
Mislim sve nas manje vise to dovodi o razmisljanju dati, ili koliko dati ili da li dati.
Ja osobno sam sebe tako dovela da ja dam sa mojim razmisljanjem-mojom nakanom. Onaj tko je to primio naka nosi odgovornost zasta je tej dar upotrijebio. Tko zna vise od njega se i trazi vise.
Vise se ne pitam ni kakvo auto koji svecenik vozi ni zasta je taj moj dar upotrebljen. Jer mislim nisam ga unajmila nego darovala.

Zasigurno je zalosno citati o svim tim nedostojnim ponasanjima onih koji bi trebali biti putokaz. Ali vise nego se za takve moliti nemam sto ciniti.
Radost davanja sam pak najvise osjetila kad je dajem onom koji je uistinu trebao. A davanje crkvi, pored toga sto ovdje gdje zivim zakonskim putem odvajanja od place, je i dalje kod mene (nas bracnog para) prisutna jer ima i stotine potreba odrzavanja crkvi, skolovanja novih svecenika itd , itekako potrebna.
Ukoliko pak netko misli prvo sebi auto itd, je njegova a ne moja odgovornost, i nemogu sebe od davanja sa time ispricati.

A vecina njih je na dobro svog naroda, pa taj manji broj ne moze tu sliku narusiti.
Hvala Bogu da ih imamo. Podrzimo ih u nasim molitvama.
:arrow: Marte

_________________
ICH BIN KATHOLISCH - MARIANISCH- PAPST TREU !
Hochgelobt und gebenedeit sei das allerheiligste Altarsakrament !!!
Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis !

Crux sacra sit mihi lux !
Sveti krizu budi moja svijetlost !


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 35 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr