www.tebe-trazim.com

Boga možemo slaviti na razne načine.
Vidjela sam da ima ljudi koji zagovaraju tišinu i govore kako im nije potrebo bučno slavljenje ili čak kako Bogu nije potrebno bučno slavljenje, dizanje ruku i sl. te da Bogu ne znači ništa da se na taj način Njemu iskazuje slava. No to nije ono o čemu Biblija govori! Ona je puna stihova o slavljenju i na glasan način. Božja riječ u više navrata čak zapovjeda taku vrstu slavljenja. Pa ću ja započeti temu o slavljenju Boga baš s takvom vrstom slavljenja. Ali neću započeti temu o dizanju ruku, ne o glasnom pjevanju, već nečim još radikalnijim-plesom!
Mislim da je divno plesati pred Bogom, plesati za Boga. To mi ponekad fali. Jednom mi je Bog rekao da želi da plešem za njega. Prije sam o tome ponekad maštala, a onda sam shvatila – ej pa i On to želi od mene-baš lijepo, znači nije to samo neka moja ideja. Znala jesam da je to biblijski, ali nisam znala da bi to baš njemu bilo osobito drago da učinim koliko bi meni bilo interesantno da to učinim. Jer neki ljudi koji bi to gledali sa strane bi možda mislili da netko tko pleše očito ima višak energije pa sad to ispoljava praveći se duhovan, a zapravo je samo tjelesan ili emotivan. Tako sam i ja sebe proispitivala nije li to samo moja tjelesnost i odraz mog temperamenta. No Bog jeste za ples! I nije me briga što neki ljudi misle o karizmatskom pokretu i ako netko na susretu zapleše (čula sam da se i to događa) i da li misle da to nije za crkvu i kako je to možda neukusno, raskalašeno i neprimjereno. U 2 Sam 6:14 piše da je David igrao (na hebr. piše plesao) pred Jahvom iz sve snage. Šaulova kći Mikala je mislila da se David ponio prostački za jednoga kralja svojim ponašanjem (možda neki misle da je ples prostačko ponašanje za iskrenog vjernika jer bi vjernik trebao biti po njihovom mišljenju, ali ne i Božjem, samo tih miran i povučen). Prezrela ga je jer ga je vidjela kroz prozor kako skače i vrti se pred Jahvom. Došla mu je prigovoriti na što joj je David samo odgovorio: ''Pred Jahvom ja igram…pred Jahvom ću igrati. Bit ću neznatan u tvojim očima…'' Nije Davida bilo briga što ljudi misle i što je on ponižen/blesav u njihovim očima, na to sve njegov odgovor je bio jednostavan: plešem, plesao sam i plesat ću! (čisto da usput napomenem, meni se David toliko sviđa kao Božji sluga da sam zato uzela nick Aby po imenu jedne od njegovih žena-Abigajili). Ali nakon što je Mikala prigovorila Davidu nije mogla imati poroda-Bog ju je kaznio! David je pred Bogom plesao, skakao i pravio piruete! Nekima se to očito nije svidjelo. Bogu se to svidjelo. Ali mu se zato nije svidjelo što netko na to gleda s prezirom (zato je Mikala i postala nerotkinja)! Za Boga to je bio najnormalniji, njemu drag i prihvatljiv oblik slavljenja. Nešto što se njemu sviđa i što je dio Njegove naravi. Da, Njegove naravi i Njegovog oblika ponašanja! U Sefaniji 3:17 piše da će Bog kliktati (kliktanje nije tiho) nad nama radosno ili to možemo prevesti kao: radovat će se nad nama pjevajući, a ta riječ radovati doslovno na hebrejskom znači: postati uzbuđen do mjere da plešeš vrteći se. Dakle Bog pleše i pravi piruete!!! Upravo ono što je učinio David kad ga je Mikala prezrela-plesao i vrtio se! (Korijen najčešće korištene riječi za ples na hebrejskom je hul što znači vrtiti se u plesu). Ples kao izraz slavljenja Boga bio je uobičajeni način slavljenja Izraelaca. Bio je prisutan u mnogim vjerskim svrhama npr. kad se proslavljala Božja pobjeda: kad je bila poražena faraonova vojska Bog se proslavljao pjesmom, svirkom i plesom (Izl. 15:20), nakon Davidovih uspjeha (1 Sam 29:5) itd. I konačno Bog izražava svoju želju: u Ps.149:3 piše: ''Neka u kolu hvale ime njegovo''; Ps. 150:5 – ''Hvalite ga igrom (plesom) i bubnjem''.
Bog je onaj koji pleše i kojemu se pleše!

e pa nakon ovoga valjat ce i plesnu grupu osnovati, bend se pomalo skuplja, tekstopisca imamo, jos kad bi i probe preko interneta mogli izvoditi...,
salu na stranu,
ne znam sto bi bilo lose u tome da se Bog slavi primjerenim plesom, kao i primjerenim pjesmama i glazbom takodjer. Pa Bog zna koliko ima ljubavi kad plesemo, pjevamo ili sviramo, posebno kad to cinimo za Njega.

Aby, jesu li plesali u Hramu i u sinagogama? Tamo se iskovalo židovsko bogoslužje.

Zavisi kakva se glazba koristi. Današnja popularna duhovna glazba koja je u Abynoj zajednici temelj bogoslužnog pjevanja, ima metroritmiku koja te potiče na plesanje.
Puk je uvijek volio plesati. U srednjem vijeku je u francuskoj puk plesao u jednoj katedrali i pjevao: Moli za nas, Sveti Ante, a mi ćemo ti plesati!
Međutim, pogledajte ovo: naši stari u rimskim katakombama teško da su plesali. Dijelom zato, što su morali biti tiho da ih ne čuju Rimljani, dijelom zato, što su se napjevi Prve crkve samo pjevali! Nisu koristili glazbala. A kad nema bubnjeva, nema niti ritma. Ne možeš plesati na koralne napjeve. A tako se slavilo u katakombama.

Naravno, svi židovski blagdani na kojima se narod okupljao imali su vjerski značaj. Kad vidiš sve te lijepe procesije za Blagdan sjenica, pa za Pashu, kad su hodočasnici ostajali u Jeruzalemu po više dana...sigurno se tamo plesalo sve u šesnaest, ali na otvorenom.

Gdje ne bi David plesao, prvorazredan "tekstopisac" i glazbenik k tome? A vidi se po psalmima da je bio spontana duša.

Postoji, naravno, sotonska imitacija takvog plesanja: ples poganskih vračeva pri kojem oni padnu u trans (izmijenjeno stanje svijesti) i tada kroz njih govore duhovi. Ili plesovi derviša. Ima u new ageu takvih praksa u kojima se plesovne raspaljotke koristi za slabljenje svjesne volje, kako bi kroz čovjeka procurilo mimonaravno. Možda dijelom i zato postoji skepsa prema plesu u sklopu bogoslužja.

kad nema bubnjeva, nema niti ritma. Ne možeš plesati na koralne napjeve. A tako se slavilo u katakombama.[/quote]


hmmm. to bi značilo da je svaka a capella skladba bez ritma...
i to ne samo a capella nego svaka u kojoj nema bubnjeva?
istina, teško je plesati na korale, ali tko nije probao ne zna : )
a korali su ipak nastali nakon natakombi...

Zbilja nisu imali instrumenata? Pa ja mislim da jesu. Nije mi povijest crkve jača strana, više mi leži samo pručavanje Pisma. Ali eto ovo sam našla: da su u prvih 5 stoljeća kršćani plesali za vrijeme slavljenja i blagdana. Da je čak u liturgiji postojao plesni materijal-to je pronađeno već u dvije najranije kršćanske liturgije. Čak je Justin Mučenik pisao o tome i drugi. Od cara Konstantina dolazi do određenih promjena-od tada se na ples počinje gledati kao na nešto potencijalno loše. Crkveni oci rane crkve također raspravljaju o plesu, neki u tome vide i loše i dobre stvari. No kako je povijest tekla dalje sve su više imali negativan stav prema tome, što nije bilo tako u ranoj crkvi-u pravih par stoljeća. No s vremenom opet vidimo vraćanje ka onome kako se ponašala rana crkva-pogotovo sad u zadnje vrijeme.

Kad je čovjek radostan u Bogu i kad ga slavi nekom veselom pjesmom, spontano počne micati tijelom. Nije to stvar da je time duhovniji već jednostavo slobodniji u Duhu. Jednom sam prisustvovala službi gdje su se braća i sestre spontano primili za ruke i plesali na jednu veselu pjesmu židovskog melosa. Bilo je to nešto nalik na kolo. Tko je htio, mogao im se pridružiti, a tko nije, stajao je i slavio Boga samo pjesmom.

[quote="Aby"]Boga možemo slaviti na razne načine.

istina
Vidjela sam da ima ljudi koji zagovaraju tišinu i govore kako im nije potrebo bučno slavljenje ili čak kako Bogu nije potrebno bučno slavljenje, dizanje ruku i sl. te da Bogu ne znači ništa da se na taj način Njemu iskazuje slava. No to nije ono o čemu Biblija govori! Ona je puna stihova o slavljenju i na glasan način. Božja riječ u više navrata čak zapovjeda taku vrstu slavljenja. Pa ću ja započeti temu o slavljenju Boga baš s takvom vrstom slavljenja. Ali neću započeti temu o dizanju ruku, ne o glasnom pjevanju, već nečim još radikalnijim-plesom!

Lijepo je vidjeti da se slavi i veselo sa pjesmom , dizanjem ruku pa čak i plesom kao kralj David ali zar možemo staviti u drugi kontemplativnu molitvu ????
Nesječam se da sam u Novom Zavjetu pročitala da je Isus sa Apostolima
slavio Oca sa plesom i slično a tako ni Apostole niti Blaženu Djevicu Mariju.