Poštovani,
Priča je predugačka,a ja ću je nastojati ispričati što kraće.
U mojoj obitelji rođeno je 9 djece,ja sam 9.
Otac je radio teške fizičke poslove,volio je puno piti,što je redovito
rezultiralo nasiljem nad nama koji smo mu najbliži,proklinjanjem,psovkama prema nama i prema majci,kojoj je govorio da je kurva...malo je bilo trenutaka
da si s njim mogao razgovarati o bilo čemu,on je morao biti u pravu.
Svi smo kao mali i maloljetni morali raditi s njim teške poslove,radili smo kao
crnci i nitko mu nije smio reći da nešto neće ili da ne može.
Posao mu je dobro išao i kupio nam je veliku vikendicu na samom moru,
ali pošto se puno isticao hrvatstvom,bio je antidržavni element,i ta kupovina kuće je razdvojila obitelj,jer nas je država tužila i htjela nam oduzeti kuću,plaćao je 11 godina 2 odvjetnika,jednog lokalnog i drugogo u Zagrebu.
da nam ne uzmu kuću morali smo trajno preseliti,pok.otac,majka,i nas dva najmlađa brata,ja i Jeronim,a ostalih 5 sestara i 2 brata i pok.baba su ostali tamo gdje jesu,a tamo je bila radnja pa bi otac tamo radio i spavao a
a vikendom bi on i poneko od sestara i braće dolazio k nama na more.
To je zapravo bilo više dobro nego loše,zato jer su sestre i ova 2 starija brata mogli ići vikendom u grad,u disco,jer bi on otišao k nama na more,
a opet radnim danima nije bio kod nas i tako smo mogli malo predahnuti od njegovih tortura.
Siguran sam da nije bilo tako da se sestre nikad ne bi udale,jer nije nijednu nigdje puštao.
Bože mu oprosti kao što sam i ja,ali nije bio dobar,prijetio nam je dosta
puta iz čista mira da će nas poubijati i trčao za nama s pištoljem u ruci, bježali smo iz kuće... najstarijeg brata Josipa je htio ubiti puškom,samo zato jer mu je ovaj rekao,"tata,bilo bi ti pametno sada kad je posao krenuo postati pravi šef i voziti mercedesa s kravatom oko vrata i pogađati poslove,a neka radnici rade teške poslove"zbog tih riječi poletio je po pušku i urlao da će ga ubiti,2 put je bježao iz kuće i 2 puta se vraćao,ali kad je treći put izvadio pušku na njega,pobjegao je...osramoćen i više se nikad u tu kuću nije vratio.
Otišao je navigavati na brod,kad je počeo rat u RH,zatekao se u USA i gledajući na TV što se događa,on i jedan prijatelj iz Sinja,odluče sa ono malo plaće kupiti koju pušku i vratiti se braniti domovinu,ali prijavio ih je jedan Crnogorac i uhvatila ih je USA policija i bacila u zatvor.
Zahvaljujući novčanim prilozima američkih Hrvata,nakon pola godine su
pušteni u Hrvatsku.
Prijavio se u rat,prošao sva ratišta i razvojačen poslije akcija Oluja i oslobađanja Bihaća,Grahova i Glamoča.
Nemajući smještaja,ušao je u jednu srpsku polu zapaljenu kuću,i podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje,ali mu država ne da ništa,jer kažu da
ga je otac prijavio na obnovu.
Naime ta kuća na moru je bila okupirana i zapaljena,a otac je prijavio najstarijeg brata na obnovu iako tamo nikad nije živio,a i znao je da se Josip nikad više neće vratiti,i time nanio teški udarac i njemu i meni, mami,koji se već 9 godina brinemo za Josipa koji je više gladan nego sit,koji živi bez struje,bez vode,napušten od države i od svih institucija,a mi mu moramo plaćati odvjetnika i dokazivati da te obnove za njega uopće nije ni bilo,jer nije tamo živio,i ima sve papire.
Nekoliko riječi o majci Mariji-to je majka 9 Hrvata,uvijek plaha i mirna,više bolesna nego zdrava,brinula se o nama kako je najbolje mogla,odgajala nas je u katoličkoj vjeri,nikad nije opsovala,nikad nije išla na kave kod susjeda,cijeli život je bila u kući,i danas kad treba negdje ići sva se uznemiri,živci su joj otišli,skoči joj tlak,boluje od parkinsonove bolesti,osteoporoze...koliko je samo za nas radila i propatila,
otac koji je imao 140 kg je nju od 60 kg znao u trenutcima bijesa mlatiti pred nama,i sad se sjećam kako sam se tresao i plakao
koje smo samo traume proživjeli,ne daj Bože nikome.
Najviše se iživljavao nada mnom i nad majkom,jer su drugi bili stariji
i odlazili su,sestre se poudale,starija braća ratovala i radila,a nas dvoje smo ostali na milost i nemilost.
prije nego što je umro otac je bio 12 dana u bolnici,ja i još dvije mlađe sestre smo dolazili skoro svaki dan.
Bio je to nezapamćen sprovod...ljudi su se slijevali sa svih strana...
nakon toga je bila ostavinska rasprava i velikodušne sestre nisu ništa uzele od imovine;2 velike kuće i 20 000 m zemlje.
Brat Josip je poslao pismo da neće doći i da se odriče svega u korist
majke.
Mami je bilo sve lošije,na mene je pao sav njezin teret,vozanje doktorima,bolnicama,terapije i teret brata Josipa,kojemu odlazim već 9 godina,pomažem i kojega vozim gdje god treba.
nakon što je mama imala blaži moždani udar,ja i dvije najmlađe od sestara smo dolazili svaki dan u bolnicu,ostali su govorili da im je vruće,pa da nisu stigli,a preko vikenda bi otišli u tu kuću na more,i opet ne bi stigli.mama je izašla ali više nije mogla ništa raditi i bila je sve slabija.Svi smo tad govorili kako ćemo morati pronaći neku ženu da radi po kući i da bude uz mamu i svi ćemo davati novac,ali
Ja sam pronašao ženu koja je to već radila i ona je pitala 2 500 kn mjesečno+smještaj i hrana,pristao sam na to,žena je došla i počela
raditi,kad su to čuli moje sestre i braća rekli su mi da ja nisam normalan
i da oni to ne mogu plaćati,ja sam rekao da ja i brat Valsimot hoćemo a ako oni neće,ne moraju,nitko ih na to neće tjerati
Plaćali smo 2 godine,ja sam došao na rub siromaštva,morao sam
napustiti posao,3 godine nisam izašao iz kuće,osim u trgovinu,
u ljekarnu ili njoj po nalaze i sl.
Više ne plaćamo nikoga i ja sam non stop pri kući.
Kako se desio razdor
Jedna od sestara koja je članica 2 molitvene zajednice i koja ide često
u tabore Zvjezdana Linića je udružila sestre osim ove dvije mlađe,a ponekad i tu stariju,i uvjerila ih kako je otac bio dobar i pravi čovjek...
a majka je loša... i da ih je ona tada kad je morala ići s tatom i nas 2 mlađa brata napustila kako je izjavila odhebala i da joj to nikad neće oprostiti,
a majka je morala raditi kako joj je otac naredio,i od tamo se uvijek brinula za ćeri i slala što god im je mogla poslati,koliko ju je samo tata
zbog sestara i njihovih izlazaka pretukao i koliko je patnje zbog njih istrpjela...
Ta sestra i još neke,osim najmlađe koja je poput kruha su počele izmišljati svakakve bizarne priče:
-da ja i mama nismo dali njihovoj djeci da uberu smokava...
a nitko im ne brani...i uvijek im damo što možemo i s njima se šalimo...
-da mi njih mrzimo...kad ih pitamo kako to misle,onda nemaju što reći,
-da ja kao ujak nisam dobar prema njihovoj djeci i kako neki drugi ujaci
su super...
na to sam ja dao djeci anketni listić i rekao im da ja želim biti bolji prema njima i da ih molim da napišu u čemu bih se trebao promijeniti i biti bolji
prema njima,oni su se redom smijali na taj listić i odgovorili kako sam super,kako se uvijek s njima šalim i da ne trebam ništa mijenjati,
a njihove mame su na to pobijesnile...
Ja sam im rekao da sam u bez izlaznoj situaciji,oko majke,brata,i samoga sebe jer mi godine idu... i da moram prodati svoj dio kuće na moru i onda su one na to pobijesnile,naravno osim ove najmlađe koja za razliku od drugih sestara koje ne znaju što će od sile-prodaju i kupuju gdje ih je volja nema ništa od imovine.
Odnosi su zahladili i ja više ne znam kako da se ponašam,što god kažem
ispada da će ih povrijediti,čuo sam od jedne osobe da pričaju da sam im ja zabranio da dođu vidjeti majku...to je laž
da sam ja razbaštinio Josipa,jer on neće dođe u tu kuću,a ja s tim nemam ništa,jer on je živio u gradu a ja na selu,na moru, jedini se brinem za njega...i ništa od njega ne tražim...
Ne znam što da radim,da se pravim kao da ništa nije bilo ili da se potpuno povučem od svega... pomozite
|