www.tebe-trazim.com

Poštovani,

Priča je predugačka,a ja ću je nastojati ispričati što kraće.

U mojoj obitelji rođeno je 9 djece,ja sam 9.
Otac je radio teške fizičke poslove,volio je puno piti,što je redovito
rezultiralo nasiljem nad nama koji smo mu najbliži,proklinjanjem,psovkama prema nama i prema majci,kojoj je govorio da je kurva...malo je bilo trenutaka
da si s njim mogao razgovarati o bilo čemu,on je morao biti u pravu.
Svi smo kao mali i maloljetni morali raditi s njim teške poslove,radili smo kao
crnci i nitko mu nije smio reći da nešto neće ili da ne može.
Posao mu je dobro išao i kupio nam je veliku vikendicu na samom moru,
ali pošto se puno isticao hrvatstvom,bio je antidržavni element,i ta kupovina kuće je razdvojila obitelj,jer nas je država tužila i htjela nam oduzeti kuću,plaćao je 11 godina 2 odvjetnika,jednog lokalnog i drugogo u Zagrebu.
da nam ne uzmu kuću morali smo trajno preseliti,pok.otac,majka,i nas dva najmlađa brata,ja i Jeronim,a ostalih 5 sestara i 2 brata i pok.baba su ostali tamo gdje jesu,a tamo je bila radnja pa bi otac tamo radio i spavao a
a vikendom bi on i poneko od sestara i braće dolazio k nama na more.

To je zapravo bilo više dobro nego loše,zato jer su sestre i ova 2 starija brata mogli ići vikendom u grad,u disco,jer bi on otišao k nama na more,
a opet radnim danima nije bio kod nas i tako smo mogli malo predahnuti od njegovih tortura.
Siguran sam da nije bilo tako da se sestre nikad ne bi udale,jer nije nijednu nigdje puštao.
Bože mu oprosti kao što sam i ja,ali nije bio dobar,prijetio nam je dosta
puta iz čista mira da će nas poubijati i trčao za nama s pištoljem u ruci, bježali smo iz kuće... najstarijeg brata Josipa je htio ubiti puškom,samo zato jer mu je ovaj rekao,"tata,bilo bi ti pametno sada kad je posao krenuo postati pravi šef i voziti mercedesa s kravatom oko vrata i pogađati poslove,a neka radnici rade teške poslove"zbog tih riječi poletio je po pušku i urlao da će ga ubiti,2 put je bježao iz kuće i 2 puta se vraćao,ali kad je treći put izvadio pušku na njega,pobjegao je...osramoćen i više se nikad u tu kuću nije vratio.
Otišao je navigavati na brod,kad je počeo rat u RH,zatekao se u USA i gledajući na TV što se događa,on i jedan prijatelj iz Sinja,odluče sa ono malo plaće kupiti koju pušku i vratiti se braniti domovinu,ali prijavio ih je jedan Crnogorac i uhvatila ih je USA policija i bacila u zatvor.
Zahvaljujući novčanim prilozima američkih Hrvata,nakon pola godine su
pušteni u Hrvatsku.
Prijavio se u rat,prošao sva ratišta i razvojačen poslije akcija Oluja i oslobađanja Bihaća,Grahova i Glamoča.
Nemajući smještaja,ušao je u jednu srpsku polu zapaljenu kuću,i podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje,ali mu država ne da ništa,jer kažu da
ga je otac prijavio na obnovu.
Naime ta kuća na moru je bila okupirana i zapaljena,a otac je prijavio najstarijeg brata na obnovu iako tamo nikad nije živio,a i znao je da se Josip nikad više neće vratiti,i time nanio teški udarac i njemu i meni, mami,koji se već 9 godina brinemo za Josipa koji je više gladan nego sit,koji živi bez struje,bez vode,napušten od države i od svih institucija,a mi mu moramo plaćati odvjetnika i dokazivati da te obnove za njega uopće nije ni bilo,jer nije tamo živio,i ima sve papire.

Nekoliko riječi o majci Mariji-to je majka 9 Hrvata,uvijek plaha i mirna,više bolesna nego zdrava,brinula se o nama kako je najbolje mogla,odgajala nas je u katoličkoj vjeri,nikad nije opsovala,nikad nije išla na kave kod susjeda,cijeli život je bila u kući,i danas kad treba negdje ići sva se uznemiri,živci su joj otišli,skoči joj tlak,boluje od parkinsonove bolesti,osteoporoze...koliko je samo za nas radila i propatila,
otac koji je imao 140 kg je nju od 60 kg znao u trenutcima bijesa mlatiti pred nama,i sad se sjećam kako sam se tresao i plakao
koje smo samo traume proživjeli,ne daj Bože nikome.

Najviše se iživljavao nada mnom i nad majkom,jer su drugi bili stariji
i odlazili su,sestre se poudale,starija braća ratovala i radila,a nas dvoje smo ostali na milost i nemilost.
prije nego što je umro otac je bio 12 dana u bolnici,ja i još dvije mlađe sestre smo dolazili skoro svaki dan.
Bio je to nezapamćen sprovod...ljudi su se slijevali sa svih strana...
nakon toga je bila ostavinska rasprava i velikodušne sestre nisu ništa uzele od imovine;2 velike kuće i 20 000 m zemlje.
Brat Josip je poslao pismo da neće doći i da se odriče svega u korist
majke.
Mami je bilo sve lošije,na mene je pao sav njezin teret,vozanje doktorima,bolnicama,terapije i teret brata Josipa,kojemu odlazim već 9 godina,pomažem i kojega vozim gdje god treba.
nakon što je mama imala blaži moždani udar,ja i dvije najmlađe od sestara smo dolazili svaki dan u bolnicu,ostali su govorili da im je vruće,pa da nisu stigli,a preko vikenda bi otišli u tu kuću na more,i opet ne bi stigli.mama je izašla ali više nije mogla ništa raditi i bila je sve slabija.Svi smo tad govorili kako ćemo morati pronaći neku ženu da radi po kući i da bude uz mamu i svi ćemo davati novac,ali
Ja sam pronašao ženu koja je to već radila i ona je pitala 2 500 kn mjesečno+smještaj i hrana,pristao sam na to,žena je došla i počela
raditi,kad su to čuli moje sestre i braća rekli su mi da ja nisam normalan
i da oni to ne mogu plaćati,ja sam rekao da ja i brat Valsimot hoćemo a ako oni neće,ne moraju,nitko ih na to neće tjerati
Plaćali smo 2 godine,ja sam došao na rub siromaštva,morao sam
napustiti posao,3 godine nisam izašao iz kuće,osim u trgovinu,
u ljekarnu ili njoj po nalaze i sl.
Više ne plaćamo nikoga i ja sam non stop pri kući.

Kako se desio razdor

Jedna od sestara koja je članica 2 molitvene zajednice i koja ide često
u tabore Zvjezdana Linića je udružila sestre osim ove dvije mlađe,a ponekad i tu stariju,i uvjerila ih kako je otac bio dobar i pravi čovjek...
a majka je loša... i da ih je ona tada kad je morala ići s tatom i nas 2 mlađa brata napustila kako je izjavila odhebala i da joj to nikad neće oprostiti,
a majka je morala raditi kako joj je otac naredio,i od tamo se uvijek brinula za ćeri i slala što god im je mogla poslati,koliko ju je samo tata
zbog sestara i njihovih izlazaka pretukao i koliko je patnje zbog njih istrpjela...
Ta sestra i još neke,osim najmlađe koja je poput kruha su počele izmišljati svakakve bizarne priče:
-da ja i mama nismo dali njihovoj djeci da uberu smokava...
a nitko im ne brani...i uvijek im damo što možemo i s njima se šalimo...
-da mi njih mrzimo...kad ih pitamo kako to misle,onda nemaju što reći,
-da ja kao ujak nisam dobar prema njihovoj djeci i kako neki drugi ujaci
su super...
na to sam ja dao djeci anketni listić i rekao im da ja želim biti bolji prema njima i da ih molim da napišu u čemu bih se trebao promijeniti i biti bolji
prema njima,oni su se redom smijali na taj listić i odgovorili kako sam super,kako se uvijek s njima šalim i da ne trebam ništa mijenjati,
a njihove mame su na to pobijesnile...
Ja sam im rekao da sam u bez izlaznoj situaciji,oko majke,brata,i samoga sebe jer mi godine idu... i da moram prodati svoj dio kuće na moru i onda su one na to pobijesnile,naravno osim ove najmlađe koja za razliku od drugih sestara koje ne znaju što će od sile-prodaju i kupuju gdje ih je volja nema ništa od imovine.

Odnosi su zahladili i ja više ne znam kako da se ponašam,što god kažem
ispada da će ih povrijediti,čuo sam od jedne osobe da pričaju da sam im ja zabranio da dođu vidjeti majku...to je laž
da sam ja razbaštinio Josipa,jer on neće dođe u tu kuću,a ja s tim nemam ništa,jer on je živio u gradu a ja na selu,na moru, jedini se brinem za njega...i ništa od njega ne tražim...

Ne znam što da radim,da se pravim kao da ništa nije bilo ili da se potpuno povučem od svega... pomozite

Uh dragi Fernardo,dosta tragicno i zalosno...
Majka koja odgoji 9 -ero djece,i onda tako dozivljava poslje???
i cijela situacija,komplicirana,cijela obitelj..podjeljena..???
Obicno u obitelji gdje je vjera bila na prvom mjestu,bivalo je puno djece,
a i ta djeca su odgojena,da budu zadovoljni sa malo,a i kroz zivot,
skakali su jedno za drugo,pomagali jedno drugom,djelili jedno drugom,
i u dobru i u zlu bili jedno za drugo,a to kod tebe?
Mozda ti netko odgovori tko je slicno dozivio,ili neko "strucan"za takve stvari,i u privatnom ,i u vjerskom zivotu....
Tu je puno pitanja ,zasto je tako(koga tu osuditi,nije nase da sudimo)
Pomoci,kako pomoci..kome pomoci..?
Moje moisljenje je da ti sam trebas pomoc...i da se tebi treba pomoci,
sta bi bilo da vam majka sutra umre ?
BOG MILOSTIVI I SVEMOGUCI NEKA TI BUDE U POMOCI....

Bog ce te po istini blagosloviti jos vise Fernando nakon ovoga sto si napisao. Po lazi sigurno nece niti jednog od nas.
Sumnjam da ti netko od nas moze pomoci vise do govoriti ti o onome sto je Isus Krist zivio. Siguran sam da znas kako je Gospodin nas zivio, a onda znas i da si blagoslovljen po onome kako ti je.
Moras vjerovati da se sve moze promjeniti, da svaka situacija u zivotu prolazi, da se svaka situacija - teska i mucna, vesela i radosna - dogadja ujedno i na svjedocanstvo onima koji sudjeluju u njoj.
U ovoj prici to ste svi vi iz tvoje obitelji, i zivi i pokojni, pa i oni odvjetnici, susjedi, prijatelji i poznanici...
To sto prozivljavas Fernando bio bi nerjesiv problem, ocajan i bez nade da ovaj zivot traje vjecno i da je nepromjenjiv. No obratno je potpuno, ovaj zivot jako kratko traje i potpuno je promjenjiv.
Zasto je tebe sve to dopalo? Morat ces pricekati svoj odlazak Bogu i sve ce ti biti jasno, svaki odgovor koji sada ne mozes dokuciti.
Druga 'opcija' koju gotovo sav svijet odabra je da vratis onima koji ugnjetavaju majku tvoju i tebe istom mjerom ili jos gore nego su oni tebi. Nadam se da za takvo sto nema plodnog sjemena u tebi, jer tadao ne bi bio nista drugaciji od onih koji ti zivot cine mucnim, bio bi isti kao oni.
Po Isusu Kristu znamo da je ljubav oruzje protiv kojeg zlo u ljudima
nema nikakve sanse, njome je Isus Krist pobjedio svijet, sav svijet, bez iznimki - za tebe, mene, sestre tvoje, djecu njihovu. No Isus Krist je molio za Ocevu volju jer je jedino Njegova volja spas koji je neraspadljiv. Ono sto ti sestre cine, to je raspadljivo, promjenjivo i traje tako kratko prema onome sto Bog ima za sve nas. Bas im to imas pokazati, da si veci od njigove zlobe, da si siguran u Bozje kraljevstvo i da se pomolis za njih i blagoslivljas ih svaki dan. Moli Boga da im oprosti i da se ljubavlju i oni spase. Ne moze ti nitko nesto toliko lose uciniti koliko ti takvima mozes zeljeti da Boga upoznaju i da im Bog oprosti.
Zelim ti da se pouzdas u Boga jer se Njegova Mudrost vazda opravdava, a to sto si u sukobu sa sestrama, to je Isus Krist i naveo kao razlog svoga dolaska, da rastavi oca od sina, brata od sestre...
Vjeruj mi Fernando da nema obitelji, uze ili sire, u kojoj se ne dogadja ovo sto si opisao. Isus Krist je rekao da ce tako biti.
Tvoje je da ljubis svoje sestre, da djelima svojim pokazes Isusa Krista, da ti ne bude tesko podnostiti zavist, mrznju, licemjerje, podvale. Ta isto je to i puno vise Gospodin nas podnosio, pa podsjeti se sto je On zivio. I ne zaboravi kako je tesko osobi zivjeti koja nije u istini, koja ne poznaje Gospodina nasega Isusa Krista. Da ga poznaju, nikada pakost ne bi cinili. Moli za sestre da im Bog dusu ozdravi, da nepravda i zlo koje tebi nanose ne nadje ubuduce ploda u njihovim dusama. Ako si u istini, dobro znas da ne bi volio biti kao oni, vec ovaj koji jesi, koji zeli Boga u svom zivotu, pa zato moli za njih i ne zeli im nista lose, da ne budete isti. Bog te blagoslovio i podao ti snage da u istini ustrajes do kraja. Pouzdaj se Fernando, pa ta djeca od sestara brzo rastu, ona ce svjedociti svojim majkama svaku rijec koju si im uputio. Tada mozda, samo mozda, prepoznaju sto cine. Nisi ti taj koji prvi trebas pomoc, to su prije tebe tvoje sestre.

mili fernando, brate u Kristu...divim ti se, pored svega što si prošao i prolaziš-ne zaboravljaš na Jedinoga koji sve tvoje putove pozna. Da, dobro ti Leo kaže...uzmi svoj križ, jaram jest težak-ali breme je slatko a za svoje moli milost, tako ćeš biti još bliže Gospodinu! Ništa ne traje vječno, ti probaj ne osuđivati svoje sestre i promijeni sebe, naoružaj se strpljenjem i ljubavlju- njih ionako može samo Gospodin promijeniti. Budi uz majku svoju, uvijek si bio, pa ostani do kraja, Bog te milostivo gleda zbog toga, voli kao što voliš djecu svojih sestara...sve ih voli.
Znam reći ćeš-lako je njima govoriti-nisu u mojoj koži, ali kad bit te dragi fernando pitala hoćeš li se "mijenjati za križ"-sigurna sam da bi ti još jače svoj prigrlio. Stoga ne očajavaj, mlad si, živjeti je pred tobom...Bog sigurno s ljubavlju gleda na tvoju žrtvu i sigurna sam da će te još na zemlji obdariti mnogim svojim blagoslovima, jer si čista i ponizna srca. Samo Mu predaj sve u Njegove ruke i kreni u svaki novi dan s Božjim pouzdanjem i vjeruj Bogu. Vjeruj da je već učinio , ono što češ ga u nutrini svog srca zatražiti. Neka te blagoslovi Bog Otac, Sin i Duh Sveti.

ako i pomislis Fernando da je nama lako govoriti, pomisli i na to sto nas je sve skupilo na ovom mjestu: kako sestra Vikica rece, da upoznas koji od krizeva ovih ljudi, svoj bi moze bit zagrlio i ljubio sve vise. I nas je sve nevolja okupila, nikako lagoda zivota, tada Njega potrazismo u svom jadu, a sada nas ljubav Njegova drzi i jaca. Ovdje od drugih ucimo kako je vazno prihvatiti volju Bozju, pa da se i raspadamo od svih bolesti, sto je to prema nagradi koja ceka onog koji i takav Boga ljubi.

imate pravo...
puno vam hvala na dobrim savjetima,
isto tako sam i mislio ali nisam bio
siguran više ni u što.
Ubuduće ću moliti za njih,da im Bog da
pameti i ljubavi
(':arrow:')

Slava Bogu..."po tome će prepoznati da ste moji učenici"!

.a tebi..snagu praštanja..

mir svima

.u obitelji mora uvijek biti dogovora..

.evo ja i žena, uvijek zajedno sve radimo

Emancipacija..ipak ju ne zelimo..ostajemo vjerni starom...