www.tebe-trazim.com

Kako si sad?

Potrebne su joj i dalje naše molitve.

Tu sam ja...često..pratim šta se dešava..Ova tema je otišla predaleko..Nisam za neke komentare...Zahvaljujem Isusu na promjeni koja se desila nakon susreta u Ciboni..jedno predivno i nezaboravno iskustvo..Nikad u životu nisam doživila toliku radost uz suze...nikad nisam toliko osjetila Boga...i nikad nisam bila u tako toplom okruženju...Iza toga sam bila na susretu u Mostaru,i idem opet sutra..jedva čekam...isto se čovjek isprazni tokom vrimena da ti to tako fali...jer toliko je skeptičnih ljudi,oholih oko nas da se izruguju mojoj promjeni i vjeri...Hvala ti ISUSE što si moja zvjezda vodilja...

Evo mog doživljaja...
Pritiskom života i problema više nisam znala gdje da udaram...i lutala sam internetom i naletila na ovu stranicu...i počela pisat ovu temu..i molit molitve.Nisam nikome o tome govorila ,samo sam se uvukla sebi u njedra. I u međuvremenu sam se srela sa prijateljicama i one me upitaše da li sam zainteresirana da idem na duhovni susret u Cibonu..prvo sam se nasmijala i bila začuđena..A potom sam se raspitala kod njih,gdje,tko i šta? Kada su mi rekli da to drži zajednica Dobri Pastir,ostala sam u čudu.I onda sam im ispričala kako posjećujem već neko vrijeme ovu i stranicu Dobri Pastir. To mi se činio kao neki putokaz i odmah sam pristala da idem,radosno. I..stigao taj dan..sjele smo u autobus u Mostaru sa svim nepoznatim ljudima,koji su nas tako toplo primili. Tijekom puta se dosta molilo i pjevalo..ruke su im bile u zraku,svi nasmješeni,puni radosti...Sve mi je to bilo čudno ispočetka...gledala sam te ljude s nevjericom..???al nakon nekih pola prođenog puta,u meni se počelo sve tresti..same suze su mi išle dok bi pjevali..kad sam shvatila koliko ti ljudi slave Isusa ,Boga...koliko mu se raduju,kao da su zaljubljeni...ja sam se osjećala tako postiđeno,tako sramotno,obuzeo me osjećaj krivnje...stid me je bilo...svake psovke,rječi,dijela i misli koje su izašle iz mene..I tako...stigli smo u Cibonu.Šok!Oko 7000 ljudi..počelo je...toliko je u meni sve treperilo...stalno sam plakala-al od radosti što sam tu! Slavljenje-toliko me diglo,trnci su stalno prolazili kroz mene...pjevala sam koliko sam jače mogla,ruke su letile prema gore.....tako jak osjećaj...tako velika energija...to je nešto što se mora doživit...rječi su suvišne..prvi šok mi je bila molitva u jezicima...nikad nisam čula za to...prepala sam se...al tada kao da je još veća snaga ulazila u mene...zvala sam Isusa, molila ga.zahvaljivala mu se...Potom je bila misa ,iza mise ozdravljenja,opet šok...al sam se držala ,suze su mi letile i letile,a pluća mi se punila još većom snagom...ta energija koja prolazi kroz tijelo,kao da te diže u visine...ruke lete prema gore i tresu se kao da je najveća zima a u meni vatra gori....neopisiv osjećaj....i odjednom su ljudi neki počeli režat,lajat..urlikat....tad je uslijedio još jedan šok...al tada sam od straha kad sam to čula još više počela plakat,molit,pjevat, i zazivat Isusa milog da me spasi,da me čuva,da me zagrli...i osjetila sam tako jaku snagu,kao da sam se ispunila nečim i nije me bilo strah. toliko sam se isplakala,ispjevala i ponovo rodila...to je nezaboravno iskustvo...

Nisam ja molila u jezicima,(mada bi volila)nego svi oko mene.U veoma dobroj grupi smo bile...što se tiče daljnjeg razvoja događaja iza cibone ..ja sam se veoma promijenila,NABOLJE...naravno,duhovno.Bogu hvala.Iza sam bila na otvorenom susretu zajednice u Mostaru,bilo je predivno...A sinoć sam bila opet,al ovaj put sa bratom,za ne povjerovat...molili su nad njim,ispovjedio se,pričestio,i čak izdržao cijelo klanjanje...Kaže da se osjećao super...Mene je strah povjerovat odmah u tu promjenu,da se nebi razočarala...tako da još uvijek sabirem u glavi to da sam ga ipak dovela na tako predivno mjesto da slavi Boga. ISUSE HVALA TI..SLAVA TI ISUSE!

Bogu nista nije nemoguce, slava Mu, hvala i cast u vjesne vjekove!

A meni pjeva u srcu ona: "jer velik si, činiš djela velikaaa, nitko nije kao ti Isuse, nitko nije kao Ti..."

Nemojte se zavarvat ,oni koji ste prosvjetljeni Duhom Sv. da je to sada sve,i da se cijela vjera sacinjava u tome.Nas cilj "Vjere" nije da propricamo u jezicim,nego "Da vjerujemo i sljedimo Isusa"
Pricanje u drugim jezicima,mozdaje milost koju ste dobili,ali
"Vjera je u jezgri nase srca"vjera se ne postize tako lako.
U mom zivotu sam prosla i dozivjela svasta,pa sam se uvjerila u neke stvari,(da ono sto brzo dodje ,to brzo i ode.)Ono sto je jednostavno i lalo
tako biva i na svim poljima zivota i vjere.
Samo ono sto se polako i dugotrajno izgradjuje,ostaje dugotrajno....
Zato sam uvidjela da u neki situacijama,nije dobro pricati na velik,posebno ne hvaliti se i praviti nesto posebno od toga.Jer "Vjeru
covjek treba da izgradjuje,njeguje da zivi i da djeluje"
Vazen je rad,i davanje...preko noci se nista ne ostvaruje,a pogotovo ne
vjera i nema veze koje Religije ona bila,i sve religije imaju jedan cilj.
Samo sto mi to napravimo prakticno,pa prihvatimo ono sto nama odgovara,a ono sto nam ne odgovara,to ostavimo.
Parvi vjernok dozivljava kusnje,i sto god vjera biva jaca s tim je
"Kusnja veca" pa ne znam da li je tako lako sve i zivotu prihvatiti..
Isto tako ,onj tko razmislja i pise o negativnom,taj privlaci negativno.
a onaj tko se bori da se postigne pozitivno,on i djeluje pozitivno....
Vjera nije tako laka kako je lako napisati,"Jer covjek cesto bude u zabludu"i covjek grijesi,zto i odemo na Sv.Ispovijedi...
Poniznos je "Jezgra" o kojoj se jako malo pise i svjedoci na TT
Poniznost i ljubav,vjeru vjerovati i zivjeti...skruseno i skromno...
Zato neke stvari se moraju dogoditi ,da bi se nazcili promjeniti.?

Neka se nitko ne stidi reći, što je Isus učinio u njegovom životu. To je poniznost djeteta Božjeg.
Vjera je Božji dar. Ona ne raste, već se umnaža, onoliko koliko je potrebno, da usavršimo ljubav.

Stoga, sv. Pavle i ističe, da na kraju uvijek ostaje najvažnije: Ljubav.

Ovo su rijeci koje su me potakle da ovako odgovorim,
("evo sad si krstena u Duhu i sad ce to izgledati drugacije")Sigurno je da ce izgledati drugacije,i hvala Gospodinu Isusu da cini takva djela.
U zadnje vrijeme po ovom pisanju izgleda da nije pravi vjernik,
onaj tko nije "Krsten u Duhu"Moje misljenje je da svakako treba posvjedociti,zato i ima tema "SVJEDOCANSTVA",sigurno da i drugi
koji su to dozivjeli trebaju da napisu,ali ne vidi kuda sve to vodi,
pa sta je bilo s nasom vjerom,dok nije bilo "Krsteni u Duhu"
nije valda da se nitko nije obratio,ili da ne postoji drugaciji pristup
i drugacije obracenje,ovdje se nesto drugo desava,procitaj malo bolje sve postove,znaci onaj koji ode u "Cibonu" i ne dozivi to,imace griznju savijesti,jer mu se to nije dogodilo,i nije propricao u "Jezicima"
A tek reci (sad ce to izgledati drugacije)pa tko sam ja da smijem reci,
valda ima "Volja Bozja"i ona ce biti odlucujuca...
A ovo je tema (trebam pomoc)ko tu trazi pomoc...