www.tebe-trazim.com

Prilikom formalnog saziva Drugog vatikanskog koncila 25. prosinca 1961. godine papa Ivan XXIII. izmolio je jednu molitvu za uspjeh Koncila riječima: ”Neka se Tvoja čudesa ponove i u našem vremenu poput novih Duhova!”

Mnogi vide da je Katolička karizmatska obnova čudesni Božji odgovor na ovu molitvu. Uvijek je u povijesti naše Crkve bilo ljudi koji su na poseban način bili nadahnuti Duhom Svetim. Mnogi su postali sveci, jer ”Duh puše gdje hoće.” U sakramentu krštenja i potvrde svaki kršćanin prima darove Duha Svetoga.

Papa Ivan Pavao II. je i sam na poseban način podržavao širenje duhovne obnove. Naročito su značajne Papine riječi koje je rekao 14. ožujka 1992. godine:

”Sada kada slavite 25. obljetnicu Katoličke karizmatske obnove rado vam se priključujem da zajedno slavimo Boga za sve plodove koje je duhovna obnova donijela u životu Crkve.”

Katolička karizmatska obnova je snaga i radost Duha Svetoga, koja se rasplamsava u srcima onih katolika koji s vjerom traže Duha od Oca.

Ona je sretna i radosna vjeroispovijest na usnama onih koji su pronašli novi život u raspetom i uskrslom Kristu. To je slavljenje Oca od njegove djece po Sinu u Duhu Svetom. To je bogato izlijevanje Duha koji daje svoje karizme (darove) da bi izgradio Tijelo Kristovo.

Obnova je cvjetno proljeće Duha! Ona tI pomaže da spoznaš osobnu ljubav Boga po Duhu i da na nju odgovoriš da smjelo i snažno govoriš o ljepoti vjere; da spoznaš i živiš s tim darovima koje je Isus obećao onima koji u njega vjeruju.


Obilježja duhovne obnove


Možemo uočiti tri glavne odlike Karizmatske obnove:

1. Osobna vjera u Isusa Krista koja se očituje u obraćenju i u svjesnom prihvaćanju mjerila života po Evanđelju.

2. Molitva za izlijevanje Duha u kojoj se obnavlja i postaje djelotvorna milost koja je primljena u djetinjstvu kod krštenja i potvrde.

3. Molba za dobijanje i prihvaćanje karizmi (darova) Duha Svetoga da bi se stavili u službu Crkve i za veću slavu Božju.


Izvori duhovnosti


U Karizmatskoj obnovi euharistija i Sveto pismo su glavni izvori duhovnosti. U Svetom pismu otkrivamo osobnu poruku Božju koja daje smjernice kršćanskom životu. A kao svoj glavni zadatak karizmatici smatraju evangelizaciju. Osim toga, posjetom bolnicama i zatvorima i drugim vrstama socijalne djelatnosti služe drugima.

U svojim molitvama rado koriste slobodan, osobni izraz prvih kršćana koji često prelazi u slavljenje Boga.

Dakle, Karizmatska obnova je vatra Duhova danas, a njen plod je nova evangelizacija.


Molitva


Oče naš, izlij Duha svog na svoj narod.

Daj nam da novim očima vidimo Tvoju slavu,

da s novim iskustvom prihvatimo Tvoju moć

i da se s novom požrtvovnošću predamo služenju Tebi.

Daj da se novom vjernošću i privrženošću držimo Tvoje riječi,

da bi u nama rasla Tvoja ljubav

i da dođe Tvoje kraljevstvo. Amen.

Vjeko,vidjeh da je tvoja tema nekako pri dnu ostala,ali ne zato da bi ju podigli na vrh:)već bi zaista bilo vrlo lijepo da vidimo svi mi ovdje što za svakoga ponaosobno znači taj pokret ili kako ti u naslovu nazva karizmatska obnova.Što ona u današnje vrijeme za nas kršćane predstavlja,koji se otpori i zbog čega javljaju kod nekih,dok kod drugih blista se njihov život i pogled na njega?Što bi za nas značilo karizmatski pokret,što karizmatik,a što karizme?Evo ja ću započetak,ako mi dozvolite malo napisati kako i od kuda potječe..........
U jednoj kući u Topeki,jedna gsđ.Agnes Ozman imala je čudan doživljaj prisutnosti Duha Svetoga.Kako je pohađala školu za direktni studij Biblije koju je vodio njen pastor,ona je od njega zatražila polaganje ruku i počela govoriti jezikom koji nije poznavala,i kako ona opisuje imala je osjećaj kao da su žive vode potekle iz dubine njenoga bića.To bi u načelu bio i nastanak pentekostalnog pokreta,a polaganje ruku i "krštenje u Duhu"proširilo se na druge kršćanske zajednice i crkve.Kao što si Vjeko i kazao pod utjecajem smjernica II Vatikanskog Koncila,taj pokret je ubrzi stigao i do nas katolika 1967g.Kako se pokret jako brzo širio danas je postao jedan od najvećih pokreta u K atoličkoj Crkvi,ali i u mnogim drugim kršćanskim zajednicama.Danas je taj pokret raširen po svim kontinentima i iam veliki broj članova.Ima svoje sjedište u Vatikanu i nosi ime "Međunarodna služba katoličke karizmatske Obnove".Eto iako moje osobno mišljenje je prihvaćanje onoga što je dobro i korisno za rast u mojoj vjeri,a odbacivati sve ono što bi vodilo fanatizmu ili kočenju moga rasta u vjeri,moram kazati da me fascinira jedna od rijetkih pojava u svemu tome,a to je da bez obzira mnogi kršćani ma kojoj god crkvi ili zajednici pripadali,oni mogu bez obzira na kojem mjestu,zajedno moliti i zajedno djelovati,a mnogo puta se upitah zašto ja u svome tradicijskom vjerovanju i životu više puta ne djelujem onako kako bih trebao?!Mnogo puta mi se to pitanje nameće,da li je doista i na koji način potrebno učini nešto u našem "tradicionalizmu"kako bi na svakom mjestu i u svako vrijeme i svakoga čovjeka mogao prepoznati kao živoga Krista i da li je taj pokret ili obnova zaista to ono što je u današnje vrijeme u našoj Crkvi,ali i čitavome svijetu potrebno,ili je to samo jedna prividnost koja nakon silnog "uspjeha"ponovno polako iščezava u tmine zatvorenosti i vraćanje na "staro"?Eto,dragi prijatelji Vjeko je započeo,ja pokušao nastaviti,a vi dovršite sa svojim iskustvima i razmišljanjima kako bi nam svima bilo na korist,a sve na veću slavu Božju!

eh...

kasno je...

a ja umorna...

tema vrlo zanimljiva....

pa ću malo dodati samo...


presretna sam kad vidim toliki broj ljudi, kako zajedno i s RADOŠĆU u očima slave Isusa...
predivno i mislim da može zaista ostaviti ravnodušnim samo one koji nikako ne žele uzljubiti Boga svoga.....

srca se otvaraju....
vjera raste.....

a s vjerom....

svi znamo da je sve moguće.....

slava Isusu!



eh....

protiv...

navezivanja na seminare....
ima ljudi koji ni jedan seminar ne propuštaju, ili očekujući čudo na svakom, ili hodaju od seminara do seminara dok im se ne ispuni željeno, ili misle da su IN...jer se furaju na nešto takvo....
(uglavnom)

Duh sveti -automat za ispunjavanje želja....
bitno je da ljudi sa dužnim poštovanjem, slave Isusa i zazivaju Duha svetog...zbog Njih samih, a tek onda zbog rješavanja svojih molbi i želja.
Isus je rekao ako je vaša vjera ko gorušičino zrno...brda će te pomicati...

i to stoji....
ali nije uvijek nama na izgradnju izbavljenje od problema...
da mi je bilo dato prije...da se riješim samo tako nekih svojih problema...danas ne bih bila ovo što jesam....

i time se dotičem trećeg i najvažnijeg dijela....

prihvatiti i uzljubiti svoj Križ...treba...to je naša vjera....najteža od svih i najjača od svih!



dakle jesam za seminare, karizmatske susrete..ali je jako bitno da se ljudima objasni da to nije cirkus u kojem se ko u areni očekuju čuda pa se ima o čemu pričati....
i da se objasni ljudima da neriješavanje njihovih problema, nikako nije znak da nešto s njima nije u redu...nego da neke probleme se mora ponijeti sa sobom, do prilike dok će biti dobro za njih da se maknu

a najvažnije ...da je Isus dostupan i u tramvaju, i u sobi, i na cesti, i u knjižnici, i na placu, i kod brata, i kod susjeda, i na karizmatskom susretu....
i da nije isključivo bit vjere po nekom karizmatiku ili prostoru...nego po Isusu!

Ovo mi se sviđa samo bi dodao i Njegova Majka Marija
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

[/quote]

E..da fakat, zašto neki katolički karizmatski svećenici guraju Mariju u drugi plan?!

Pa valjda zato što Bog treba biti u prvom planu!

Možda jer KKO ima izvor u protestantizmu?

Iskreno rečeno i ima.

Znam

To mi se baš ne sviđa!