|
Neki misle da je pobačaj bezopasan,bezbolan postupak i da je poslije pobačaja sve po starome,da se ništa neće promijeniti.Ali to nije točno.
U Medicinskoj enciklopediji piše:»I kada se pobačaj obavlja u najboljim mogućim uvjetima,u najboljim klinikama,s najboljim liječnicima,nije moguće izbjeći sve štetne posljedice,koje mogu trajati i godinama nakon pobačaja.»
U svijetu više od 750 medicinskih istraživanja proučavalo je traume žena poslije pobačaja,poput istraživanja American Journal of Public Health, Canadian Journal of Psychiatry, American Journal of Obstetrics & Gynecology ,British Journal of Cancer, Acta/Obstetrics and Gynecology Scandinavia, Human Medicine, Journal of the American Medical Association, The Rutherford Institute itd.
Redovito su posljedice pobačaja razarajuće i dugotrajne za tijelo, psihu i duh čovjeka.
Istraživanje na ženama koje su učinile pobačaje pokazalo je:
-94% žena je žalilo što su učinile pobačaj,
-60% žena je izjavilo da im se poslije pobačaja pogoršao život,
-31% žena je imalo suicidalne osjećaje,
-28% žena je pokušalo samoubojstvo nakon pobačaja..
Gotovo u pravilu, žena koja je učinila pobačaj niječe taj čin i osjećaje vezane uz njega jer je to za osobu preteško iskustvo koje psiha potiskuje. Nijekanje i potiskivanje osjećaja je način na koji se psiha i cjelokupna ljudska osoba suočava (tj. odbija) s takvim traumatskim iskustvom, a rezultat su psihosomatske bolesti, psihičke bolesti i smetnje, promjene na kognitivnom polju i promjene ponašanja. U prosjeku prođe i do deset godina nijekanja i potiskivanja prije nego osoba zatraži liječničku pomoć zbog simptoma kojima je uzrok pobačaj. Obično se traži pomoć za problem koji naizgled nema veze s pobačajem, da bi se otkrilo da je pobačaj uzrok bolesti i smetnji.
Posttraumatski stresni poremećaj psihološka je disfunkcija nastala kao rezultat traumatskog iskustva koje preplavljuje normalne obrambene mehanizme čovjeka i rezultira intenzivnim strahom, osjećajem bespomoćnosti i bezizlaznosti ili gubitkom kontrole nad svojim osjećajima i sobom općenito.
Strah, bol, uznemirenost i krivnja povezana s činom abortusa, spajaju se u sliku nasilne smrti djeteta, što razorno utječe na ženu. Određen broj žena kaže da im se bol uzrokovana abortusom čini identična onoj kod silovanja. Jedno je istraživanje zaista pokazalo da su žene koje su silovane, iskusile veći šok baš zbog toga što osjećaju sličnost između tih dvaju događaja.
Abortus uzrokuje mnoge probleme u odnosima među partnerima. Često se ti parovi raziđu, ili se toliko udalje da među njima nema nikakve bliskosti. Za mnoge žene koje su učinile abortus vrlo je teško uspostaviti dugu i čvrstu vezu s muškarcem. To je dijelom uzrokovano pomanjkanjem samopouzdanja, odbojnošću prema muškarcima, seksualnim disfunkcijama i povišenim stupnjem depresije, nasilnosti i uznemirenosti. U obiteljima u kojima je učinjen pobačaj osjeća se teret smrti. Braća i sestre pobačenog djeteta često su duboko ogorčena na svoje roditelje. Namjerni pobačaj koji se u obitelji niječe, jer nameće težak osjećaj krivnje, postaje opterećenje u partnerskim i obiteljskim odnosima, u ostvarenju sretnog i ispunjenog života. U nekim je studijama utvrđeno da se u takvoj obitelji članovi na neki način poistovjećuju sa žrtvom te postaju tužni, melankolični, zatvaraju se u sebe i osjećaju krivnju. Pritom dolazi do potiskivanja emocija i do ljutnje koja se prenosi na drugog člana obitelji, pa on postaje agresivan.
Te studije rješenje vide u priznavanju istine o izvršenom abortusu živućoj djeci, te «prihvaćanju» abortiranog djeteta u obitelj. Svakako su potrebni iskreno kajanje i ispovijed, pokora i dobra djela u ime pobačenog djeteta. U brojnim slučajevima život i odnosi unutar obitelji su se normalizirali. Ali postoje i brojni primjeri gdje djeca mrze i proklinju roditelje jer su im pobacili brata ili sestru.
Na osobnoj i međuljudskoj razini pobačaj uništava obitelji, međuljudske odnose, pojedince i čitavo društvo.
A sad moj komentar-
onaj tko je znao napraviti dijete, treba biti dovoljno odgovoran i da ga donese na svijet...nije rješenje ubiti dijete, kad toliko ljudi na ovom svijetu ne može imati djece i čeka tko zna koliko dugo da posvoji dijete...ja sam za to da se dijete rodi i da na usvojenje ako ga se već ne želi zadržati.
Puno ljudi koje poznajem doslovce obozavaju malu djecu i kad vide nekog klinca u parkicu vicu:"joj kak je sladak... ".. a ti isti ljudi glasaju za pobacaj.. Cuj, stari ako ces glasati za pobacaj, puno rjeđe ces govoriti "Joj kak je sladak". Sva djeca su blago svijeta! Djeca su cisca od nas; djeca ne lazu; a mi smo preprljavi u dusi da bi mogli "pljunuti na njih"i oduzeti im zivot.
I nije uopce bitno jeli u pitanju buduci Bethoven, Papa ili neki beskucnik. Sva djeca su jednaka, i svatko ima pravo na zivot!
e sad.. do nedavnog trenutka sam se dvoumila sto je sa silovanim zenama, i tu sam se dvoumila.. Pobacaj-da ili ne.. Hvala Bogu sto mi je prosvijetlio pamet... Moje misljenje je sljedece: koliko god bilo tesko zlostavljanim djevojkama/zenama roditi, jer ce ih to djete podsjecati na njihovog zlostavljaca, mislim da bi ipak bilo bolje pouzdati se u Boga, moliti i roditi dijete! Uvjerena sam da bi ih Bog nagradio i dao im lijepi zivot.. Jer iza svakog mraka dode svijetlo...
Pozdrav,
Ancica!
|
Login
FAQ
Chat
Traži
