www.tebe-trazim.com

Malo čudan naslov, al eto.


Pod tim sam mislio da vjerujem u Boga i pokušavam živjeti plemenito, pomažući drugima, s puno molitve i svemu što ide uz to.

I sad se ja pitam: Molim se, vjerujem u božju odluku i njegov plan sa mnom iako nemam nikakvog pojma kakav bi to bio plan, zatim su mi neki stvorili sliku da ako dođemo u Raj i do vječnog spasenja da ću biti samo i jedino s bogom, ali da će mi to biti potpuno dovoljno i da mi nikad neće dosadit i da ću vječno biti sretan, a kada sad razmišljam o Raju volio bih da sam tamo sa svim svojim voljenima (prijatelji, obitelj, buduča žena i djeca, ako Bog da) i sad opet vjerujem u taj Raj u kojem sam samo s Bogom i koji zapravo nije ono što bi ja možda želio, ali opettežim tomu jer vjerujem da Bog zna što je za mene najbolje i da će mi ta vječna njegova ljubav i dobrota biti nemjernljivo bolja od onoga što sam ja zamišljao i za to neznanje i sve što neznam a težim tomu ću nevjerovatno patit, što sam više Bogu više i patim i kako sad normalan čovjek, nevernik to može shvatit (ja sam vjernik). (mal sam ja to sprčkal)

Jel me shvača ko?

E sad kad bi još Bog dao i da dođem na kraju kod njega u njegovo vječno kraljevstvo... e to bi bilo... nema riječi koja bi opisala tu radost.

Bvb

Jel ima nešto krivo u mom pristupu?

Nema brate, borba traje dok zivot na zemlji traje:

'Nema na svijetu tako sveta staleza i tako skrivenog mjesta, gdje ne bi bilo napasti i neprilika. Dokle god zivimo, nijesmo sasvim zasticeni od napasti, jer u sebi nosimo uzrok napastima, buduci nas je rodila pozuda.'

'Sve zle napasti dolaze na nas, jer smo nestalna duha i slabo se uzdamo u Boga.'

'Cesto ne znamo sto mozemo, ali napast otkriva sto smo'.

(Nasljeduj Krista)