www.tebe-trazim.com

Ovako...

Danas smo igrali tekmu i pobijedili smo, ali ja sam prije utakmice zamolio Boga da danas odigram perfektno, da bude uz mene i da mi da snage,a ništa se od tog nije ispunilo.
Ja sam igrao 2 minute i to ne zato što sam loše igrao nego zato što je moj suigrač pogriešio i trenerica (žalosno ali istinito da muški klub ima ženskog trenera) je izvadila cijelu petorku (zajedno sa mnom) i nismo igrali do kraja utakmice.

Što je još žalosnije je to da bih ja trebao biti igrač koji igre 30-40 minuta po tekmi, a ne neka tam zadnja rupa na svirali kao što me ta trenerica stavlja.
Ovo da bih trebao igrat puuuuno više nisam rekao ja nego jedni od največih stručnjaka za košarku u Hrvatskoj koji su vidjeli par mojih treninga i moje spsobnosti, a moja trenerica me jednostavno nevoli i ne podnosi me (nepodnosim ni ja nju).

I tako ima tog stvarno puno za pričat (ako izrazite želju mogao bih vam napisat cijelu priču koja je skoro pa i zanimljiva, al sumnjam da se vama čita neka tam glupost nekog tam Ivana) ali glavno je to što ja sad mislim da jam ja nešo jako pogriješio ili mi Bog želi nešto poručiti jer ga potpuno svaki dan u zadnje 4 godine molim da se moja igra u košarci popravi i da budem sve bolji i da na kraju pomognem svojoj ekipi kolko mogu, a znam da mogu jako puno samo kad bih dobio priliku da se iskažem, ali ta nova trenerica mi je baš ne želi dati.

Pa što vi mislite što bi mi Bog želio poručiti?
Zašto se moje molitve neuslišavaju?

Ma neželim ja da meni Bog podari neke posebne moći ili neku posebnu snagu već samo da napokon mogu pokazati koje su moje sposobnosti bez da uvjek nešto iskrsne što ja nemogu kontrolirat (npr. ja nemogu znat hoce li moj suigrac napravit neku glupost i dodat mi loptu 3 m od mene ili ce pak moj protivnik napravit faul koji sudac nece vidjet ili ga nece htjet sudit, a takve stvari su u očima moje trenerice uvjek moja greška, pa čak i ono krivo dodavanje od 3 metra bih ja trebao uhvatit)

Pa vi sad recite

Moze ti tu bas svasta biti za razlog i ugodno si me nasmijao jer ti je, nazovimo, problem vezan za kosarku i Boga. A sto, samo, ako u Bozjem planu tebi nije namjenjeno to za sto se molis? Nemoj kriviti Boga ako se tvoje zelje ne ispune. Bozje su zelje i planovi vazniji od nasih, posebno za nas same.
A sto ako Bog zeli, kao sto vjerujem da zeli, tvoje srce s manje sala prema toj trenerici? Sto onda...
Imam ti 'sto' pitanja koja pocinju sa 'Sto ako...', a jedino neces faliti budes li slijedio Istinu.
Sto se god pitao, ujedno zapitaj i Boga, ali onako kako se Bogu obraca. Tako ces znati da si pitao Boga, a Bog je ZIV, i On ce ti odgovoriti; to je Istina veca od icega. I uzmi u obzir kako tvoj i Bozji dan ne traju isto. Nadam se da znas kako govorim o Trojedinom Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetom, a sve ti ovo pisem jer znam kako jedva cekaju da ti se obrate 'ostali bogovi' koji odvlace od Vjecnog Boga, Oca Svemoguceg i Isusa Krista, Sina Njegova.
Cini kako i Gospodin nas, kad je tesko i kad su kusnje jace, ti pojacaj skrovite molitve Bogu, i pravdu, ako si sposoban, prepusti Bogu. Bog ce ti javno vratiti, jer Bog posramljuje mudre a uzvisuje ponizne i krotke, stovise, proslavlja.
Ti, vidim, trazis i nesto slave, pa probaj ovim drugim putem, a na istom terenu.

ja vjerujem da je tvoj problem što pokušavaš promijeniti trenericu a možda i neke druge???,i što u svom ponašanju ne vidiš greške.
Budi siguran da ćeš vrlo brzo dobiti priliku,ali samo ako shvatiš da moraš mijenjati sebe,jer mijenjajući sebe promijenit ćeš i druge...

Ako prema trenerici pokažeš razumijevanje i jedan iskren i pošten odnos
i ako budeš poštovao njezinu funkciju i nju, kao osobu koju je Bog stvorio,
i ako budeš ustrajno radio i trenirao,
siguran sam da će se tebi uskoro otvoriti sva vrata i sve šanse,koje tražiš sve ove godine,a onda moraš biti spreman inače si sam kriv,nitko drugi.

Još jedna poruka na kraju:svaki otac kudi sina kojeg voli,s namjerom da mu sin postane
bolji,a tako i tvoja trenerica kudi tebe,jer misli da možeš i moraš bolje,
a kad se radi o košarci,onda i ja znam ponešto o tome,a to je da uvijek moraš očekivati loptu i da moraš izgarati od želje da je uhvatiš,pa makar ti je igrač greškom bacio i 5 m od tebe,nikako nikoga ne okrivljuj,
nego pokaži ljubav i vjeru,pa ne znam kako situacija bila teška,prihvati ono što ti Bog da i to će ti uroditi mnogim darovima i plodovima.

A je istina je što govorite, ali svaki dan mi Bog podari nešto uistinu lijepo i zahvalan sam mu neizmjerno na tome, ali opet potpuno svaki dan mi sotona zagorča život, a to loše nekad čak i nadvisi ono dobro (barem u mojim očima), ali se uvijek u takvim trenutcima sjetim jedne rečenice koju mi je rekla moja sestra(ide u 8. razred i neam pojma kak je došla do tog):

Za svaki, pa čak i najbolji dan u životu će se sotona pobrinut da ti ga pokvari koliko god može, a uvjek u namjeri da nadjača ono što ti je Bog lijepo podario.


Možda bi se puno češće trebao prisječati te rečenice

Ivan
citat:

a moja trenerica me jednostavno nevoli i ne podnosi me (nepodnosim ni ja nju).

Koliko se ja razumijem u košarku - tu je problem.
Kad se promijeni ovaj odnos( na tebi je potez) i kad dođe do povjerenja i poštovanja( pa makar to bila i ženska trenerica-ne vidim ništa loše u tome, prije vidim da te "kažnjava" zbog tvog otpora spram ženskog trenera košarke), doći će i do rezultata. Vjerujem i onih vrhunskih, ali prije toga poradi na poniznosti dragi Ivane. Kažeš da te dragi Bog "ne uslišava", ali vjerujem da navija za tebe i čeka kad ćeš se počet mijenjati, a onda će i on biti radostan zbog tvojih trica i zakucavanja... I svi mi Ivane

Cuj... nemam ja ništ protiv ženske trenerice, ali ona baš i nezna nešt o košarci.
Katkad mi se čini da ona uopće neprati što se dešava na terenu jer za 100 gluposti uvjek okrivi krive(ne samo mene) i uvjek daje neke beskorisne savjete (čast iznimnim slučajevima kad nešt pametno kaže).

Najviše joj zamjeram jer nezna voditi ekipu, naime ona kad mi trebamo stić nekih 5 razlike u zadnje 2 minute nama sve gluposti natovari na leđa, prijeti nam da nas neče stavit više ni minute, da smo katastrofa, da smo ovo, ono umjesto da nam sve loše stvari MAKNE S LEĐA da možemo slobodno igrat te da nas motivira, da nam ulije sportski duh i želju za pobjedom.

Evo jučer smo pobijedili 30 razlike, ali to je bila jedna od meni najmržih utakmica i zasigurno ona koja će mi ostat u najružnijem mogučem sječanju.

Al evo poštovat ću je i biti pokoran (oću morat dugo pa da tek nakon nekog dužeg vremena vidim rezultate?)

Da se znam pripremit

..ovo je BITNO..to je SPORT i treba biti ..ferpleja..

..Mala škola košarke..onako kako sam ja učio 1974/1978

.treba šutjeti i igrati..bez psovki..deranja itd...ako naprimjer promašiš..
.dok ti psuješ i gunđaš..prođe 2/3 sekunde...i dobiješ koš..
.. a mogao si ..i možda uhvatiti ..odbijenu loptu..

..kontakt igra je važna...
..to je umjetnost..

.pogledaj Draženove snimke( petrovića) i pogledaj njegov ulaz..pod koš
..s produljenim korakom(spora 3.faza)..nakon kojeg ima vremena i pucati i dodati i
..fintirati..kao Mike Jordan..

..kad ulazi pod koš..prvi korak je brz(1jedan -dva faza)..a drugi (tri-faza)mora ..biti..spor.. doslovno spor..usporiš korak i dizanje ruku pri pripremi
.ruku za polaganje na koš..ili kratki šut od table..
..to su tri faze " dvokoraka"
..možeš i u zadnjoj fazi..odskočiti ..ustranu od pravca kretanja..(ako si usporio u zadnjoj fazi)
..ili čak unatrag..kao NIKOS GALIS..koji je na tu foru sa 183 cca /cm..
..trpao koševe preko igrača od 210 cm..

.pogledaj npr..Sesar..ima dobar šut..dosta trpa..a ulaz mu je u završnici loš..
.zaleti se pod koš..istom brzinom ..i kad ne može pucati..onda je baca..
..loptu van reketa..često i krivo..nema razrađen ulaz kroz tri faze..
..a i gunđalo je..i


.znači SPOROST i inteligencija u 3 fazi dvokoraka je umjetnost..
..tu počinje Slava..
------------------

..kad npr uhvatiš loptu pod košem..
..loptu moraš držati čvrsto..prvo razgrneš..protivnikov blok..lagano....ali snažno..da ne bude faul u napadu..a onda faul/koš..
.poželjno je prvi put..fintarati šut..

.u obrani je bitan rad nogu..paralelan sitan vez..
..spustiti se što više u koljenima..

..protivnika gledaš u "pupak"..to je točka koja se najmanje miče..
..tako da će te teško fintirati pokretima ruke

..budi kao priljepak..kao Cacijus Clay u boksu..ples..ples..
..da nisi prekrut, i prefiksan uz podlogu..
..tu je opet bitan rad nogu..paralelan
..jer ako .."lagano " stojiš, možeš i brzo reagirati..
.. i često će biti suđeno probijanje, protivniku..

..nije bitan skok na protivnika kod šuta, BITNO je da si stalno uz njega..
..to će ga uvijek dovoljno omesti, da ne bude precizan..
..jer mu nećeš omogućiti ni.. 1/2 sekunde vremena za koncetraciju za šut
..nakon protivnikovog šuta..ako si pod košom ..
..moraš se obavezno zagraditi..
..ako si malo dalje, okreni se i spremi se za obrambeni skok..
..i hvatanje lopte..

..loptu moraš pratiti i predvidjeti njezinu putanju..i tamo se naći ..prvi....tu onda ide snažan skok.. čvrsto hvatanje lopte..pod sebe..
..i sekunda/ dvije..je držiš..tek onda..se ide dalje..
.
..malo vremeplova..
..a u košarci ništa se bitno nije mjenjalo..
..osim nabijanje snage..

Evo ovako:

Mi smo svi dečki koji se odlično slažemo, izlazimo subotom u grad, slavimo Novu Godinu zajedno i pazimo jedan drugom leđa i NIKADA NEMJEŠAMO RODITELJE U NAŠ SPORT jer oni tu nemaju šta reč jedino mogu nekad doč pogledat tekmu. I to je odlična stvar za nas (bar ja tako držim).

I da SVI misle kako je ona nestručna, kako njene izmjene nemaju nikakvog smisla i da NIKAD nije EKIPU uspjela MOTIVIRATI da igramo iznad svojih mogućnosti, a mislim da znate koliko je dobra motivacija bitna za sportaša i bilo kojeg drugog čovjeka.

Sječam se jedne utakmice kada nam nije bilo trenera (tad još nije došla ta trenerica) i vodio nas je jedan stariji igrač. Tu utakmicu smo krenuli loše, ja sam igrao ali mi nije potpuno ništa ulazilo i nisam bio skoncentriran i tak to.
On je lijepo uzeo timeout i svakom rekao nekoliko riječi (evo sječam se što je meni rekao) rekao mi je da sam ja tamo na terenu najvišlji, najjači, čak je vidio kako me ni playmakeri nemogu stiči kada idem u kontru te mi je rekao da sam nevjerovatno brz i da sve to sad pokažem na terenu jer on vjeruje u mene i zna da ja to mogu.
Izašli smo nazad na teren i pokazali ima što znači prava igra ( u tih 2 četvrtine koje su otprilike ostale ja sam zabio 25koševa, 9blokada, 20-ak skokova, nekih 7-8asistencija ). To bi trebala bit odlika svakog trenera(pravog trenera).

Ali jedan VELIKI PROBLEM je što je naš predsjednik kluba (sportski predsjednik kluba-ma neka velka zvijerka) njen muž (od naše trenerice, jeld).

I kak sad da mi kažemo da nam smeta njegova žena???

Imamo mi tu još par trenera i čak se ovaj jedan trener želio mjenjat s njom da ona vodi mlađe kategorije, a on starije (za iste novce-koje nitko ni nedobiva, ak i dobiva mali su) i ona nije to htjela jer misli da imamo potencijala i da može od nas napravit jaku ekipu (zamislite kakvi možemo bit kad ONA od nas može napravit ekipu, pa šta bi onda neki vrsni trener napravio...???)


Bvb

Mislim da jedino sto u ovom trenutku mozes napraviti je biti strpljiv i dalje se truditi možda jos vise.
Neznamo kakve Bog ima planove za nas i zato vjeruj u sebe jer ce doci i tvojih pet minuta.
Vjeruj !!