www.tebe-trazim.com

- moje iskustvo
Od malena sam se užasavao riječi SMRT. I sama pomisao na nju je u meni izazivala strah, tjeskobu, nemir, neizvjesnost - OČAJ. Tradicionalno sam vjerski odgojen i u kući i u crkvi (vjeronauku) su me učili da pravi život - VJEČNI ŽIVOT dolazi tek poslije smrti. Vjerovao sam ja tada u to donekle. Groblja, umirući ... su u meni izazivali jezu. Meni je ovaj život bio miliji, sigurniji. Dječaćić, kasnije momak, pa i oženjen čovjek s djecom, drag skoro svima, ne psuje, ide u crkvu, dobar radnik, roditelj, suprug ... pa šta se taj ima bojati smrti, on će sigurno u raj !? Ali "ona" je svo to vrijeme u mojim mislima bila crna, strašna. Zašto bi me prekinula u svemu ovome lijepome da bi mi to opet ponovo dala? Vi svi sigurno imate odgovor (nadam se točan) na ovo pitanje a sad ga znam i ja.
Tek prije nekoliko godina sam sam upoznao u "biti" Onoga koji meni nedostojnome, nevjernome, nezaslužnom sve ovo dariva. Ne mojom voljom, ne mojom zaslugom, ne mojom žrtvom, već Svojom. A ja sam samo trebao povjerovati u to, zahvaljivati Mu, slaviti Ga i moliti da mi oprosti sve moje grijehe, sve moje nevjere, sve nanešene rane i boli zadane Njemu koji je visio na križu da bi mi vječno mogli uživati. Tolike godine nevjere ili slabe vjere a on je nije poslao (SMRT) da me zatekne nespremnoga. O kako bi me iznenadila, o kako bi me grešnog čovjeka preduhitrila.
Poslije mog obraćenja unazad nekoliko godina ja sam potpuno prestao razmišljati o SMRTI ili je drugačije prihvaćao. Onda sam imao "bliski susret" s njom. U teškoj prometnoj nezgodi sam bio najteže ozlijeđen od nas četvorice. Zadnje što sam vidio pri svijesti je putanja automobila prema "sigurnoj smrti".
- da li je netko od vas imao taj osjećaj ili nešto slično
- što ste proživljavali
- čega se sjećate
Prije nego li sam došao svijesti u bolničkoj sobi imao sam dotad nedoživljen osjećaj neke lakoće, svjetlosnog odvajanja, bestežinskog stanja ali i snage s druge strane. Iako s teškim prijelomom kosti i ozljedom na glavi, opasnoj po život, kažu da sam u trenutcima buncanja, povremenog buđenja, samo zapitivao što je s mojim sinom i ostalom dvojicom koja su bila u automobilu. Tjelesno se brzo oporavljam iako će liječenje duže trajati a duhovno i nisam bio nikad jači.
- što reći na sve ovo
Mnogi će reći - Bog ga je spasio? Davno prije bi bio siguran u tu trvdnju. Danas? Samo on zna da li bi u trenutku fizičke smrti bio spašen. Ili me vratio da se malo više namučim "ovdje" da bi mogao uživati "ondje". Mi ljudi smatramo da se čovjek spasio i da mu je Bog pomogao ako je u nekoj nesreći imao "sreće" i izvukao živu glavu. Možda bi u pogibeljnom trenutku SMRT za njega bilo vječno spasenje ali možda i vječna kazna!? Zato moramo razmišljati o ŽIVOTU jer samo živeći ovaj život dostojanstveno čovjeku i predano Bogu se možemo približiti Kraljevstvu Nebeskom. A Bog je tako milostiv, daje nam toliko šanse, želi vječno prijateljevati s nama. A mi? Prihvatimo darovano, ničim zasluženo, prihvatimo život onakav kakav je, ponesimo i mi svoj križ, onaj križ na kome je naš Spasitelj i Otkupitelj dao svoj život da se mi danas ne bi trebali bojati SMRTI.

Smrt plasi covjeka jer mu vjera u Boga nije jaka. Covjek se opcenito plasi poradi manjka vjere. Jaki u vjeri plase se jedino Boga.

[[/quote]

.malo je to izokrenuta stvarnost..

.Kako da se bojim Gospodina, koji mi kaže "Ne boj se ! Ja sam s tobom"..kako da ga se bojim..?

.Ono čega se treba bojati, to je ; samog sebe..

.jer ja sam taj.
.koji jest...grješan..
.ja sam taj..koji zna biti odvratan, loš, zao,
.a takav mogu biti samo , ako sam zaveden..zlom..
.jer me Gospod, takvog ne stvori..

...pa je Sotona..onaj kojeg se moramo bojati, zbog sebe..
..a ne zbog njegove "snage"

.-jer Nitko nije Jači od Gospodina ISUSA....
.i ja ga se ne BOJIM, jer želim ići K NJEMU..
..u njegovo kraljevstvo..

.jer naš BOG je Bog koji spašava..

..a Kazna je posljedica Sile Zakona i naših krivih odabira.

+Već 3 puta sam bila na "korak do smrti", ali u sve 3 situacije sam bila jako smirena i vesela...
Čak sam i doktorima "zbijala" šale na taj račun, govorila kak mi je super, da će mi biti i bolje kad odem... -> njima je to bilo nepojmljivo, da se dijete s 12 godina toliko igra i zeza s tom riječi smrt... bili su lagano šokirani, a meni je sve to bilo presmješno...

Pitala sam ih, zašto smrt mora biti nešto ružno...?... -> komentari su bili suvišni... al meni je bilo ok, iako sam bila "vezana" za krevet...

Puna optimizma i vjere u Onoga koji me stvorio, suočila sam se sa svim "prognozama" o svome stanju, koje je bilo da ću preživjeti još 2 sata, 2 dana, uz malo sreće i 2 mjeseca...

Toliki strah, nevjerica, pesimizam, loše prognoze, koje su doktorima stvarale problem, meni su postale normalne i pomalo smješne...

O svome iskustvu pričam s osmjehom na licu, jer se ne mogu suzdržati kada vidim izraze lica nekih ljudi...
Onda ispadne ili da provociram, ili da stvarno nisam normalna....

U zadnjih par tjedana sam dosta počimala temu o SMRTI u razgovorima s prijateljima, pa su se zabrinuli šta se samnom događa, pitali me jel pomišljam na samoubojstvo i slične stvari....

U biti, ta mi se tema nekako motala po glavi iz meni nepoznatih razloga, al sad više ne...

O fizičkoj smrti, ako je čovjek oslobođen grijeha, mislim da je nešto najbolje što se može dogoditi....

Jer tek tada počinje Život!

Zato:

ŽIVI SVAKI DAN KAO DA TI JE POSLJEDNJI, JER NIKADA NE ZNAŠ KADA ĆE TI "SMRT POKUCATI NA VRATA", A TI NEĆEŠ IMATI IZBORA...

Nadam se da nisam pretjerala s ovim na kraju!

Pusti da i smrt (fizička) postane samo sastavni dio tvog života, jer Život ne završava smrću na zemlji...

BVB!

[zadnjih par tjedana sam dosta počimala temu o SMRTI u razgovorima s prijateljima, pa su se zabrinuli šta se samnom događa, pitali me jel pomišljam na samoubojstvo i slične stvari....

.nemoj sad .pretjerivati..
..pa stvorena si za život..
..treba svoje ..odraditi..

.koliko sad imaš..godina..?
..isto 12.g ?

.malo je to izokrenuta stvarnost..

.Kako da se bojim Gospodina, koji mi kaže "Ne boj se ! Ja sam s tobom"..kako da ga se bojim..?

.Ono čega se treba bojati, to je ; samog sebe..

.jer ja sam taj.
.koji jest...grješan..
.ja sam taj..koji zna biti odvratan, loš, zao,
.a takav mogu biti samo , ako sam zaveden..zlom..
.jer me Gospod, takvog ne stvori..

...pa je Sotona..onaj kojeg se moramo bojati, zbog sebe..
..a ne zbog njegove "snage"

.-jer Nitko nije Jači od Gospodina ISUSA....
.i ja ga se ne BOJIM, jer želim ići K NJEMU..
..u njegovo kraljevstvo..

.jer naš BOG je Bog koji spašava..

..a Kazna je posljedica Sile Zakona i naših krivih odabira.[/quote]

Nije to naggar takav strah, kao sto ljudi imaju strah od nekog zlobnika. Strah o kojem govorim je strah s kojim Bozja mudrost zapocinje, poradi velicine i slave Njegove.
O tome smo dosta pisali na TT-u.

[[/quote]

..znam ja da ti znaš..Da mudrost..počinje s strahom..
..ja sam..proširujem.. temu..

..znam ja da ti znaš..Da mudrost..počinje s strahom..
..ja sam..proširujem.. temu..[/quote]

isprika moja tebi, a radost moja tako je veca, Ja, saka jada od celjadeta, radujem se jer jezikom govorimo koji malo tko razumije.

[[/quote]

..ne podilazi brate..mili..
..mnogi razumiju..što govorimo..nije naš jezik..nebeski..
..nismo mi sveti..
..mi smo samo ..ljudotine..

.a ti brate..LEO..ne uzimaj straha, više..nego li ga možeš nositi...
..jer ..STRAH ..služi tome...da se proslaviš..
..a ne da se ..uništiš..
------------

.inače..16,17,18 .03,2007..sam s ženom u Međugorju..
.ak možeš dođi na hladno pivo ,

..ne podilazi brate..mili..
..mnogi razumiju..što govorimo..nije naš jezik..nebeski..
..nismo mi sveti..
..mi smo samo ..ljudotine..

.a ti brate..LEO..ne uzimaj straha, više..nego li ga možeš nositi...
..jer ..STRAH ..služi tome...da se proslaviš..
..a ne da se ..uništiš..
------------

.inače..16,17,18 .03,2007..sam s ženom u Međugorju..
.ak možeš dođi na hladno pivo ,[/quote]
Mir bi veliki bio da mnogi razumiju, a mir je krhak i djela isto.
Ako Bog da dosao bih s kcerkom jedan od tih dana vikenda u Medjugorje.