www.tebe-trazim.com

Znamo otprilike kakav je svečenički život u jednoj župnoj crkvi, njegove obaveze, raspored misa, ispovjedi, uredovno vrijeme, slobodno vrijeme ..
Međutim, mene zanima kako vi zamišljate ili kakav ima kontakt vaš svečenik sa svojim župljanima izvan tog protokolarnog vremena. Vjerovatno i tu postoje neke upute, vjerovatno i to zavisi od svečenika do svečenika a vjerovatno najviše o njihovom slobodnom vremenu.
Ponukala su me ta pitanja zbog osobnog iskustva. U mojoj župi Sv. Duha je bio fratar (kasnije gvardijan) koji je o svakom župljaninu znao gotovo sve. Bio je omiljen među svima iako je na prvi pogled bio jako strog. Župljani i djeca ga se nisu bojali ali su ga svi jako uvažavali i poštivali i izvan crkve. Kad bi bila Sveta pričest ili Krizma, obišao bi gotove sve kuće prvopričesnika i krizmanika a kojih je znalo biti i više od 100. Negdje se zadržao više, negdje manje, negdje nešto i pojeo i popio, negdje čak i zapjevao (e, tu čast je imala i moja kuća). Kako su i moja dva sina u to vrijeme i ministrirala, znao je ponekad i usput navratiti a naša kuća je bila "zborno mjesto" gdje bi se razišli i našli za vrijeme posvete kuća. Kažem, sve nas je poznavao u dušu, više nego mnogi susjed-susjeda, nije se ustručavao pitati mene i sinove - gdje vam je dida, nije bio mjesec/dva u crkvi, je li bolestan, pije li još, hoda li okolo, drži li još na ranču kakve životinje ... Kad bi sre didu na jedan gentlmenski način bi inicirao razgovor o svemu i svačemu dok ovaj nije postao gotovo redovit na nedeljnoj misi a i ostale pozitivne promjene su bile uočljive.
I došlo je vrijeme prekomande (Karlovac). Nakon gotovo 10-ak godina čovjek koga nikad nisam vidio da se smije, pustio je suze na rastanku sa svojim župljanima. Možete misliti kako je nama bilo. I poslije njega su dolazili u našu župu predivni fratri ali nisu imali ovakav kontakt sa župljanima. Nismo imali te sreće jer su bili toliko pretrpani poslom i nedostajao im je skroz 1-2 svečenika, tako da čak jedno vrijeme nisu mogle biti ni sve mise u danu održane. I sad ih je malo tako da se imaju vremena upoznati samo s ljudima iz župe koji redovito idu u crkvu, ispovjed, mladima uključenima u FRAM-u ili onima u karitativnim aktivnostima.
Ostaje nam samo moliti mlade za svečenički poziv i njihove potrebe pa možda jednog dana opet budem imao čast ugošćivati svečenike u svojoj kući.

Svecenik je covjek Kristov.!
Svecenik treba ljubiti druge,da bi drugi ljubili njega.
Svecenik je pastir i ucitelj,on je "vodja"povjerenog naroda u zupi.
Danas sve zajednice i ustanove,imaju sefa,pa tako i on "vodja"
moze da na m bude sef.,Pastir stada svog.
On treba da brani od grijeha i stranputica,da hrani Bozjom rijecju,i Bozjim kruhom,upucivati pravim stazama spasenja.On pastir ,daje se i zrtvuje.
za one kojima je poslan.On mora biti spreman odeci se mnogo cega,
i darivati svoj zivot za svoje stado.Jer on je svecenik uvjek i svugdje.
Svecenickoj sluzbi moze udovoljiti samo ,ako u nju ulozi svoj sav zivot.
Zato je svecenik duzan propovjedati Rijec Bozju,uciti,poticati,opominjati,uvjeravati,prijetiti,zapovjedati,i u zgodno i nezgodno vrijeme,sa strpljivoscu...darivati sebe.
On bi trebao biti svijetlo na svijecnjaku Crkve.
Svecenik smije da pogrijesi,on ne mora da bude "idealan"
No svecenik je samo covjek.bas kao i svi drugi vjernici u njegovom stadu,
On je na celu zajednice (sef) a svaki sef smije i moze pogrijesiti,
pa zasto nesmije to i svecenik.
On je odgovoran za svoju zupu,a i zupljani su odgovorni za njega.
Svecenici su svjesni da su grijesnici,samo narod ima problem,jer ne gleda kao na covjeka,a svi smo pozvani na svetos.
On mora da bude sluga Bozje ljubavi ljudima ,i sluziti milostivo.

Mozda nije zgodno da pisemo o njima,jer ih nema ovdje medju nama.
Uvjek je potrebno cuti i drugu stranu.Ali svejedno cu spomenuti jednog,
i stvarno posebnog covjeka . "Pater Jule"

Damire ,i ostali..ne znam dali si cuo za "Samostan Franjevaca u Cerniku"
Tu je zivio i radio ,Fratar,Pater Jule.Imao je tezak zivot,a nista mu nije bilo tesko.Isao je godinama ,puno puno godina,cijeli jedan radni staz,
preko brda i planina u zabacene krajeve,u sela gdje nije bio civilizacije,
pjesacio je ,i u pla dana i u pola noci,nikada mu nije bilo tesko,
nikada nikoga nije odbio za zamoljeno,a zracio je i sirio ljubav,i vjeru,
s punim ustima.Sjecam se isli smo na "Ponocku",a ono snjeg pada,
vijavica,vjetar puse,hladno cica zima,a on kasni nemaga,narod se vec upasio,posli grupa ljudi pred njega,i sreli ga kako teskom mukom dolazi,
a on "nasmijan,i radostan,kaze nebojte se "Ja sam s vama"
To su ljudi koji su posebni,to bi nas narod reka bio je svetac na zemlji.
E danas vise toga nema,jer ni mi vise ne zivimo ,kao oni u ono vrijeme!