www.tebe-trazim.com

CRKVA 2008 nakon tri stolijeća priznaje MARIJINA UKAZANJA U LAUSU
( Francuska)

Svi znamo za Ukazanje Bl. Djevice Marije u Lurdu 11 veljače do 16 srpnja 1858
ali slabo ili nikako ne poznajemo ukazanja u Lausu koja su im predhodila pred 194 godine i tek su sada priznata.

Svetište Notre Dame de Laus obavijeno misterijoznim mirisom ljubičica nalazi se u Francuskim Alpama.

Tu se je Gospa ukazivala 54 godine od 1664 do 1718 vidjelici Benedetti Rencurel.
Gospa je izabrala jednu siromašnu pastiricu koja nije znala ni čitati ni pisati i učila ju je polako vjeri da bi učinila od nje izvanredno sredstvo milosti.
Benedetta Rencurel je bila pastirica od 16 godina kada joj se u svibnju 1664 iznad mjesta St. Etienne ukazala Gospa koja je držala za ruku prelijepog dječaka.

Benedetta je rođena 17 rujna 1647 u St.Etiennu; ostavši kao mala siroče išla je služiti kao pastirica kod bogate familije Jullien.
Bila je dobra i vrijedna i volila je moliti. Bila je kao sve njezine vršnjakinje.
Jednog dana u svibnju 1664 kada je Benedetta vodila ovce na pašu ugledala je Gospu koja je držala prelijepog dječaka za ruku.
Malo iza toga bez da kaže ijednu rijeć Gospa odlazi.
Viđenja se nastavljaju ali jedno vrijeme Gospa ne govori ništa. Kasnije razgovara sa Benedettom , odgovara na njezina pitanja, poučava ju u vjeri , vodi ju, tješi i pomaže joj da bolje shvati ljude oko sebe i da ljubi više Boga.

Iako Gospa od nje traži da bude još poniznija mlada vidjelica ne može dugo držati u tajnosti viđenja. Ubrzo se pročure glas o tome i crkveni autoritet želi znati nešto više. Gospa traži da narod ide u procesiju i po završetku kaže svoje ime "Moje ime je Marija!", i još dodaje : "Neću dolaziti neko vrijeme!".
Prošao je skoro mjesec dana kada se je Gospa ponovno ukazala Benedetti ali ovaj puta u Pindreau.

Poruka je "Kčeri moja,popnite se na Laus . Tamo će te naći Kapelicu gdje će te ćuti miris ljubičica."
Sutradan Benedetta ide u potragu mjesta o kojem je govorila Gospa gdje se čuje miris ljubičica. Pronalazi kapelicu posvečenu Notre Dame de Bon Rencontre. Sa strepnjom otvara vrata zapuštene kapelice i na prašnom oltaru ugleda Majku Božju.
Pedesetičetiri godine su trajala viđenja Gospe u Lausu: prvih mjeseci svaki dan a kasnije jedanput mjesečno.
1672 Benedetta se je definitivo presella živjeti u Laus, u jednu malu kućicu koja postoji još i danas. Tu je vidjelica poučena u istini vjere od Blažene Djevice Marije provodila sate i sate u molitvi i miru ali i strašnom borbom sa Zlim, od kojeg je tokom života imala dosta mučenja i napada.

Stalna molitva, velike duhovne kušnje, pokora koju je vršila , skromnost života učinili su ju spremnu da prima mnoštvo hodočasnika koji su hrlili sa svih strana u Laus.
U srpnju 1673, dok je molila podno velikog drvenog Križa na brežuljku suprotno Avançonu, imala je viđenje Isusa ,pribijenog na Križ, prekrivljenog krvlju. Od tog momenta dugo godina Benedetta će na svome tijelu proživljavati Isusovu Pasiju.

Benedetta će morati ne dobrovoljno napustiti Laus1692 nakon opsade vojske vojvode od Savoje. Poslušna Gospi , Benedetta nalazi sklonište u Marsigli.
Na svojem povratku nalazi razrušeni Laus.
Ali očekuju ju i drugi teške kušnje: umire njezin Ispovjednik, i nestaju svi oni koji su ju podržavali.
U Svetište su pozvani svečenici giansenisti koji ju odbacuju i ne daju joj niti Svetu Pričest i dolazak na svakodnevnu Misu. Gledaju na svaki način da ju udalje iz Lausa i da ju zatvore u neki samostan.
Dvadeset godina je trajalo to proganjanje.

Benedetta nije nikada postala časna sestra; imala je drugi poziv. Nekim časnama iz Savoje koje su htjele doći u Laus i željele da i ona uđe u njihov red vidjelica je odgovorila: da joj je Majka Božja dala određeni zadatak: "Ona treba da susreće hodočasnike, da razgovara sa njima i da im daje potrebne savjete , kako ju Bog nadahnjuje,a to – govorila je zatvorena u nekom Samostanu nebi mogla.
1718 zdravlje Benedette Rencurel je naglo narušeno. Vidjelica umire navečer 28 prosinca, na dan nevine dječice. Imala je 71 godinu. Zakopana je ispred Glavnog Oltara u Svetištu. gdje se nalazi lampa uljanica sa čijim si mirisnim uljem još i dan danas mažu hodočasnici i bolesnici.koji dolaze svaki dan u Laus.
Nakon smrti Benedette hodočašća se nastavljaju .
Čudnovati fenomen blagog mirisa nisu mogli objasniti niti znanstvenici.

Nisam znao ništa o tome
speranza

Prvo viđenje
Kada je Benedetta bila u molitvi krunice ugledala je na jednoj hridi lijepu gospođu koja je držala za ruku dječaka posebne ljepote obratila joj se slijedečim riječima: «Lijepa Gospođo, šta radite gore? Hočete li doručkovati samnom? Imam malo kruha , možemo ga namočiti na studencu!». Gospođa se smiješi i ne odgovara joj. «Lijepa gospođo ! Bili mi dali malo vaše dijete, to bi me obradovalo?». Gospođa se smiješi i ništa joj ne odgovara . Nakon što se je još malo zadržala uzima u naručje dijete i nestaje u šupljini hridi.

[[/quote]

Dali je Marija rekla Benedetti tko je to dijete koje je držala?

Prvih dana Gospa nije ništa govorila no kasnije neznam dali je objasnila. Ipak pretpostavljam da je Gospa došla sa malim Isusom. Na svim mjestima gdje se je Gospa ukazala dala je i poruke ali iako sam našla puno materijala o vidjelici nisam našla Gospine poruke. Jedino taj čudesni miris ljubica.

Maloga Isusa više nema, to znaš. Isus je proslavljen, Svevladar neba i zemlje. Nikada se ne bi usudio reči da ga ikoji stvor, pa i sama Marija drži za ruku.

Ovo što je ta djevojčica vidjela samo je njezina predodžba iz njezinog shvaćanja. To ne mora onda biti laž. I te ljubice, i sve to onak slatkasto....

Velim ne mora biti laž, jer ono što neku pobožnost izdiže, to je čisto i predano srce. Ona sa svojim naivnim pojmovima biže je Bogu nego neki učeni teolog koji bez predane ljubavi govori, doduše, točno, ali mu fali ono bitno: predanost i povjerenje u Boga.

Stoga ovakve pobožnosti mogu biti nekome poticaj, ali ne i univerzalni model za sve.

Nebi htjela griješiti ali meni je čudno da Crkva nakon 3 stoljeća priznaje to ukazanje koje je trajalo 54 godine. Kao što sam rekla prije nisam našla nekakve Gospine poruke osim što je vidjelica bila podučavana u vjeri od same Gospe. Ne samo to nego kada ju svečenici ( crkveni autoritet) žele udaljiti ona to ne želi jer kaže da je njezina zadaća da govori i savjetuje hodočasnike. To bi se danas reklo neposluh. Bila je jednostavna puno je molila.
Što se tiče malog Isusa puno je svetaca, mistika i vidioca imalo takvo viđenje .
Ako već Bog dopušta ukazanje, a to je uvijek da bi pozvao preko njih svoju djecu na obračenje, zašto nebi mogao pokazati i malog Isusa? Isto tako neki su vidjeli Raspetog Isusa . Svi znamo da je on Uskrsnuo .
Našem Bogu je sve moguće i ne možemo mu mi određivati šta može a šta ne može.
Ono što je važno po meni ne zaustaviti se na ukazanju nego da ono bude pobuda za rast u vjeri.
Kada bi mi svi slušali i vršili Božje Zapovjedi i bili na putu svetosti onda nam nebi ni trebala Ukazanja koja nas samo pozivaju na ono što je već objavljeno i na vjeru.

Sutra, 5. svibnja 2009., navršit će se godina dana od vatikanskog priznanja ukazanja Blažene Djevice Marije mladoj francuskinji Benoite Rencurel tijekom 17. i 18. stoljeća (između 1664. i 1718. godine).
To je ujedno prvo priznanje nekog ukazanja Bogorodice od strane Katoličke Crkve u 21. stoljeću.
Mjesto ukazanja, Saint-Etienne-le-Laus, godišnje posjeti preko 120 000 hodočasnika.

Same poruke Presvete Djevice stavljaju naglasak na opasnosti grijeha, važnosti pokore i Ispovijedi kao nužnog sakramenta za spasenje.

Link na engleskom: http://www.catholictradition.org/Mary/laus.htm

Službena stranica svetišta (nažalost za sada samo na francuskom): http://www.notre-dame-du-laus.com/