www.tebe-trazim.com

Brate Kleofa,mislim da sam bio dovoljno jasan.
Ja ću prenijeti pozdrav mom Šimunu,a ti prenesi moj pozdrav tvojoj trojici.
BTB

Ne nadam se izbjeći te trotočke.
Jeste li primjetili da ja krenem u svaku temu s pitanjem svima, a svaka nastavlja i završava se tako da ja sam "ratujem sa svima ostalima" i sam sa sobom? U čemu je štos?

Mislim da nekad brkamo ponos sa zahvalnošću i srećom. Roditelji uvijek uživaju u svemu dobrom što djeca rade i zbog toga su sretni i zahvalni ali ne vidim kako imamo pravo biti ponosni zbog nečega na čemu moramo samo zahvaliti Božjem milosrđu...

Moj tata je jako ponosan na mene i ja svaki put narastem 5 cm kad me on hvali jer sam ohola ali znam da ništa od toga o čemu on priča nije moja zasluga jer je vrlo lako moglo biti i drugačije bez obzira na ono što sam ja željela i htjela...

Meni je teško biti ponosna kad svaki put padnem ako se oslonim na svoje snage...

Naravno da možeš. Ko ti smi zabranit.

Rebeka, moji su roditelji, nažalost, ponosni na me, ali sve manje na mene a sve više na unuke. Još malo pa će posenilit pa će me pitat kako se zovem.
Meni nije jasno zašto si ponosna na svoju djecu jer su krenuli dobrim putem. Bi li bila da je jedno ili više njih prošlo kroz pakao droge? Zar bi se te djece odrekla? Što bi mi da Bog na taj način gleda na nas pa da je ponosan samo na one koji "krenu kako treba"? Ispada li kao da ti tim ponosom na djecu zapravo hvališ sebe kao dobru majku i odgojiteljicu?
Ovo su samo pitanja. Želio bih čuti tvoje odgovore.
Roditelj sam trojice sinova. Najmlađi nema ni 10 mjeseci.

Hoću. Hvala. Možda se i upoznaju. Nisu prikosvita.

mislim da je rastegnut pojam ponosa. Ponositi se, tj. javno isticati križ, ljubiti ga, hvaliti ga, slaviti ga, to je ponos na Križ Kristov, na vjeru i to je čak i poželjno.
Da se hvalimo sa svojim djetetom, sa svojim radom ili vjerom kao što bi se trebali hvaliti sa križem, to je negativno.
ali kad s ponosom ljubimo svoju domovinu, svoju djecu, prema kojoj (iz iskustva znam) i trebamo pokazati ponekad trunčak ponosa, ponekad ga i treba pomilovati po glavi i reći: ponasam sam na tebi zbog te xx stvari. Što ima loše u tome ako dijete pita svoga oca: jesi li ponasn? kad dobije neku dobru ocjenu ili kad nešto dobro uradi. to je znak da to dijete želi naklonost svoga oca i da želi da ga njegov otac cijeni. U tom ponosu ne vidim ništa loše, jer se otac u tom slučaju ne ponosi sobom što je tako dobro odgojio dijete, već na dijete, koje je postalo dobro (svojom voljom) i koje je pošlo dobrim putem u životu, koje se nije, kao što je rebeka rekla odalo drogi, alkoholu i bludu, već je, uz Božju milost, i naravno, svoju vlastitu volju kojom je odredo da će biti dobar i sl. postao čovjek na kojeg je lijepo biti ponosan.
Ponos bez ružnih, oholih, prepotnentih, nadomćnih misli nije ništa loše.



ma nisi bolan sam, Bog je s tobom.

..ponos je lagano nosit dok je na ..hvalospjev..i diku..

..a što , kad se najavi da će "mač probosti srce"

.


. a gdje naći snagu..da nakon ovog ostaneš "Službenica Gospodnja i ponosna"

..jedino iz NEBA, dolazi naša snaga i ponos..


..tako da mi ljudotine uglavnom..ponosno nosimo
..svoj egoizam..
..i oholost..

..skrivajući često stvarno stanje..
..u svojim bračnim, međuljudskim odnosima, odnosima prema djeci..

..tako da se dodovorujemo..OKOLINI..

..PONOSNI SMO, jer dobivamo Aplauz iz Publike , tj..svijeta oko nas...
..a često smo iznutra truli i stari ..ko stare ..mješine..

..Veći je PONOS, kad staneš bez srama iza svog posrnulog dijeteta..
..npr...mlada djevojka maloljetna ostane trudna..

...da bi okolina ..bila zadovoljna i obitelj ponosna..
..i da dijete ne upropasti karijeru..
..često je .."izlaz" ..prekid trudnoće..

..tako da roditelj i dalje bude ponosan na svoje dijete..

..a okolina zadovoljna..

.eto --što je često ljudski ponos...

..a kako je teško ..bez srama reći..
..To je moje dijete, posrnulo je..
..ali ja sam ..tu..uz njega..i ponosan sam na njega...
..što je eto i ono ..uz mene....

.i u dobru i u zlu..

Mislim da se ne razumijemo,jer nisi mi odgovorio sto sam te pitala,s kojom bi ti rijeci zamjenio rijec "Ponosna"..u privatnom zivotu,kada bi ju htjeo upotrijebiti..(ja zivim u Austriji 35 godina,nije mi svaki dan u usima Hrvatska rijec)

Nigdje nisam navela da je to moja zasluga, to je tradicija i vjera moje RKC i obitelji...ne moja zasluga...Iako licno ja smatram da su moji roditelji,bas njihovom zaslugom i upornocu ,usmjerili me na ovo, sto danas jesam i sto prenosim na moju djecu i unucad...

Ja se moje djece nikada ne bih odrekla, "Oni su moje najvece blago"
Ali u tom slucaju nebih bila ponosna...Oni su moja krv i moje meso, koje se ne "odbacuje"
Drago mie da dijalog tece dobro,da iznosimo svoje misljenje...a sada ja tebi ponovno postavljam pitanje...

"Kako ces ti gledati na tvoju djecu,i sta ti radis,kada ti djeca cvrsto stoje u vjeri i zivotu??"
Kakve ,zahvale ti njima dajes..I s kojom rijecju ti castis...

Ne zaboravi,ti si uvjek uzor djeci. primjer u svemu .Ono sto posijes to ces i znjeti...U mladim danima to ne mislimo tako,ali kako starimo sve vise se uvjerimo u to..
Dali smo mi tu samo za kritiku,ili i za pohvalu i zahvalnost...
Ili je to sve cisto nermalno....??I ne treba nista???

...pa kad ti voliš tako....u tebi je štos...