www.tebe-trazim.com

Neprestano smo bombardirani izjavama poput: ponosan sam na svoje dijete, ponosan sam na našu Janicu, ponosan sam na svoj kraj, ponosan sam što sam Hrvat i slično. Riječ ponos je, čini mi se, jedna od najviše ponavljanih u Thompsonovim tekstovima, prštala je iz svake reklame za pivo u vrijeme EURA a moram priznati da sam primjetio da ni našim biskupima nije mrska u propovijedima.

U poslanici Galaćanima piše:
Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom. A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. (Gal 6,12-14)

Mislim da nesporazum u mnogome stvara činjenica da u hrvatskom jeziku ponos označava kako i negativne pojmove poput gizdavosti, oholosti, uznositosti, tako i pozitivne poput dostojanstva i samosvijesti.
U osnovi smatram da ove pojmove koje sam nabrojio kao pozitivne ne bismo trebali nazivati ponosom, ne samo formalno zbog riječi iz Poslanice Galaćanima, nego zato što one suštinski znače da nam je sve dano od Boga i da svojim izražavanjem ponosa bilo na dijete, zavičaj, domovinu itd. zapravo otkrivamo svoje male bogove kojima se klanjamo kršeći prvu zapovijed.
Jeste li ponosni?

Slažem se s tobom.

i ja se slažem...

npr. nekad mi dođe misao, uf kako sam ja ponosna na sebe što toliko vjerujem Bogu...

a onda me samo proreže misao: TI PONOSNA?!??


...nisi ti ništa bez Mene, kaže Bog, ne uznosi se....



tako da to sa ponosom mislim da nije nikome na hvalu


npr. nemam još djecu pa neznam taj osjećaj : "ponosna sam na svoju djecu"

... ipak mislim da je priličnije : o Bože hvala Ti na takvoj mojoj djeci, takvi su zahvaljujući Tebi..."



ponos i Bog neide zajedno.... mislim da je ponos glavna karakteristika onog crnog...


BVB

Blagoslovljen, Gospodin, Bog Izraelov... što pohodi i otkupi narod svoj.....

ja zelim biti ponosna sto sam Kristova,.. i Krist je moj.... to je za me privilegij,..
mnogi Ga se srame, odricu,.... zato Ga ja ponosno uzdizem, i dajem mu koliko mogu, znam da nije dovoljno,. ali On mi pomaze,....

Svak riječ može se protumačiti na bezbroj načina,zavisno u kojem je kontekstu rečena i ne slažem da je neprimjereno ponositi se nečim, kad oni što čuju tu riječ iz mojih usta kristalno jasno shvaćaju smisao.


2 Kor 7,4 Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.

Sir 30,2 Tko valjano odgaja svog sina, imat će od njega koristi i ponosit će se njime među znancima svojim.

2 Kor 9,2 Ta poznajem vašu spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: "Ahaja je spremna od prošle godine." I vaša gorljivost potaknu mnoge.

BVB

I ja mislim da bi se trebali ponositi sto smo Bozja djeca...
Trebali bi sponosom svakome prenositi Bozju rijec....
Trebamo se ponositi time da smo upoznali pravi put...
za kojim smo dugo ceznuli(mnogi od nas)i konacno ga
i pronasli,samo trebamo i ostati na tom putu Vjere...
ljubavi...prastanja i molitvi sa ponosom...

Neka o PONOSU malo vise strucniji od mene daju svoju rijec

Da, Isusom se stvarno trebamo ponositi..

Hm..Nemam djecu...Ali priznajem da mi je ponekad i malo smiješno slušati roditeljska divljenja i ponos zbog djece... Neki se ponose roditeljima...neki braćom i sestrama..Meni se nekako čini da se ljudima, pa bila to i naša odlična djeca, ne bismo baš trebali puno ponositi...
Ispravnije je - kako je netko napisao maloprije - zahvaljivati Bogu što su tako dobri ispali...Možemo se mi u sebi ponositi njima...Ali mislim da nema potrebe to izricati...Vidi se to ionako u pogledu, u sjaju lica i oka kad roditelji promatraju svoju dragu i dobru djecu...i u načinu na koji postupaju s njima..
...Dobar odgoj i djeca koja su postala vjernici i dobri ljudi - ma sve se to vidi..Ne moraju to roditelji nikome ni spominjati..Treba samo zahvaliti Bogu što je tako ispalo...


Eh, a na sebe pogotovo nisam ponosna... To malo što mi sviđa u meni je ionako dar Božji i tu sam zahvalna Bogu što mi je dao te milosti, ali ne miješam to s ponosom na sebe i svoju narav... Nekako sam svjesna da baš ništa nije moje..Osim grijeha ...

Kako je rekla Maty...jedino što mi pada na pamet - na što sam možda ipak ponosna (ali više je to zahvalnost..) - to je milost vjere u Isusa Krista iz Nazareta...No i ta je vjera često tako manjkava da ne mogu ni tu biti nimalo ponosna na sebe, nego se samo mogu kajati i srramiti...

Ali na našeg voljenog Isusa smo svi neizmjerno ponosni i On zaslužuje sve naše hvale...

Dolče, možeš li mi kristalno jasno objasniti razliku u smislu među ovim dvama citatima (oba je, prema svemu poznatome, osobno napisao sveti Pavao u čijoj smo godini)?

A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. (Gal 6,12-14)

2 Kor 7,4 Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.

Ela Bredi

Podiže nam snagu spasenja... u domu Davida sluge svojega.....

ma kad vidim koliko sam bezzzze posebno kad se nešto kao ja uzdignem jer sam nešto kao ja postigla...eeeeeeeee ljudi moji kad tada samo pomislim kako ne bih ništa da mi nije Boga moga...bude me stid i što sam samo pomislila kako se trebam ponositi sa nečim što ni s čim nisam ni zaslužila ni zaradila...
jer sve što imam a što je dobro dao mi je Bog