www.tebe-trazim.com

Ne pali ti fora. Ne znaju ovi što je kofa. Nananananana
P.S. Odo štogod radit. Cilo jutro naprđivan na forumu.

Ti znaš, to je dovoljno. Ajde radi, vidiš da svi kažu da smo linčine. Osvjetlaj nam obraz. (i ja bi, ali mi se ne da)

ne trkeljaj
isto ti je
2 X 2=4
4=2 X 2

Evo mene malo opet...


Veeliki pozdrav predragima - ovaj puta izbor pada na Kleofu i Allegricu!!!
Ipak su mi oni najviše u zadnje vrijeme na ovoj temi...


Eh, kad ću ja sići s oblaka? Uh, kako je krenulo u ovih prvih 28 godina mog zemaljskog života - vjerojatno nikad ako se mene pita!!
Ali gledajte - ako je potrebno silaziti s oblaka - pokušajte me nekako BLAGO skinuti....

Ali kad je tako lijepo barem jednom nogom biti u oblacima i gledati na ovaj život onim očima koje vide sve nekako ljepše...

Ponekad je tama toliko zastrašujuća i tužna da je najbolje primijeniti "ružičasti pogled", mnogo molitve i mnogo blagoslova..I sve onda Isus učini Novim..I u svemu vidim mogućnost spasenja za sve...Nikog tad ne osuđujem, nego pomažem koliko mogu...Eh, da još niasm tako lijena, pomoći bi bilo i puuno više....Jer..Opet ponavljam: puuno je dano nama kršćanima, puno..Velika je odgovornost..

A ja još uvijek tako često izdam Isusa i ne dajem ni svojih 10 posto...Čini mi se...
Toliko je još ipak ispraznih trenutaka u mom životu koje bih mogla bolje upotrijebiti..No, trgnut ću se, svaki dan pomalo...

Oh, svašta napisah..Bez glave i bez repa...

No znate, lijepo je danas ovdje u oblacima!!
Kad se popneš među oblake ama baš svaki problem izgleda tako sitan!!!

ne bi se ni ja složila. onda bi Bog bio Hrvatska vrednota.
Što bi bilo tako otužnom, budući da je naš "ponosi" narod jedan od najvećih psovača. Kako se ne stidimo? Di nam je taj silni ponos kad smo tako kontradiktorni?
Čas se ponosimo Bogom, čas nam je Bog predmet sprdnje i svakodnevne hule. E moj narode---

Ni ja nisam nimalo zadovoljna vjerom hrvatskog naroda...Iskreno, da ne znam ovdje toliko vas koji ste pravi vjernici, ne bih poznavala baš mnogo vjernika. Svi koje susrećem oko sebe, nažalost, većina ih niti ne pokušava živjeti vjeru, a neki ni ne vjeruju u Boga..Nema goreg nego katolik koji ne vjeruje u Boga...A nažalost, znam mnogo takvih...Živim s njima, radim s njima, družim se s njima..

A koliko me situacija i ljudskih reakcija nas Hrvata šokira, prestravi i prenerazi...A sve su to službeno vjernici...
Slažem se s Anamarijom, trebamo se sramiti i kajati do kraja života i mislim da nemamo mnogo čime se imamo ponositi.
Jačajmo vjeru barem mi koji je imamo i molimo više za obraćenje našeg naroda!

I kod mene na poslu sve cudno. Jedan se deklarira kao ateist, ali je inace katolik....ima zenu, nekakvu mendadjericu koja je teski materijalist i ovaj jedva ceka da se rastavi. Narvno, psuje toliko da ponekad se jednostavno makneim iz ureda. Drugi kolega, takodjer vara zenu i zove je glupacom, sada je vec rastavljen i ima drugu, koja se takodjer rastavila.
Onda sef, koji je ozenjenm, zna za vrijeme radnoga vremena pobjeci van i okolo sarati...
Treci pak je konstantno nezadovoljan, teski pesimist, a psuje Boga da mi se ponekad smuci.

Hvala Bogu imam samo jednog dobrog prijatelja koji prakticira vjeru i s kojim donekle mogu o istome razgovarati. No u zadnje vrijeme, kako mu posao krece sve bolje i bolje, lagano izbjegava takve teme...
Ostali su manje vise u potpunosti nezreli za svoje godine ili ih to jednostavno ne interesira.
Tako da se ponekad osjecam usamljen u svojoj vjeri i zbog toga padam u velike kusnje...kada vidis da nikoga nije briga, cemu se onda muciti?

Sve to je dosta utjecalo na moj pesimisticki pogled na svijet...iako se trudim da zadobijem sto veci optimizam kroz vjeru.

Dragi Darijo, malo nas je, al nas ima, he he he!!!

Ili kako bi rekao Isus: Ne bojte se, stado malo!!! Ta kraljevskog ste roda!

Kod mene je situacija ovakva zadnjih nekoliko godina: okružena sam stotinama ljudi oko sebe na poslu, desecima prijatelja i članova obitelji i rodbine u privatnom životu, živim s 2 cimerice koje "ne drže do Boga"...Ne bi se moglo reći da živim u vjerskom okruženju. Hvala bogu, imam barem desetak prijatelja koji su pravi vjernici, ali drugih bliskih desetak uopće nisu... Od obitelji prava je vjernica jedino mama.

No, ipak..Kod mene se događa suprotno od ovoga kako kaže Darijo - da mu ponekad dođe da se i on "preda" - mene to nevjerničko okruženje zapravo samo potiče da ustrajem u vjeri. Što je više nevjernika oko mene, moja će vjera rasti... Ovaj način života koji sam spoznala prije nekoliko godina (Isusov način) ne može se mjeriti ni sa kakvim bogatstvima - ne želim ni zlato ni srebro, ni novac, ni raskošan stan ni vilu na moru, ne želim biti ni simpatija, a kamoli djevojka ni ljubavnica nekog bogatog materijalističkog biznismena s kakvima sam svakodnevno okružena...Lijepo mi je ponekad u nekom trenutku promatrati sjaj raskošnih proslava i večera koje oni priređuju, ali ja sam tamo samo trenutno, samo onoliko koliko moram biti da izvršim svoju poslovnu dužnost...Ne privlače me njihovi savršeni automobili, njihova namirisana i uređena tijela, njihovi vikendi na moru, njihova skupa putovanja i njihove nebrojene mogućnosti koje im je u najviše slučajeva ipak dao Sotona...
(Ne mislim sad da su svi biznismeni pokvareni, govorim o ovima koji to stvarno jesu..)
Ne privlači me sjaj njihovih vikenda na divnom moru i bez ikakvih briga (možeš misliti)...Ni onda kad mi je srce i razočarano i kad mi se čini da ipak ništa nije kako mislim da bi trebalo biti i kad mi se čini da moja molitva ne dopire do Boga - moje je srce zadovoljno tamo gdje jest..Jer znam da sam na jedinom ispravnom putu koji više ne bih zamijenila ni za najblistavija prostranstva i miline koje može pružiti život u kojem Isus nije glavna osoba...
Ništa nije vrednije i dragocjenije od srca koje je ipak smirenje pronašlo u Bogu..Koje je Isusa odabralo za svog životnog suputnika...

PA BOG JE HRVATSKA VREDNOTA

samo sada je neznamo cijeniti

..pravniče...bar ti znaš..da ..pred Boga..stupamo sami..jedan na jedan..
..Gospodin i stvorenje..
..tako da se uvijek zasigurno " mučiš"..zbog sebe..

.. a možda i nekoga ..obratiš...sjajem i dobrotom svog lika...



...pesimizam je pogled na svijet...kroz tvoje oči..