www.tebe-trazim.com

leo. imaš pravo!

ako u nicemu drugom, onda samo u onome da Knjiga Postanka kao ni ostale knjige Biblije ne opisuju dogadjaje koji su se prenosili usmenom predajom, a najmanje da se tako objasnjavaju mnogi kontradiktorni i zbunjujuci elementi, kako si napisala. Uh, svatko bi se od nas zacudio kad bi vidio kako je Knjiga Postanka pisana.
Bog vas blagoslovio vazda.

Kada je Leo već načeo o arhelogiji,ajmo malo o njoj.Moramo priznati da su arheološka otkrića svakako bacila dosta svjetla na biblijske običaje, društvena stanja i fizičko okruženje.Svakim danom svjedoci smo otkrivanja gradova i kuća u kojima su živjeli Izraelci iz biblijskih vremena.Kad je riječ o Novom zavjetu, arheološka su otkrića osvijetlila običaje kao što su razapinjanje na križ i pokop te pokazala ulice Jeruzalema kojima je Isus vjerojatno hodao.Unatoč tome, kad treba točno potvrditi povijesnu pouzdanost biblijskih događaja, arheološki nalazi nemaju jedinstveni učinak. Na primjer, tijekom početnih iskopavanja Jerihona otkriće teško oštećenih zidina za mnoge je značilo potvrdu Jošuina razaranja.Ali uz pomoć tehnike utvrđeno kako su te zidine razorene mnogo prije Jošuina vremena te da Jerihon u Jošuino doba nije uopće bio okupiran.Nadalje neka mjesta koja se u biblijskim izvještajima spominju u svezi s izraelskim osvajanjem Palestine nakon iskopavanja otkrila su znakove razaranja upravo u razdoblju u koje bi mnogi znanstvenici smjestili izvještaj iz Knjiga izlaska, druga pak, kao u slučaju Jerihona, nisu dala dokaza o osvajanju u to vrijeme.Znači da zamisao da arheologija dokazuje kako je Biblija u pravu, netočna je i varljiva.Imamo i slučajeva gdje Biblijska kritika kaže da neki izvještaji za koje su se istraživači nadali da će ih iskopavanja potvrditi, vjerojatno uopće nisu povijesni događaji te ne iznenađuje što ih arheologija nije potvrdila.To nikako ne znači da arheologija sama po sebi ima negativno stajalište prema Bibliji.Stoga i postoji Biblijska kritika koja sa svih aspekata želi što istinitije prikazati povijesne događaje. Od mnogih vrsta biblijske kritike spomenut ću dvije. Ali ovdje moramo zanti, kad govorimo o biblijskoj kritici najčešće se misli na povijesno-kritičku metodu,a ona uključuje istraživanja o autoru (podrijetlo, osobni život, ciljevi), o okolnostima u kojima je pisao (s kakvim se problemima suočavao?) te o čitateljima ili slušateljima kojima je djelo namijenio (gdje su bili? kakve su probleme imali? kako su oni doživljavali djelo?).Tako imamo jednu kritiku koja ocjenjuje Bibliju kao književno djelo, te uzima u obzir razne tehnike kojima su se biblijski autori služili da bi ostvarili svoj naum.Tu sada možemo brdo a i postavlja se sijaset pitanja tipa: Jesu li bili dobri pisci? Ako su pripovijedali priču, kojom su se tehnikom služili da bi je učinili zanimljivijom? Ako su govorili u prispodobama, jesu li likovi u njima uvjerljivi? Drugi je oblik biblijske kritike kanonska kritika ili kanonski pristup. Svako pojedino djelo iz biblijske knjižnice dio je kanona, to jest šire zbirke koju Crkva smatra naduhnuto Bogom, a koja obuhvaća i Stari i Novi zavjet.I u ovoj kritici se postavljaju mnoga pitanja: Kako se ono što je autor pisao u 6. stoljeću pr. Kr. nadovezuje na druge knjige napisane prije i poslije? U kakvom je odnosu prema Novom zavjetu koji objavljuje vjeru u Isusa Krista?Tako imamo očiti primjer unutar istog dijela kanona, koliko Pavlove sudove mijenja činjenica da se oni pojavljuju u drugim djelima koja iznose drukčije sudove o istoj temi? Na primjer, Pavao je čuven zbog naglašavanja važnosti vjere nad djelima (to jest, djelima koje traži židovski Zakon; Rim 3,28). Sličnom terminologijom Jakov naglašava vrijednost dobroga djela i zazire od vjere koja je sama sebi svrhom (Jak 2,24,26). I naravno da se mi obični smrtnici možemo pitati, kako se ta dva suda međusobno određuju kad mi uzmeno Bibliju u ruke i počnemo je čitati?Ipak dragi moji nemojmo se zbog takovih stvari osjećati nemoćno, iza svega toga ipak stoji čvrsto uvjerenje da božansko nadahnuće Svetoga pisma ne umanjuje stajalište i kontekst ljudskoga autora. Dok Bog zna sve stvari, ljudski autor ne zna. Stoga riječi biblijskog autora ne odražavaju odgovor na sva pitanja.Ali zato smo tu da uvijek raspravljamo i razmišljamo,tražimo i istražujemo,sve ono što nam je ili možda nije kristalno jasno!

Čitajući vas,padne mi na um jedno pitanje?Što mislite s obzirom kako Biblija sadrži neke vrlo teške knjige i dijelove, koju biblijsku knjigu smatrate najtežom?

Koliko sam do sada shvatio Bibliju, meni je to prva knjiga iz Starog zavjeta i posljednja iz Novog zavjeta.

Da definitivno,za mene je isto najteža knjiga iz Novoga zavjeta Otkrivenje ili Apokalipsa.Naravno da sam naučio da se knjiga Otkrivenja ne shvaća doslovno,što je vrlo važno znati.Ovdje je vrlo važno napomenuti da danas riječ "apokaliptički" upotrebljavamo za zloslutne događaje i katastrofe, dok apokaliptični književni žanr u biblijskom stilu nije književni oblik blizak suvremenom pisanju.I tu dolazi do problema,jer mi koji danas to čitamo i "doslovno" shvaćamo razne numeričke sheme i predviđanja bliskoga kraja,vrlo brzo padnemo u totalnu zbrku.Tako je promatrajući i shvaćati,možemo stvarno onda reći da je doista knjiga Otkrivenje možda najteža knjiga.Mene je dugo vremena interesiralo koja bi to poruka bila u toj knjizi i za mene i za cijelu Crkvu?U mnogim razgovorima sa učenim teolozima(a njih nije lako pratiti,jer mnogi se u mnogo čemu razlikuju)pokušavam shvatiti i dan danas tu osnovnu poruke.Kao prvo moramo odmah znati da su beskorisna sva nagađanja o tome koliko će Zemlja živjeti ili kada će se Krist vratiti ili kada će doći kraj svijeta – nagađanja koja se temelje na Knjizi otkrivenja ili na Danielovoj knjizi koja je također zbirka apokaliptičkih viđenja,jer ta nagađanja muče ljude već 2.000 godina jer su tijekom stoljeća mnogi pojedinci mahali Knjigom otkrivenja u ruci i objavljivali kako razumiju njezinu numeričku poruku te da je kraj svijeta blizu(osobito sektaši svjedoka Jehove). Dosad su se sve takve interpretacije pokazale pogrešnima,i mi kao što vidite još smo tu.

Dakle, po onome što sam čitao,razmišljao,pitao,razgovarao,učio,osnovna poruka Apokalipse jest nada u vrijeme progona. Upotrebljavajući simbolični jezik,kao što su goleme zvijeri, zmajeve, potope, požare itd. Ivan opisuje svoje vrijeme kao vrijeme teških nesreća i patnji uzrokovanih zlom. Svojim budućim čitateljima on želi poručiti kako unatoč svemu Bog nadzire sve stvari te otud slikovit govor o nebeskoj knjizi u kojoj je sve zapisano ili o ograničenom vremenu trajanja takvoga stanja, o anđelima koji mogu pobijediti sile zla ili čak o dobrim zvijerima koje pobjeđuju zle. On progonjenima i onima koji trpe kaže da ne očajavaju jer će Bog tome učiniti kraj i pobijediti. Spasit će one koji su mu ostali vjerni i uništiti sile zla. Kada će se to dogoditi? Uskoro. Čovjek može reći "uskoro" bilo da piše 500 godina prije Krista (Ezekiel) ili 250 godina prije Krista (Daniel) ili na kraju prvoga kršćanskoga stoljeća (Otkrivenje).Moramo imati na umu da je "uskoro" sa stajališta Božjega a ne našega ljudskoga.Danas među teolozima, postoji uvjerenje kako je ono što se na Zemlji događa u smislu ratova, progona i katastrofa samo blijedi i beznačajan dio ukupne stvarnosti. Mnogo je važnije ono što se događa na nebu gdje anđeli i sveci slave Boga te Božja pobjeda nad nadnaravnim silama zla (na primjer Mihael protiv Sotone,29.rujan u petak slavimo uz Gabriela i Rafaela i njegov blagdan). Ivan često božansko vidi istodobno kao zemaljsko te čitateljima nudi smisao stvarnosti šire od kozmičke.Opisi veličanstvene nebeske liturgije dio su stvarnosti ako imamo oči vjere da bismo ih vidjeli. Stoga bi trebali i na zemlji sudjelovati u nebeskome, a ne samo usredotočiti se na ono što možemo vidjeti i dotaknuti našim osjetilima. Mistično, onostrano, nebesko – sve je to dio apokaliptičkoga dara široj slici kršćanske vjere i razumijevanja. Upravo zbog ovakovih stvari je veliki otpor i odbojnost moja prema fundamenatalističkim stajalištima koji u djelima poput Otkrivenja prije svega traže ključ za trenutnu sadašnju lokalnu povijest. Često im izmiče glavna značajka mistične dimenzije.No vjerujem da bi trebalo nešto i kazati o tom fundamentalizmu…ajoj meni sve mi se nekako redoslijed pobrkao,mislio sam još pisati o mnogim stvarima,ali dobro vjerujem da mi nećete zamjeriti,jer kako tijek razgovora ide tako s e a ubacim sa temom,no nadam se da nam neće biti na štetu, već svima na korist!

prva knjiga ljetopisa....milion rodoslovlja, ja to uopće ne mogu čitati koliko mi je dosadno

a otkrivenja većim dijelom ne kužim...alsu mi ok...jer ima puno za razmišljati

Nije nase ni da prema Otkrivenju znamo kada ce doci Onaj dan, kao sto vjerujem da nije nase da znamo iz Knjige Postanka kada je bio pocetak. To je sasvim dobro sto je tako. Nikada nisam pokusao dublje ulaziti u analizu Otkrivenja, al sam citao od mnogih koji jesu. Nije nase da to znamo, vec je nasa duznost nesto posve drugo - pokusavati ljubiti ponovno i ponovno.

slažem se s tim u potpunosti Leo, a i naš joakim je to lijepo napisao

citat:

Kao prvo moramo odmah znati da su beskorisna sva nagađanja o tome koliko će Zemlja živjeti ili kada će se Krist vratiti ili kada će doći kraj svijeta...,
...
...
i mi kao što vidite još smo tu.. i stoga

Nije nase da to znamo, vec je nasa duznost nesto posve drugo - pokusavati ljubiti ponovno i ponovno.