U Isusovim riječima, koje nam prenose evanđelja, postoji - pretežito kod Ivana, ali (iako ne tako jasno izražena i u manjemu opsegu) i kod sinoptika - skupina »ja-jesam« riječi, i to u dvostrukoj formi. U jednoj Isus kaže jednostavno bez daljnjih dodataka: »Ja jesam« ili »da ja jesam«. U drugoj skupini ovo je »ja jesam« slikovitim riječima sadržajno pobliže određeno: ja sam svjetlost svijeta, pravi trs, dobri pastir itd. Ako je ova druga skupina neposredno razumljiva, to je veća zagonetnost prve skupine. Želio bih obraditi samo tri Ivanova mjesta na kojima se ova formula pojavljuje u svome posve strogu i jednostavnu obliku te jedno sinoptičko mjesto za koje postoji jasna paralela kod Ivana. Dvije najvažnije izjave ove vrste nalaze se u raspravi s Isusom, koja slijedi nakon njegovih riječi izrečenih na Blagdan sjenica u kojima je sama sebe predstavio kao izvor žive vode (usp. Iv 7,37s). To je dovelo do podjela u narodu. Neki su se pitali nije li on doista očekivani prorok, drugi su ukazivali na to da iz Galileje ne dolazi prorok (usp. 7,40.52). Isus im kaže: »Vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. [.'..] Niti mene poznajete niti Oca mojega« (8,14.19). To još pojašnjava dodajući: »Vi ste odozdo, ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta« (8,23). A onda dolazi odlučujuća rečenica: »Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim« (8,24). Što to znači? Mogli bismo pitati: što si ti? Tko si ti? I doista - ovo je odgovor Židova: »A tko si ti?« (8,25). Što to sada znači - »da Ja jesam?« Razumljivo je da se egzegeza potrudila istražiti podrijetlo ovih riječi da bi ih mogla razumjeti, a mi isto tako moramo krenuti u potragu za njihovim razumijevanjem. Navodilo se različito podrijetlo: tipični objaviteljski govori Istoka (Eduard Norden), mandejski spisi (Eduard Schweizer), ali koji su puno mlađi od knjiga Novoga zavjeta. U međuvremenu se uvelike nametnulo mišljenje da duhovni korijen ovih riječi ne smijemo tražiti bilo gdje, nego u svijetu u kojemu je živio Isus, u Starome zavjetu i u židovstvu. Ovdje nije potrebno razmatrati široku pozadinu starozavjetnih tekstova koju su istraživači u međuvremenu naznačili. Htio bih samo navesti dva bitna teksta koja zadiru u srž naše teme. Tu je najprije Izlazak 3,14 - prizor s gorućim grmom iz kojega Bog zove Mojsija koji sa svoje strane pita ovoga pozivajućeg Boga: kako se zoveš? Odgovoreno mu je zagonetnim imenom »JHWH«, čije značenje izlaže sam Bog koji govori, objašnjava ga isto tako zagonetnom rečenicom: »Ja sam koji jesam.« Ovdje se ne moramo baviti različitim tumačenjima ove rečenice, dovoljno je obratiti pozornost na činjenicu da ovaj Bog za sebe jednostavno kaže »ja jesam«. On naprosto jest. A to dakako znači da je uvijek tu - za ljude, jučer, danas i sutra. U velikome trenutku nade u novi izlazak na završetku babilonskoga izgnanstva ovu je poruku gorućega grma iznova preuzeo i razvio Deutero-Izaija. »Vi ste mi svjedoci, riječ je Gospodnja, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. Ja, ja sam JHWH, osim mene nema spasitelja« (Iz 43,1 Os). »Da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja« - stara formula »'ani JHWH« sada je skraćena u riječi »'ani hu'« - ja, onaj, ja jesam. »Ja jesam« je postalo snažnije, i jasnije, premda ostaje tajna. U vrijeme kada je Izrael bio bez zemlje i bez hrama Bog je - prema tradicionalnim kriterijima - bio isključen iz konkurencije božanstava, jer Bog koji nije imao zemlje i nije mogao biti štovan, nije ni bio Bog. U tome je vremenu Izrael naučio shvaćati različitost i novost svoga Boga: da on nije jednostavno bio »njegov« Bog, Bog jednoga naroda i jedne zemlje, nego Bog naprosto, Bog svih i svega, kojemu pripadaju sve zemlje, nebo i zemlja. Bog koji svime raspolaže. Bog koji ne traži štovanje prinošenjem jaraca i volova, nego ga istinski štuje samo onaj koji ispravno živi. Još jednom: Izrael je uvidio da je njegov Bog jednostavno »Bog«. I tako je »ja jesam« iz gorućega grma zadobilo novo značenje. Ovaj Bog je jednostavan. On se predstavlja upravo kao onaj koji jest. U svojoj jedinstvenosti on se pokazuje riječima: »ja jesam«. To je jamačno odstupanje od mnogih božanstava koja su postojala, ali je prije svega očitovanje njegove neopisive jedinstvenosti i posebnosti. Kada Isus kaže »ja jesam«, prihvaća tu povijest i povezuje ju sa sobom. Pokazuje svoju jedincatost. Joseph Ratzinger "Isus iz Nazareta"
|