vjerujem napisao:
Moja prijateljica je bila 8 godina u braku,dvoje djece,vjerna,dobra majka,dobra zena,vjernica.
Muz ju je ostavio,zaljubio se u drugu i otisao,bilo joj je grozno,prosla sam s njom pakao.
Nije otisao mirno,nego ju je doslovno zlostavljao,skoro je pukla.Vrijeđanje,udarci,pljuvanje i ostalo,kao da je ona nesto napravila.
Uglavnom ode ona kod svecenika,stalno je u crkvi i moli se..pita ga za tu svoju situaciju i on joj kaze slijedece...da ona vise nikada ne smije biti niti s jednim muskarcem jel bi to naravno bio grijeh ,zato sto ne moze vise s njim stupiti u brak i onda je to zivot u grijehu.
Slucaj 2
Poznanica se udala i muz joj kaze za 3 mjeseca da ju ostavlja jel mu je ljubavnica trudna vec 6 mjeseci????? Znaci bio je s njom i prije sklapanja braka...ne ulazim u njegove razloge zasto je uopce usao u taj brak...ali sta je tu je.Nisu imali djece...i on odlazi a ona nakon nekog vremena nadje decka uda se naravno ne u crkvi,dobiju djete koje nitko ne zeli krstiti zato sto je vanbracno...vole se,ljubav cista,iskrena,suprer se slazu....imaju tu curicu...ali oni su gresnici.
I sada mene zanima jel to ok,da ni kriv ni duzan..zato sto te netko drugi izigrao...si osudjen na samocu cijeli zivot?
Jel stvarno mislite da ce joj BOG zamjeriti sto je pokusala biti sretna..ja mislim da Bog zeli da mi budemo sretni...mozda nisam u pravu ali ja ga ne zelim drugacije zamisljati..jer on je dobar Bog.
Tražite stoga najprije kraljevstvo i pravednost Njegovu a sve ostalo će vam se nadodati.Piše u Bibliju..
Traže li svi uistinu to?Možda u ovom leži naša težnja!!!
Možemo reći da je ni kriv ni dužan ili ni kriva ni dužna,ali sumnjam da se netko nemože upoznati prije braka pa da uđe u njega a ono zvijer,ili joj nisu stavovi,vjera i vrijednosri bili bitni,ili je došlo do trudnoće.
Bar kod mene,večina njih koji se imaju dužu vezu,na prijedlo predbračne čistoče,na zajedničku molitvu,na duhovnu obnovu ,na suzdržavanje i žrtvovanje se iskesi koo da si ga šilom u tur.
Ali kad uđu u brak,i kad dođu problemi frcaju optužbe sa svih strana ko da su najveći neprijatelji i ko da se nikad voljeli nisu,a kleli se u veliku ljubav,jesu li se zaista voljeli...
Ovaj život je takav,mi želimo jedno a događa se nešto drugo,i onda to nazivamo nesrećom,možda imamo udjela i sami u tome,možda su kušnje,možda je to sve za spas duše.Meni je negdje darovano a negdje "oduzeto".
Mogu zvati to nesrečom,ali možemo li uvijek samo iz išćitavanja naših događaja nazivati sve srečom,ili je sreča stanje pouzdanja u Boga,ka što su se neki monasi savako jutro budeči,bilo vani oluja ,nevrijeme,ili prekrasan sunčani dan uvjek rekli"kakav predivan dan".
Nije u redu da nekom umre dijete već s 3 ili 15 godina a nije kriv,ili nekom bračni drug u trečoj godini braka,ili netko izgubi rano oca ili majku,netko brata u saobračajki,netko najboljeg prijatelja,netko mlad dobije jako tešku bolest,netko ostane mlad invalid.Možemo reči,zašto ti ljudi su tako zakinuti a nisu mogli ništa utjecati,spram razlike onog koji ulazi svijesno u brak sa osobom o kojoj ne želi znati i prihvatiti loše mane.Misliš li da je to u redu..
Moje osobno mišljenje je,da je ovaj život samo bljesak spram viječnosti,i da se isplati žrtvaovati iz poslušnosti kad tad Gospodinu,pa i ako nam nevrati na ovom svijetu dočekat će nas raširenih ruku na drugom.
Monasi su u prvih 6 stolječa išli u pustinju,i živjeli isposničkim životom cijeli svoj život,neki se nikad više nisu ni prali,nekima je odjeća srasla s kožom,neki si imali crve po ranama,ili prvi krščani koji su klečali u areni moleći se Kristu dok su ih zvijeri trgali,ili apostoli koji su svi odreda umirali mučeničkim smrtima i tako edom sve do danas.A mi puno gori od njih i koji se puno manje žrtvijemo i obračamo Gospodinu kukako nad svakom situacijom,pazeči na svaku vlas s glave,jer nevjerujemo da to više Gospodin čini.Počeli smo umišljati da nam treba iči sve po loju,ma kakvi bili,jer je to Bog obečao,a što mi to obečajemo i radimo??Ali vazda tražimo prava na sreču,prava na onakvu sreču kakvu mi želimo pod svaku cijenu.
Prije braka Bog ih nikako ili malo nezanima.ali kad pođe nizbrdo,onda zašto Bože!!Itako stalno.
Kažu da je velika greška što ljudi misle da viječnost počinjekada odemo s ovoga svijeta,ali viječnost počinje kada dođemo na ovaj svijet,to jest od postanaka naše duše.Pa sad razmislimo,kako živimo i poštujemo Boga na ovom svijetu,što možemo očekivati za idući???
Login
FAQ
Chat
Traži
