www.tebe-trazim.com

Nisam znao u koju kategoriju da stavim ovu temu, pa ako nije na dobrom mjestu neka moderatori to premjeste.

Kada se spominje Petra, stekao sam dojam da se najčešće spominje kako je on zatajio Isusa. Uvijek nekako ta činjenica ispliva na površinu, pa netko tko ne čita Bibliju može steći dojam da Petar i nije bio baš osoba jako vezana za Isusa Krista, te kako je Isus možda mogao odabrati nekoga "podobnijeg" apostola na kome će sagraditi Crkvu svoju.

Ipak, kada se pogleda i analizira cjelokupan Petrov opus sadržan u Evanđeljima dolazi se do zaključka da je Petar ipak u mnogo više slučajeva dokazao ljubav prema Isusu, nego što je bio slučaj kada ga se odrekao ili kada ga je odvraćao od muke.

Navest ću samo neke primjere:

Ovdje sam Isus priznaje kako ga Petar ljubi više od ostalih učenika:
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!"
"Zaista, zaista kažem ti:
Dok si bio mlađi,
sam si se opasivao
i hodio kamo si htio;
ali kad ostariš,
raširit ćeš ruke
i drugi će te opasivati
i voditi kamo nećeš."
A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!"


Ovih nekoliko primjera dokazuje Petrovu hrabrost, vjeru i ljubav prema Isusu, jer dok se drugi možda nisu usudili progovoriti Petar se ohrabruje i odgovara Isusu:

Isus je upravo svjedočio odlasku mnogih koji su tvrdili da ga slijede. Potom se okreće dvanaestorici apostola i pita: „Zar ćete i vi otići?” Nato Petar odgovara u ime svih ostalih i kaže: „Gospodine, komu ćemo otići? ... Ti imaš riječi vječnoga života.”


Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!"

A ovdje Petar dokazuje da se spreman i boriti za Isusa:

A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?"

Često puta i mi sami na trenutak zatajimo Isusa, iako smo mu većinu vremena odani i vjerni, ali nekad ta ljudska dimenzija u nama ispliva iznad duhovne, što ne znači da smo loši, nego da smo samo ljudi, kao i Petar i da nam Isus neće zamjeriti ako se brzo vratimo u njegovo krilo. Zato kada se govori o Petru mislim da bi ga trebalo promatrati kroz cijeli njegov život i ono što je činio, govorio i radio, a ne samo kroz ovaj pad za koji se kasnije pokajao.

Dobar osvrt, no vidim da se baš nitko ne osvrće na tvoj post. I ne čudim se...Nisam bez razloga bio odsutan duže vrijeme. Mislim da je i Admin zatajio, no tako je kako je.

1. Petar doista (čisto ljudski), brinući se za život 3 puta zataji Isusa, ali se kasnije pokajao i kajao (teolozi tvrde čitav život),
2. Petra za papu nije izabrao Isus. Prepustio je to Ocu;. Napisao si: Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!"
Da, ali Isu nadodaje: "Blago tebi, jeri to ne obznani tijelo...(...) nego nebeski otac"! - Isus je odluku o svom namjesniku dao u Očeve ruke (koji dobar primjer predanju vršenju volje Oca).
3. Nakon silaska Duha Svetoga Petar prvi istupa pred gomilu. TEK TADA mu je sve postalo jasno!
.
Petar i Pavao, dva stupa Crkve. Pavao širi Evanđelje mudro, lukavo, inteligentno i staloženo za razliku od Petra koji je impulzivan. Tokom vremena se i on primirio, ali odvažnost nije jenjavala. POSVE si u pravu: Petar je, nakon Isus na Zemlji odmah drugi! Ta, Njegov je namjesnik odabran od Oca! I stup je. Polaže život za Isusa. I pavao! Pa ako ćemo pravo i Pavla se zanemaruje u usporedbi s nekim "svetičima", ali...Puk je takav! A zar za to nije kriv narod, Božje stado, koje časte sv. Antuna kao da je božanstvo!
Za ilustraciju: Sv. Josip je sigurno još veći od Petra, pa što znamo o njemu?
Bogu nije važno što o Josipu znamo, nego što On zna o Josipu - hranitelju Njegova sina, kapiraš?
Lijep pozdrav i svako dobro!

Jako dobro rečeno!
Petar nam svima može biti(i trebao bi) uzor,,sad je nevjerovatno jak a onda na momente ,,slab!
Pravi čovjek.Kristov sluga!

Dobar komentar,no jedino se nebih složio sa tobom da je sveti Josip veći od Petra,,pogledaj Novi Zavjet,,tamo je zapisano tko je tko!
O Josipu ,,jako malo,o Petru jako puno!

Od svih svetaca najveći je sigurno sv. Josip, a od njega veća je samo njegova zaručnica i Isusova majka Marija.
Ne bi trebalo matematički uspoređivati svete osobe, pogotovo ne po broju spominjanja u bibliji.
Općenito o sv. Josipu se malo zna.
Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje.
To je u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. "Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: 'Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin?'" (Mt 13,54).
Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimanju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života.
Jer je bio tesar, na prvi pogled može se činiti da je posve opravdano njegovo patronatstvo nad radnicima. Na primjer, u Svetom pismu o sv. Pavlu govori se kao o manualnom radniku na 7 mjesta. On sam piše "da se mučio dan i noć" (usp. 1 Sol 2,9). Pa ipak Crkva ne postavlja svetog Pavla već sv. Josipa za uzor radnikâ.
A dok to čini, onda želi reći da Josipovo svakidašnje poslovanje i njegov rad nije bio samo čisto naprezanje, već spremnost služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. A to bi morao biti smisao rada svakoga kršćanskoga djelatnika. Rad bi morao biti apostolska služba, suradnja s Kristom na djelu spasenja.
Kad je, dakle, Pio XII. uvodio blagdan sv. Josipa Radnika, mislio je na "tiho i vjerno posvećivanje svakidašnjega rada", kako je to činio taj najveći šutljivac - sveti Josip, a ujedno svetac koga jedino nadvisuje Bogomajka Marija. Njega Pio XII. nije oklijevao nazvati "najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova".
Taj, dakle, div među svecima i duhovnim velikanima bijaše po zanimanju samo "tesar" - drvodjelja, radnik.
Blagdan sv. Josipa Radnika u crkvenu godinu uveo je 1955. veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan "koji si je svijet rada izabrao kao svoj praznik".
Godine 1889. takozvana Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries te u njoj "radnike i sve ljude skromnih životnih prilika 'upućuje na sv. Josipa' kao uzor i primjer za nasljedovanje".
Sveti Josip zaštitnik je hrvatskog naroda.

Naravno, sv. Petar je bio prvi od dvanaestorice, Kristov namjesnik na zemlji. Njegova uloga je drugačija, tradicija papinstva koja se održala do današnjih dana.

Sveti Josipe i sv. Petre Molite za nas!