www.tebe-trazim.com

G. Novi Zavjet -- ukupno 27 knjiga i ima 4 glavne cjeline
1. Evanđelja (Matej do Ivana), Povijesne (Djela), Poslanice (Rimljanima do Judine), Proročke (Otkrivenje).

H. Vjerodostojnost Biblijskih dokumenata.
1. Biblija je 98% čisti tekst. To znači da u svim ostalim kopijama Biblijskih manuskripti cijele Biblije, samo 1% istih ima neko pitanje o njoj. Ništa u svim drevnim pismima cijelog svijeta ne dolazi s tolikom preciznošću kao što je to u Biblijskim dokumentima.
2. 1% onoga što je u pitanjima ne utječe na doktrinu. Zanimljiva područja su nazvan varijante i one sadržavaju uglavnom varijacije pisanja i izgovora.
3. Stari Zavjet nema toliko manuskripata kao i Novi Zavjet, ne svejedno, nevjerovatno su pouzdani.
I. Septuaginta, grčki prijevod hebrejskog Starog Zavjeta načinjen 250 B.C., potvrđuje pouzdanost i sadržajnost Starog Zavjeta kada ga usporedimo sa postojećim hebrejskim manuskriptama.
II. Svici iz Mrtvog mora (Kumran) otkriveni 1947 isto potvrđuju pouzdanost starozavjetnih manuskripata.
III. Kumranski svici su su drevni zapisi koji su bili skriveni u pećini u Izraelu prije 2000 godina. Spisi sadrže mnoge starozavjetne knjige, jedna od njih je Izajija.
a. prije kumranskih spisa, najraniji postojeći manuskript Starog Zavjeta je datirao između 900 A.D. i zvao se Mazoretski Tekst. Spisi sadržavaju dokumente Starog Zavjeta 1000 godina ranije. Usporedba između manuskripata otkriva toliku točnost prepisivanja kopija da su kritičari samo ušutili.
4. Novi Zavjet ima preko 5000 podržavajućih postojećih grčkih manuskripata danas sa još drugih 20,000 manuskripata na drugim jezicima. Neki od njih potvrđuju datume od oko 100 godina od originalnih zapisa. U novozavjetnim manuskriptama je manje od 1% tekstualnih različitosti.
5. Procijenjeno vrijeme pisanja novozavjetnih dokumenata
. Pavlove poslasnice, 50-66 A.D.
I. Matej, 70-80 A.D.
II. Marko, 50-65 A.D.
III. Luka, early 60's
IV. Ivan, 80-100 A.D.
V. Otkrivenje, 96 A.D.
6. Neki od podržavajućih manuskripata Novog Zavjeta:1
. John Rylandsov manuskript napisan oko 130 A.D., najstariji postojeći fragment Novog Zavjeta.
I. Bodmer Papyrus II (150-200 A.D.)
II. Chester Beatty Papyri (200 A.D.), sadržava glavninu Novog Zavjeta.
III. Codex Vaticanus (325-350 A.D.), sadržava skoro cijelu Bibliju.
IV. Codex Sinaiticus (350 A.D.), sadržava skoro cijeli Novi Zavjet i preko polovice Starog.
V. Nijedan drevni zapis se ne može pohvaliti da sadrži kopije toliko identične originalu tog vremena kad su pisane. Sa Biblijom, razlika je oko 50 godina. Sa Platonom i Aristotelom, naprimjer, razlika je mjerena u stotinama godina.


Biblija je inspirirana od Boga. Inpririana znači da je Bog kroz Duha Svetog, nadahnuo pisce Biblije da zapišu preciznu i autorativnu samospoznaju Boga. Bog je nadahnjivao (2 Tim. 3:16) i djelovao kroz svoje instrumente, apostole i proroke (2 Pet. 1:21).
1. Ona je bez pogrešaka u originalnim manuskriptama i apsulutno pouzdana i istinita na svim područjima na koja upućuje.
2. Svaki pravi kršćanin prihvaća inspiraciju i autoritet Biblije

A svaki nekršćanin skoro,kaže da je Novi Zavjet,,plagijat,,da se smisao izgubila zbog mnogih prepisivanja,,te neki kažu da je nastao puno kasnije,,neki da je Pavao glavni "konstruktor " prevare,još više njih da je prva crkva,,ma svašta nešto!
,,pogledajmo malo "Djela Apostolska",,pogledaj poslanice!
Prvo stoljeće a već laž napada istinu!Treba laž prepoznati!Petar je pozna,,,
On napada neistinu(Ananija i Safira),,,pavao ju prepoznao"Neka je proklet ako vam navješćuje drugčijeg Krista od mog"-Zakaj?Jer čovik ZNA da je to Krist,,jedino takav i da mu se isti taj objavio!Dema me napustio,,kovač Aleksandar me htijeo ubiti"

Ili ono"Ovi su ljudi sluge uzvišenog Boga,oni vam navješćuju put spasenja!"
Vračara kaže!A kaže istinu!No ,,pavao iz nje istjera demona!Ne želi ni da istinu ...propagira VRAG!

Dakle,,oprez,,i ono što djeluje naočigled točno,,nemora biti od Boga,,jer ima zlu namjeru!Kao da tebi netko dođe i počme te hvaliti"Ovo je izvanredan čovjek,,pravi sluga Božji,,bezgrešan!"

A ti znaš da nije tako!On puca na tvoj EGO!I ako mu povjeruješ,,,gotov si!

A lipo je bit,,,netko!

Otkad je počeo javno djelovanje,počela je "paralelna istina " o Njemu!
Te da je Ilija ,ustao iz mrtvih,te jedan od proroka,tako da čudesne sile djeluju u njemu,te da je opsjednut zloduhom,psihički bolesnik,lažni prorok,lažni Mesija,te da je rekao i ono što nije (kod suđenja) te da nije ustao iz mrtvih već bio u nesvjesti,te da je imao djecu sa Marijom Magdalenom,te da nije rekao što je rekao,,pa se tako pojavljuju neka kvazi Evanđelja,te da nije postojao uopće,da je izmišljena ličnost dobro organizirane prevare itd.

Nema sumnje da nijedna osoba u povjesti čovječanstva nije toliko unijela pomutnje,kontradikcije,zbunjenosti,odbijanja i prihvaćanja!Iskreni ljudi koji pomno prouče njegove riječi i djela,smatraju ga posebnim,središnjom osobom ljudske povjesti!Unio je revoluciju u shvaćanju Boga!
I danas se mnogi iz petni žila trude o Isusu lagati,bilo da o čine namjerno,jer ga mrze bilo da su i samo prevareni od onog tko ga mrzi,tko iza njegove smrti i stoji,,sotone!Koji je kud i kamo lukaviji ,,mudriji od najmudrijeg čovjeka!Činjenica je da taj Isus mjenja ljudske živote,od početka,pogledajmo samo primjer Pavla iz Tarza,,,Franje Asiškog pa do danas!Znam podosta osoba koji su,kad su se počeli Isusu moliti postali puno bolji ljudi,koji su odbacili grijeh i počeli živjeti sveto!Isus jest,bio je,i još je!Živ je,uskrsnuo i molitve iskrenih čuje!I može ga se sresti,ne fizički dakako ali jednako snažno!"Vjeruješ jer vidiš,blago onima koji će uzvjerovati a da nisu vidjeli" rekao je Tomi!
Žao mi je svih tih ljudi,svih vas koji ste žrtve dobro smišljene sotonske prevare,ugnježdene u mnogim ljudskim umovima,,,a ta je ili da Isus nije nikad postojao ili da nije bio Bog i Mesija!

Jer je!
On je Mesija Božji,ako ne vjerujete nama koji to tvrdimo,pitajte Njega,,,jeli on to ili nije!

Krajem 19. i 20. stoljeća bilo je teologa i drugih koji su sumnjali u egzistenciju Isusa Krista, da je on lik iz mašte, nijekala mu se povijesna egzistencija. No danas nema niti jednog ozbiljnog teologa ili povjesničara koji bi nijekao povijesnu egzistenciju Isusa iz Nazareta. Izvankršćanska svjedočanstva i sama evanđelja donose te podatke. Nas sad zanimaju ta evanđelja, Novi zavjet, a ne izvankršćanski spisi (Kornelije tacit, Josip Flavije, Talmud...) jer oni za nas imaju drugotnu vrijednost - kristologija stvar vjere.
Iz evanđelja se može puno vidjeti o Isusovu životu i ako to kombiniramo sa arheologijom i poviješću židova te Rimskoga carstva tada dobivamo povijesni okvir Isusova življenja: rođen je u Palestini u vrijeme Heroda velikog (Mt 2, Lk 1) što nam potvrđuju opća rimska povijest i arheologija. Herod umire 4. g. pr. Krista, veli povijest, prema tome je Isus rođen najkasnije 4. godine prije Krista, a neki vele čak 6. ili 7. prije Krista. Kalendar je uredio Dionozije Mali («Mali» zbog poniznosti  ) uspoređujući razne kalendare i odredio da računamo «prije-poslije» Krista, ali je pogriješio 5-7 godina godinu Isusova rođenja! U to vrijeme car u Rimu jest August i to do 14. godine. Isusovo javno djelovanje ostvarivalo se za vrijeme cara Tiberija (14.-37.g). U vrijeme Augusta započinje Isusovo javno djelovanje, a dok je namjesnik u Galileji bio sin Heroda Velikog, Herod Antipa (4.-39.). Znamo tko su mu mama i tata: Marija i Josip, a spominju se braća i sestre – semiti u pvi plan ne stavljaju obitelj; ne postoje bratići i sestrične nego je u prvom planu klan unutar kojeg su svi braća i sestre! Lk 3: Isus je počeo svoje jevno djelovanje 15. godine Tiberijeve vladavine (14.-37), dakle, 28. ili 29. godine. Kolikoje to djelovanje trajalo? Sinoptici vele jednu Pashu, a Ivan veli da Isus slavi tri Pashe s učenicima => Pasha je godišnji blagdan židova. Isusovo je djelovanje trajalo, dakle, 2 ili 3 godine. Oko 30. godine bio je raspet i umro na križu u Jeruzalemu za vrijeme prokuratora Poncija Pilata (26.-36.) što je puno jer su se svake dvije godine mijenjali... i to uoči Pashe ili na sam blagdan Pashe, ali vjerojatno uoči. To je okvirna kronologija Isusova života koju nam daju evanđelja, opća povijest te arheologija. Životopis se ipak ne može napisati, ali možemo okvirno nešto reći. Ono što još možemo znati o Isusu je njegovo prvo okružje u kojem je rođen i rastao i umro: rođen je kao židov, a kao i mi, nosi sa sobom oznake svoga naroda: tradiciju, vjerovanja, ukorijenjen je u židovski svijet i da bismo shvatili njegov život treba shvatiti njegov kontekst i ambijent u kojem živi, tako da danas kristološke knjige pokušavaju rekonstruirati politički, sociološki i religijski ambijent Isusova okružja. Trebamo ga staviti u izraelsku kulturu i mentalitet, a ta tradicija je na literarnom planu sadržana u SZ jer on za židove nije samo literarno djelo već Zakon na društvenom i političkom planu. Kad spomenemo Isusa Krista govorimo da je on Spasitelj – što znači to za Isusov ambijent? Ako Isus govori o spasenju, što to tada za njih znači, a ne samo za nas?

Dakle,,,i logički kad se sagleda,može se dosta toga iskopati o njemu i njegovoj "povjesnosti!"

PS.ovo sam kopirao sa Netovog foruma o religiji a tamo prebacio Joakimovu temu o Križnom putu!
Nadam se da mi neće tražoti naknadu za autorsko pravo!
Ha Ha!
BVB!

Odlican tekst, hvala,.. BTB

_________________
Blagoslivljaj Jahvu, duso moja,
i sve sto je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Jahvu, duso moja,
i ne zaboravi dobrocinstva njegova,...

I ja mislim da je dobar,,al me čudi da nema komentara???

http://forum.net.hr/forums/t/289487.aspx

Dragi brate,ja ne kuzim sta zelis reci s ovim tekstovima...?
Tko je pisao to ti ,ili netko drugi ovo..?

Mozes malo pojasniti...BTB

_________________
Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5

To je sa neke katoličke stranice.
Samo ovo je moje!
Ah,,,netko je razumio dubinu poruke!

I shvatio,,da u drugim porukama nešto ,,ne štima!ž

"B" ,,pogledaj malo "Djela Apostolska",,pogledaj poslanice!
Prvo stoljeće a već laž napada istinu!Treba laž prepoznati!Petar je pozna,,,
On napada neistinu(Ananija i Safira),,,pavao ju prepoznao"Neka je proklet ako vam navješćuje drugčijeg Krista od mog"-Zakaj?Jer čovik ZNA da je to Krist,,jedino takav i da mu se isti taj objavio!Dema me napustio,,kovač Aleksandar me htijeo ubiti"

Ili ono"Ovi su ljudi sluge uzvišenog Boga,oni vam navješćuju put spasenja!"
Vračara kaže!A kaže istinu!No ,,pavao iz nje istjera demona!Ne želi ni da istinu ...propagira VRAG!

Dakle,,oprez,,i ono što djeluje naočigled točno,,nemora biti od Boga,,jer ima zlu namjeru!Kao da tebi netko dođe i počme te hvaliti"Ovo je izvanredan čovjek,,pravi sluga Božji,,bezgrešan!"

A ti znaš da nije tako!On puca na tvoj EGO!I ako mu povjeruješ,,,gotov si!

A lipo je bit,,,netko!

Tamo na forum religija uglavnom dolaze nevjernici pa mi se to učinilo kao dobra apologetika!

http://www.vatican.va/holy_father/bened ... 28_hr.html

Pouka apostola Jakova o predanju u Božju volju

Draga braćo i sestre!

Uz lik Jakova “Starijeg”, sina Zebedejeva, u evanđeljima se pojavljuje i drugi Jakov, nazivan “Mlađi”. I njegovo se ime nalazi na popisima dvanaestorice apostola što ih je Isus osobno izabrao, a uvijek je određen kao “sin Alfejev” (usp. Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 5; Dj 1,13). Njega se često poistovjećivalo s još jednim Jakovom, nazvanim “Maleni” (usp. Mk 15,40), sinom jedne od Marija koja bi mogla biti “Marija Kleofina”, a prema Četvrtom evanđelju stajala je podno križa skupa s Majkom Isusovom (usp. Iv 19,25). I on je potjecao iz Nazareta, te je vjerojatno bio Isusov rođak (usp. Mt 13,55; Mk 6,3), pa se po semitskom običaju naziva i njegovim “bratom” (usp. Mk 6,3; Gal 1,19). O ovom posljednjem Jakovu, Djela apostolska naglašavaju njegovu vodeću ulogu što ju je imao u jeruzalemskoj Crkvi. Na “apostolskom koncilu” koji se dogodio u Jeruzalemu nakon smrti Jakova Starijeg, potvrdio je zajedno s ostalima da pogani mogu biti primljeni u Crkvu bez prethodnoga podvrgavanja obrezanju (usp. Dj 15,13). Sveti Pavao, koji mu pripisuje posebno ukazanje Uskrsloga (usp. 1 Kor 15,7), prilikom svoga dolaska u Jeruzalem imenuje ga čak prije Kefe-Petra, nazivajući ga, skupa s njime, “stupom” te Crkve (usp. Gal 2,9). Judeo-kršćani držali su ga potom svojim uporištem. Njemu je pripisana i Poslanica koja nosi Jakovljevo ime, a nalazi se u novozavjetnom kanonu. Ondje se on ne predstavlja kao “brat Gospodinov”, već kao “sluga Boga i Gospodina Isusa Krista” (Jak 1,1).

Među stručnjacima se još uvijek raspravlja o stvarnoj identifikaciji ove dvije osobe istoga imena, Jakova sina Alfejeva i Jakova “brata Gospodinova”. Evanđeoske tradicije nisu nam ostavile nikakav izvještaj ni o jednom od njih dvojice koji bi odgovarao razdoblju Isusova zemaljskog života. Djela apostolska, međutim, pokazuju nam da je jedan “Jakov” imao osobito važnu ulogu, kako smo već naznačili, nakon Isusova uskrsnuća, unutar prvotne Crkve (usp. Dj 12,17; 15,13-21; 21,18). Najvažniji čin što ga je on poduzeo bio je njegovo uplitanje u pitanje otežanih odnosa između kršćana židovskog porijekla i onih poganskog porijekla: u tome on je, zajedno s Petrom, pridonio nadvladavanju ili, bolje rečeno, nadopunjavanju izvorne židovske dimenzije kršćanstva nakanom da se obraćenim poganima ne nameće obveza podlaganja svim propisima Mojsijeva zakona. Djela apostolska sačuvala su nam kompromisnu odluku, što ju je predložio Jakov, a prihvatili su je i svi apostoli, prema kojoj se od pogana obraćenih na kršćanstvo trebalo iziskivati samo uzdržavanje od idolopokloničkih običaja u kojima se jelo meso životinja žrtvovanih bogovima, te od “bludništva”. Ovaj izričaj vjerojatno upućuje na nedozvoljene bračne zajednice.

Ustvari, bila je riječ o pristajanju uz samo malo zabrana koje su se držale važnima u Mojsijevu zakonodavstvu. Na taj se način došlo do značajnih i komplementarnih rezultata, koji još uvijek vrijede: s jedne strane, priznata je neraskidiva veza koja kršćanstvo povezuje sa židovskom religijom, kao svojim trajno živim i valjanim uzorkom; s druge strane, kršćanima poganskoga porijekla dozvoljeno je sačuvati vlastiti sociološki identitet, koji bi izgubili da su bili prisiljeni obdržavati takozvane Mojsijeve “obredne propise”: oni se više nisu trebali držati obvezujućima za obraćene pogane.

U biti, bio je to početak prakse međusobnog poštovanja i uvažavanja, koja je, bez obzira na kasnija sve veća nerazumijevanja, nastojala po svojoj prirodi sačuvati ono što je bilo karakteristično za svaku od te dvije strane. Najstariju vijest o smrti ovoga Jakova donosi nam židovski povjesničar Josip Flavije. U svojim Židovskim starinama (20,201s.), napisanim u Rimu krajem 1. stoljeća, on nam govori da je okončanje Jakovljeva života određeno nezakonitom odlukom velikog svećenika Anana, sina Ane spomenutog u Evanđeljima, koji je iskoristio vrijeme između svrgavanja jednog rimskog prokuratora (Festa) i dolaska njegova nasljednika (Albina) kako bi 62. godine zapovjedio Jakovljevo kamenovanje.

Uz ime ovog Jakova, osim apokrifnog Jakovljeva protoevanđelja, koje uzvisuje svetost i djevičanstvo Isusove Majke Marije, posebno je vezana i Poslanica koja nosi njegovo ime. U kanonu kršćanskog Svetog pisma, ona zauzima prvo mjesto među takozvanim “Katoličkim poslanicama”, upravljenim ne samo jednoj, nego mnogim Crkvama. Riječ je o prilično važnom spisu, koji osobito naglašava potrebu da se vlastita vjera ne svede samo na verbalne i apstraktne izjave, nego je se valja izricati na konkretan način dobrim djelima. Uz ostalo, on nas poziva na ustrajnost u kušnjama prihvaćenim s radošću te na pouzdanu molitvu kako bismo od Boga dobili dar mudrosti, zahvaljujući kojoj možemo shvatiti da istinske životne vrijednosti nisu u prolaznom bogatstvu, nego ponajprije u dijeljenju svoga imanja sa siromašnima i potrebitima (usp. Jak 1,27).

Osobito je u ovoj poslanici značajna rečenica po kojoj je “vjera bez djelâ mrtva” (Jak 2,26). Ponekad se ovu Jakovljevu izjavu znalo suprotstavljati Pavlovim riječima, prema kojima smo od Boga opravdani, ne po svojim djelima, već zahvaljujući svojoj vjeri (usp. Gal 2,16; Rim 3,28). Ipak, kao što je to već učinio sveti Augustin, moguće je uskladiti ova dva viđenja te djela o kojima govori Pavao shvatiti kao ona koja oholo žele “zaslužiti” opravdanje, a ona pak o kojima govori Jakov, kao normalan plod vjere, neophodan kako bi se “vidljivo očitovalo” opravdanje što ga je Bog dao vjerniku.

Na koncu nas Jakovljeva poslanica poučava da se prepustimo u Božje ruke u svemu što činimo, izgovarajući uvijek riječi: “Htjedne li Gospodin” (Jak 4,15). Tako nas poučava da ne budemo preuzetni u planiranju svojega života autonomno i za svoje interese, nego da načinimo prostora nedokučivoj volji Božjoj. Na taj način sveti Jakov ostaje uvijek aktualnim učiteljem života za svakoga od nas.

_________________
Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5

Nema se nitko što pribojavati za istinu. Ona je jedna i ista je od kad je. Takva je i zapisana. U Knjizi piše tko je jedini može tumačiti u istini i piše kako je sve ostalo zabluda i krivi put. Upravo je takva slika svijeta - zabluda i krivi put.
Suludo se i zapitati zašto nekršćani najčešće tvrde za Bibliju da je lažna. Svi znamo zašto. Ne može se krščaninu dobrano razjasniti štagod o kršćanstvu, a gdje bi lakše nekršćaninu. No kad ti svijet govori "ajde", tada znaš nipošto ne smiješ krenuti.
Čim zaboravimo da u nama, ako ima što dobro, da je to malo i jadno - tada, dakle, kada zaboravimo kakvi smo uistinu i kao ljudi i kao kršćani, razlika između kršćanina i nekršćanina nestaje i istina postaje za svakog svoja i jedina prava..., i tada je đavao zadovoljan. A još je zadovoljniji što nije otkriven kao začetnik laži, zavodnik.
Dragi molitelji Boga našega Isusa Krista i posebno oni što se po milosti Božjoj utječu Presvetoj Djevici Mariji, velika razmišljanja preusmjerimo samo prema Bogu i prema Djevici vjernoj, a ovdje na zemlji prema radu i dobrim djelima koja brišu grijehe i nemojmo zaboraviti da kad pomislimo da smo gdjegod dobri ili pametni, da smo zaslužili bolje, tada se već okrećemo putu kojim hodaju nemili Bogu.

Leo, lijepo, po onoj Isusovoj:
"...Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"(Lk 17,10)

Pozdrav rebeki,,,davno sam otvorio ovu temu,još bijah "pat-pat" pa "ekumenista " i sad sam "kristian".
Šteta da nismo više bili na ovoj temi,,Novi Zavjet je super,,pogotovo prevod Bonaventure Dude i Jerka Fućka!
Neki dan idem raditi,navratio na kavu i na šank stavim taj N.Zavjet ali sam ga zaljepio kožom na koricama,debele su pa me to smeta,konobar pita posprdno"Što ti to čitaš?Jel to Biblija!"Mislio je jadan da sve može biti ali to ne!Ha Ha,,ja kažem:"Je".Otišao je ko pokisla kokoš!