www.tebe-trazim.com

Kako se izvrsio odabir knjiga koje su usle u Bibliju?
U dokumentarcima (History channel, National Geographic) spominje se Evandelje po Mariji Magdaleni i kojekakve teze o Isusovom uskrsnucu.

O ovom pitanju postoji već mnogo objavljenih knjiga na hrvatskom jeziku. Ukoliko te ova tema više zanima, preporučio bih ti knjige W. J. Harringtona koji nudi jasno i pristupačne uvode u Sveto pisme te knjige Starog i Novog zavjeta.

Ukratko, kanon Pisma je zbirka knjiga što ih je Crkva primila i priznaje ih od Boga nadahnutim (pasivni smisao kanoničnosti) te kojima radi toga pripada neprevarljiv ugled jer sadržavaju i oblikuju pravilo objavljene istine (aktivni smisao). Kanoničnost znači da je neka nadahnuta knjiga, namijenjena Crkvi, od nje prihvaćena kao takva. Dakle, to su knjige u kojima je Crkva propoznala Božansku inspiraciju i uzela ih kao mjerodavne sebi za život.

Iz povijesti nastajanja kanona Crkva je vođena primjerom Krista i apostola koji se sigurno smatrali Stari zavjet riječju Božjom jednom zauvijek proglasila Stari zavjet kanoničnim. Što se tiče kanoničnosti NZ povijesno istraživanja pokazuje da se Crkva utjecala načelu apostoliciteta u odlučivanju koje su knjige Novog zavjeta nadahnute. Kriterij na koji su se crkveni oci pozivali nije uvijek u strogom smislu riječi apostolsko podrijetlo knjiga. Oni su ponekad gledali apostole ne kao autore knjiga, nego kao prvu kariku u lancu predaje koja je izražena u pojedinim knjigama. Nadahnutost se nije prepoznavala preko nekakve izričite izjave o njoj. Crkvi nije bila potrebna izričita objava kojeg apostola da prepozna nadahnute knjige, jer joj je bilo „prirodno“ prepoznati ih. I to iz jednostavnog razloga što je isti Duh i onaj koji vodi Crkvu i onaj koji nadahnjuje spise Crkve. Crkva je na taj način „spontanog osjećaja“ praktično imala kanon prije nego je postojala ikakva teorija o kanoničnosti ili popis kanonskih knjiga.

Kako je tekao razvoj službenog kanona? Možemo istaknuti četiri činitelja koji su utjecali na nastajanje novozavjetnog kanona:

1) Hereza Marciona, koji je bio postavio svoj vlastiti kanon što se sastojao od pročišćenog Luke i deset Pavlovih poslanica (bez pastoralnih i Heb);

2) Mnogi apokrifi koje je Crkva odbacila; (među njima su i oni koje vi navodite a koji se često navode po dokumentarcima kao nešto intrigantno i tajnovito. Za prvu Crkvu oni su jednostavno bili spisi koji nema veze s njom i kao takvi nikada nisu zaživjeli u crkvenim zajednicama).

3) Montanistički heretici koji su tvrdili da i dalje primaju objavu od Duha Svetoga;

4) Veliko obilje gnostičkih spisa.

Općenito se stručnjaci slažu da je kanon Novog zavjeta na početku III. stoljeća obuhvaćao većinu, ako ne i sve kanonske knjige. Čini se da Jakovljeva, Druga Petrova te Druga i Treća Ivanova i Judina nisu odmah prihvaćene, dok se protiv poslanice Hebrejima dizala izvjesna opozicija na Zapadu, a protiv Otkrivenja na Istoku. U grčkoj crkvi Atanazije je 367. načinio popis svih 27 novozavjetnih knjiga te se može reći a je od tog vremena kanon ustaljen.

Kanon Svetog pisma Katoličke Crkve službeno je potvrđen na Tridentskom koncilu 1546. Koncil kao kanonske nabraja 45 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta. Kao kriterij kanoničnosti ponovno navodi ono na što se stalno vraćamo – duga i sveopća uporaba u Crkvi. Bez te uporabe koja je nastala kao rezultat prepoznavanja unutar Crkve, nijedna knjiga ne može postati „kanonska“. To daje odgovor i na pitanje: ako bismo nanovo našli neko davno izgubljeno evanđelje nekog apostola bi li ono također bilo nama kanonsko? Dogovor je: ne bi, jer mu nedostaje upravo ono temeljno za kanoničnost – duga i sveopća uporaba u Crkvi.

BTB,

don Damir
*******************
nisi dovoljno iskulirao, Mr. Samsone,
jer nisi odgovorio na pitanje koliko knjiga ima
KATOLIČKA BIBLIJA
odgovara ti mjerodavan svećenik.
- Koncil kao kanonske nabraja 45 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta.
izvor, http://www.studentski-pastoral.com/inde ... apelana/20
znači ako fali koja knjiga .....
ono što sam od Frana 26, naučio je da za citate navedeš autora, tj. izvor,
inače im je teološka vrijednost na nivou osobnog mišljenja,
kuliraj i nemoj se šišati

Zanimljivo. A di ideš na bogoslužja u Americi ako ideš, jel kod nekih pentekostalaca, jel možeš napisati kak se zove crkva??? Davno prije sam prek kabelske gledao par puta Creflo Dollara i Joel Osteena. Ne znam koje si godište al ak si u braku imaš valjda preko 3 banki, hoću reć valjda si se prije susreo s katoličkim razmišljanjima. Nije baš ovaj forum za to mjerodavan, a na netu imaš i Katekizam i apologetske stranice i svašta nešto.

Čuj da je samo Biblija vrhovni autoritet po pitanju vjere je tanak argument, taj princip sola scriptura, a pouzdanost toga pokazuje više od 30 000 protestantskih denominacija, pa sad ti meni reci kako pouzdano zvuči sola scriptura.

Mislim da bi se u mogućoj konverzaciji trebali fokusirati na temu a ne na mene osobno.Ako ovdje ima nekoga teološki potkovanog rado bih izmjenio razmišljanja o tome što nas razdvaja.Poznajem dosta katolika koje poštujem kao osobe iako se u svemu ne slažemo.
Nastojim koliko je do mene u svakome vidjeti osobu na način kako nas Bog vidi.Naime u Boga nema pristranosti.Za njega ne postoje podjele koje su ljudi učinili.

ne mogu vjerovat da se na ovoj staroj temi potegla tolika rasprava...

Da vas informiram - "Biblija" je spaljena, prije toga je izmoljena zaštitnička molitva, sve prema savjetu jednog iskusnog, poznatog svećenika, koji je tako savjetovao nakon što se saznalo o čijoj Bibliji se radilo, i na koji točno način je dospjela u kuću.
Rečeno je da knjiga kao knjiga ne može štetiti, nije zlo imati npr protestantsku Bibliju, Kuran ili bilo što drugo na polici, niti npr proučavati, uspoređivati s našom Biblijom, ali tu se radilo o podmetanju tuđe Biblije kao katoličke, iz nepoznatih razloga

Nije potrebno da se sablažnjavaš. Evo ti jedan citat:

"Poslije izuma tiskarskog stroja nastala je prava poplava loših prijevoda; ljudi su tiskali Biblije samo da se na brzinu obogate (jedan je od prvih bio Tyndale 1525.). U takvim su se Biblijama znale naći na tisuća pogrešaka. Najviše ih je nastajalo zbog brzopletosti. Spomenimo, primjera radi, takozvanu “Octenu Bibliju”, nazvanu zato što je u njoj “prispodoba o vinogradu” postala “prispodobom o octu”; “Bibliju ubojica” jer je umjesto “Ali Isus joj je rekao: Prvo nahrani djecu” stajalo “A Isus joj je rekao: Prvo ubij djecu”; “On i ona Bibliju” koja je u knjizi o Ruti izmiješala osobne zamjenice; “Dijamantna Biblija”, koja je imala preko 6000 pogrešaka i tako dalje, i tako dalje.

Takvi su prijevodi bili prava pogrda Božje riječi, zbog čega je Katolička crkva morala zaštititi dostojanstvo Svetog pisma, pa je zabranila čitanje takvih Biblija. Sva su ta izdanja, uostalom, bila kratkog vijeka. Među njima su, međutim, ipak najopasnija bila ona koja su, zbog širenja vlastitih dogmi, sadržala i namjerno krivo prevedene retke. Jedna je od takvih i danas živa Biblija Jehovinih svjedoka koja vrvi pogreškama, većinom namjernim, učinjenim da bi se zatajilo Isusovo Božanstvo. Protestanti se radi promicanja vlastite doktrine nisu libili Bibliju i osakatiti, izbacivši iz nje čak nekoliko knjiga.

Iz svega je toga bjelodano da Katolička crkva nije nikad bila protivnik Biblije, već naprotiv, vjerni čuvar i autentični prenositelj Božje riječi."

Koliko toga imamo zajedničkog najbolje možeš provjeriti tako da pročitaš za početak ovo:
http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/pis ... islasneba/

i ovo:
http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/pis ... odbiblije/

Usporedi sa svojim stavovima pa vidi imamo li i koliko toga nam je zajedničko.

Prije nego se osvrnem na linkove samo komentar u vezi nastanka Biblije i netočnih prijevoda.

Knjige Staroga zavjeta bile su pisane od otprilike 1400. pr. Kr. do 400. pr. Kr. Knjige Novoga zavjeta bile su pisane od otprilike 40. - 90. g. Tako, otkad je Biblija pisana prošlo je bilo gdje između 3400 do 1900 godina. U tom vremenu, originalni rukopisi su se izgubili. Vrlo je vjerojatno da više ne postoje. Također, kroz to vrijeme biblijske knjige su se prepisivale i prepisivale. Nastale su kopije kopija kopija. U svjetlu svega toga, možemo li i dalje vjerovati Bibliji?

Kada je Bog prvotno nadahnuo ljude da pišu njegovu Riječ, ona je bila Bogom nadahnuta i nepogrešiva (2. Tim 3:16-17; Iv 17:17). Biblija to nigdje ne primjenjuje na kopije originalnih rukopisa. Iako su pisari bili vrlo pedantni u kopiranju Svetih pisama, nitko nije savršen. Kao rezultat toga, različite kopije sadrže manje razlike. Od svih tisuća postojećih grčkih i hebrejskih rukopisa, nisu postojala dva identična sve dok se u 16. stoljeću nije izumio tiskarski stroj.

Međutim, bilo koji tekstualni kritičar bez predrasuda složit će se da je Biblija iznimno dobro očuvana kroz stoljeća. Primjerci Biblije koji datiraju iz 14. stoljeća gotovo su identični u sadržaju s primjercima iz 3. stoljeća. Kada su otkriveni Mrtvomorski svici, znanstvenici su bili šokirani kad su vidjeli koliko su bili slični ostalim starim primjercima Staroga zavjeta, iako su bili stotinama godina stariji o bilo čega prije otkrivenog. Čak i mnogi tvrdokorni skeptici i kritičari Biblije priznaju da je Biblija prenošena preko stoljeća puno točnije od bilo kojega starog dokumenta.

Nema nikakva dokaza da je Biblija bila revidirana, montirana ili na bilo koji sustavan način mijenjana. Puki obujam biblijskih rukopisa daje nam priliku da prepoznamo bilo kakve pokušaje iskrivljavanja Božje riječi. Nijedna velika biblijska doktrina ne dovodi se u pitanje kao rezultat manjih razlika koje postoje između rukopisa.

Ponovno se postavlja pitanje: Možemo li vjerovati Bibliji? Apsolutno! Bog je očuvao svoju Riječ unatoč nenamjernim greškama i namjernim napadima ljudskih bića. Možemo imati potpuno pouzdanje da je Biblija koju danas imamo ista kao i ona koja je bila originalno napisana. Biblija je Božja riječ i možemo se u nju pouzdati (2. Tim 3:16; Mt 5:18).

Evo, ja ovako neskuliran i čupav odgovaram na tvoje ljubazno postavljeno pitanje o kanonu i apokrifima.
U usporedbi s Novim zavjetom, u pogledu kanona Staroga zavjeta bilo je veoma malo polemike. Hebrejski vjernici prepoznavali su Božje glasnike i prihvaćali da je Bog nadahnuo njihova pisanja. Svakako, bilo je suprotstavljanja u pogledu starozavjetnog kanona. Međutim, već 250. godine poslije Krista, postojalo je gotovo sveopće slaganje o kanonu hebrejskog Svetog pisma. Jedino pitanje koje je preostalo bili su apokrifni spisi … u pogledu kojih se i danas raspravlja. Velika većina hebrejskih znanstvenika apokrife su smatrali valjanim povijesnim i vjerskim dokumentima, ali ne na nivou hebrejskog Svetog pisma.

Postupak prepoznavanja i sabiranja Novoga zavjeta počeo je u prvim stoljećima kršćanske crkve. Veoma rano su bile prepoznate neke novozavjetne knjige. Pavao je smatrao da Lukina pisanja imaju autoritet jednak Starome zavjetu (1. Timoteju 5,18; vidi također Ponovljeni zakon 25,4 i Luku 10,7). Petar je prepoznao Pavlova pisanja kao Pismo (2. Petrova 3,15-16). Neke knjige Novoga zavjeta kružile su među crkvama (Kološanima 4,16; 1. Solunjanima 5,27). Klement Rimski spomenuo je barem osam novozavjetnih knjiga (95. g. n. Kr.). Ignacije Antioški potvrdio je oko sedam knjiga (115. g. n. Kr.). Polikarp, učenik apostola Ivana, potvrdio je 15 knjiga (108. g. n. Kr.). Irinej je kasnije spomenuo 21 knjigu (185. g. n. Kr.). Hipolit je prepoznao 22 knjige (A.D. 170.- 235. g. n. Kr.). Novozavjetne knjige zbog kojih su najviše raspravljali bile su poslanica Hebrejima, Jakovljeva poslanica, 2. Petrova, 2. Ivanova i 3. Ivanova poslanica. Prvi „kanon“ bio je Muratorijev kanon, koji je bio sastavljen 170. g. n. Kr. Muratorijev kanon sadržavao je sve novozavjetne knjige osim poslanice Hebrejima, Jakovljeve i 3. Ivanove poslanice. Godine 363. na Saboru u Laocideji donijeli su zaključak da se u crkvama treba čitati samo Stari zavjet (zajedno s apokrifnim knjigama) i 27 knjiga Novoga zavjeta. Sabor u Hippu (393. g.) i Sabor u Kartagi (397. g.) također su potvrdili mjerodavnost istih 27 knjiga.

Kako bi odredili je li neku novozavjetnu knjigu uistinu nadahnuo Duh Sveti, sabori su slijedili načela slična narednima: 1) Je li autor apostol ili njegov bliski suradnik? 2) Je li knjigu prihvatila velika većina Kristova Tijela? 3) Je li knjiga dosljedna u odnosu na nauk i pravovjerno učenje? 4) Nosi li knjiga dokaz o visokim moralnim i duhovnim vrijednostima koji bi odražavali djelo Svetoga Duha? Ponovno, jako je važno upamtiti kako crkva nije odredila kanon. Ni jedan rani crkveni sabor nije donio odluku u pogledu kanona. Bog i samo Bog je odredio koje knjige pripadaju Bibliji. Bog je samo morao uvjeriti svoje sljedbenike u ono što je on već bio odlučio. Ljudski proces sabiranja knjiga Biblije bio je podložan pogrješkama, ali Bog je u svojoj suverenosti, unatoč našem neznanju i tvrdoglavosti, ranoj crkvi dao da prepozna knjige koje je nadahnuo.
Nadam se da sam zadovoljio tvoju glad za istinom i znanjem.
Božji blagoslov.

Izgleda da te gospodin Samson nije razumio. Moram se složiti, doista je nepristojno stavljati citate a ne navesti izvor i autora. Ako već gospodin Samson nije razumija onda da ja stavim odakle tekstovi koje stavlja. Doduše, nije to neka prevelika mudrolija, otkriti izvor nekog teksta sa ove internet-žabokrečine. Šta triba: copy/paste i u google tražilicu. Evo ovaj posljednji post koji je stavio gospodin Samson bi bio na ovoj adresi;

http://www.gotquestions.org/Hrvatski/kanon-Biblije.html

Onaj post prije ovog posljednje posta kojeg je napisao gospodin Samson bio bi sa iste stranice na ovoj lokaciji;

http://www.gotquestions.org/Hrvatski/is ... blija.html


Šta je zanimljivo na toj stranici? Zanimljivo je da ta stranica sadržava tekstove koji su nespojivi sa Katoličkom Crkvom. Oprez ljudi. Nemojte se hraniti tim sektaškim bezvezarijama. Igrom slučaja, ovo je katolički forum, zato je najbolje izbjegavati te sektaške bezvezarije i pranje mozga. Evo samo dio bezvezarija koje zastupa autor te stranice, tko god da on bio (budući da mi je autor nepoznat ja ću ga potpisivati sa N.N.);



Katoličko odstupanje od Biblije po pitanju ovoga najbitnijeg pitanja, o spasenju, znači da katoličanstvo jest lažna religija. Čovjek koji vjeruje u ono što Katolička crkva službeno uči neće biti spašena. N.N.


Rimokatolička crkva tvrdi da je nastala u vrijeme smrti, uskrsnuća i uznesenja Isusa Krista otprilike 30. godine. Katolička crkva sebe naziva Crkvom za koju je Isus Krist umro, Crkvom koju su uspostavili i sagradili Apostoli. Je li to pravo porijeklo Katoličke crkve? Naprotiv, čak i letimično čitanje Novoga zavjeta otkrit će da Katolička crkva nema svoje porijeklo u Isusovu učenju, kao ni u učenju njegovih apostola. U Novom zavjetu, ne spominje se ni papinstvo, ni štovanje / obožavanje Marije (ni Marijino bezgrješno začeće, Marijino trajno djevičanstvo, Marijino uznesenje niti Marija kao su-otkupiteljica i su-posrednica), molitve svecima na Nebu da se mole za nas, apostolsko naslijeđe, obredi crkve koji vrše ulogu sakramenata, krštenje male djece, ispovijedanje grijeha svećeniku, Čistilište, indulgencije/oproštajnice kao ni jednaki autoritet crkvene Predaje i Svetoga pisma. N.N.

Ne stavljanje izvora jest moj propust i ja se ispričavam zbog svog propusta.
O svemu napisanom možemo raspravljati bez suvišnih tenzija jer svrha foruma i jeste da se izmjenjuju mišljenja, pogotova ona koja su suprotna.
Ako smatraš da u navedenom tekstu ima dijelova koji ne odgovaraju istini onda imaš priliku to obrazložiti.
U protestantizmu ima svega i svačega tako da i o tome možemo raspravljati.Moje jedino mjerilo vjere jest Sv. Pismo ili Biblija.Nijedan čovjek, ma koju god titulu imao, koliko god autoriteta uživao, zvao se on papa, apostol ili pastor, nije iznad Boga i njegove riječi.
Na kraju, svi ćemo stati pred sucem koji će suditi pravedno, bez pristranosti.Neće nam tada pomoći ni naše diplome,ni društveni status, ni titule već samo i jedino naš osobni odnos sa Gospodinom.
A. Gospodin je jasno rekao da zna da ga ljubimo po tome što izvršavamo ono što od nas traži, dakle poslušnost Njemu tj. Njegovoj Riječi.A njegova Riječ jest Sv.Pismo u kojem nam je objavio samog sebe i dao smjernice za blagoslovljen i plodonosan život.

Zanimljivo, i u nas Katolika je tako..

Bit ću slobodna, pa ću reći da su ljudi kao guske. Brzo im se pomuti pamet i razum, pa odlutaju. Ovaj bi onim putem, ovaj onim. Pa ti se dogodi mnoštvo protestantskih denominacija, a svima je mjerilo vjere Biblija, zar ne?
A kada ti ljudi imaju čovjeka, poglavara ili ti Papu, koji ih vodi - govorimo o Katoličkoj Crkvi, koja je proganjana (i to žestoko, u svakom trenutku povijesti) od samog početka - pa je još tu, koja je kroz povijest bila grešna i svakakva, ali nikom nije palo na pamet odvajati se. Dok si onaj Zli nije dao oduška. Pa pomutio nekima pamet da pomisle da sami mogu tumačiti Bibliju.
Ti si, Petre, stijena, i na toj stijeni sagradit ću crkvu i vrata je paklena neće nadvladati.. Vidiš, čovjek je u pitanju. Papa je samo nasljednik tijekom godina. Da ga nema, vladala bi anarhija. Zamisli povijest bez Katoličke Crkve i Papinstva. Zamisli državu/vladavinu/kraljevstvo bez čovjeka na vrhu.. Ljudi su ljudi.. Trebaju čovjeka poglavara. Čovjek je duša i tijelo. Ne samo duša.
Misliš da bi Bog dopustio da KC bude živa nakon 2000 godina, a da je djelo Zloga? Ne bi li time Isus prekršio svoje obećanje?