Moja Crkva ne pravi promjene u Bibliji...
Riječ »Crkva« potječe iz grčkoga, a izvorna grčka riječ »ekklesia« znači skupština, saziv, (sazvani) zbor. Svi su vjernici Božji pozvanici. Tako se naziva zajednica Isusovih vjernika već od početka (već u Djelima apostolskim).
Nadalje, iako se Crkva sastoji od ljudi, ona se ne svodi samo na ljude. Svi učenici Kristovi krstom primaju Božju milost ili bogosinstvo. To ih stavlja u sasvim nove životne odnose s Bogom i među sobom. Mogli bismo reći da oni ulaze u nove »rodbinske« odnose: sinovi su Božji i braća među sobom. Stoga Crkva nije obično ljudsko društvo, nego »Božja obitelj«. Ona je »puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga«. Isus je ovako molio Oca: »Oče, molim te… da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu… ja u njima i ti u meni« (Iv 17,21-23).
Na čelu Crkve stoji papa. Katolici ga iz poštovanja zovu »sveti otac papa«. On je, kao nasljednik sv. Petra, rimski biskup i Kristov namjesnik. Papa ima vrhovnu i neposrednu vlast u cijeloj Crkvi, a napose – on je pročelnik zbora biskupa svega svijeta. Njegova vlast nije politička nego duhovna: služi na rast Crkve u vjeri i ljubavi prema Bogu i ljudima. Mi katolici gledamo temelj njegove vlasti i punomoći u Kristovim riječima upućenima sv. Petru:
»Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je savladati. Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga, i što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima« (Mt 16,18-19) Izvor:
https://book.hr/sto-molimo-kad-u-vjerov ... katolicku/